1. Uvod

Od pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (u nastavku teksta: EU) 1. srpnja 2013., Zakon o porezu na dodanu vrijednost doživio je niz izmjena i dopuna koje su većinom posljedica usklađivanja sa direktivama koje uređuju sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV), osobito sa Direktivom Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu PDV-a (u nastavku teksta: PDV direktiva).

Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: Nacrt) kojeg je Vlada Republike Hrvatske u okviru donošenja Zakona dala na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću 25. rujna 2024., predložene su izmjene radi implementiranja sljedeće pravne stečevine EU:
- Direktive Vijeća (EU) 2020/285 od 18. veljače 2020. o izmjeni PDV direktive u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća i Uredbe (EU) br. 904/2010 u vezi administrativne suradnje i razmjene informacija u svrhu praćenja ispravne primjene posebne odredbe za mala poduzeća;
- Direktive Vijeća (EU) 2022/542 od 5. travnja 2022. o izmjeni PDV Direktive i Direktive (EU) 2020/285 u vezi stopa PDV-a.

Očekuje se da će se predložene izmjene primjenjivati od 1. siječnja 2025., a najznačajnije su:
- povećanje praga za upis u registar obveznika PDV-a
- nove odredbe vezane uz male poreznih obveznika
- ukidanje uvjeta uzajamnosti pri povratu PDV-a poreznim obveznicima iz trećih zemalja te
- omogućavanje odbitka pretporeza temeljem rješenja Porezne uprave.

2. Prag za upis u registar obveznika PDV-a

Povećava se iznos, odnosno vrijednost obavljenih isporuka dobara i usluga do kojeg je mali porezni obveznik oslobođen plaćanja PDV-a u tuzemstvu na isporuke dobara ili usluga sa 40.000,00 eura na 50.000,00 eura. Navedeno povećanje praga predlagatelj obrazlaže usklađenjem sa povećanjem kumulativne stope inflacije.

Bitno je spomenuti prijelazne odredbe u kojim je predloženo da su porezni obveznici koji u 2024. ostvare vrijednost isporuka dobara ili usluga veću od 50.000,00 eura (bez PDV-a) obvezni od 1. siječnja 2025. godine upisati se u registar obveznika PDV-a.

Dakle, porezni obveznik koji u 2024., ostvari više od 40.000,00 eura, a manje od 50.000,00 eura nema obvezu upisivanja u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.

Također, porezni obveznici koji u 2024., ne ostvare vrijednost isporuka dobara ili usluga veću od 50.000,00 eura mogu do 15. siječnja 2025. podnijeti zahtjev za brisanje iz Registra obveznika PDV-a (osim ako su bili upisani u sustav PDV-a na vlastiti zahtjev tijekom 2024.).

3. Nove odredbe za male porezne obveznike

Predloženo je pojednostavljenje posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike, odnosno oslobođenje propisano člankom 90. važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: Zakon) u smislu mogućnosti, dakle ne obveze, za poreznog obveznika iz druge države članice (tzv. stranog poreznog obveznika) da primijeni navedeno oslobođenje u tuzemstvu ali pod kumulativno ispunjenim uvjetima:
- da njegov godišnji promet u EU (ukupna godišnja vrijednost isporuka dobara i usluga, bez PDV-a, koje je porezni obveznik ostvario na području EU tijekom kalendarske godine) nije bio veći od 100.000,00 eura, i
- da vrijednost njegovih isporuka dobara i usluga obavljenih u tuzemstvu nije bila veća od 50.000,00 eura.
Ta mogućnost propisuje se i za tuzemnog malog poreznog obveznika u smislu da može odabrati primjenu oslobođenja u nekoj od država članica EU.
Da bi primijenio oslobođenje u državi članici u kojoj nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište (u nastavku teksta: sjedište), porezni obveznik dostavlja prethodnu obavijest državi članici sjedišta te mu se za primjenu oslobođenja dodjeljuje individualni identifikacijski broj: OIB i nastavak „EX“, a imat će i obvezu podnošenja tromjesečnog izvješća.
Također, predloženo je da i mali porezni obveznik može izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara i usluga čiji iznos nije viši od 100,00 eura čime mu se omogućava pojednostavljenje poslovanja.

4. Druge predložene promjene

Ostale značajnije promjene, a obzirom na to da su predložene izmjene Zakona većinom nomotehničke naravi, obuhvaćaju sljedeće:
- izmjena odredbe članka 21. Zakona kojom je predloženo da se mjestom obavljanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, društvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima (izložbe i sajmovi) ako je prisutnost virtualna, ne smatra mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju, a ako se usluge i pomoćne usluge u vezi s kulturnim, umjetničkim, sportskim, društvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima prenose putem interneta ili se na drugi način u virtualnom obliku stavljaju na raspolaganje tada se mjestom usluge smatra mjesto gdje osoba koja nije porezni obveznik ima sjedište
- izmjena teksta odredbe članka 38. st. 3. točke i) Zakona, a koja se odnosi na primjenu snižene stope PDV-a 13 % na javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, zbog nomotehničkog usklađivanja terminologije s posebnim propisom o gospodarenju otpadom (Zakon o komunalnom gospodarstvu) pri čemu se ne mijenja opseg primjene snižene stope PDV-a
- radi omogućavanja brze reakcije u izvanrednim situacijama dodan je novi članak 44.a Zakona, o oslobođenju od PDV-a pri stjecanju unutar EU i isporukama u tuzemstvu dobara u korist žrtava katastrofa
- novi članak 65.b Zakona, a koji se odnosi na slučaj ako se iznos PDV-a koji je porezni obveznik obračunao ili trebao obračunati na obavljene isporuke poveća temeljem rješenja Porezne uprave, tada porezni obveznik može izdati ispravljeni račun s ispravno obračunatim PDV-om, a primatelj isporuke može za nastalu razliku ostvariti pravo na odbitak pretporeza uz ispunjenje propisanih uvjeta u razdoblju oporezivanja u kojem je primio taj račun;
- brisanje uvjeta uzajamnosti u članku 67. Zakona pri povratu poreznim obveznicima iz trećih zemalja koji je komplicirao postupak povrata PDV-a sa poreznim obveznicima iz trećih zemalja.

Autorica: Ana Adorić, dipl. oec, univ. spec. oec.