Plaća radnika 

Jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu je podatak o bruto plaći, uključujući bruto iznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo, uz mogućnost da se umjesto navedenog podatka uputi na neki drugi izvor prava, odnosno na neki zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja.

Sukladno odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZOR) plaća radnika može se sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka te kao takva mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu.

Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom. Pri tome se misli na one elemente koji utječu na određivanje plaće kao cjeline (određivanje ugovorene odnosno osnovne plaće, definiranje dodataka i primitaka koji mogu biti dio plaće radnika).

To konkretno znači da poslodavac treba ugovorom, odnosno pravilnikom o radu definirati i valorizirati svaki pojedini element koji utječe na određivanje plaće radnika kao cjeline.

ZOR-om se plaća definira kao primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu.

Plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka. Ostali primici radnika, u smislu odredaba ZOR-a, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi, na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

ZOR-om su definirani i primici radnika na temelju radnog odnosa, koji su po svom obilježju materijalno pravo iz radnog odnosa ili predstavljaju naknadu troška radnika, a koji se uređuju kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca te ugovorom o radu.

Da li će se određeno pravo koje radnik ostvaruje smatrati ostalim primitkom koji je dio plaće radnika ili će se smatrati primitkom kojeg radnik ostvaruje temeljem radnog odnosa ovisi o karakteru isplate takvog prava, odnosno o činjenici da li se radniku isplaćuje za obavljeni rad u određenom mjesecu te ovisi o tome na koji način je definirano nekim od ZOR-om navedenih izvora prava.

Dakle, pod plaćom se, u smislu odredbi ZOR-a, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Isto tako, propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada te da se plaća i naknada plaće isplaćuju u novcu.

Zadnjim izmjenama i dopunama ZOR-a od 1. siječnja 2023., nastupila je obveza isplate plaće na transakcijski račun radnika, a samo se primici za koje je to dopušteno prema poreznim propisima mogu isplatiti u gotovu novcu.

Plaće se više ne moraju isplaćivati isključivo na tekući račun, već se isplate mogu raditi na bilo koji račun koji građanin želi. Novina je i zabrana odricanja od prava na isplatu plaće te bi takav sporazum između radnika i poslodavca bio ništetan.

Nadalje, nema više mogućnosti da se kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ugovori kasniji rok za isplatu plaće od petnaestog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec. Također, kolektivnim ugovorom za članove sindikata koji su stranke tog ugovora, neka materijalna prava mogu se ugovoriti u većem iznosu nego za nečlanove tog sindikata.

Utjecaj porezne reforme na obračun plaće

U Narodnim novinama br. 114 od 4. listopada 2023. godine objavljene su izmjene poreznih zakona u okviru najavljene porezne reforme koja za cilj, između ostaloga, ima smanjenje ukupnog poreznog opterećenja.

Objavljeni su sljedeći propisi:

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak,

−       Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima,

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima,

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom,

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit,

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost,

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznom savjetništvu,

−       Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza.

Napominjemo da se sve izmjene i dopune zakonskih propisa primjenjuju od 1. siječnja 2024. s izuzetkom Zakona o lokalnim porezima, čije su se pojedine odredbe počele primjenjivati od 1. listopada 2023. te Zakona o doprinosima, čija će većina izmjena i dopuna stupiti na snagu 1. prosinca 2023. kako bi se odredbe o umanjenju osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje primjenjivale od siječnja 2024. godine.

Od devet netom usvojenih izmjena poreznih zakona tri propisa utječu na obračun plaća: Zakon o doprinosima, Zakon o porezu na dohodak i Zakon o lokalnim porezima.

Novine u obračunu doprinosa primjenjuju se od 1. prosinca 2023., a novine u obračunu poreza od 1. siječnja 2024. godine. Poslodavci koji plaću za prosinac isplaćuju u tom mjesecu dužni su pri obračunu doprinosa već u 2023. primijeniti nova pravila.

Većina poslodavaca plaću za prosinac isplaćuje u siječnju 2024., pa će na toj plaći istodobno primijeniti novi obračun doprinosa i novi obračun poreza na dohodak.

Dakle, jedan od ciljeva porezne reforme je povećanje nižih neto plaća radnika. No,  svrha poreznih izmjena, pored povećanja plaća, ogleda se i kroz smanjenje nejednakosti, povećanje fiskalne autonomije općina i gradova te davanje instrumenta za povećanje atraktivnosti lokalnim jedinicama.

