1. Uređenost plaćanja obveznih doprinosa na dohodak iz inozemstva prema međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju
Zakonom o doprinosima propisana je obveza plaćanja obveznih doprinosa na dohodak iz inozemstva, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ovisno o vrsti primitka. Obveze doprinosa poreznog obveznika u RH ovisit će o njegovu statusu u obveznom osiguranju, tj. o njegovu izboru socijalnog sustava koje države želi pripadati.

RH kao članica Europske unije primjenjuje Uredbu o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Uredba EZ 883/2004) te Uredbu o utvrđivanju postupaka provedbe navedene Uredbe (Uredba EZ 987/2009), među državama članicama Europske unije ili Europskoga gospodarskog prostora (Norveška, Island i Lihtenštajn osim Švicarske Konfederacije). Primjenjuju se međudržavni ugovori o socijalnom osiguranju RH sa sljedećim državama: Australijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Kanadom, Kanadskom pokrajinom Quebec, Makedonijom, Srbijom i Turskom.

Kako bi porezni obveznik iskoristio beneficije međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, potrebno je isplatitelju dohotka iz inozemstva dokazati pripadnost u obveznom osiguranju od nositelja socijalnog osiguranja. U RH je to Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji izdaje Potvrdu A1 kao dokaz da se na osobu primjenjuje zakonodavstvo RH.

Na temelju te potvrde isplatitelj iz inozemstava (iz zemalja EU ili EGP ili zemalja s kojima se primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju), pri isplati ostvarenog dohotka iz tih zemalja ne može ustegnuti doprinose za obvezna osiguranja prema propisima te države, nego je doprinose obvezno obračunati u onoj državi u kojoj je primatelj obvezno osiguran kod nositelja socijalnog osiguranja. Drugim riječima, doprinose je obvezan prijaviti i platiti sam primatelj u RH. Primjenom zakonskih odredbi plaćeni doprinosi priznaju se kao izdatak koji smanjuje ukupan bruto-primitak te umanjuje poreznu osnovicu.

Ako primatelj dohotka nije obvezno osiguran kod nekog od nositelja socijalnog osiguranja u državi ili inozemstvu, isplatitelj dohotka obvezan je primijeniti propise, vezane za plaćanje obveznih doprinosa, država izvora dohotka. Prijavom dohotka iz inozemstva u državi rezidentnosti priznati će se, na temelju potvrde o plaćenim doprinosima, doprinosi plaćeni u država izvora dohotka. Bez obzira na što su doprinosi plaćeni u inozemstvu isti se primjenom zakonskih odredbi priznaju se kao izdatak koji umanjuje ukupan bruto primitak, te umanjuje poreznu osnovicu.

2. Uređenost plaćanja poreza na dohodak na drugi dohodak prema međunarodnim ugovorima
U postojećim ugovorima prate se dva vodeća načela za uklanjanje dvostrukog oporezivanja, a to su metoda uračunavanja i metoda izuzimanja (oslobađanja). Temeljna razlika između te dvije metode jest u tome što se metoda uračunavanja usredotočuje na porez, a metoda izuzimanja na primitak. U skladu s čl. 23. Ugovora primjenjuje se odgovarajuća metoda uklanjanja dvostrukog oporezivanja.

I. Metoda uračunavanja – država rezidentnosti izračunava svoj porez na temelju ukupnog dohotka poreznog obveznika uključujući i dohodak iz druge države, a zatim priznaje svota poreza plaćenog na taj dohodak u drugoj državi kao odbitak od vlastita poreza.

II. Metoda izuzimanja – država rezidentnosti ne oporezuje dohodak jer se u skladu s ugovorom oporezovao u državi izvora dohotka.
Drugim riječima, pravo oporezivanja pri isplati dohotka, prema svojim propisima, ima država izvora dohotka, a zatim će država rezidentnosti primijeniti metodu uklanjanja dvostrukog oporezivanja – uračunavanje ili izuzimanje.

Primjenom metode uračunavanja država rezidentnosti priznat će porez na dohodak plaćen u državi izvora te utvrditi možebitnu obvezu poreza na dohodak s obzirom na ukupno ostvareni dohodak u skladu sa svojim propisima.

Inozemni porez može se uračunati samo ako odgovara tuzemnom porezu na dohodak do visine obračunanoga tuzemnog poreza na inozemni dohodak, na temelju potvrde inozemnoga poreznog tijela o uplaćenom porezu u inozemstvu ili na temelju potvrde za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu. Uračunavanje inozemnog poreza u tuzemni porez na dohodak obavlja se u godišnjem obračunu poreza na temelju podnesene godišnje porezne prijave ili u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak.
S druge strane, primjenom metode izuzimanja država rezidentnosti neće uzeti u obzir ostvareni dohodak u drugoj državi ugovornici prilikom utvrđivanja porezne obveze na ukupno ostvaren dohodak.

U velikom broju ugovora koje je RH sklopila i koje primjenjuje koristi se objema metodama, ovisno o vrsti dohotka. Metoda uračunavanja primjenjuje se ako je pravo oporezivanja dano i državi izvora, a ako je pravo oporezivanja dano samo državi izvora, dohodak se izuzima od oporezivanja primjenom metode izuzimanja.

Izraz “SAMO“ – pravo oporezivanja ima ISKLJUČIVO jedna od država ugovornica. Izraz “MOGU/MOŽE“ – pravo oporezivanja imaju obje države ugovornice.

Budući da druge države ugovornice nemaju u svojim poreznim sustavima jednako uređenu kategoriju dohotka, u UIDO koje je RH sklopila s ostalim državama potpisnicima oporezivanje drugog dohotka nije uređeno samo jednim člankom.

