1. UVOD

Svaka hrana koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske (dalje u tekstu: RH) mora biti sigurna za prehranu ljudi, propisane odnosno deklarirane kvalitete te označena na propisani način obveznim (općim odnosno osnovnim i dodatnim) podacima, a pojedine vrste (kategorije) hrane i posebnim (specifičnim) podacima ako to zahtijevaju posebni propisi kojima se uređuje tržišni standardi odnosno zahtjevi kvalitete za pojedinu vrste (kategorije) hrane. Označavanje hrane najvažniji su oblici komunikacije subjekata u poslovanju s hranom (u nastavku: SPH) koji hranu stavlja na tržište (proizvođač, uvoznik) s potrošačima.

Svrha propisivanja označavanja hrane je pružati potrošačima potpunu i točnu informaciju kako o SPH koji hranu proizvodi i/ili stavlja na tržište, tako i samoj hrani (njenom sastavu, posebice vrsti i količini sastojaka i drugih tvari koji su dodani hrani tijekom proizvodnje i/ili prerade, količini, roku trajanja odnosno uporabe, načinu čuvanja i dr.) kako bi potrošačima bilo omogućeno donošenje najbolje odluke o izboru hrane koju će kupiti.

2. OPĆENITO O HRANI I OZNAČAVANJU HRANE

2.1. Propisi o označavanju hrane

Najvažniji opći (tzv. horizontalni) propisi kojim se propisuje označavanje svake hrane koja se stavlja na tržište RH općim (osnovnim) i dodatnim obveznim podacima su: Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani (u nastavku: Uredba br. 1169/2011) sa svim naknadnim izmjenama i dopunama koja se u RH izravno primjenjuje temeljem Zakona o informiranju potrošača o hrani; Pravilnik o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani; te i drugi propisi kojima se uređuje označavanje pojedinih sastojaka (dodataka) i/ili podataka kojima se označava hrana.¹

Posebni (tzv. „vertikalni“) propisi (pravilnici, uredbe EU) propisuju specifične zahtjeve glede tržišnih standarda kvalitete i označavanja pojedine vrste (kategorije) hrane u kom slučaju takva hrana mora biti označena i posebnim (specifičnim) podacima i/ili oznakama navedenim u posebnom propisu (npr. označavanje: voća i povrća - podatkom o sorti i klasi; sira - podatkom o minimalnom udjelu mliječne masti u suhoj tvari; jaja – podatkom o klasi i načinu uzgoja i dr.).

Način i uvjeti navođenja prehrambenih i/ili zdravstvenih tvrdnji na hrani, kao i način označavanja hrane za posebne prehrambene potrebe, označavanje ekološki proizvedene hrane te označavanje hrane zaštićenim oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalni specijalitet, propisani su ostalim posebnim propisima. Na odgovarajući način, na označavanje hrane primjenjuju se i propisi o označavanju ambalaže te označavanju pretpakovina količinama nazivnog punjenja.

2.2. Što se smatra hranom, što pretpakiranom, a što nepretpakiranom hranom

Hranom (ili prehrambenim proizvodom) se smatra svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati, uključujući piće, žvakaću gumu i svaku drugu tvar, pa i vodu koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade.

Hrana se može stavljati na tržište kao pretpakirana (zapakirana) i kao nepretpakirana (nezapakirana) hrana. Pretpakirana hrana je svaki pojedinačni proizvod koji se, kao takav, prezentira krajnjem potrošaču, a koji se sastoji od hrane i ambalaže u koju je hrana sastavljena prije nego je ponuđena na prodaju, bilo da ambalaža u potpunosti ili samo djelomično zatvara hranu, ali u svakom slučaju, tako da sadržaj ne može biti promijenjen bez otvaranja ili promjene ambalaže. Nepretpakirana hrana je hrana koja se stavlja na tržište u nepretpakiranom obliku ili se pakira na prodajnom mjestu na zahtjev potrošača ili je pretpakirana za izravnu prodaju ili se na prodajnom mjestu nudi za neposrednu konzumaciju.

