1. Uvod
Dosadašnji model fiskalizacije (tvz. F1) temeljio se na prijenosu podataka o izdanim računima u krajnjoj potrošnji u realnom vremenu. Fiskalizacija 2.0 ide korak dalje – jedan od ciljeva je uspostava sustava u kojem će Porezna uprava raspolagati strukturiranim, standardiziranim i gotovo trenutačnim podacima o transakcijama poreznih obveznika.
To znači veći opseg podataka koji se dostavlja elektroničkim putem i puno veća mogućnost kontrole kroz dostavljene podatke.
U praksi, može se reći da će porezni nadzor postupno imati mogućnost prijeći iz retroaktivnog u kontinuirani i pravovremeni digitalni porezni nadzor.

2. EIzvještavanje kao nova obveza
EIzvještavanje u okviru Fiskalizacije 2.0 podrazumijeva elektroničko dostavljanje podataka o određenim statusima eRačuna. To znači da nije obuhvaćeno samo izdavanje računa, već se prati i daljnji određeni status.

Naime, obveznici izvještavanja moraju izvijestiti Poreznu upravu do 20.-og u mjesecu za prethodni mjesec o:
• podacima o odbijanju računa (čl. 52 Zakona o fiskalizaciji) – OBVEZA PRIMATELJA ERAČUNA
• podacima o naplati eRačuna (čl. 53 Zakona o fiskalizaciji) – OBVEZA IZDAVATELJA ERAČUNA

Međutim, o podacima o isporukama za koje nije bilo moguće ispostaviti eRačun (članak 51. Zakona o fiskalizaciji), što predstavlja obvezu izdavatelja eRačuna, rok za izvještavanje je u trenutku izdavanja računa koji se izdaje umjesto eRačuna, a u slučaju samoizdavanja računa najkasnije pet radnih dana nakon što je eRačun izdan.

Prema navedenom, podatke o odbijanju računa i podatke o naplati računa obveznici izvještavanja dužni su predati u sustav fiskalizacije kroz postupke eIzvještavanja do 20. veljače 2026. za mjesec siječanj 2026., osim podataka o isporukama za koje nije bilo moguće ispostaviti eRačun koji se dostavljaju u rokovima koji se odnose na fiskalizaciju eRačuna.

Za provedbu postupka eIzvještavanja može se koristiti web servis, usluga informacijskog posrednika ili FiskAplikacija, a na obvezniku je da odabere koji način izvještavanja će implementirati.

3. O smanjenju ili povećanju administracije te prilikama za računovođe
Formalno, cilj reforme je smanjenje administrativnog opterećenja. Dugoročno, automatizacija i standardizacija doista mogu smanjiti broj poreznih kontrola i naknadnih ispravaka. Međutim, kratkoročno se očekuje snažniji administrativni teret (što se upravo događa), troškovi prilagodbe, edukacija zaposlenika te reorganizacija internih procesa.

Međutim, fiskalizacija 2.0 naglo mijenja tržišnu poziciju računovođa. Oni koji razviju digitalne procedure, automatizaciju podataka te analitičko izvještavanje temeljeno na realnim podacima, imat će konkurentsku prednost. U okruženju gdje porezna administracija raspolaže gotovo dobrim dijelom podataka kao i poduzetnik, dodana vrijednost kvalitetnog računovođe bit će u interpretaciji, poreznom planiranju i upravljanju rizicima.

Međutim, računovodstveni uredi sa zastarjelom tehnologijom, otporom prema novim sustavima i znanjima te digitalnim tehnologijama, počet će gubiti tržište, što se slikovito može usporediti sa videotekama, koje je potpuno zamijenio prelazak na streaming i digitalnu distribuciju sadržaja.

4. Zaključak
Fiskalizacija 2.0 i eIzvještavanje predstavljaju sustavnu promjenu dostave podataka. Fokus se premješta s naknadnog izvještavanja na kontinuiranu digitalnu razmjenu podataka u gotovo realnom vremenu. Za poduzetnike to znači potrebu za tehnološkom prilagodbom i potrebu za većom poreznom i financijskom disciplinom. Za računovođe to znači transformaciju profesije prema analitičkoj i savjetodavnoj ulozi. Oni koji digitalnu prilagodbu shvate kao projekt, a ne samo zakonsku obvezu, mogu generirati koristi jer će, između ostalog, imati urednije financijsko-računovodstvene podatke.

Autor: Antonio Prtenjača, mag. oec.