1. Propisivanje radnji nepoštenog trgovanja

Koje se radnje trgovca, uz ispunjavanja općih uvjeta (pretpostavki) iz članka 63.st.1. Zakona o trgovini (u nastavku: Zakon, ZT)¹, po samom ovom Zakonu (ex lege) osobito smatraju nepoštenim trgovanjem, navedeno je u članku 64. stavku 1. ZT (tzv. lista radnji nepoštenih trgovanja). Prema toj odredbi, nepoštenim trgovanjem se smatraju osobito: prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost (osim u slučaju iznimaka propisanih stavkom 2. istog članka); reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca (tzv neistinito reklamiranje i/ili zavaravajuće oglašavanje); prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu glede izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe (tzv. stavljanje na tržište robe oznakama koje mogu stvoriti zbrku); davanje podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu ugledu i poslovanju drugog trgovca (tzv ocrnjivanje drugog trgovca); radnje trgovaca usmjerene na prekid poslovnih odnosa, između drugih trgovaca ili koje sprečavaju ili otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca; neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora s pojedinim trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima; ugovaranje izvoza robe i usluga po nižoj cijeni ako je drugi trgovac već ugovorio izvoz takve robe i usluge po višoj cijeni čime se nanosi šteta tom trgovcu; davanje ili obećanje darova, imovinske ili druge koristi drugom trgovcu, njegovom djelatniku ili osobi koja radi za drugog trgovca, kako bi se davatelju omogućila pogodnost na štetu drugog trgovca ili potrošača; neovlaštena uporaba usluga trgovačkog putnika, trgovačkog predstavnika ili zastupnika drugog trgovca; i protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca.

Zlatović smatra da se u ovom slučaju (navođenja primjera radnji trgovca koje se osobito smatraju nepoštenim trgovanjem) radi o "tzv. pozitivnoj enumeraciji odnosno per-exemple uređenju koje samo navodi osobite slučajeve nepoštenog trgovanja, što znači da se u skladu s generalnom klauzulom mogu podvesti i drugi slučajevi izvan zakonom posebno navedenih slučajeva".² Primjerice, to je radnja nedozvoljenog korištenja tuđeg naziva ili tvrtke, nedozvoljenog korištenja tuđeg robnog ili uslužnog žiga neovlašteno korištenje znaka kvalitete, nedozvoljenog korištenja oznake zemljopisnog podrijetla.³

U nastavku, dajemo osvrt na neke od radnji nepoštenog trgovanja iz članka 64. ZT, za koji smatramo da se u trgovačkoj praksi najčešće javljaju.

2. Prodaja robe ispod njezine nabavne cijene

Prodaja robe ispod njene nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost (u nastavku: PDV) smatra se nepoštenim trgovanjem, osim u slučaju propisanih iznimaka. Nabavna cijena je jedinična cijena koštanja po kojoj se kupuju robe i usluge čiju strukturu čine fakturirana cijena dobavljača umanjena za eventualne popuste i zavisni troškovi nabave koji su vezani uz konkretnu nabavu materijala i sredstava za rad.

Ovom se radnjom koriste uglavnom trgovci s jačom ekonomskom snagom i vladajućim položajem na mjerodavnom tržištu koji prodaju robu po cijeni nižoj od nabavne cijene s PDV-om kako bi na taj način privukli potrošače (kupce), a istovremeno istisnuli konkurente konkurentne trgovce s tržišta tih roba. U stručnoj literaturi takve se cijene nazivaju predatorskim cijena (predatory pricing). Prema Cerovcu M., "predatorske cijene predstavljaju jedan od oblika zlouporabe vladajućeg poduzeća koje svoje proizvode ili usluge privremeno prodaje po cijenama nižim od proizvodne cijene s ciljem istiskivanja tržišnih takmaca s tržišta ili da im spriječi pristup, pri čemu poduzeće predator povećava svoj tržišni udio do moguće monopolizacije tržišta".⁴ Slično i Ružić T. koja ističe da je "primjena predatorskih cijena jedan od oblika zlouporabe vladajućeg položaja od strane dominantnog poduzetnika (predatora), koji svoje proizvode/usluge prodaje/pruža po tako niskim cijenama da istiskuje druge konkurente s mjerodavnog tržišta, sprječava pristup tržištu novim konkurentima te uspješno povećava svoj tržišni udio do konačne monopolizacije tržišta".⁵

Sukladno odredbi stavka 2. članka 64. Zakona, nepoštenim trgovanjem ne podrazumijeva se prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s PDV-om kada se radi o: a) povlačenju robe iz asortimana; c) potpunoj rasprodaji zbog zatvaranja objekta te stečaja i likvidacije trgovačkog društva, odnosno zatvaranja obrta; c) skorom isteku roka valjanosti ili d) drugim razlozima kojima trgovac ne čini radnje kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje.

