1.  Uvod

            Trgovina je gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka (npr. zamjene robe), a obavlja se kao trgovina na veliko i kao trgovina na malo. Uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine kao i mjere zabrane nepoštenog trgovanja uređeni su odredbama Zakona o trgovini (u nastavku: Zakon, ZT).¹  Ovim Zakonom propisano je da trgovci ravnopravno sudjeluju na tržištu, odnosno pod jednakim uvjetima obavljaju djelatnost trgovine (kupuju i prodaju robu koja je predmet njihovog poslovanja) na način da time ne sprječavaju, ne narušavaju i ne ograničavaju tržišno natjecanje.  

Tržišno natjecanje (tržišna utakmica) između trgovaca je poželjna ako se  temelji na slobodnom  trgovanju i slobodnoj konkurenciji  te ostvaruje kroz mehanizam interakcije ponude i potražnje, što rezultira bolju kvalitetu i nižu tržišnu cijenu roba koje su predmet trgovanja. Međutim, ako trgovci međusobno konkuriraju na način da primjenjuju nepošteno suparništvo, da na tržištu postupaju protivno zakonu i dobrim trgovačkim običajima tada je riječ o nelojalnoj tržišnoj konkurenciji odnosno nepoštenoj tržišnoj utakmici ili nepoštenom trgovanju. Nepošteno trgovanje obilježeno je obmanom, prijevarom ili omalovažavanjem drugog ili drugih trgovaca koji konkuriraju na tržištu. Zbog postojanja velikog broja trgovaca na tržištu koja nude i prodaju istovrsnu robe te imaju otprilike jednake cijene tih roba, u današnje vrijeme česte su pojave nepoštenog trgovanja (nelojalne konkurencije). Stoga,  pojedini trgovci nastoje, primjenjujući nepošteno trgovanje, istaknuti se u odnosu na druge trgovce odnosno robu koja je predmet njihovog zajedničkog poslovanja, a prikazujući sebe kao one koji kupcima (potrošačima) daju bolje prodajne uvjete, robu bolje kvalitete i niže cijene u odnosu na konkurente. Na taj način, nepošteno trgovanje stvara lanac nezakonitosti radi čega je štetna ne samo za trgovce već i za potrošače i gospodarstvo u cjelini. Zbog navedenog razloga, primjena nepoštenog trgovanja u djelatnosti trgovine Zakonom je  izrijekom  zabranjena. Svrha propisivanja zabrane nepoštenog trgovanja  je sprječavanje ili barem suzbijanje onih radnji trgovca kojima se ostvaruje nepošteno trgovanje.

2. Zakonsko  uređenje nepoštenog trgovanja

2.1. Općenito o normativnom uređenju nepoštenog trgovanja

Nepošteno trgovanje uređeno je odredbama čl. 63. do 65. Zakona, na način da je najprije, u vidu generalne klauzule dan opći pojam (definicija) nepoštenog trgovanja  u kojem su ujedno navedene pretpostavke (uvjeti) koje je potrebno ispuniti da bi se neka radnja trgovca mogla smatrati nepoštenim trgovanjem (čl. 63.st.1. ZT) i  propisuje zabrana nepoštenog trgovanja (čl.63.st.2. ZT),  nakon čega se, u vidu egzemplifikativne metode  daje popis primjera radnji koje se po samom Zakonu osobito smatraju nepoštenim trgovanjem kao i izuzeci od istog (čl.64.) te uređuje postupak ostvarivanja naknade štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja (čl.65. ZT).

Zakon propisuje upravnu mjeru zabrane obavljanje djelatnosti trgovine  onom robom kojom je počinjena radnja nepoštenog trgovanja koju rješenjem izriče nadležni tržišni inspektor Državnog inspektorata kad u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da je trgovac čije poslovanje nadzire počinio radnju nepoštenog trgovanja (čl. 68.st.1.toč.8. i st.3.ZT) te propisuje prekršajno pravnu sankciju za trgovca koji je počinio prekršaj nepoštenog trgovanja (čl.80.st.1.toč.8. i st.2. ZT).

2.2. Definiranje nepoštenog trgovanja

            Opći pojam nepoštenog trgovanja dan je u odredbi čl. 63.st.1. Zakona.

            Nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji.

