21.11.2025 12:11
Slika 505
Izdavanje računa u elektroničkom obliku (eRačuni) postaju standard u poslovanju ali i obveza u 2026. za obveznike poreza na dodanu vrijednost, dok za male porezne obveznike postoji obveza zaprimanja istih. Uvode se, uz brojne razloge, i poradi efikasnijeg djelovanja Porezne uprave. Međutim, uvođenje eRačuna donosi i određene koristi kao što su digitalna arhiva, transparentnost, manje grešaka u ručnom radu i slično. U nastavku dajemo osvrt na izdavanje računa koje hrvatski porezni obveznici od 1. siječnja 2026. trebaju izdati inozemnim poslovnim subjektima.

1. Slanje eRačuna inozemnim poslovnim subjektima
U prvom redu, valja definirati što je to eRačun prema Zakonu o fiskalizaciji. To je račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku, a koji omogućuje njegovu automatsku i elektroničku obradu.
Nadalje, kada je riječ o definiciji primatelja i izdavatelja eRačuna, oni su definirani člankom 2. Zakona o fiskalizaciji.

Izdavatelj eRačuna je porezni obveznik koji ima obvezu izdavanja eRačuna te obvezu fiskalizacije eRačuna.

Primatelj eRačuna je:
a) porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu i upisan u registar obveznika PDV-a
b) obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit, koji nije upisan u registar obveznika PDV-a, a ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu
c) tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a nisu upisani u registar obveznika PDV-a
koji ima obvezu zaprimanja eRačuna te provedbu fiskalizacije eRačuna.

Sukladno članku 38. st. 1. Zakona o fiskalizaciji, obvezu izdavanja eRačuna ima izdavatelj eRačuna:
1. porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu koji je upisan u registar obveznika PDV-a
2. obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit koji nije upisan u registar obveznika PDV-a, a ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu
3. tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a nisu upisani u registar obveznika PDV-a.

Sukladno članku 38. st. 2. Zakona o fiskalizaciji, izdavatelj eRačuna dužan je izdati eRačun za tuzemne transakcije koje obavlja primatelju eRačuna, osim ako je izuzet od obveze izdavanja računa prema posebnom zakonu.

S druge strane, sukladno članku 41. Zakona o fiskalizaciji, Primatelj eRačuna dužan je zaprimiti eRačun na način propisan člankom 37. Zakona o fiskalizaciji (putem pristupnih točaka, odnosno drugim tehnologijama i procedurama, uz poštivanje odredbi ovoga Zakona i osiguravanje vjerodostojnosti podrijetla, cjelovitosti sadržaja i čitljivosti od izdavanja do kraja razdoblja čuvanja eRačuna).

Sukladno navedenom, obveza izdavanja eRačuna ne odnosi se na inozemne transakcije, odnosno Zakonom nije propisana obveza primjene povezana s eRačunima u odnosu na porezne obveznike koji imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u drugim državama članicama EU / trećim zemljama (neovisno o registraciji za potrebe PDV-a u RH).

Valja skrenuti pažnju i na to da podružnice inozemnih osnivača, koje su upisane kao podružnice u Sudskom registru RH i obveznici su poreza na dobit, nisu obveznici izdavanja / zaprimanja / fiskalizacije eRačuna.

Valja samo razlikovati Fiskalizaciju 1.0 i 2.0. Stoga, ako primjerice, građanin iz EU ili treće zemlje (krajnji potrošač) dođe u restoran i plati karticom ili gotovinom ugostiteljsku uslugu, tada mu se izdaje fiskalizirani račun u krajnjoj potrošnji (ne eRačun).

2. Zaključak
Uvođenje eRačuna u poslovanju više nije stvar izbora, već zakonske usklađenosti. Međutim, obveza je u ovom trenutku propisana za tuzemne transakcije dok će se inozemnim poslovnim subjktima računi slati na dosadašnji način. Međutim, očekuje se da će od 2030. započeti obveza izdavanje i zaprimanje eRačuna na tržištu EU-a, no za tu primjenu će biti još potrebno dodatno prilagoditi propise ali i tržište.

Autor: Antonio Prtenjača, mag. oec.

Fiskalizacija nije ništa novo – uvedena je još 2013. s ciljem suzbijanja sive ekonomije i povećanja transparentnosti gotovinskog poslovanja. Sada, odnosno u suvremenom poreznom okruženju, sustav fiskalizacije proširuje se. U ovom kratkom pregledu podsjećamo što je fiskalizacija 1.0, te donosimo najbitnije informacije o promjenama poslovanju s građanima – i što to znači praktično za poduzetnike.

U okolnostima kada elementarne nepogode uzrokuju značajnu štetu na imovini i poslovanju, porezni položaj pomoći radnicima postaje bitno pitanje za poslodavce koji žele postupati u skladu s propisima. Propisi o porezu na dohodak jasno definiraju kada se potpore zbog uništenja ili oštećenja imovine mogu isplatiti neoporezivo te pod kojim uvjetima takve isplate prelaze u sferu oporezivog dohotka. U nastavku donosimo pregled aktualnog poreznog okvira, relevantnog mišljenja Porezne uprave te praktične smjernice za pravilnu primjenu ovih odredbi u situacijama elementarnih i prirodnih nepogoda.

Novi Zakon o fiskalizaciji (NN 89/25) donio je brojne dvojbe. Jedna od njih odnosi se i na praktičnu primjenu Odluke o Klasifikaciji proizvoda po djelatnostima Republike Hrvatske 2025. – KPD 2025. Neke dvojbe razrješavamo u ovom kratkom tekstu.

Studenti koji ostvaruju primitke po osnovi rada posredstvom studentskih udruga, mogu tijekom godine po osnovi tako ostvarenih primitaka osim propisanoga neoporezivog iznosa, koristiti i godišnji osnovni osobni odbitak. Ističe se da se osnovni osobni odbitak može koristiti samo jednom godišnje.

Posljednjih godina Hrvatska bilježi rast broja električnih vozila na cestama. S jedne strane, sve je izraženija želja poduzetnika za modernizacijom voznog parka, smanjenjem troškova goriva i održavanja, te usklađivanjem sa standardima tehnologije i održivim poslovanjem. S druge strane, visoke cijene novih vozila predstavljaju izazov koji se može ublažiti korištenjem mehanizma odbitka poreza na dodanu vrijednost te te različitih oblika povoljnog financiranja ili sufinanciranja. Upravo zato, razumijevanje financijskog i poreznog položaja električnih vozila može biti ključno za poslovni subjekt koja razmatra modernizaciju voznog parka. Kroz ovaj pregled sažeto analiziramo koje pogodnosti poduzetnici mogu ostvariti s ciljem maksimalne financijske isplativosti električnih vozila u poslovanju.