Pojedini od navedenih iznimaka korespondiraju s posebnim oblicima prodaje kako su uređeni (propisani) odredbom čl. 19. - 24. Zakona o zaštiti potrošača (u nastavku: ZZP).⁶ Prema tom Zakonu, posebnim oblicima prodaje smatra se prodaja proizvoda (roba, usluga) po nižim cijenama od cijena u redovnoj prodaji, a pored ostalog obuhvaća akcijsku prodaju, rasprodaju, sezonsko (ljetno i zimsko) sniženje, prodaju robe s greškom i prodaju robe kojoj istječe rok uporabe, kao i prodaja proizvoda pod drugim nazivima ako se prodaju po cijenama nižim od redovne (npr. "crni petak", "niže cijene tijekom vikend kupnje" i sl.). Akcijska prodaja je prodaja određenih proizvoda po cijeni koja je niža od cijene tog proizvoda u redovnoj prodaji. Rasprodaja je prodaja proizvoda po nižoj cijeni u slučaju: prestanka poslovanja trgovca, prestanka poslovanja u dosadašnjim poslovnim prostorijama, prestanka prodaje određenog proizvoda iz predmeta poslovanja trgovca; kad je poslovanje trgovca ozbiljno ugroženo te u slučaju obavljanja složenijih građevinskih radova unutar ili na poslovnim prostorijama (npr. prodavaonici, skladištu, kiosku i dr.). Sezonsko sniženje smatra se prodajom robe po sniženoj cijeni nakon proteka sezone, a provodi se kao zimsko sezonsko sniženje (započinje od 27.12.) i ljetno sezonsko sniženje (započinje 1.7.) i traje najdulje 60 dana od tih datuma. Ako trgovac prodaje robu s greškom, mora jasno, vidljivo i čitljivo označiti na robi ili na prodajnom mjestu da je riječ o prodaji robe s greškom te upoznati potrošača u čemu se greška na robi sastoji, a robi koja se prodaje po nižoj cijeni od cijene u redovnoj prodaji jer robi istječe rok uporabe, mora imati dodatno jasno, vidljivo i čitljivo istaknut krajnji rok uporabe. U slučaju posebnog oblika prodaje robe (bez obzira na vremensko razdoblje i način takve prodaje), trgovac mora istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je za istu robu primjenjivao tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje.

Iznimke iz čl. 64.st.2. ZT koje se odnose na prodaju robe ispod njene nabavne cijene s PDV-om zbog povlačenja robe iz asortimana, potpune rasprodaje zbog zatvaranja zatvaranja prodajnog objekta (npr. prodavaonice) zbog stečaja i likvidacija trgovačkog društva odnosno zatvaranja obrta, u najvećem dijelu poklapaju se s posebnim oblikom prodaje koji se obavlja pod nazivom rasprodaja, u slučaju kada se rasprodaja provodi provodi zbog povlačenja (prestanka) prodaje određene robe iz prodajnog asortimana trgovca, kao i u slučaju kada se potpuna rasprodaja provodi zbog prestanka poslovanja trgovca, što znači da u takvim slučajevima, trgovac iznimno smije prodavati robu po cijeni nižoj od njene nabavne cijene s PDV-om. Ako je riječ o prodaji robe po cijeni nižoj od nabavne cijene iste robe s PDV-om zbog povlačenja iz prodajnog asortimana, da bi se takva radnja izuzela iz nepoštenog trgovanja nije dovoljno da se povlačenje odnosno prestanak prodaje odnosi samo na određen tip, veličinu, boju i tome sl. (npr. muške sandale vel. br. 42.) već se prestanak prodaje mora odnositi na svu vrstu određene robe (npr. sve muške sandale). Kada su u pitanju drugi razlozi zbog kojih se sukladno ZZP provodi rasprodaja - prestanak poslovanja u dosadašnjim poslovnim prostorijama ili kada je predmet poslovanja trgovca ozbiljno ugrožen ili zbog obavljanja složenijih građevinskih radova unutar ili na poslovnim prostorima, smatramo da bi se takvi slučajevi mogli uključiti u druge radnje kojima trgovac ne čini radnje kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje.⁷ Ipak skrećemo pozornost da konačna ocjena o tome da li se pojedina od prethodno navedenih radnji smatra izuzećem od zabrane prodaje robe po cijeni nižoj od njene cijene s PDV-om u smislu čl. 64.st.2. ZT-a ili ne, ovisi od slučaja do slučaju, o čemu, u slučaju spora odluku donosi nadležno inspekcijsko i/ili sudsko tijelo. Ispod nabavne cijene s PDV-om smije se prodavati i roba kojoj istječe rok uporabe (valjanosti) budući je takva radnja eksplicitno izuzeta od radnji koje se smatraju nepoštenim trgovanjem.