            Prije svega treba reći da pozitivni Zakona napušta pojam "nepošteno tržišno natjecanje" koji je rabio prethodno važeći Zakon o trgovini iz 1996. i  umjesto istog uvodi pojam "nepoštenog trgovanja".  Zlatović smatra da "unatoč takvom zakonskom rješenju, ispravnije je i praktičnije i dalje koristiti terminologiju nepošteno tržišno natjecanje, nelojalna utakmica ili nelojalna konkurencija, budući da novi termin ne sadržava temeljnu odrednicu ovog instituta, a to je natjecanje odnosno tržišna kompeticija. S druge strane, rabi se pojam "trgovanja" koji se u suvremenoj znanosti o trgovini određuje kao gospodarska djelatnost koja svojim aktivnostima povezuje i posreduje između proizvodnje i potrošnje (trgovina je djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka. Kako je dakle trgovanje u prvom planu usmjereno prema konačnom korisniku (kupcu), to je ovaj termin potpuno neprikladan za same odnose između trgovaca, a posebno one koji nisu dopuštene odnosno izlaze izvan okvira poštenog postupanja prema konkurenciji".²

Nepošteno trgovanje po samom Zakonu (ex lege)  je zabranjeno.

            2.3. Pretpostavke (uvjeti)  nepoštenog trgovanja

Iz zakonske definicije pojma nepoštenog trgovanja, proizlazi da se radi o onoj radnji koju mogu počiniti samo trgovci u djelatnosti trgovine i da radnja trgovca mora biti  takva da se njom povređuju dobri trgovački običaji. Pritom nije nužno da trgovac koji čini radnju nepoštenog trgovanja za sebe ostvaruje određenu  koristi (npr. povoljniji položaj na tržištu, veći promet)  niti se traži postojanje njegove  subjektivne krivnje.³

Prema tome, da bi se neka radnja smatrala nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona potrebno je da su ispunjene slijedeće pretpostavke (uvjeti): a) da je riječ o radnji trgovca; b) da je radnja učinjena radi tržišnog natjecanja; i c) da je radnja protivna dobrim trgovačkim običajima.  Zlatović  kao dodatnu pretpostavku navodi i  "da je radnja štetna ili potencijalno štetna u odnosu na druge subjekte" (trgovce), a što proizlazi iz odredbe čl. 65. ZT kojim je uređeno pitanje ostvarivanja naknade štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovca.⁴

            2.3.1. Radnja trgovca

            Prva pretpostavka postojanja  djela nepoštenog trgovanja je da je radnju koja se smatra nepoštenim trgovanje počinio trgovac kao sudionik u djelatnosti trgovine.  

Kao što je već prethodno navedeno, trgovina je gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini (primjerice usluge posredovanja) u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, a obavlja se se kao trgovina na veliko i trgovina na malo.  

Trgovina na veliko je kupnja robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, odnosno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost. Trgovina na veliko se obavlja u prodajnim objektima, ako su za takav način prodaje ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom i drugim propisima, a može se obavljati i na tržnicama na veliko.

Trgovina na malo je kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu uporabu ili uporabu u kućanstvu, kao i profesionalnim korisnicima ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta propisanih posebnim propisima. Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama ili izvan prodavaonica (na klupama i štandovima u tržnicama na malo i izvan tržnica na malo kao i u trgovačkim centrima, ustanovama i sl., pokretnom prodajom, prodajom na daljinu, prodajom u kiosku, prigodnom prodajom, prodajom na mjestima proizvodnje). 

