
Isporuke dobara unutar Europske unije česte su odnosno za neke poduzetnike i svakodnevne transakcije. Neovisno o tome, valja imati na umu formalne PDV uvjete kada je riječ o primjeni oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke dobara u drugu državu članicu EU.
1. Uvod
Člankom 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23 – u nastavku teksta: Zakon o PDV-u) propisani su uvjeti za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV), s pravom odbitka pretporeza za transakcije unutar Europske unije (u nastavku teksta: EU), odnosno za isporuke dobara iz tuzemstva u drugu državu članicu.
Općenito, tuzemni porezni obveznik prilikom prodaje dobara drugom poreznom obvezniku sa sjedištem u drugoj državi članici neće iskazati PDV na računu ako mu taj drugi porezni obveznik dostavi svoj ispravan PDV identifikacijski broj. Pretporez zaračunan u ulaznim računima drugih poreznih obveznika u tuzemstvu koji se odnose na takvu prekograničnu isporuku dobara tuzemni porezni obveznik ima pravo odbiti temeljem članka 58. Zakona o PDV-u. Ako porezni obveznik iz druge države članice EU ne dostavi svoj PDV identifikacijski broj tada je tuzemni porezni obveznik obvezan zaračunati PDV. Također, bitno je da dobra fizički napuste područje RH, da prijevoz dobara obavi isporučitelj ili kupac, a kupac mora biti porezni obveznik u drugoj državi članici. U nastavku donosimo kratak osvrt o načinu ostvarivanja oslobođenja od PDV-a propisanih člankom 41. Zakona o PDV-u.
2. Isporuke dobara u drugu državu članicu EU
Prema odredbama članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o PDV-u, plaćanja PDV-a su oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobra ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
• dobra se isporučuju drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koja djeluje kao takva, u drugoj državi članici te
• porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik kojoj se obavlja isporuka registrirana je za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te je isporučitelju dala svoj PDV identifikacijski broj.
Teret dokazivanja da su ovi uvjeti ispunjeni je na isporučitelju, a za dokazivanje obavljene provjere PDV identifikacijskog broja svojeg poslovnog partnera putem VIES baze dovoljno je da porezni obveznik u knjigovodstvenoj evidenciji ima pohranjen „Referentni broj/Consultation Number“, odnosno šifriranu oznaku rezultata na određeni datum1.
Također, za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke dobara u druge države članice EU2:
• isporučitelj mora o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu posjedovati barem dva neproturječna dokaza od dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o isporučitelju i o stjecatelju, kao što su primjerice potpisani CMR, teretnica ili račun za prijevoz dobara, ili
• isporučitelj mora posjedovati pojedinačni dokaz, poput potpisanog CMR-a, teretnice, računa za prijevoz, zajedno s pojedinačnim neproturječnim dokazom poput police osiguranja u vezi s prijevozom dobara ili bankovnog dokumenta kojim se potvrđuje plaćanje otpreme, službenog dokumenta koje je izdalo tijelo javne vlasti, javni bilježnik, kojim se potvrđuje dolazak dobara u državu članicu odredišta, ili potvrde koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta kojom se potvrđuje skladištenje dobara u toj državi članici.
U nastavku donosimo pregled dokaza koje isporučitelj mora posjedovati3:
|
Dokumenti koji se odnose na otpremu ili prijevoz dobara |
Ostali dokumenti |
| 1. Potpisani CMR teretni list | 1. Polica osiguranja u vezi s otpremom ili prijevozom dobara |
| 2. Teretnica | 2. Bankovni dokument kojim se potvrđuje plaćanje otpreme ili prijevoza dobara |
| 3. Račun prijevoznika dobara | 3. Službeni dokument koji je izdalo tijelo javne vlasti, javni bilježnik, kojim se potvrđuje dolazak dobara u državu članicu odredišta |
| 4. Račun za zračni prijevoz | 4. Potvrda koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta kojom se potvrđuje skladištenje dobara u toj državi članici |
Kada dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu porezni obveznik isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, isporučitelj kao dokaz da je obavljena otprema ili prijevoz mora posjedovati:
• dva dokaza iz prvog stupca tablice (dva neproturječna dokaza koji se odnose na otpremu ili prijevoz dobara), ili
• jedan dokaz iz prvog stupca i jedan dokaz iz drugog stupca tablice.
U slučaju kada dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu stjecatelj odnosno osoba koja stječe dobra ili druga osoba za njen račun, porezni obveznik isporučitelj dobara mora posjedovati:
• pisanu izjavu stjecatelja u kojoj navodi datum izdavanja, ime i prezime stjecatelja, količinu i prirodu dobara, datum i mjesto dolaska dobara, u slučaju isporuke prijevoznih sredstava - identifikacijski broj prijevoznog sredstva i identifikaciju pojedinca koji preuzima dobra za račun stjecatelja (bilo koja osoba koja preuzima dobra za račun stjecatelja),
• dva dokaza iz prvog stupca tablice (dva neproturječna dokaza koji se odnose na otpremu ili prijevoz dobara), ili
• jedan dokaz iz prvog stupca i jedan dokaz iz drugog stupca tablice.