Akcijska prodaja, sezonsko sniženje i prodaja robe po nižim cijenama zbog greške nisu navedeni u iznimkama iz članka 64. stavka 2. ZT, što znači da se prilikom takvih posebnih oblika prodaje, roba ne bi smjela prodavati po cijeni nižoj od nabavne cijene tih roba s PDV-om. O tome se očitovalo Ministarstvo gospodarstva svojim mišljenjem⁸ iz kojeg izdvajamo: "Robu za koju ste oglasili akcijsku prodaju ili robne olakšice -plati 1 dobiješ 2., ne možete prodavati ispod nabavne cijene, ali ju možete prodaji ispod utvrđene maloprodajne cijene u određenom razdoblju." Međutim, u slučaju provođenja sezonskog sniženja, odredbom čl. 5. Pravilnika o uvjetima i načinu provođenja sezonskog sniženja⁹ propisano je da u slučaju ako se u propisanom razdoblju od 60 dana ne proda sva roba obuhvaćena sezonskim sniženjem, trgovac može nastaviti s prodajom robe po najnižoj sniženoj cijeni sve do isteka zaliha, ističući isključivo tu cijenu, ali se takva prodaja ne smije oglašavati kao sezonsko sniženje. Suglasni smo sa stajalištem Baice N. koji smatra da se "u tom slučaju radi o nekom drugom obliku prodaje kod kojeg je moguće obavljati prodaju po cijeni nižoj od nabavne cijene s PDV-om jer roba koja se ne proda nakon isteka sezonskog sniženja, vrlo vjerojatno je nekurentna te snižavanje cijene ispod njene nabavne cijene vjerojatno neće spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje".¹⁰ Isto se odnosi i na prodaju robe po nižim cijenama zbog greške, pri čemu ipak treba voditi računa da se ne radi o greškama bitnim za uporabljivost robe.

Kada je u pitanju iznimka koja se odnosi na prodaju robe po cijeni nižoj od njene nabavne cijene s PDV-om zbog drugih razloga kojima trgovac ne čini radnje kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanja, bitno je istaknuti da se takvi razlozi ocjenjuju od slučaja do slučaja. Ipak, smatramo da u takve razloge, pored prethodno navedenih (prodaja robe zbog prestanka poslovanja u dosadašnjim poslovnim prostorijama, kada je poslovanje trgovca ozbiljno ugroženo, obavljanja složenijih građevinskih radova unutar ili na poslovnim prostorijama, preostale robe nakon isteka sezonskog sniženja i prodaje robe s greškom) spadaju i razlozi prestanka prodaje robe koja se sukladno posebnom propisu, kroz određeno vremensko razdoblje više ne smije stavljati na tržište (primjerice, kao što je to bilo slučaj kada je europskom direktivnom zabranjena prodaja žarulja sa žarnim nitima kao i halogenih žarulja ili je zakonom kojim se uređuje gospodarenje otpada propisana zabrana stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje osim vrlo laganih te istim propisima određen rok kada zabrana stupa na snagu). Pod opravdanim razlozima zbog kojih se može prodavati roba ispod njene nabavne cijene s PDV-om, svakako spada prodaja robe po propisanim (najnižim, najvišim ili određenim) cijenama sukladno Zakonu o iznimni mjerama kontrole cijena¹¹ (primjerice propisivanje najviše razine cijena radi sprječavanja negativnih učinaka promjena pojedinih cijena, a u cilju otklanjanja štetnih posljedica poremećaja na tržištu u pogledu opskrbe određenom robom).¹²

3. Neistinito  reklamiranje  ili   zavaravajuće oglašavanje

Nepoštenim trgovanjem smatra reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda (robe, usluge) odnosno proizvoda drugog trgovca. U ovom slučaju je riječ o neistinitoj (lažnoj) reklami i/ili ponudi proizvoda (roba, usluga) i/ili zavaravajućem oglašavanju čime se stvara zabuna na tržištu, a sve u cilju kako bi se pojedini trgovci doveli ili mogli dovesti u povoljniji položaj na tržištu.