Djelatnost trgovine u svim propisanim oblicima i načinima uz uvjete propisane Zakonom mogu obavljati trgovci (pravne i fizičke osobe - obrtnici registrirani za djelatnost trgovine). Pravna osoba (trgovačko društvo, zadruga) djelatnost trgovine upisuju u sudski registar pri mjesno nadležnom trgovačkom sudu, a obrtnik u obrtni registar pri nadležnom upravnom tijelu Grada Zagreba odnosno županije kojem su povjereni poslovi državne uprave u području trgovine. Osim trgovca, radnju nepoštenog trgovanja mogu počiniti i pravne i fizičke osobe iz članka 5. stavka 1. Zakona,  budući da oni, bez obveza registriranja djelatnosti trgovine,  mogu  obavljati prodaju svoje  (vlastite) robe na način i uz uvjete propisane ZT (u nastavku prodavatelji), i to:  nositelj i/ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva (OPG) - kad prodaju svoje poljoprivredne proizvode; pravna i fizička osoba koja nema obvezu upisa u Upisnik dobavljača poljoprivrednog sadnog materijala - kad prodaju svoje sadnice voća, povrća i presadnica povrća te sadnice  ukrasnog bilja isključivo neprofesionalnim korisnicima; pravna ili fizička osoba koja posjeduje povlasticu za gospodarski ribolov na moru, povlasticu za gospodarski ribolov na slatkim vodama, povlasticu za uzgoj riba i drugih morskih organizama i povlasticu (dozvolu)  za akvakulturu - kad prodaje ribe i druge morske odnosno vodene organizme iz gospodarskog ribolova ili uzgoja; pravna ili fizička osoba upisana u Upisnik šumoposjednika - kad prodaje svoje šumske proizvode; pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje proizvodne djelatnosti - kad prodaje robu vlastite proizvodnje; udruge, ustanove, zadruge i druge neprofitne pravne osobe - kad sukladno odredbama svog statuta ili drugog općeg akta i radi ostvarivanja staturom utvrđenih ciljeva, a bez namjere stjecanja dobiti za svoje članove ili treće,  prodaju svoju robu.

Prema  Zlatoviću, radnju nepoštenog trgovanja mogu počiniti i drugi sudionici u gospodarskom prometu, od kojih posebno ističe izvoznike (trgovac ili druga pravna i fizička osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti izvozi robu ili usluge iz zemlje) i uvoznike (trgovac ili druga pravna i fizička osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti uvozi robu ili usluge u zemlju).⁵

Trgovci, prodavatelji iz čl.5.st.1. ZT, uvoznici i izvoznici (u nastavku: trgovci) djelatnost trgovine trebaju obavljati slobodno i ravnopravno odnosno pod jednakim uvjetima na tržištu, na način da se time ne sprječava, ne ograničava i ne narušava tržišno natjecanje.

            2.3.2. Radnja  učinjena radi tržišnog natjecanja

Drugi uvjet nepoštenog trgovanja je da je radnju, koja je protivna dobrim trgovačkim odnosima, trgovac počinio radi tržišnog natjecanja u djelatnosti trgovine u smislu kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka. Međutim, Zlatović smatra da pojam radnje treba razumjeti u najširem smislu, odnosno da su to "aktivnosti koje predstavljaju obavljanje gospodarske djelatnosti, posredne i neposredne pripreme i konačne realizirane, uopće  aktivnosti koje su poduzete radi tržišnog natjecanja, u provom redu zloupotreba tuđeg položaja ili pogodnosti bez obzira u kojem su obujmu i vremenu izražene,  kao i obmane subjekata koji obavljaju gospodarsku trgovinsku djelatnost, potrošača i šire zajednice, a zatim i sve pogodnosti koje se ne temelje na kvaliteti robe i usluga, odnosno stvarnoj reputaciji proizvođača ili vršioca usluga stečenoj na tržištu roba i u usluga".⁶ Osim toga, prema istom autoru, djelo nelojalne utakmice (nepoštenog trgovanja) može učiniti i subjekt koji na tržištu roba i usluga nema konkurenta, odnosno koji ima potpuni monopol u obavljanju neke gospodarske djelatnosti.

Tržišno natjecanje ili tržišna utakmica među gospodarskim subjektima u području gospodarskih djelatnosti, pa tako i djelatnosti trgovine,  obilježje je gospodarskog ustroja u kojem se alokacija resursa obavlja polazeći od ponude i potražnje na tržištu, a podrazumijeva stalnu „bitku“ između većeg ili manjeg broja konkurenata u ponudi određenih proizvoda (roba, usluga)  za što veći broj njihovih  kupaca, a sve to radi ostvarivanja poslovnih ciljeva u obliku dobiti i većeg tržišnog udjela. To je dakle, oblik rivalstva ili konkurentskog suparništva između poduzetnika (u području djelatnosti trgovine - trgovaca).  Iz  navedenog razloga, sloboda tržišnog natjecanja je pokretačka snaga tržišnog gospodarstva koja motivira tržišne takmace na inovativnost koja rezultira novim proizvodima i uslugama, na primjenu novih tehnologija i tehnoloških procesa koji donose veću proizvodnost i niže jedinične troškove, na suradnju znanosti i industrije, povezivanje poduzetnika iz različitih država i regija, a sve s ciljem stvaranja konkurentnog proizvoda  (roba ili usluga), koji će svojom cijenom i drugim obilježjima pogodovati potrošačima.⁷