Glavna porezna izmjena se odnosi na ukidanje prireza uz smanjivanje poreza na dohodak za pet postotnih bodova, čime se općine i gradove prisiljava da porez na dohodak povećaju na maksimalnu moguću razinu ili da ostanu bez dijela poreznih prihoda.

Kada je promjena prvi put najavljena, izazvala je burne reakcije lokalnih čelnika, posebno onih iz velikih gradova, koji ukidanjem prireza gube značajne prihode proračuna. Taj gubitak moraju nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak, što sigurno nije politički ugodno.

Kada je u pitanju porez na dohodak, u djelu koji se odnosi na obračun plaća, izdvojit ćemo sljedeće promjene:

−       od 1. siječnja 2024. godine ukida se prirez porezu na dohodak,

−       općine i gradovi mogu odlučiti o novim stopama poreza na dohodak na način da dosadašnja niža stopa poreza na dohodak (20%) bude u rasponu od 15% do 23,6%, a viša stopa (30%) bude u rasponu od 25% do 35,4%,

−       iznos osnovnog osobnog odbitka iznosi 560 eura umjesto dosadašnjih 530,90 eura,

−       povećavaju se apsolutni iznosi osobnog odbitka za uzdržavane članove primjenom koeficijenta na osnovni osobni odbitak,

−       povećava se prag za primjenu više stope poreza na dohodak (30%) s 47.780 eura na 50.400 eura,

−       smanjuje se osnovica za I. stup mirovinskog osiguranja. Za bruto plaće do 700 eura fiksna olakšica iznosi 300 eura, dok za plaće od 700,01 do 1.300 eura olakšica se postupno smanjuje.

Uvedeno umanjenje osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti odnosi se na radnike s mjesečnom bruto plaćom do 1.300 eura. Radnicima s plaćom do 700 eura osnovica se umanjuje za 300 eura, a ako mjesečna plaća iznosi od 700 do 1300 eura, osnovica se umanjuje za polovinu razlike između radnikove plaće i 700 eura.

U praksi to izgleda na način da ako mjesečna bruto plaća iznosio 1.200 eura, osnovica se umanjuje za 50 eura, što rezultira uštedom od 10 ili 7,5 eura doprinosa, ovisno o tome je li radnik osiguran samo u prvom ili u oba mirovinska stupa. Osnovica se umanjuje samo za doprinos za mirovinsko osiguranje koji se plaća za prvi mirovinski stup, ne odnosi se na doprinos za drugi stup, ni na doprinose koji se obračunavaju na plaću (zdravstveno osiguranje, dodatni doprinos za staž s povećanim trajanjem).

Umanjenje osnovice provodi se samo pri isplati primitka koji se prema fiskalnim propisima smatra mjesečnom plaćom. Ne može se primijeniti na ostalim primicima, iako podliježu obvezi doprinosa. Umanjenje se primjenjuje bez obzira na ugovoreno radno vrijeme i neovisno o broju dana za koje se isplaćuje mjesečna plaća.

Pri isplati plaće u dva navrata umanjenje se obračunava na prvoj isplati, a na drugoj se isplati ispravlja naviše ili naniže, prema podatku o ukupnoj mjesečnoj plaći. To obuhvaća i situacije kad se plaća u novcu isplaćuje početkom mjeseca, a za nekoliko se dana obračunava plaća u naravi koja je ugovorena kao dio mjesečne plaće.

Nadalje, za pravilan obračun poreza iz plaća koje će se isplaćivati od 1. siječnja 2024. godine treba podatke iz poreznih kartica (PK) o pravu radnika na osobni odbitak uskladiti s novim iznosom osnovnog osobnog odbitka i odbitaka za uzdržavane članove.

Novi su koeficijenti za određivanje odbitaka za uzdržavane članove i djecu. Ta porezna olakšica određivat će se kao umnožak koeficijenta i osnovnog osobnog odbitka, kako je bilo propisano do 2016. Za primjenu stopa poreza treba pričekati odluke općina i gradova, oni ih moraju donijeti do 30. studenoga 2023. i objaviti u Narodnim novinama, a ako ne donesu odluku, primjenjuje se stopa od 20 i 30 posto na nove iznose poreznih osnovica.