Reklama je jedna vrsta komunikacije kojoj je svrha informiranje, obavještavanje potencijalnih kupaca o proizvodima (robama i uslugama) te kao način oglašavanja sadrži činjenice, informacije u uvjerljive poruke o onome što reklamiranju. Gospodarska reklama može se odrediti kao upoznavanje potrošača preko plaćenog sredstva masovnog komuniciranja s robom ili uslugama oglašivača, a u cilju njihove bolje prodaje.¹³ Što se smatra oglašavanjem, propisano je u više posebnih zakona. Tako se prema čl. 3. Zakona o nedopuštenom oglašavanju ¹⁴ oglašavanje smatra svako očitovanje u bilo kojem obliku koje netko daje u okviru obavljanja svoje poslovne djelatnosti, odnosno u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja, koje je usmjereno na promidžbu s namjerom pospješenja prodaje proizvoda (roba ili usluga), uključujući nekretnine, prava i obveze, U članku 3. stavku 1. točki 19. Zakona o elektroničkim medijima¹⁵ oglašavanje se definira kao bilo koji oblik objave emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emisija u svrhu vlastitog promicanja od strane javnog ili privatnog gospodarskog subjekta ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poduzetništvom, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala ponuda robe ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze. Zakon o medijima¹⁶ u članku 20. stavku 1. navodi da je oglas plaćena obavijest čiju objavu naruči pravna ili fizička osoba s namjerom da time pospješi pravni promet proizvoda (roba, usluga), nekretnina, prava ili obveza, pridobije poslovne partnere ili u javnosti ostvari ugled ili dobro ome, a oglašavanje se obavlja uz novčanu ili drugu naknadu ili u svrhu samopromidžbe.

Za reklamiranje odnosno oglašavanje koriste se masovni mediji (televizija, radio, časopisi, novine, internet, plakati), a mogu se isticati na javnim površinama, autobusnim, željezničkim i zračnim kolodvorima, riječnim i pomorskim lukama te na prijevoznim sredstvima (tramvajima, autobusima, automobilima). Podaci, poruke ili izrazi koji se koriste u reklamama i/ili oglašavanju moraju biti istiniti i pošteni što znači da ne smiju biti takvi da se njihovom uporabom iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili proizvoda nekog drugog trgovca, jer se u tom slučaju radi o radnji nepoštenog trgovanja. Zlatović ističe da se o lažnim reklamama i/ili zavaravajućem oglašavanju radi samo u slučaju "kada su neistinite (lažne, prijevarne) poruke u reklami ili oglasu upućene široj javnosti (da su javne), jer se u protivnom radi o kaznenom dijelu prijevare., a neistiniti podaci i/ili izrazi odnosno poruke sadržane u reklami/oglasu moraju biti takve prirode da kod javnosti izazovu ili mogu izazvati zabunu u robnom prometu odnosno na tržištu (da stvore pogrešnu predstavu kod potrošača o proizvođaču ili davatelju usluga, ili o ponuđenoj rob/uslugama." ¹⁷ U praksi, neistinita (lažna) reklama može se ogledati u vidu servilnog oponašanja tuđe gospodarske reklame, prijevarne reklame, superlativne reklame, usporedne (komparativne) reklame, usporedbe sustave te robnih testova.¹⁸

Oglašavanje kao radnja nepoštenog trgovanja u praksi se javlja u vidu zavaravajućeg i usporednog (komparativnog) oglašavanja. Prema Zakonu o nedopuštenom oglašavanju, zavaravajuće oglašavanje je bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire, pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente. Usporedno oglašavanje prema istom Zakonu je bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta i/ili na njegovu robu ili uslugu. Prema članku 4. ovoga Zakona, zavaravajuće oglašavanje uopće nije dopušteno, a usporedno oglašavanje je dopušteno samo ako su ispunjene pretpostavke iz članka 6. tog Zakona.