Stoga i tržišno natjecanje (konkurencija) između pojedinih trgovaca u djelatnosti trgovine, u pogledu  prodajnog asortimana, kvalitete i cijene roba koje su predmet trgovanja, ako se temelji na zakonu i dobrim trgovačkim običajima od interesa je ne samo za trgovce (potiče trgovce da  uz povoljnije uvjete za potrošače nude i prodaju veću količinu raznovrsne robe, bolje kvalitete i niže cijene te time ostvare veći prihod u odnosu na druge trgovce s istovrsnom robom) već i za potrošače (potrošači imaju veći izbor  kupnje istovrsne robe od više trgovaca pri čemu je bolja kvaliteta i niža cijena te povoljniji uvjeti kupnje odlučujuća za donošenje konačne odluke o kupnji), ali i za društvenu zajednicu (gospodarstvo) u cjelini.  U protivnom, ako je tržišno natjecanje usmjereno na radnje protivne dobrim trgovačkim običajima s ciljem obmanjivanja i/ili prijevare drugog  gospodarskog subjekta, odnosno sprječavanja i/ili oštećivanja konkurenta i njegovog potiskivanja s tržišta kako bi se za sebe stekla određena prednost, tada je riječ o nepoštenom tržišnom natjecanju.

            2.3.3. Radnja protivna dobrim trgovačkim običajima

            Bitan, ujedno i treći uvjet odnosno pretpostavka da bi se neka radnja trgovca smatrala nepoštenim trgovanjem je da radnja trgovca mora biti protivna dobrim trgovačkim običajima.  Zakon ne definira trgovačke običaje niti poslovne običaje općenito, već Zakon o obveznim odnosima (u nastavku: ZOO)⁸ u članku 12. navodi da se u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaji, osim ako sudionici u njima iste nisu izrijekom ili prešutno isključili.  Prema Zlatoviću, pod trgovačkim (poslovnim) običajima  "razumijeva se komercijalna praksa koja je u tako širokoj uporabi i primjeni da gospodarstvenici, a posebno trgovci, očekuju da će ugovorne strane postupati u skladu s tom praksom", a    pod dobrim trgovačkim (poslovnim) običajima "razumijevaju se određene društvene norme, nekodificirane ili kodificirane (uzance) koje nisu pravno sankcionirane, već su usvojene u općoj svijesti jedne društvene sredini".⁹  Dodajemo, da je Skupština Hrvatske gospodarske komore (u nastavku: HGK) na 6. sjednici održanoj 16.2.1995. utvrdila Posebne uzance u trgovini na malo¹⁰ kojima se uređuju prava, obveze i odgovornosti subjekata (trgovaca i potrošača) u obavljanju trgovine na malo, a koje se primjenjuju na odnose koji ugovorom ili propisima nisu drugačije uređeni (stranke mogu ugovoriti primjenu ovih uzanci u cjelini ili samo pojedinih uzanci). U slučajevima kada se uzance primjenjuju, trgovci su dužni  pridržavati se ovih uzanci. HGK u čl. 27.st.1. Pravilnika o Sudu časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori¹¹ umjesto pojma dobrih poslovnih običaja, rabi pojam pravila morala u obavljanju gospodarskih djelatnosti i prometa roba i usluga, pod kojima se u smislu čl. 28. st.1. istog Pravilnika podrazumijeva svako ponašanje članica HGK koje je suprotno temeljnim načelima obveznih odnosa, pravilima njihove struke, bitnim načelima odnosa utemeljenih potrošačkim ugovorima i pravilima dobrog ponašanja.