2.3. Što znači označavanje hrane i na koji se način isto mora provoditi

Označavanje hrane podrazumijeva sve riječi, podatke, trgovačke nazive, nazive robnih marki, slikovne prikaze ili simbole koji se odnose na hranu, a nalaze se na ambalaži, dokumentu, obavijesti, etiketi, obruču ili privjesnici koji prate ili se odnose na tu hranu. Sva hrana koja se stavlja na tržište RH mora biti označena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, ali je uz to, dopušteno i višejezično označavanje hrane. Podaci kojima se označava hrana, moraju biti točni (istiniti), lako razumljivi, uočljivi odnosno lako vidljivi i jasno čitljivi potrošaču, što znači da ne smiju niti na koji način biti prekriveni ili isprekidani drugim tekstom ili slikovnim prikazima. Informiranje potrošača o hrani odnosno podaci kojima se označava hrana ne smiju potrošača obmanjivati osobito glede: karakteristike hrane, posebice njezine prirode, identiteta, svojstva, sastava, količine, trajnosti, podrijetla i postupka proizvodnje; pripisivanjem hrani učinka ili svojstva koje ne posjeduje (osim ako je posebnim propisom koji se odnosi na označavanje pojedine kategorije hrane, označavanje takvom tvrdnjom dopušteno); ukazivanjem na posebne karakteristike hrane kad zapravo sva slična hrana posjeduje takve karakteristike.

Opći odnosno osnovni i dodatni obvezni podaci kojima se mora označiti svaka hrana na ambalaži ili na etiketi pričvršćenoj uz ambalažu, moraju biti ispisani slovima čija visina („x“) je jednaka ili veća od 1,2 mm, a u slučaju ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 80 cm2, visina „x“ slova mora biti jednaka ili veća od 0,9 mm.

Podaci kojima se označava pretpakirana hrana moraju se nalaziti prije svega na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži samog proizvoda, ili ako je to nemoguće, na obavijesti, etiketi, obruču, privjesnici ili komercijalnom dokumentu koji prate ili se odnose na hranu. Podaci kojima se označava nepretpakirana hrana moraju biti istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo na prodajnom mjestu ili na posebnoj ambalaži ako se hrana na drži u njoj.

2.4. Tko je odgovoran za potpuno i pravilno označavanje hrane

Za točnost i potpunost podataka kojima se označava pretpakirana hrana odgovoran jest onaj SPH pod čijim se imenom ili nazivom tvrtke hrana stavlja na tržište, a koji ima sjedište na području bilo koje države članice EU ili (npr. proizvođač), ako taj subjekt nema sjedište u EU, tada je odgovoran uvoznik kojih hranu iz treće zemlje uvozi i stavlja na tržište EU, te se kao takav navodi na proizvodu. Za točnost i potpunost podataka kojima se označava nepretpakirana hrana odgovoran jest SPH koji hranu nudi ili prodaje krajnjem potrošaču (trgovac na malo odnosno prodavatelj). Kad je hrana ponuđena na prodaju sredstvima prodaje putem interneta, za davanje obveznih informacija o hrani odgovoran je vlasnike web-mjesta odnosno SPH koji hranu putem zakupljenog web mjesta nudi i prodaje.

3. OZNAČAVANJE PRETPAKIRANE HRANE

3.1. Označavanje pretpakirane hrane općim (osnovnim) obveznim podacima

Pri označavanju svake pretpakirane hrane, vodeći računa o iznimka propisanim Uredbom br. 1169/2011, obvezno je navođenje općih općih (osnovnih) podataka navedenih u čl. 9. iste Uredbe i to: naziv hrane; popis sastojaka (sastojci ili pomoćne tvari koji uzrokuju alergije ili intolerancije moraju biti posebno istaknuti); količina određenih sastojaka ili kategorija sastojaka; neto količinu hrane; datum minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do“ datum; posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe – ako je prikladno za pojedinu hranu; ime ili naziv i adresu subjekta u poslovanju s hranom pod čijim se imenom ili nazivom tvrtke hrana stavlja na tržište – ako ima sjedište na području EU, odnosno uvoznika koji hranu uvozi iz trećih zemalja radi stavljanja na tržište EU; zemlju podrijetla ili mjesto podrijetla - ako bi propust takva navođenja mogao krivo navoditi potrošača o pravom podrijetlu ili kad je to za određenu hranu posebnim propisom propisano); upute za upotrebu - kada u nedostatku tave upute ne bi bila moguća pravilna upotreba hrane); stvarnu alkoholnu jakost po volumenu - za pića koja sadrže više od 1,2% vol. alkohola; nutritivna deklaracija (podaci o hranjivim vrijednostima hrane). Pored ovih podataka, prepakirana hrana označava se i oznakom serije ili lota - u slučaju kada sljedivost hrane nije osigurana drugim pratećim komercijalnim dokumentima te ako je za pojedinu vrstu hrane posebnim propisom to propisano (npr. za svježe svinjsko i goveđe meso, voće i povrće).