4. Stavljanje na tržište robe oznakama koje mogu stvoriti zbrku

O ovoj radnji nepoštenog trgovanja radi se onda kada trgovac stavlja na tržište i/ili na raspolaganje na tržištu odnosno prodaje robu s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli stvoriti zabunu glede izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe. Važan element ove radnje je da se radi o robi koja je označena s oznakama ili podacima koji stvaraju ili mogu stvoriti zbrku u pogledu izvora (podrijetla), načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih osobina robe koje su takve naravi da utječu ili mogu utjecati na poslovanje trgovca. Kod donošenja konačne odluke o tome da li se time stvara ili može stvoriti zabuna (zbrka) na tržištu, prema Zlatoviću mjerodavno je poimanje prosječnog potrošača.¹⁹ Pod označavanjem se smatra navođenje bilo koje riječi, podataka, trgovačkih naziva, žiga, slikovnog prikaza ili simbola koji se odnose na robu, a nalaze se na robi, ambalaži, obavijesti, etiketi ili prijemnici koji prate ili se odnose na robu. Svaka roba koja se stavlja na tržište (prodaje) mora propisno označena podacima i oznakama i/ili drugim znakovima i piktogramima lako razumljivim kupcima (potrošačima) i to u propisanom sadržaju i na propisani način.²⁰ Podaci i oznake moraju biti jasni, vidljivi, čitljivi te potpuni i istiniti, napisani na hrvatskom jeziku i latiničnim podacima (što ne isključuje mogućnost uporabe drugih jezika, u kom slučaju moraju biti napisani na jednak način). Za točnost (istinitost) označavanja odgovara trgovac koji je prvi robu stavio na tržište (proizvođač, uvoznik), a za potpunost i trgovac na veliko i trgovac na malo. Posebnim propisima mogu se propisati pojedine zaštićene oznake kojima se pojedina roba može označiti obzirom na zemljopisno podrijetlo, izvornost, način proizvodnje, kvalitetu ili drugih osobina te uvjeti koje je potrebno ispuniti da bi se proizvod mogao označiti takvom oznakom.²¹ Stoga, ako trgovac robu označava navedenim oznakama protivno propisima kojima se uređuju uvjeti za dodjelu oznake i način označavanje odnosno ako neovlašteno označava robu nekom od navedenih (ili drugih propisanih) oznaka, tada je nedvojbeno riječ o radnji nepoštenog trgovanja.

5. Ocrnjivanje drugog trgovca

Bitni element radnje nepoštenog trgovanja kojim se ocrnjuje drugi trgovac je davanje podataka o drugom trgovcu ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu ugledu i poslovanju drugog trgovca. Za postojanje ovog djela nije potrebno da podaci kojima se ocrnjuje drugi trgovac budu neistiniti, što znači da mogu biti i istiniti, već da nanose ili mogu nanijeti štetu ugledu drugog trgovca. Primjerice, neistiniti podatak da je određeni trgovac porezni dužnik i kao takav nesolventan, a zapravo nije, ili istiniti podatak da je porezni inspektor rješenjem privremeno (na određeno vrijeme) zabranio određenom trgovcu obavljanje djelatnosti zbog netočnog prikazivanja prometa. Podaci o drugom trgovcu kojima se istog ocrnjuje (nanosi šteta poslovanju i/ili ugledu) mogu se iznositi sredstvima javnog priopćavanja ili povjerljivim priopćavanjem poslovnim partnerima i konkurentima i to neposredno ili putem drugih osoba.²²

 6. Neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcem

Opće načelo obveznog ugovornog prava je da se ugovori trebaju poštivati ("pacta sunt servanda") koje podrazumijeva da su ugovorne strane dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom te su pritom odgovorne su za ispunjenje tih obveza. U dvostranoobveznim odnosima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama propisanim odredbama čl. 360 - 371 Zakona o obveznim odnosima (u nastavku: ZOO)²³, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom (ako raskid ugovora ne nastupa po samo zakonu), a u svakom slučaju ima pravo na naknadu. Inače, raskid ugovora jedan je od načina prestanka ugovora kao obveznopravnog odnosa (da bi ugovor mogao prestati raskidom, načelno mora biti valjan).²⁴ Do raskida ugovora može doći sporazumom ugovornih strana, jednostranom izjavom volje, po samom zakonu ili odlukom suda. Uzroci za raskid mogu biti neispunjenje, zakašnjenje, nemogućnost ispunjenja ili nastup okolnosti koje bitno otežavaju ispunjenje.²⁵ Osnovnim učinkom raskida ugovora smatra se oslobađanje ugovornih strana, osim odgovornosti za štetu i to samo u nekim slučajevima raskida, a raskidom ugovora nastaje i obveza restitucije ili povrata onog što je primljeno na ispunjenje (ako se radi o novcu, uz glavnicu se duguju i zatezne kamate), kao i vraćanja koristi koje je ugovorna strana imala u međuvremenu od onoga što treba vratiti (u pravilnu to se čini u obliku novčane naknade).²⁶ O radnji nepoštenog trgovanja zbog neopravdanog ispunjenja ili raskida ugovora s pojedinim trgovcem bit će riječ samo ako je to učinjeno kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcem (primjerice, trgovac A sklopio je ugovor s trgovcem B o kupoprodaji određeno robe po određenoj cijeni. Nakon toga, trgovac C daje ponudu trgovcu B za kupnju iste robe po višoj kupoprodajnom cijeni ako se isporuka robe izvrši do određenog roka. Kako bi trgovac B sklopio povoljniji ugovor za njega s trgovcem C, on bez opravdanog razloga ne isporuči robu koja je predmet ugovora trgovcu A, ili jednostrano raskine s njim ugovor).

