Na razini Europske unije pojavila se potreba uređivanja okvira za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita. Direktiva (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU (Tekst značajan za EGP, SL L 438, 8. 12. 2021.) usklađuje pravila za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita u pogledu prava vjerovnika iz neprihodujućih kredita, a cilj joj je i razvoj sekundarnih tržišta neprihodujućih kredita u EU-u, uz istodobno osiguravanje da prodaja takvih kredita ne naruši prava dužnika. Države članice EU-a obvezne su prenijeti Direktivu 2021/2167 u nacionalne pravne sustave i objaviti do 29. prosinca 2023. ¹ Ugovor o kreditu se smatra neprihodujućim kreditom ako prođe više od 90 dana, a da dužnik nije platio dogovorene rate ili kamatu.

Ovaj Zakon se ne bi odnosio na kreditne institucije jer kreditne institucije obavljaju aktivnosti servisiranja kredita u okviru redovnog poslovanja te već podliježu regulaciji i nadzoru, stoga bi primjena ovoga Zakona na njihove aktivnosti servisiranja i kupnje kredita značila dupliciranje troškova. Zakon se također ne bi odnosio ni na društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima koje ima odobrenje za rad u skladu propisom kojim se uređuje osnivanje i rad alternativnih investicijskih fondova te društvo za upravljanje koje ima odobrenja za rad u skladu propisom kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i društava za upravljanje koja njima upravljaju te pravnu osobu koja je vjerovnik u smislu propisa kojim se uređuje potrošačko kreditiranje i ima odobrenje Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja. ²

Subjekti koji se bave ovom djelatnošću su poznati kao agencije za naplatu potraživanja, a posluju kao i sva druga trgovačka društva te se ne smatraju financijskim institucijama. Ovi subjekti dugovanja najčešće otkupljuju od banaka, telekoma i komunalnih društava. Cesijom vjerovnici svoja potraživanja ustupaju agencijama te time na njih prenose i sporedna prava koja su imali prema dužniku. Agencije za naplatu potraživanja imaju pravo stupiti u kontakt s dužnikom i naplatiti potraživanje koje im je ustupljeno. Ove Agencije ne nadzire regulatorno tijelo. Ustupanje i kupoprodaja potraživanja regulirano je Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) , Zakonom o kreditnim institucijama ("Narodne novine" br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20., 146/20., 151/22.)  , kao i propisom koji je donio HNB - Odluka o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija ("Narodne novine" br. 127/14., 24/18., 26/21., 139/22.).

Glavni cilj ovog Prijedloga Zakona je urediti pravila postupanja prema dužnicima prije kupoprodaje, kao i nakon prodaje potraživanja te nadzor nad radom agencija za naplatu potraživanja. Nastoje se urediti neka važna pitanja kao što su obavijest dužniku o namjeri kupoprodaje ugovora o kreditu ili drugom potraživanju, kao i obavijest o izvršenoj kupoprodaji potraživanja i strukturi duga. ³ Trebaju se i urediti pravila za rad subjekata koja se bave naplatom potraživanja. Kako je ova djelatnost specifična, pružateljima usluge servisiranja kredita odobrenja za njihov rad izdavat će Hrvatska narodna banka koja će ih i nadzirati. U odnosu na pružatelje usluge servisiranja drugih potraživanja, nadzor nad njihovim radom obavljat će Financijski inspektorat Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Ovim Prijedlogom Zakona trebala bi se definirati jasna pravila komunikacije s dužnicima: bilo bi dopušteno komunicirati telefonom i pisanim putem, i to poštom, mailom, kratkim SMS porukama ili prethodno ugovorenim načinom komunikacije, isključivo radnim danom od 8 do 20 sati. Agencije za naplatu potraživanja ne bi smjele kontaktirati dužnika više od jednom mjesečno po istom ugovoru, osim ako ga obavještavaju da pokreću prisilnu naplatu, odustaju od naplate, nude obročnu otplatu ili umanjenje duga, i to ako dužnik da izričiti pisani pristanak. Ne bi se smjelo uznemiravati dužnika na radnom mjestu, niti kontaktirati njegova poslodavca ili ga posjećivati u njegovu domu bez izričitog pisanog pristanka.

Mjera kojom bi se osigurala visoka razina zaštite dužnika je zabrana nepoštene poslovne prakse i neprimjerene komunikacije. Agencijama bi bilo zabranjeno kontaktirati dužnika na neprimjeren način, uznemiravati ga, vršiti prisilu ili nedopušteno utjecati. To bi bilo propisano i za članove kućanstva potrošača, susjede, rodbinu i druge osobe s njim povezane. Uređuje se i teret dokazivanja nepoštene poslovne prakse, kako je nepoštenu poslovnu praksu teško dokazati, osobito kada je riječ o agresivnoj poslovnoj praksi korištenjem prisile ili uznemiravanja, stoga je teret dokaza o istinitosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom na kupcu kredita, pružatelju usluge servisiranja kredita, izvoditelju usluge servisiranja kredita, odnosno kupcu drugog potraživanja, pružatelju usluge servisiranja drugog potraživanja i izvoditelju usluge servisiranja drugog potraživanja. Najmanje 30 dana prije kupnje duga kreditna institucija je dužna poslati obavijest o ukupnom stanju i strukturi duga: glavnici, kamatama, naknadi i drugim troškovima te informaciju kako se iznosi mogu platiti, uz najavu namjere kupoprodaje. ⁴ Dužnik bi mogao podnijeti prigovor HNB-u protiv kupca kredita ako smatra da postupa suprotno ovom Zakonu. HNB će moći pozvati kupca kredita na da dostavi očitovanje o prigovoru, koji će morati dostaviti očitovanje HNB-u u roku koji HNB odredi a koji ne može biti duži od 10 dana. HNB će imati mogućnost pokretanja i prekršajnog postupka protiv kupca kredita te će o ishodu postupka morati obavijestiti podnositelja prigovora.

Provedba ovih ciljeva trebala bi dovesti do jačanja pravne sigurnosti u postupcima koji uslijede nakon kupoprodaje potraživanja.

Zorica Stojanović, mag. iur.