3. Uračunavanje poreza plaćenog u inozemstvu
Uračunavanje inozemnog poreza u tuzemni porez na dohodak obavlja se u godišnjem obračunu poreza na temelju podnesene godišnje porezne prijave ili u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak. Svota do koje se inozemni porez može uračunati u tuzemni utvrđuje se na sljedeći način:

• iz razmjera svota ukupno obračunanoga tuzemnoga godišnjeg poreza na dohodak, koji je smanjen u skladu s čl. 84. st. 5. Pravilnika i svota ukupno u godišnjoj poreznoj prijavi iskazanoga godišnjeg dohotka (prije dodatnog smanjenja dohotka od samostalne djelatnosti za plaće novozaposlenih osoba, za svotu državne potpore za obrazovanje i izobrazbu te za svotu potpore male vrijednosti za izvođenje praktične nastave i vježbe naukovanja u sustavu vezanih obrta prema posebnim propisima, za svotu izdataka za istraživanje i razvoj i za preneseni gubitak) i prije smanjenja za osobni odbitak, utvrđuje se prosječna porezna stopa

• primjenom prosječne porezne stope na svotu svakoga pojedinačnoga godišnjega inozemnog dohotka dobiva se najviša svota do koje se može uračunati inozemni porez. Ako je u inozemstvu plaćena manja svota poreza od najviše moguće za uračunavanje, uračunava se stvarno plaćeni porez.

Ako je u inozemstvu plaćena svota poreza manja od obveze propisane hrvatskim propisima poreznom obvezniku će se utvrditi razlika za nadoplatu poreza. Dakle, hrvatski će rezident platiti porez i u državi izvora dohotka i u RH, s tim da se dvostruko oporezivanje sprječava metodom uračunavanja poreza plaćenog u državi izvora dohotka.

Porez koji je rezident platio u inozemstvu na temelju inozemnog dohotka neće se uračunati u tuzemni porez na dohodak ako nije plaćen u inozemstvu u skladu s odredbama međunarodnog ugovora, ako je međunarodni ugovor u primjeni.

Konačnu obvezu poreza na dohodak utvrđenog na temelju ostvarenoga godišnjeg dohotka iz RH i inozemstva, uz prethodno uračunavanje plaćenoga inozemnog poreza na prethodno opisani način, utvrđuje Porezna uprava rješenjem, a možebitnu je poreznu obvezu porezni obveznik obvezan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Kada se za sprečavanje dvostrukog oporezivanja primjenjuje metoda izuzimanja, hrvatski će rezident primljeni dohodak iz inozemstva prijaviti na navedeni način. U tom slučaju primijenit će se potpuno izuzeće te se taj dohodak neće uzeti u obzir niti će se dodatno oporezovati bez obzira na pravila oporezivanja tog dohotka u RH. U takvim situacijama nije potrebno dostavljati potvrdu o plaćenom porezu u državi izvora.

Na utvrđeni iznos poreza na dohodak utvrđuje se i prirez porezu na dohodak, ako je propisan prema prebivalištu odnosno uobičajenom boravištu poreznog obveznika.

4. Porezni tretman dohotka iz države s kojom nije u primjeni UIDO
Kada porezni obveznik ostvari dohodak iz države s kojom RH nema u primjeni UIDO, isplatitelj dohotka ustegnut će porez prema propisima države izvora dohotka. U tom slučaju porezni obveznik ima obvezu prijave dohotka i obračuna poreza na dohodak na Obrascu JOPPD te plaćanja predujam poreza na dohodak temeljem tog zaduženja. No, ako je u državi izvora plaćen predujam, izjavom će, u roku 8 dana od dana primitka dohotka, o tome obavijestiti nadležnu Poreznu upravu i obustaviti obvezu plaćanja predujma poreza na dohodak. Predajom Obrasca INO-DOH do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu porezni obveznik ujedno traži uračunavanje plaćenog poreza u inozemstvu, o čemu će Porezna uprava donijeti rješenje. Točan postupak opisan je u točki 3. ovog članka.

5. Zaključak
Svaka fizička osoba rezident RH koji ostvari primitak iz ili u inozemstvu je prema propisima o porezu na dohodak isti dužan prijaviti u RH u propisanom razdoblju neovisno o činjenici je li u inozemstvu porez već plaćen te neovisno o činjenici hoće li u RH postojati obveza plaćanja poreza. Gdje se plaća porez na dohodak se utvrđuje u skladu s odredbama ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su u primjeni. Ukoliko je isti plaćen u državi izvora dohotka, a u skladu s odredbama ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja isti će se uračunati u tuzemnu obvezu porez na dohodak.

Međutim, ako je porez na dohodak iz inozemstva plaćen u državi izvora dohotka, a prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja isti nije trebao biti plaćen u inozemstvu ili je trebao biti plaćen u manjem iznosu, ne može se uračunati u tuzemnu poreznu obvezu tj. uračunati se može samo dio koji je prema predmetnom ugovoru trebao biti plaćen u inozemstvu.

Također ovisno o statusu u ovisno o statusu u osiguranju i osnovi osiguranja u trenutku prijave, utvrđuje se i obveza plaćanja obveznih doprinosa na inozemni dohodak. Radi pravilne prijave dohotka ostvarenog iz ili u inozemstvu i poreznih obveza po toj osnovi važno je osim pravilne primjene propisa o porezu na dohodak i doprinosa pravilno primijeniti i odredbe međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Autorica: Sandra Pezo, dipl. oec.