3.2. Označavanje pretpakirane hrane obveznim dodatnim podacima

Pojedine kategorije (vrste) pretpakirane hrane odnosno gdje je to primjenjivo, moraju obvezno biti označene i dodatnim podacima (navodima) kako je to navedeno u Prilogu III. Uredbe(EU) br. 1169/2011. Primjerice, podatkom „Pakirano u kontroliranoj atmosferi", „Sa sladilom/sladilima“, „Sa šećerom/šećerima“, Brzo smrznuta hrana mora biti označena navodima: „Brzo smrznuto“ te „Jednom odmrznuti proizvod ne smije se više zamrzavati“ uz navođenje datuma smrzavanja.

3.3. Način označavanja (prezentiranja) pretpakirane hrane obveznim podacima

Podaci o: nazivu hrane, datumu minimalne trajnosti ili "upotrijebiti do" datumu, posebnim uvjetima čuvanja i/ili upotrebe (ako je to primjenjivo) i nazivu SPH koji hranu stavlja na tržište obvezno se moraju navoditi na vanjskoj ambalaži pretpakirane hrane.

Iznimno kod: a) pretpakirane hrane namijenjene krajnjem potrošaču, ali stavljene na tržište prije prodaje krajnjem potrošaču (primjerice pretpakirani kolači ili male čokoladice koji se uslužuju putnicima u avionu, brodu, željezničkom vagonu i sl.), kao i pretpakirane hrane namijenjene opskrbi objekata javne prehrane (ugostiteljskim objektima, kantinama, bolnicama, školama, vrtićima, domovima umirovljenika i dr.) radi pripreme, prerade, raspodjele ili rezanja – na ambalaži se mora nalaziti najmanje: naziv hrane, rok trajanja, naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira ili stavlja na tržište, a ima sjedište u EU; b) kod boca namijenjenih ponovnoj upotrebi, a koje imaju neizbrisive oznake te stoga nemaju naljepnicu, obruč ili privjesnicu, kao i hrani zapakiranoj u ambalažu ili spremnik čija je najveća površina manja od 10 cm2 - na ambalaži se moraju nalaziti najmanje podaci o: nazivu hrane, neto količini i roku trajanja, te nazivom tvari ili proizvoda koje uzrokuju alergije ili netoleranciju na hranu. U obje iznimke, svi drugi propisani podaci kojima se obvezatno mora označiti svaka pretpakirana hrana moraju biti navedeni u popratnom dokumentu (dostavnica, račun i sl.) koji mora biti otpremljen prije isporuke hrane ili neposredno s njom, a mora se dati na uvid potrošaču u slučaju njegovog zahtjeva.

Podaci o nazivu hrane, neto količini, a za pića koja sadrže više od 1,2% vol. alkohola i stvarna alkoholna jakost po volumenu, ako se navode na ambalaži (ili spremniku) moraju se nalaziti u istom vidnom polju. Iznimno, podaci o nazivu hrane, neto količini i sadržaju stvarnog alkohola ne moraju se nalaziti u istom vidnom polju ambalaže (spremnika) u slučaju staklenih boca namijenjenih ponovnoj upotrebi, ako imaju neizbrisive oznake i zbog toga nemaju naljepnicu, obruč ili privjesnicu, te u slučaju ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 10 cm2 (hrana u maloj ambalaži/spremniku). Nutritivna deklaracija mora se nalaziti u istom vidnom polju i u jasnom obliku (ako je moguće u tabličnom obliku, a kad to nije moguće u linijskom obliku). Ako su energetska vrijednost ili količina hranjivih tvari u proizvodu zanemarivi, informacije o tim elementima mogu se zamijeniti izjavom (npr. „Sadrži zanemarive količine .....:“) koja se navodi u neposrednoj blizini nutritivne deklaracije, ako ona postoji. Alergeni odnosno tvari koje izazivaju intoleranciju na hranu, u popisu sastojaka navode se naglašeno, uporabom vrste pisma koje se jasno razlikuje od vrsta pisma kojim je pisan ostatak popisa sastojaka, primjerice različitim slovima, stilovima ili bojama u pozadini i dr. (npr. „Sastojci: voda, pšenično brašno, mlijeko, sol, sezam, ulje, jaja, aroma)

