
1. Uvod
Slijedeći odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), kojima je pokrivena promjena nastala potpisivanjem Sporazuma o trgovini i suradnji Europske unije i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, u članku će se, pod pojmom država članica obuhvatiti države članice Europske unije (EU), države Europskog gospodarskog prostora (Island, Lihtenštajn i Norveška – EGP), Švicarska te Velika Britanija.
Korištenje zdravstvene zaštite hrvatskog osiguranika, za vrijeme privremenog rada na području druge države članice regulirano je:
• Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnost (Službeni list Europske unije L 166, 30.4.2004, 1–123) te
• Uredbom (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Službeni list Europske unije L 284, 30.10.2009, 1–42).
2. Privremeni boravak
Za vrijeme privremenog boravka na području druge države članice EU/EEP/Švicarske/VB (boravak do godine dana), upućeni radnik, kao i svaka druga osigurana osoba HZZO-a, ostvaruje pravo na nužnu, odnosno neodgodivu zdravstvenu zaštitu na teret HZZO-a, a u slučaju iznenadne bolesti, ozljede ili nesreće.
Takvu zdravstvenu zaštitu ostvarit će temeljem Europske kartice zdravstvenog osiguranja (u nastavku teksta: EKZO) koju mu, ne njegov zahtjev, izdaje HZZO, u pravilu, na razdoblje od tri godine. U slučaju gubitka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, EKZO se ne smije koristiti i mora se vratiti HZZO-u najkasnije u roku od 30 dana od gubitka statusa.
EKZO se koristi pri zdravstvenim ustanovama i liječnicima koji imaju sklopljen ugovor o pružanju zdravstvene zaštite s nositeljem zdravstvenog osiguranja države boravka.
Koja usluga se smatra nužnom, odnosno neodgodivom procjenjuje liječnik kojemu se osoba obrati radi pomoći, uzimajući u obzir prirodu zdravstvenih usluga i dužinu očekivanog boravka osobe u drugoj državi članici.
U nužnu zdravstvenu zaštitu, osim zdravstvene zaštite u slučaju iznenadne bolesti, ozljede ili nesreće, ubraja se i zdravstvena zaštita u vezi s kroničnim ili postojećim bolestima ako cilj putovanja nije liječenje istih bolesti (na primjer, kontrola visokog tlaka, kronična terapija lijekovima), te zdravstvena zaštita u vezi s trudnoćom i rođenjem djeteta, ako cilj privremenog boravka u inozemstvu nije porod.
Također, neodgodive zdravstvene usluge su i dijaliza, terapija kisikom, tretmani za astmu te kemoterapija, ali radi korištenja istih usluga osoba se mora prethodno dogovoriti sa samom zdravstvenom ustanovom o mogućnosti i terminu njihova korištenja.
Osigurane osobe su obvezne osobno sudjelovati u troškovima korištene zdravstvene zaštite (podmiriti tzv. participaciju), ako je ona obvezna i za osigurane osobe države boravka, a za istu zdravstvenu uslugu.
U slučaju krađe, gubitka EKZO, ili boravka u drugoj državi članici bez EKZO iz drugog razloga, osiguranoj osobi se može izdati Certifikat koji privremeno zamjenjuje EKZO te dostaviti putem elektroničke pošte. Certifikat se izdaje na razdoblje od najviše 90 dana, a koristi se na isti način kao i EKZO.
EKZO, odnosno Certifikat se ne mogu koristiti za planirano liječenje, nego je za isto liječenje uvijek potrebno HZZO-u podnijeti pisani zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja, a prije odlaska na liječenje.
3. Prebivalište
Hrvatski radnik, osiguranik HZZO-a, koji stekne prebivalište u državi članici EU/EEP/Švicarskoj/VB, u istoj državi može koristiti punu zdravstvenu zaštitu na teret HZZO-a, ako mu je HZZO, na njegov zahtjev, izdao potvrdu S1, odnosno ekvivalentni elektronički SED obrazac S072.
Smatra se da je radnik stekao prebivalište u drugoj državi članici ako je upućen na privremeni rad na razdoblje dulje od godinu dana (minimalno 366 dana) i ako u nadležnoj policijskog postaji prijavi privremeni odlazak iz Republike Hrvatske na razdoblje dulje od godinu dana (minimalno 366 dana). Navedene činjenice dokazuju se potvrdom A1 izdanom od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrdom nadležne policijske postaje. Također je u HZZO-u potrebno ispuniti Izjavu o stvarnom prebivalištu (boravištu).
Državni službenici, diplomatski i konzularni predstavnici nisu obvezni prijaviti privremeni odlazak iz Republike Hrvatske. Stoga su obvezni priložiti samo preslik obrasca A1 ili ugovora o upućivanju na rad, odnosno mandat iz kojega je vidljivo da razdoblje upućivanja traje duže od godinu dana.