Ono što je možda i najveća novost je da se u 2024. godini ne plaća prirez porezu na dohodak. Osnovica prireza porezu na dohodak je porez na dohodak. Prirez je isključivo prihod gradskog i/ili općinskog proračuna. Obveznik plaćanja prireza porezu na dohodak je fizička osoba koja je obveznik poreza na dohodak i ima prebivalište ili uobičajeno boravište na području grada i/ili općine.

Pojednostavljeno rečeno, prirez je “porez na porez”, plaća se na iznos obračunanog poreza na dohodak i u cjelini je prihod općine ili grada koji je za porezne obveznike sa svoga područja propisao obvezu plaćanja prireza.

Općine i gradovi mogu uvesti prirez, ali nisu obvezni. Praksa pokazuje da gradovi koji imaju znatne prihode iz ostalih izvora, npr. od poreza na promet nekretnina, koji u cijelosti priroda lokalnoj jedinici na čijem je području nekretnina, poreza na potrošnju, komunalnog doprinosa i komunalne naknade, ne posežu za uvođenjem prireza.

Zakonom o lokalnim porezima propisana je najviša stopa prireza koju neki grad i općina mogu uvesti. Općine mogu uvesti prirez po najvećoj stopi do 10 posto, a za gradove je kriterij broj stanovnika: oni s do 30.000 stanovnika mogu uvesti prirez po stopi najviše do 12 posto, a gradovi s više od 30.000 stanovnika po stopi najviše do 15 posto.

U posebnom je režimu grad Zagreb, u kojemu najviša zakonom dopuštena stopa prireza iznosi 18 posto.

Koliko će općina ili grad upotrebljavati tu zakonsku mogućnost i fiskalno opteretiti svoje stanovništvo, ovisi o potrebama lokalne jedinice i drugim prihodima koje ostvaruje, a odluku o tome donosi predstavničko tijelo lokalne jedinice. Tako je bilo dosad, a novom poreznom reformom prirez se ukida.

Ukratko, mještani gradova i općina koji trenutno imaju propisanu obvezu plaćanja prireza samo na ime ukidanja prireza trebali bi imati veće plaće. Međutim, Vlada RH je ostavila prostor općinama i gradovima da mogu povećati porez na dohodak, to jest plaće koje su također proračunski prihod lokalnih jedinica. Tako će svi pojedinačno moći odlučiti hoće li povećati porez na dohodak – pa u tom slučaju ostaje pitanje hoće li na kraju građani imati veće, iste ili manje plaće.

Također, postoji mogućnost da će određeni gradovi i općine ukidanje prireza kompenzirati drugim porezima, povećanjem stope poreza na dohodak, ali i povećavanjem gornje granice poreza na kuće za odmor.

Novine u obračunu doprinosa i poreza rezultirat će povećanjem neto plaća za sve zaposlene, a relativno najviše za radnike s niskim plaćama, što je cilj porezne reforme. Pritom će zadiranje u metodologiju obračuna doprinosa iz plaće i pribavljanje potrebnih podataka troškovno opteretiti poslodavce.

Trebat će doraditi računalne programe, prilagoditi obrasce, one koji se uručuju radniku i one koji se dostavljaju Poreznoj upravi, prikupiti podatke o stopama poreza po gradovima i općinama. Sve to poslodavcima povećava troškove ispunjavanja poreznih obveza, što bi moglo umanjiti željene učinke uvedenih novina.

Dakle, porezna reforma se temelji na zakonima koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 114/23. od 4. listopada 2023. godine. Najveće promjene nastaju u oporezivanju dohotka, i to u dijelu obračuna poreza i doprinosa na plaće zaposlenika. Razlog tomu su uvedene olakšice za umanjenja osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (MIO I. stup) koje će se primjenjivati na bruto-plaće koje su manje od 1.300,00 eura te ukidanje prireza porezu na dohodak odnosno primjena novih „nižih“ i „viših“ stopa poreza na dohodak koje će utvrditi predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave.

Navedeno će se primijeniti već pri obračunu plaće za 12. mjesec 2023. godine, koja se isplaćuje u siječnju 2024. godine.