3.4. Detaljnije o pojedinim općim (osnovnim) obveznim podacima

3.4.1. Naziv hrane

Naziv hrane je ime pod kojim se hrana stavlja na tržište. Ako je za pojedinu hranu posebnim propisom propisan naziv hrane i zahtjevi koji moraju u proizvodnje hrane pod tim nazivom biti ispunjeni, tada se hrana pod tim nazivom može staviti na tržište samo udovoljava propisanim zahtjevima (npr. kukuruzni miješani kruh, bagremov med, polutvrdi sir, ekstra džem od crnog ribiza, kulen, maslinovo ulje, suncokretovo ulje i dr.). Ako za određenu hranu naziv nije propisan, naziv hrane mora odgovarati njenom uobičajenom nazivu (npr. „Osvježavajuće bezalkoholno piće s okusom limuna“) ili, ako ni takav naziv ne postoji ili se ne koristi, treba se treba navesti opisni naziv hrane koji mora uključivati ili biti popraćen dodatnim informacijama o proizvodu koje su dovoljne potrošaču da spozna pravu prirodu proizvoda i da ga ne može zamijeniti s drugim sličnim proizvodima. Naziv hrane ne smije se zamijeniti nazivom koji je zaštićen pravima intelektualnog vlasništva, nazivom robne marke ili izmišljenim nazivom.
U prilogu VI. Uredbe (EU) br. 1169/2011 propisani su dodatni obvezni podaci koji moraju pratiti naziv hrane. Primjerice, u slučaju hrane koja je smrznuta prije prodaje, a prodaje se u odmrznutom stanju, uz naziv hrane treba se navesti „Odmrznuto“ (osim u slučaju izuzeća iz toč.2. Priloga VI); naziv hrane mora biti popraćen podacima o fizikalnom stanju hrane ili njenoj posebnoj obradi kao npr. „U prahu“, „Dimljeno“, „Brzo smrznuto“, „Koncentrirano“ i tome sl.; ako je hrana obrađena ionizirajućim zračenjem mora imati navod: „Zračeno“; mesni proizvodi, mesni pripravci i proizvodi od ribarstva ako se sastoje od različitih komada spojenih drugim sastojcima, trebaju se označiti „Formirano meso/riba“; kod mljevenog mesa, na etiketi treba naznačiti „Postotak masti manji od....%.“; a kad ovitak za kobasice nije jestiv, to treba navesti. U slučaju hrane u kojoj je sastavni dio ili sastojak, za koje potrošač očekuje da se uobičajeno koristi ili da je prirodno prisutan, zamijenjen drugim sastavnim dijelom ili sastojkom, na etiketi, kao dodatak popisu sastojka treba jasno navesti taj dio odnosno sastojak i to u neposrednoj blizini naziva proizvoda (hrane) i upotrebom slova čija visina x iznosi barem 75% visine x naziva proizvoda i koja nije manja od najmanje propisane veličine slova (visina slova x je jednaka ili veća od 1,2 mm).

3.4.2. Sastojci hrane

U popisu sastojka hrane moraju biti navedeni svi sastojci hrane prema padajućem redoslijedu s obzirom na masu koja je utvrđena u vrijeme njihove upotrebe pri proizvodnji. Popis sastojaka mora biti naslovljen ili mu mora prethoditi navod koji se sastoji ili uključuje riječ „Sastojci“. Sastojci se navode, gdje je to primjenjivo, pod njihovim specifičnim nazivom u skladu sa zahtjevima iz Priloga VI. i tehničkim pravilima utvrđenim u Prilogu VII. Uredbe (EU) br. 1169/2011. Odredbama čl. 19. i 20. iste Uredbe propisane su iznimke od obvezno navođenja popisa sastojaka. Složeni sastojak može biti naveden u popisu sastojaka pod vlastitim nazivom ako je taj naziv utvrđen posebnim propisom ili uobičajen (i to prema njegovoj ukupnoj masi), nakon čega slijedi u zagradi, popis svih sastojaka prema padajućem redoslijedu mase koju ti sastojci imaju u složenom sastojku. Složeni sastojak nije potrebno navoditi ako čini manje od 2% gotovog proizvoda ili se sastoji od mješavine začina i/ili začinskog bilja čiji je udio u gotovom proizvodu manji od 2% (osim kod prehrambenih aditiva), kao i u drugim iznimkama propisanim dijelom E, Priloga VII. Uredbe (EU) 1169/2011. Količina određenih sastojaka ili kategorije sastojaka obvezno se navodi u slučaju ako su sastojak ili kategorija sastojaka: navedeni u nazivu hrane ili ih potrošač uobičajeno povezuje s tim nazivom; istaknuti na etiketi riječima, slikama ili grafičkim prikazima; ili osnova za karakterizaciju hrane i njeno razlikovanje od proizvoda s kojim bi se mogli zamijeniti zbog naziva ili izgleda. Količina sastojaka navodi se sukladno tehničkim pravilima navedenim u Prilogu VIII Uredbe (EU) br. 1169/2011. Istom Uredbom su propisane iznimke u kojim slučajevima nije potrebno navođenje količine sastojaka. Alergeni ili intolerantni sastojci su sastojci ili pomoćne tvari upotrijebljeni u procesu proizvodnje ili pripremi hrane, a koji su prisutni u gotovom proizvodu čak i u promijenjenom obliku i koji kod određenih ljudi izazivaju ili mogu izazvati alergije ili intoleranciju na hranu. U Prilogu II. Uredbe br. 1169/2011. navedene su tvari i proizvodi koji uzrokuju alergiju ili intoleranciju na hranu. (primjerice pšenica i druge žitarice koje sadrže gluten, senf, orašasti plodovi, kikiriki, mlijeko i laktoza, ribe, rakovi, jaja, soja). Ako nema popisa sastojaka, navod kojim se ukazuje da hrana sadržava alergene odnosno tvari koje uzrokuju intoleranciju na hranu, mora uključivati riječ „Sadrži:“ iza koje se navodi naziv alergene tvari ili proizvoda s tim da u tom slučaju alergen ne mora biti posebno istaknut. Kod vina se, uz navođenje alergena može istaknuti i oznaka piktograma koja na to upućuje. Ako su alergeni ili tvari koje izazivaju intoleranciju prisutni u hrani samo u tragovima, u popisu sastojaka ili zasebno se navodi da proizvod može sadržavati određen alergen ili više alergena u tragovima.