7. Neovlaštena uporaba usluga trgovačkog putnika, predstavnika ili zastupnika drugog trgovca

Zastupanje podrazumijeva vođenje poslova trgovca poduzimanjem pravnih radnji prema trećima, ali i pred sudom te upravnim i drugim upravnim tijelima). Zastupanje trgovca uređeno je odredbama ZOO-a,²⁷ a zastupanje trgovca u statusu trgovačkih društva i Zakonom o trgovačkim društvima (u nastavku: ZTD).²⁸ Zastupničke usluge u djelatnosti trgovini podrazumijevaju usluge zastupanja između trgovca kao nalogodavca i trećih osoba uz naknadu, ali u ime i za račun nalogodavca.

Trgovca mogu zastupati zastupnici po zakonu, zastupnici po punomoći, punomoćnici po zaposlenju, prokuristi, trgovački punomoćnik i trgovački putnik ili predstavnik. Zastupanje po zakonu odnosno ovlast za zastupanje trgovca u statusu trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik društva određene odredba ZTD-a. Prema ovom Zakonu, društva kapitala (jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, društvo s ograničenom odgovornošću i dioničko društvo) zastupa uprava i to skupno, osim ako je društvenim ugovorom odnosno statutom dioničkog društva dana ovlast za zastupanje jednom članu uprave samostalno ili više njih skupno ili zajedno s prokuristom. Javno trgovačko društvo ovlašten za zastupati svaki član društva, osim ako je društvenim ugovorom određeno da svi članovi ili više njih zastupaju društvo samo skupno. Komanditor nije ovlašten zastupati komanditno društvo, osim ako mu je odlukom svih komplementara dana prokura i trgovačka punomoć. Zakonski zastupnik trgovačkog društva (ali i obrtnik) mogu dati punomoć drugoj osobi da ga zastupa (punomoć mora biti dana u pisanom obliku i na istu se primjenjuju odredbe čl. 312. -31.8. ZOO-a kojima se uređuje institut davanja punomoći. Punomoćnik po zaposlenju je osoba čija je dužnost da kao radnik trgovca obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora (npr. ugovora o kupoprodaji), odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji i koji je ovlašten da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzimanja te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja (npr. skladištar, prodavatelj). Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg određeni odredbama čl. 44.- 54. ZTD-a. Prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja se u smislu ovoga Zakona smatra trgovcem (osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu), a može se dati samo jednoj ili više fizičkih osoba (ne i pravnoj osobi). Trgovački punomoćnik je radnik kod trgovca ili druga osoba koju trgovac putem pisane trgovačke punomoći ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća. Temeljem dane trgovačke punomoći, trgovački punomoćnik je ovlašten sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koji se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne. Trgovački putnik je osoba (zaposleni radnik trgovca ili druga osoba) kojemu je vlastodavac (trgovac) dao punomoć kao trgovačkom putniku (punomoć mora biti dana u pisanom obliku) i koji je ovlašten u ime i za račun vlastodavca (davatelja punomoći) sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet tog ugora te u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun. Bez posebne ovlasti trgovački putnik ne može prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima. Ograničenje ovlasti trgovačkoga putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati.²⁹

Radnju nepoštenog trgovanja čini onaj trgovac koji koristi usluge trgovačkog putnika, trgovačkog predstavnika ili zastupnika drugog trgovca bez njegovog ovlaštenja (primjerice, da trgovački putnik ili trgovački predstavnik kojeg je trgovac A pisanom punomoći ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun obavlja prodaju robe iz njegovog prodajnog asortimana, uključujući isporuku i naplaćivanje prodane robe, pored te robe, nudi i prodaje robu trgovca B bez znanja i posebnog ovlaštenja trgovca A).

8. Protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca 

Biće ove nedopuštene radnje je protupravno pribavljanje tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca. Tajni (povjerljivi) podaci obuhvaćaju ne samo poslovnu tajnu već i svaku drugu tajnu (povjerljive podatke, informacije) drugog trgovca, a prema Zlatoviću tajni podaci obuhvaćaju i tajni Know-how.³⁰

Tajna su podaci, informacije, postupci i druge aktivnosti koji se ne smiju drugima priopćavati odnosno moraju ostati tajni, osim u propisanim slučajevima. Postoje više vrsti tajni: državna tajna, vojna tajna, službena tajna, profesionalna tajna i poslovna tajna.³¹ Kazneni zakon³² u svom članku 87. stavku 12. tajni podatak definira kao podatak koji je prema posebnom zakonu označen kao klasificirani podatak, osim podatka čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske (u nastavku: RH) ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima. Poslovnu tajnu, u smislu čl. 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka³³ predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Međutim, poslovnom tajnom ne mogu se odrediti podaci koji su od značenja za poslovno povezivanje pravnih osoba niti podaci koji se odnose na zaštićeno tehničko unapređenje, otkriće ili pronalazak. Jednako tako, općim aktom se ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnoj tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesu pravne osobe. Kada se radi o poslovnoj tajni povezanoj sa neobjavljenim informacijama koje imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost, tada se na zaštitu takve tajne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti neobavljenih informacija s tržišnom vrijednosti,³⁴ koji poslovnom tajnom smatra informacije koje ispunjavaju sve slijedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija; b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne; i c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Informacije koje se štite kao poslovna tajna predmetnim Zakonom, uključuju među ostalim, znanje i iskustvo, poslovne i tehnološke informacije. Informacije koje su predmet ove poslovne tajne imaju tržišnu vrijednost, primjerice, kada bi njihovo nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje moglo naštetiti interesima osobe koja ih zakonito kontrolira jer se time narušavaju znanstveni i tehnički potencijal, poslovni ili financijski interesi, strateške pozicije ili sposobnost tržišnog natjecanja te osobe. Know-how (engl. znanje i iskustvo) podrazumijeva sustav različitih znanja i iskustvo o poslovanju, koja mogu biti: a) komercijalne tržišne naravi (obuhvaća znanja i metode poslovanja kao što je organizacija prodaje, plasman roba ili obavljanja usluga); ili b) tehničke naravi (podrazumijeva skup stručnih znanja i iskustva o tehnologiji i proizvodnom procesu određenog proizvoda, a čine ga postupci proizvodnje i prateće dokumentacije, kao što su recepture, tehnički propisi, planovi i dr; ili c) znanje koje je prenositelj Know-how tehničkom obukom usmeno prenio osoblju primatelja Know-how. U tom smislu, Know-how predstavlja vrijednosnu nematerijalnu imovina trgovca dokumentirana u opisu poslovnih procesa, planovima, propisima i recepturama te je kao takav najčešće opisan u dokumentaciji sustava upravljanja kvalitetom trgovca.³⁵

Darko Marečić, dipl. iur

Literatura:
1. Zlatović Dragan, Nepošteno tržišno natjecanje i poslovna praksa, Izvori i pravna zaštita (Organizator, Biblioteka Pravo 58, god. izd. 2009).
2. Zlatović Dragan, Tužbe prema kriteriju aktivno legitimiranog subjekta u sporovima radi zaštite od nelojalne konkurencije, Odvjetnik br. 5/6 /2014.