Uputa Porezne uprave o procedurama i rokovima donošenja odluka o lokalnim porezima za JL(R)S

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak koji je u primjeni i objavljen u Narodnim novinama br. 114/23, i Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima koji je u primjeni i objavljen u Narodnim novinama br. 114/23, utvrđuje se dužnost predstavničkim tijelima jedinice lokalne samouprave o donošenju Odluka i to:

−       Odluke kojom će utvrditi visinu poreznih stopa (više i niže) za godišnji porez na dohodak te objaviti u Narodnim novinama i to najkasnije do kraja 2023.,

−       Odluke kojom se stavljaju van snage odluke o prirezima porezu na dohodak/Odluke o izmjenama Odluke (u kojima su propisani prirezi) te Odluke u kojima se propisuju lokalni porezi (ako predstavničko tijelo ima potrebu mijenjati/donijeti Odluku o lokalnim porezima) i to najkasnije do 15. prosinca 2023.

Dakle, Porezna uprava obavještava da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak i Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima (koji su u primjeni i objavljeni u Narodnim novinama br. 114/23), utvrđuje dužnost predstavničkim tijelima jedinice lokalne samouprave o donošenju odluka o lokalnim porezima, visini poreznih stopa, prirezima porezu na dohodak.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su dopuniti Plan savjetovanja sa zainteresiranom javnošću na način da u Plan uvrste predmetne odluke te obavijeste javnost o izmjeni plana, ukoliko to već nisu učinile. Dopuna Plana može se provesti prije stupanja zakonskog paketa na snagu.

Plan savjetovanja s javnošću sadrži naziv propisa, općeg akta ili dokumenta za koji se provodi savjetovanje, očekivano vrijeme njegova donošenja ili usvajanja, okvirno vrijeme provedbe internetskog savjetovanja te druge predviđene načine na koje se namjerava provesti savjetovanje, kao što su javne rasprave, distribucija nacrta propisa zainteresiranoj javnosti elektroničkom poštom, sudjelovanje u radnim skupinama i drugo.

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provodi se u trajanju od 30 dana putem internetske stranice ili središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanje s javnošću i to objavom nacrta propisa, općeg akta odnosno drugog dokumenta, s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa, akta ili drugog dokumenta te pozivom javnosti da dostavi svoje prijedloge i mišljenja.

Obvezatnost provođenja javnog savjetovanja odnosi se na Odluke kojim se utječe na interese poreznih obveznika.

Primjerice, ako se donosi nova odluka ili ako se mijenjaju i/ili dopunjuju i drugi dijelovi odluke (npr. promjena visine poreza na kuće za odmor i sl.) nužno je provesti savjetovanje u trajanju od 30 dana.

Po isteku roka za dostavu mišljenja i prijedloga, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su izraditi Izvješće o savjetovanju s javnošću, koje sadrži zaprimljene prijedloge i primjedbe te očitovanja s razlozima za neprihvaćanje pojedinih prijedloga i primjedbi.

Izvješće je potrebno objaviti na internetskoj stranici ili središnjem državnom portalu za savjetovanje s javnošću.

Preporučuje se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave da prilikom određivanja vremenskog rasporeda aktivnosti za donošenje predmetnih odluka planiraju adekvatno vrijeme za izradu Izvješća o provedenom savjetovanju. Predmetne odluke mogle bi povećati interes javnosti za sudjelovanje u javnom savjetovanju, a slijedom toga i broj komentara koje je potrebno obraditi u Izvješću koje se obavezno dostavlja predstavničkom tijelu.

Prijedloge predmetnih odluka sa Izvješćem o provedenom savjetovanju potrebno je dostaviti predstavničkom tijelu na usvajanje u rokovima propisanim Statutom i/ili Poslovnikom lokalne jedinice.

Po okončanju postupka donošenja odluka na predstavničkom tijelu, najkasnije do kraja 2023. odnosno do 15. prosinca 2023. godine, iste je potrebno objaviti u Narodnim novinama (Odluke kojom će utvrditi visinu poreznih stopa (više i niže) za godišnji porez na dohodak) odnosno službenom glasniku jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (Odluke kojom se stavljaju van snage odluke o prirezima porezu na dohodak/Odluke o izmjenama Odluke u kojima su propisani prirezi te Odluke u kojima se propisuju lokalni porezi (ako predstavničko tijelo ima potrebu mijenjati/donijeti Odluku o lokalnim porezima) s danom stupanja na snagu 1. siječnja 2024. godine.