U zasnivanju  i ispunjavanju obveznih (ugovornih) odnosa, trgovci su: a) obvezni pridržavati se općih načela obveznog prava propisanih odredbama ZOO-a, između ostalog i načela ravnopravnosti,  načela savjesnosti i poštenja i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba; b) dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u obveznim odnosima, ispuniti preuzetu obvezu te odgovarati za njeno ispunjenje; i c)  uzdržati se od postupaka kojim se može drugom sudioniku prouzročiti šteta.  Sudionicima u obveznim odnosima zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato

U ispunjavanju svoje obveze, trgovac kao sudionik u obveznom odnosu dužan je postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika), a onaj sudionik koji ugovorenu obvezu ispunjava iz svoje profesionalne djelatnosti dužan je postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).¹²

            Odredbom čl. 12. ZOO-a propisano je da se u obveznim (ugovornim) odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili (i poslovna praksa koju su međusobno razvili), ali i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim odnosima ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Trgovački običaji (i poslovna praksa) za čiju su primjenu ispunjene pretpostavke iz ZOO-a, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.

  3. Odnos nepoštenog trgovanja prema zaštiti tržišnog natjecanja i nepoštenoj poslovnoj praksi

  3.1. Odnos nepoštenog trgovanja prema zaštiti tržišnog  natjecanja

Zaštita tržišnog natjecanja propisana je odredbama Zakona o  zaštiti tržišnog natjecanja (u nastavku: ZZTN).¹³ Dok su odredbe ZT kojima se uređuje zabrana nepoštenog trgovanja usmjerene isključivo na radnje trgovaca kojima se, radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački odnosi između trgovca u području djelatnosti trgovine,  dotle su odredbe ZZTN  usmjerene na  pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja između svih poduzetnika  iz članka 3. ovoga  Zakona koji djeluju na mjerodavnom tržištu određene robe. Drugačije rečeno, ZZTN-om se  ne  štite poduzetnici, već se kroz osiguranje jednakih uvjeta poslovanja i jasnih pravila kojima se utvrđuju dopuštena sredstva za međusobno natjecanje, radi dobrobiti potrošača, štiti tržišno natjecanje.

Prema ZZTN,  poduzetnici mogu narušiti tržišno natjecanje: međusobnim sklapanjem  sporazuma (ugovora, dogovora  ili provođenja  usklađene prakse koja je posljedica takvih dogovora) koje ima za cilj ili posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu; ili  zloupotrebljavanjem  vladajućeg položaja (kada se smatra da poduzetnik ima vladajući položaj propisano je člankom 12. ZZTN-a) jednog ili više poduzetnika na mjerodavnom tržištu; ili  koncentracijom poduzetnika (kada nastaje koncentracija propisano je člankom 15. ZZTN-a) koja može značajno narušiti tržišno natjecanje, a osobito ako je takvo narušavanje posljedica jačanja postojećeg ili stvaranje novog vladajućeg položaja sudionika koncentracije. Iz tog razloga ZZTN takve sporazume, vladajući položaj i koncentraciju izrijekom zabranjuje, osim u slučaju propisanih iznimaka.  Za provedbu ovoga Zakona nadležna je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.  

Dodajemo da su pravila postupka koja omogućuju svakome tko je pretrpio štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja od strane poduzetnika ili udruženja poduzetnika kao učinkovito ostvarivanje prava na potpunu naknadu štete od istih propisana  Zakonom o postupcima naknade štete zbog povrede prava tržišnog natjecanja.¹⁴

3.2. Odnos nepoštenog trgovanja prema nepoštenoj trgovačkoj praksi u lancu opskrbe hranom

Sprječavanje nametanja i zabrana nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom propisana je Zakonom o zabrani nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom.¹⁵ Dok je nepošteno trgovanje zabranjeno trgovcima u djelatnosti trgovine bez obzira na vrstu prodajnog asortimana ako se istima povređuju dobri trgovački običaju, dotle se Zakonom o zabrani nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom utvrđuju pravila i sustav mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih trgovačkih (samo) praksi (i to samo) u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, čijim se nametanjem iskorištava značajna pregovaračka snaga kupca - otkupljivača, prerađivača, trgovca  (smatra se kupac koji je ostvario ukupni godišnji prihod u iznosu od najmanje  1.990.842,13 eura (15.000.000,00 kn) ima značajnu pregovaračku snagu) u odnosu na njegove dobavljače (proizvođače, otkupljivače, trgovce).