 _________________________________________
^ 1 Nar. nov., br. 87/08., 116/08., 76/09., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.
^ 2Zlatović Dragan, Samopomoć u svrhu suzbijanja nedopuštenog trgovanja., Poslovni savjetnik br. 102. (str. 38-39).
^ 3 Zlatović Dragan, Nepošteno tržišno natjecanje i poslovna praksa - izvori i pravna zaštita, Organizator, Biblioteka Pravo 58., Zagreb, 2009. (str. 78-88.)..
^ 4 Cerovac, M., (2010), Rječnik pojmova prava i politike tržišnog natjecanja i srodnih područja, inačica za Internet stranicu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (http://www.hr/uploads/documents/rjecnik.pdf) - posjet: 10.4.2023.
^ 5 Ružić T., (2001) Analiziranje i dokazivanje predatory pricinga (http:/www.aztn.hr/uploads/documents/o nama/strucni clanci/tatjana ruzic/1 tr.pdf) - posjet: 10.4.2023..
^ 6 Nar. nov., br. 19/22.
^ 7 Tako i Baica N, Mogućnost prodaje po cijenama nižim od nabavne, časopis Računovodstvo i porezi u praksi, br. 9/20 (str. 35.)
^ 8 Mišljenje Ministarstva gospodarstva Kl. 330-01/10-01/118., Urbroj: 526-05-01/3-10-2 od 22.2.2010.
^ 9 Nar. nov., br. 117/22.
^ 10 Baica N., op. cit (bilj. 6.) str. 33.-36.
^ 11 Nar. nov., br. 73/97., 128/99. i 66/01.
^ 12 Npr. Vlada RH donijela je Odluku o izravnim mjerama kontrole cijena određenih prehrambenih proizvoda (Nar. nov., br. 104/22., 5/23., 31/23. i 37/22.) kojom su određene najviše razine maloprodajnih cijena za jestivo suncokretovo ulje po litri, UHT mlijeko s 2,8% mliječne masti po litri, bijeli kristalni šećer po kilogramu, brašno T-550 glatko po kilogramu, brašno T-400 oštro po kilogramu, svinjsko mljeveno meso u pakiranju do 1 kilogram (pakirano u kontroliranoj atmosferi), carsko meso po kilogramu i svježe cijelo pile po kilogramu, te Uredbu o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata (Nar. nov., br. 39/23.) kojom se utvrđuju iznosi najviših maloprodajnih cijena za motorne benzine, dizelsko gorivo, plavi dizel, smjesu propan-butan za spremnike UNPP PB (ukapljeni naftni plin propan-butan) i smjesa propan-butan za boce sadržaja 7,5 kg i više, UNP PB (ukapljeni naftni plin propan-butan).
^ 13 Zlatović D. op. cit. (bilj. 2.) str. 73.
^ 14 Nar. nov., br. 43/09.
^ 15 Nar. nov., br. 111/21. i 114/22.
^ 16 Nar. nov., br. 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22.
^ 17 Zlatović D. op.cit. (bilj. 2.) str. 74.
^ 18 Više o tome vidi Zlatović D., op.cit., (bilj. 2.) str. 74 - 77.
^ 19 Zlatović D. opc. cit. (bilj.2.). str. 78.
^ 20 Primjerice, pretpakirana hrana se označava osnovnim podacima na način i u sadržaju propisanim Uredbom (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25.10.2011. o informiranju potrošača o hrani, a nepretpakirana sukladno Pravilniku o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani (Nar. nov., br. 144/14., 64/20. i 144/20), a pojedina kategorija (vrsta) hrane i dodatnim podacima propisanim posebnim propisima. Ako nema posebnih propisa za označavanje robe, tada se ista označava sukladno čl. 6. ZZP.
^ 21 Npr. posebnim propisima propisano je pravo uporabe zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI), oznake zemljopisnog podrijetla (OZP), oznaka zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS), dodjela i uporaba izraza kvalitete (npr. "Planinski proizvod", "Hrvatski otočni proizvod", "Meso hrvatskih farmi", "Med hrvatskih pčelinjaka", "Jaja hrvatskih farmi", "Dokazana kvaliteta", "Hrvatska kvaliteta", "Izvorno hrvatsko".
^ 22 Zlatović D., op.cit. (bilj. 2.) str. 77.
^ 23 Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.
^ 24 Zbog činjenica se raskida samo valjani ugovor, raskid ugovora se razlikuje od slučajeva pobojnost ili ništetnosti kao razloga nevaljanosti ugovora. Dok uzrok pobojnosti ili ništetnosti treba dakle tražiti već u trenutku sklapanja ugovora, uzrok raskida javlja se nakon sklapanja valjanog ugovora.
^ 25 Horak, H., Dumančić, K., Preložnjak, B., Šafranko, Z. i Poljanec, K., Uvod u trgovačko pravo, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016., str. 133.
^ 26 Vedriš, M.-Klarić, P., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2014, (str. 484.).
^ 27 Zastupanje općenito uređeno je odredbama čl. 308. do 312., davanje punomoći odredbama čl. 313. -319. a ugovor o trgovačkom zastupanju odredbama čl. 804. - 834. ZOO-a.
^ 28 Nar. nov., br. 125/11. - pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22.., 114/22. i 18/23.
^ 29 Više o trgovačkom zastupanju vidi Dr.sc.Miladin P., Trgovačko zastupanje kao dio trgovačkog statusnog i trgovačkog materijalnog prava, Zbornik PFZ, 72 (1-2) 245-297 (2022).
^ 30 Zlatović D. op.cit (bilj. 2.) str. 89.
^ 31 Više o pojmu, vrstama i zaštiti tajne vidi Peran B., Goreta M. i Vukošić K., Pojam i vrste tajni, Zbornik radova Veleučilište u Šibeniku, Vol.No.3-4/2015. (str. 127-135.)
^ 32 Nar. nov., br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispr., 101/17., 118/18., 126/19., 34/21. i 84/21.
^ 33 Nar. nov., br. 108/96.
^ 34 Nar. nov., br. 30/18.
^ 35 Mrežna stranica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (https://www.dziv.hr/hr/msp/imam_ideju/imam-ideju-sto-dalje/know-how/), preuzeto 10.4.2023.