Odluku, osim odluke kojom se uređuje ukidanje prireza porezu na dohodak, potrebno je bez odgode dostaviti Poreznoj upravi u roku od osam dana od dana njezina donošenja na mail lokalni.porezi@porezna-uprava.hr radi objave na mrežnim stranicama Porezne uprave.

Odluku o visini poreznih stopa (više i niže) za godišnji porez na dohodak u granicama propisanim Zakonom potrebno je donijeti i objaviti u Narodnim novinama do kraja 2023. sa stupanjem na snagu 1. siječnja 2024. i primjenjuje se do donošenja nove odluke.

Propisane granice visine poreznih stopa su:

−       općina – nižu stopu u granicama od 15% do 22% te višu stopu u granicama od 25% do 33%,

−       grad s manje od 30.000 stanovnika nižu stopu u granicama od 15% do 22,40% te višu stopu u granicama od 25% do 33,60%,

−       grad s više od 30.000 stanovnika nižu stopu u granicama od 15% do 23% te višu stopu u granicama od 25% do 34,50%,

−       Grad Zagreb nižu stopu u granicama od 15% do 23,60% te višu stopu u granicama od 25% do 35,40 %.

Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ne donese odluku kojom će propisati visinu poreznih stopa u propisanom roku, određuje se niža stopa od 20% (na poreznu osnovicu do visine 50.400,00 eura) i viša stopa od 30% (na dio porezne osnovice koji prelazi iznos od 50.400,00 eura).

Dohodak ostvaren do 31. prosinca 2023. oporezivat će se po stopama propisanim Zakonom o porezu na dohodak („Narodne novine“, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 151/22.), a nove stope utvrđene Odlukama predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave primjenjuju se od 1. siječnja 2024.

Odluku kojom se stavlja van snage odluka o prirezu poreza na dohodak/Odluku o izmjenama Odluke (u kojoj su propisani iznosi prireza porezu na dohodak) potrebno je donijeti odnosno uskladiti s odredbama Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima (dalje: ZLP) do 15. prosinca 2023.

Ako jedinica lokalne samouprave ne uskladi predmetne Odluke s odredbama ZLP-a do 15. prosinca 2023., takva Odluka se primjenjuje u dijelovima koji nisu u suprotnosti s odredbama ZLP-a.

Važeće Odluke koje su jedinice lokalne samouprave donijele u skladu s člankom 42. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17. i 114/22.), ostaju na snazi do 31. prosinca 2023. godine.

Postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po Zakonu o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17. i 114/22.) završit će se po odredbama toga Zakona.

Nova visina minimalne bruto plaće za 2024. godinu 

Zakonom o minimalnoj plaći (NN 118/18 i 120/21) propisuje se način utvrđivanja iznosa minimalne plaće, rokovi njezina utvrđivanja i provedba nadzora nad njegovom primjenom. Visina minimalne plaće utvrđuje se jednom godišnje, najkasnije do 31. listopada tekuće godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Visinu minimalne plaće za svaku kalendarsku godinu uredbom utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra nadležnog za rad (u daljnjem tekstu: ministar). Minimalna plaća ne može se utvrditi u iznosu manjem od iznosa koji je bio utvrđen za prethodnu godinu.

Ministar, imajući u vidu povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do srpnja tekuće godine, uzimajući u obzir inflaciju, kretanje plaća, kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja te ukupno stanje gospodarstva, a posebnu pozornost posvećujući djelatnostima s niskim plaćama i ugroženim skupinama zaposlenih, nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, Vladi Republike Hrvatske predlaže visinu minimalne plaće.

Redovite godišnje konzultacije sa socijalnim partnerima u pravilu se održavaju u rujnu i listopadu.

Udio bruto minimalne plaće tijekom 2023. godine ima tendenciju pada te za prvih sedam mjeseci 2023. godine iznosi 45,11% budući je prosječna bruto plaća porasla, a bruto minimalna plaća ostala ista. Stoga je isto uzeto u obzir i prilikom određivanja visine minimalne bruto plaće za 2024. godinu.