Zakonom o zabrani nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom  zabranjeno iskorištavanje značajne pregovaračke snage kupca (npr. veletrgovca ili trgovca na malo) u odnosu na njegove dobavljača (npr. poljoprivredne proizvođače, prerađivače) nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi. Zabranjene nepoštene trgovačke prakse propisane ovim Zakonom, primjenjuju se na ugovore između dobavljača i kupca kojima se uređuje prodaja, kupnja ili isporuka poljoprivrednih i/ili prehrambenih proizvoda (osim u slučaju propisanih izuzeća), neovisno o mjerodavnom pravu koje bi se inače primjenjivalo na te ugovore. Za provedbu ovoga Zakona također je nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

3.3. Odnos nepoštenog trgovanja prema nepoštenoj poslovnoj praksi trgovca prema potrošaču

Što se smatra nepoštenom poslovnom praksom, vidovi nepoštene poslovne prakse trgovca prema potrošaču, propisana je odredbama Zakona o zaštiti potrošača (u nastavku: ZZP-a.)¹⁶  Ovim Zakonom uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda (roba i usluga), kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda na tržištu. Potrošačem, u smislu ZZP-a smatra se svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.  U svrhu zaštite potrošača, ZZP-om propisana je zabrana primjene nepoštene poslovne prakse trgovca prema potrošaču, prije, za vrijeme i nakon sklapanja potrošačkog ugovora. Prema ZZP-u poslovna praksa je nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda (robe, usluge) utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Nepoštena poslovna praksa javlja se u dva vida i to u vidu zavaravajuće poslovne prakse i u vidu agresivne poslovne prakse kako su uređene odredbama članka 32. do 41. ovoga Zakona.

Bitna razlika između nepoštenog trgovanja i nepoštene poslovne prakse kako je uređena odredbama ZZP-a je što ZT uređuje povredu dobrih trgovačkih običaja između trgovaca međusobno (subjekti su isključivo trgovci i prodavatelji izjednačeni s trgovcem, kako na strani počinitelja nepoštenog trgovanja tako i na strani oštećenog trgovca)  dočim ZZP uređuje povredu poslovne prakse trgovca isključivo na štetu potrošača (subjekti nepoštene poslovne prakse su trgovac - koji primjenjuje nepoštenu poslovnu praksu i potrošač odnosno skupina potrošača prema kojima je takva praksa usmjerena).  Za provedbu odredbi ZZP- kojima se uređuje nepoštena poslovna praksa nadležni su tržišni inspektori, a u slučaju  zavaravajuće poslovne prakse koja se odnosi na stavljanje  na tržište RH hrane "dvojne kvalitete" (kvaliteta hrane koja se stavlja  na tržištu RH  je niža u odnosu na kvalitetu iste robe koja se stavlja na tržište drug države članice EU, ali ne zbog opravdanih razloga)  nadležni su poljoprivredni inspektori u području kvalitete hrane Državnog inspektorata.

Darko Marečić, dipl. iur

Literatura:

1.  Zlatović Dragan, Nepošteno tržišno natjecanje i poslovna praksa, Izvori i pravna zaštita (Organizator, Biblioteka Pravo 58, god. izd. 2009).

2.   Zlatović Dragan, Tužbe prema kriteriju aktivno legitimiranog subjekta u sporovima radi zaštite od nelojalne konkurencije, Odvjetnik br. 5/6 /2014.

_______________________________________

^ 1 Nar. nov., br. 87/08., 116/08., 76/09., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.

^ 2 Zlatović Dragan, Nepošteno tržišno natjecanje i poslovna praksa - izvori i pravna zaštita, Organizator, Biblioteka Pravo 58., Zagreb, 2009. (str. 41. - 42.).

^ 3 Zlatović D., op.cit. (bilj. 2.), str. 43.

^ 4 Zlatović D., op.cit. (bilj. 2.) str. 69.

^ 5 Zlatović D., op.cit. (bilj. 2.) str. 45.

^ 6 Zlatović D., op.cit. (bilj. 2.) str. 47.

^ 7 Preuzeto sa mrežne stranice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja: https://www.aztn.hr/trzisno-natjecanje/ (posjet  10.4.2023.).

^ 8 Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.

^ 9 Zlatović D., op.cit (bilj. 2.) str. 49.

^ 10 Nar. nov., br. 16/95.

^ 11 Nar. nov., br. 67/20.

^ 12 Čl. 10. ZOO-a.

^ 13 Nar. nov., br. 78/09., 80/13. i 41/21.

^ 14  Nar. nov., br. 69/17.

^ 15  Nar. nov., br. 117/17. i 52/21.

^ 16  Nar. nov., br. 19/22.