Potvrdu S1, odnosno ekvivalentni SED obrazac S072 potrebno je predati inozemnom osiguravatelju u mjestu prebivališta u drugoj državi članici kako bi se evidentirala u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja iste države.
4. Privremena nesposobnost za rad
Ako se radnik, osiguranik HZZO-a, razboli za vrijeme boravka, odnosno prebivališta u drugoj državi članici EU/EEP/Švicarskoj/VB te se ukaže potreba za privremenom nesposobnosti za rad, privremenu nesposobnost mu može evidentirati ugovorni liječnik koji je obuhvaćen javnim sustavom obveznog zdravstvenog osiguranja države boravka.
Isti liječnik tada treba ispuniti dio tiskanice E116 („Liječnička potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad”), odnosno rubrike 3. do 7., a nakon toga je tiskanicu potrebno predati inozemnom osiguravatelju u mjestu boravka ili prebivališta u drugoj državi članici. Navedeni osiguravatelj će ispuniti preostali dio tiskanice (rubrike 1., 2. i 8.) te ovjerenu tiskanicu dostaviti HZZO-u.
Inozemni osiguravatelj će HZZO-u dostaviti i tiskanicu E115 („Zahtjev za novčana davanja za slučaj nesposobnosti za rad”) ili ekvivalentni, elektronički, SED obrazac S055.
O nastanku privremene nesposobnosti za rad radnik je obvezan obavijestiti svog poslodavca i HZZO u rokovima koji su propisani hrvatskim propisima.
Ako se radnik ne može javiti inozemnom liječniku ili inozemnom osiguravatelju jer se nalazi na bolničkom liječenju, inozemni osiguravatelj može ispuniti tiskanicu E116 osnovom medicinske dokumentacije iz zdravstvene ustanove.
Na kraju bolovanja radnik se ponovno treba javiti inozemnom osiguravatelju koji će ispuniti tiskanicu E118 („Obavijest o nepriznavanju ili prestanku nesposobnosti za rad“), odnosno ekvivalentni SED obrazac S048 i dostaviti ga HZZO-u.
Navedene tiskanice zamjenjuju doznake hrvatskih liječnika te ne postoji potreba da oni ponovno utvrđuju privremenu nesposobnost za rad takvih osiguranika, a radnik se ne mora radi vođenja bolovanja vraćati u Hrvatsku. Pravo na naknadu plaće radnik ostvaruje sukladno hrvatskim pravnim propisima.
Autorica: mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Poslodavci imaju mogućnost svojim zaposlenicima isplatiti naknadu za troškove redovne skrbi djeteta bez poreznog opterećenja, pod uvjetom da su ispunjeni zakonski kriteriji i osigurana odgovarajuća dokumentacija. U nastavku se obrađuju ključni uvjeti te način evidentiranja i isplate takvih troškova.
Kada jedan poslovni subjekt prestaje s radom, a drugi poslovni subjekt preuzima poslove ukinutog poslovnog subjekta, tada isti (trgovačko društvo, obrtnik, agencija, zavod, fond, institut, zaklada i/ili druga pravna osoba s javnim ovlastima) temeljem propisa ili ugovora o spajanju i pripajanju preuzima zatečene i zaposlene radnike sa svim pravima i obvezama koja za te zaposlenike proizlazi iz postojećih ugovora o radu, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu i drugih izvora prava. Tko ima obvezu obračuna, obustave i uplate javnih davanja prema plaći za zaposlene i na koji način opisuje se u članku.
U članku autorica pojašnjava pojedinosti vezane uz djelatnost poljoprivrede u smislu propisa o porezu na dohodak te obvezi upisa fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost poljoprivrede u registar obveznika poreza na dohodak, kao i o načinu oporezivanja primitaka koje fizičke osobe ostvare po toj osnovi.
U sustavu poreza na dohodak razlikuje se pet oporezivih oblika dohotka, i to: dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala i drugi dohodak. Navedeni oblici dohotka dijele se na konačan dohodak i godišnji dohodak. Godišnjim dohotkom smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od: nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti te drugim primicima koji se ne smatraju konačnim. Konačnim dohotkom smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od imovine i imovinskih prava, kapitala te drugim primicima koji se smatraju konačnim. Dohodak od samostalne djelatnosti se može pod propisanim uvjetima utvrđivati u paušalnom iznosu u kojem slučaju se isti smatra konačnim dohotkom. U nastavku se govori o konačnom drugom dohotku odnosno drugim primicima koji se smatraju konačnim.
Digitalna transformacija poreznog sustava ušla je u novu fazu. Fiskalizacija 2.0 predstavlja nadogradnju postojećeg modela fiskalizacije računa i širi ga na cjelovitije elektroničko izvještavanje prema Poreznoj upravi. Za računovođe i poduzetnike to nije samo tehnička promjena, već organizacijska i procesna prilagodba poslovanja.