Stručno povjerenstvo za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće (dalje: Povjerenstvo) izradilo je stručnu preporuku uzevši u obzir kretanje udjela minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do srpnja tekuće godine, inflaciju, kretanje plaća, kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja, kretanja produktivnosti rada te ukupno stanje gospodarstva.

Posebnu pozornost Povjerenstvo je posvetilo novonastaloj situaciji u gospodarstvu te na tržištu rada, manjak radne snage, kretanje inflacije i učinak na djelatnosti s niskim plaćama i ugrožene skupine zaposlenih.

Nakon provedenih konzultacija sa socijalnim partnerima o visini minimalne plaće za 2024. godinu, na sastanku održanom 25. rujna 2023. godine, a obzirom da socijalni partneri nisu postigli konsenzus oko mogućeg povećanja minimalne plaće, Vlada Republike Hrvatske, uvažavajući argumente oba socijalna partnera, obrazloženu preporuku Povjerenstva i ukupna kretanja u gospodarstvu u 2023. godini, predložila je da minimalna plaća za 2024. godinu iznosi 840,00 eura, što je uvećanje iznosa minimalne plaće za 2024. godinu od 140,00 eura u odnosu na prethodnu godinu.

Raspoloživi podaci o kretanju plaća za prvih sedam mjeseci 2023. godine ukazuju na rast bruto i neto plaća. Kada se uspoređuju prosječne bruto plaće od siječnja do srpnja ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine, vidljiv je rast od 13,78%. Dodatno, prosječna bruto medijalna plaća za srpanj 2023. godine veća je za čak 17,67% u odnosu na medijalnu bruto plaću za srpanj 2022. godine.

Nakon što je prosječna plaća u razdoblju od siječnja do srpnja 2022. godine bila realno niža od prosječne plaće za isto razdoblje godinu prije, ove je godine zbog usporavanja inflacije i snažnijeg rasta plaća prosječna bruto plaća od siječnja do srpnja ove godine nominalno viša za 12%, a realno za 2,3% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. 

Prilikom određivanja novog iznosa bruto minimalne plaće posebno se vodilo računa:

−       da se minimalna plaća ne može odrediti u iznosu manjem od iznosa određenog prethodne godine,

−       da je prilikom određivanja minimalne plaće prethodne godine njen udio u prosječnoj plaći iznosio 51,32%,

−       da je prosječna bruto plaća u RH u prvih 7 mjeseci rasla u odnosu na prethodnu godinu  nominalno i realno,

−       da se u skladu s Direktivom (EU) 2022/2041 Europskog Parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji kao indikativna vrijednost minimalne plaće koja se smatra primjerenom smatra 50% bruto prosječne plaće odnosno 60% bruto medijalne plaće,

−       da je Vlada Republike Hrvatske nastavila s aktivnostima kojima je utjecala na cijenu goriva i drugih energenata, kao i cijenu pojedinih prehrambenih proizvoda.

Slijedom navedenoga, predloženo je da se visina minimalne plaće za 2024. godinu utvrdi u iznosu od bruto 840,00  eura, što je uvećanje iznosa minimalne plaće za 2024. godinu za 140,00 eura, odnosno za 20% u odnosu na prethodnu godinu, čime će udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći isplaćenoj u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj od siječnja do srpnja 2023. godine iznositi 54,12% a udio u bruto medijalnoj plaći za srpanj 2023. godine iznositi 63,40%.

Uredbom o visini minimalne plaće za 2024. godinu ("Narodne novine" br. 125/23) utvrđena je minimalna plaće za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. u bruto iznosu od 840,00 eura.

Radi se o najnižem mjesečnom iznosu brutoplaće koja će se radniku morati isplatiti za rad u punom radnom vremenu nakon 1. siječnja 2024. godine.

Iznimno od navedenog, minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Dva su takva kolektivna ugovora na snazi, Kolektivni ugovor za graditeljstvo (Nar. nov., br. 94/23-proč.tekst – 103/23-ispr.) i Kolektivni ugovor ugostiteljstva (Nar. nov., br. 50/22 – 67/23).

To znači da, ovisno o grupi složenosti poslova koje radnik obavlja u tim djelatnostima, minimalnu plaću predstavlja onaj iznos koji je ugovoren kolektivnim ugovorom za te poslove. No, ukoliko je taj iznos manji od minimalne plaće propisane prethodno navedenom uredbom (npr. za pomoćne poslove), mora se isplatiti iznos propisan uredbom.