Ako stjecatelj otpremu ili prijevoz dobara u drugu državu članicu obavi vlastitim prijevoznim sredstvom isporučitelj kao dokaz treba posjedovati račun i druge raspoložive dokumente kao što su primjerice dokaz o plaćanju, narudžbenica, otpremnica i slično te pisanu izjavu stjecatelja4.
3. Osvrt na posebnosti
• nova prijevozna sredstva u smislu Zakona o PDV-i imaju drukčiji status u odnosu na ostala dobra te su sukladno članku 41. stavku 1. točki b) Zakona o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođene isporuke novih prijevoznih sredstava koja prodavatelj, kupac ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji nije prešao prag stjecanja ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik
• isporuka dobara koja podliježu trošarinama (alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti osim plina putem sustava za prirodni plin) u drugu državu članicu oslobođena je PDV-a ako su ta dobra prevezena pod uvjetima propisanim posebnim propisom o trošarinama
• premještanje dobara u drugu državu članicu, odnosno isporuka koja bi bila oslobođena od plaćanja PDV-a da je obavljena za drugog poreznog obveznika, oslobođeno je plaćanja PDV-a oslobođeno je prema članku 41. stavku 1. točki d) Zakona o PDV-u
• oslobođenje za isporuke unutar EU ne primjenjuje mali porezni obveznik koji je oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara i usluga.
Ana Adorić, dipl. oec, univ. spec. oec.
_________________________________
^ 1 Mišljenje Porezne uprave KLASA: 410-19/19-02/317 URBROJ: 513-07-21-01/19-2 od 12. studenoga 2019.
^ 2 Članak 45.a Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011
^ 3Mišljenje Porezne uprave KLASA: 410-19/20-02-38 URBROJ: 513-07-21-01/20-2 od 24. veljače 2020.
^ 4 Mišljenje Porezne uprave KLASA: 410-19/20-01/38 URBROJ: 513-07-21-01/20-2 od 24. veljače 2020.
U članku autorica pojašnjava pojedinosti vezane uz djelatnost poljoprivrede u smislu propisa o porezu na dohodak te obvezi upisa fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost poljoprivrede u registar obveznika poreza na dohodak, kao i o načinu oporezivanja primitaka koje fizičke osobe ostvare po toj osnovi.
U sustavu poreza na dohodak razlikuje se pet oporezivih oblika dohotka, i to: dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala i drugi dohodak. Navedeni oblici dohotka dijele se na konačan dohodak i godišnji dohodak. Godišnjim dohotkom smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od: nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti te drugim primicima koji se ne smatraju konačnim. Konačnim dohotkom smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od imovine i imovinskih prava, kapitala te drugim primicima koji se smatraju konačnim. Dohodak od samostalne djelatnosti se može pod propisanim uvjetima utvrđivati u paušalnom iznosu u kojem slučaju se isti smatra konačnim dohotkom. U nastavku se govori o konačnom drugom dohotku odnosno drugim primicima koji se smatraju konačnim.
Digitalna transformacija poreznog sustava ušla je u novu fazu. Fiskalizacija 2.0 predstavlja nadogradnju postojećeg modela fiskalizacije računa i širi ga na cjelovitije elektroničko izvještavanje prema Poreznoj upravi. Za računovođe i poduzetnike to nije samo tehnička promjena, već organizacijska i procesna prilagodba poslovanja.
Na temelju podataka upisanih na poreznu karticu tj. Obrascu PK utvrđuje se osobni odbitak i predujam poreza na dohodak poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada (plaću, mirovinu). Osim osnovnog osobnog odbitka porezni obveznik može upisati podatak na temelju kojeg se može uvećati osobni odbitak i to podatak o uzdržavanim članovima, djeci, svojoj invalidnosti te invalidnosti svojih uzdržavanih članovima i djece. Prema upisanom podatku o prebivalištu /uobičajenom boravištu utvrđuje porezna stopa koja se primjenjuje te pripadnost poreza na dohodak po osnovi nesamostalnog rada. Također, ako porezni obveznik ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada kod dva ili više poslodavaca, moguće je osobni odbitak koristiti kod više isplatitelja, uz uvjet da zatraži na Obrascu PK upiše raspodjelu osobnog odbitka prema isplatiteljima. Više o navedenome pročitajte u nastavku članka
Kao što nova godina često donosi promjene, tako je 2026. u Hrvatskoj donijela i obvezu digitalne razmjene eRačuna u B2B segmentu, poznatu kao Fiskalizacija 2.0. Preko 1,6 milijuna razmijenjenih eRačuna već u prvih gotovo dva tjedna pokazuje da je prijelaz na digitalne račune zahvatio brojne poduzetnike. Dok se svi polako privikavaju na novi sustav, priče s terena otkrivaju i tehničke izazove te potrebu za strpljenjem i podrškom na putu prema učinkovitijem i transparentnijem poslovanju.