U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Treba li mijenjati ugovore o radu zbog promjene visine minimalne bruto plaće? 

Svaka plaća, pa tako i minimalna koja se ugovara, mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu.

Ugovori o radu koji su sklopljeni ranije i u kojima je ugovoren manji iznos bruto plaće, bilo navođenjem iznosa tada važeće minimalne plaće (npr. 700 eura u 2023.) ili plaće koja je manja od minimalne plaće za 2024. (npr. ugovorom iz 2022. ugovorena je bruto plaća 5.000,00 kn), ne moraju se sada mijenjati (aneksirati) ili usklađivati s novom uredbom za 2024. godinu. Međutim, poslodavac je dužan takvom radniku za rad nakon 1. siječnja 2024. godine u svakom slučaju obračunati i isplatiti plaću u bruto iznosu od 840,00 eura.

Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., nije propisana obveza usklađivanja prethodno sklopljenih i važećih ugovora o radu. Također, sukladno mišljenju Ministarstva rada potrebno je tek kod nastupa izmjene nekog od bitnih sastojaka ugovora o radu, obveza ugovornih strana, u okviru takve izmjene ugovora, sadržajno uskladiti čitav ugovor s odredbama Zakona o radu.

Istodobno, sukladno prijelaznim i završnim odredbama Zakona o radu poslodavci su bili dužni uskladiti pravilnike o radu s odredbama noveliranog Zakona o radu do 1. srpnja 2023. Obzirom da se pravilnicima o radu u pravilu uređuju plaće radnika, poslodavci su prilikom usklađivanja dužni voditi računa o odredbi članka 90.b stavka 1. Zakona o radu, a kojim je propisano da plaća mora biti utvrđena u brutoiznosu. Kršenje navedene zakonske odredbe sankcionirano je kao najteži prekršaj poslodavca.

Nadalje, 1. srpnja 2023. stupio je na snagu i novi Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor (Narodne novine, broj 68/23). Odredbom članka 11. ovoga Pravilnika propisan je rok u kojem su poslodavci svoje obračunske isprave dužni uskladiti s odredbama Pravilnika, a to je najkasnije do 1. listopada 2023. godine. Pravilnik obvezuje na iskazivanje podataka na obračunskim ispravama u propisanom sadržaju.

Slijedom navedenog mišljenje Ministarstva rada je da, iznimno od nepostojanja obveze usklađivanja ugovora o radu s novim zakonskim odredbama, postoji obveza poslodavca da u pogledu iskazivanja plaće u brutoiznosu izmijene i one ugovore o radu koji su sklopljeni prije 1. siječnja 2023. godine, a kojima je plaća bila ugovorena u neto iznosu.

S druge strane, ugovori o radu koji su sklopljeni ranije i u kojima je ugovoren manji iznos bruto plaće, ne moraju se sada mijenjati (aneksirati) ili usklađivati s novom uredbom za 2024. godinu. Međutim, poslodavac je dužan takvom radniku za rad nakon 1. siječnja 2024. godine u svakom slučaju obračunati i isplatiti plaću u bruto iznosu od 840,00 eura.

Ivan VIDAS, mag. oec.

Izvori:

1. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23)
2. Zakon o minimalnoj plaći (NN 118/18, 120/21)
3. Uredba o visini minimalne plaće za 2024. godinu (NN 125/2023)
4. https://lidermedia.hr/sto-i-kako/porezna-reforma-kako-ce-se-obracunavati-place-prema-novim-poreznim-pravilima-153464
5. https://www.crowe.com/hr/news/sve-sto-trebate-znati-o-novom-krugu-porezne-reforme-za-2024
6. https://mrosp.gov.hr/vijesti/sjednica-vlade-rh-minimalna-placa-od-1-sijecnja-2024-godine-840-eura-bruto/13201
7. https://www.rrif.hr/clanak-22763/
8. https://www.minimax.hr/blog-ukidanje-prireza-porezu-na-dohodak/
9. https://www.porezna-uprava.hr/Stranice/Vijest.aspx?NewsID=3619&List=Vijesti
10. https://www.teb.hr/novosti/2023/minimalna-placa-za-2024-godinu-je-li-potrebno-mijenjati-postojece-ugovore-o-radu/