3.4.3. Neto količina

Neto količina hrane je količina punjenja, odnosno količina hrane u pretpakovini (količina proizvoda bez ambalaže), a kod zapakirane hrane mora biti izražena brojčanom vrijednošću i zakonitom jedinicom fizikalne veličine: a) u slučaju tekućina u jedinicama obujma: litra (L ili l), centilitar (cL ili cl) ili mililitar (mL ili ml); b) u slučaju drugih proizvoda u jedinicama mase: kilogram (kg) ili gram (g). Pritom se može (nije obvezno) prije brojčane vrijednosti i zakonite jedinice fizikalne veličine navesti: „Neto količina:“, „Količina punjenja:“, „Neto masa:“ ili sličan navod. U Prilogu IX Uredbe br. 1169/2011. navedena su tehnička pravila za navođenje neto količine, kao i iznimke od obveze navođenja ovog podatka. Kad se pretpakovina sastoji od dvije ili više pojedinačnih pretpakovina koje sadrže jednaku količinu iste hrane, neto količina mora biti označena neto količinom svake pojedinačne pretpakovine i ukupnim brojem pojedinačnih prepakovana, osim ako se ukupni broj pojedinačnih pretpakovina može jasno vidjeti i prebrojiti izvana. Ako se kruta hrana nalazi u tekućem mediju navodi se i ocijeđena neto masa (ukoliko je hrana glazirana, navedena neto masa hrane ne uključuje glazuru, osim ako se navedeni medij smatra svojstvenim sastojkom hrane). Posebnim propisom navođenje neto količine za određenu hranu može biti drugačije propisano. Navođenje neto količine nije obvezno za hranu koja gubi značajni dio svojega obujma ili mase, ili se važe u prisutnosti potrošača ili se prodaje po komadu (pod uvjetom da je njihov broj moguće lako vidjeti i izbrojiti izvana, ili je broj komada naveden na etiketi), kao i u slučaju hrane čija je neto količina manje od 5 g ili 5 ml (osim kod začina i začinskog bilja).

3.4.4. Datum minimalne trajnosti ili „Upotrijebiti do ....“ datum

Datum minimalne trajnosti ili „Najbolje upotrijebiti do .....“ datum je datum do kojeg hrana, ako se čuva na pravilan način, zadržava svoja posebna svojstva ako se čuva na pravilan način. Nakon isteka ovog roka, iako dolazi do promjene senzorskih svojstava hrane (primjerice gubi se aroma, mijenja se tekstura i sl.) hrana je još određeno vrijeme sigurna za konzumaciju pod uvjetom da se čuva prema uputama navedenim na pakiranju i da pakiranje nije oštećeno. Tim se datumom označava hrana koja se ne smatra brzo kvarljivom hranom (primjerice konzervirana hrana, bezalkoholna pića i voćni sokovi, konditorski proizvodi, biljna ulja, tjestenine, med i sl.). Datum minimalne trajnosti navodi se riječima „Najbolje upotrijebiti do ...“ nakon čega slijedi oznaka datuma koja uključuje oznaku dana i mjeseca i/ili godine (ovisno o minimalnoj trajnosti hrane) odnosno „Najbolje upotrijebiti do kraja ...“ nakon čega slijedi oznaka godine. U oba slučaja, datum može slijediti odmah nakon ovih izraza, ili se navodi podatak gdje se datum nalazi (npr. „Datum otisnut na poklopcu ambalaže“ i sl.). Datum „Upotrijebiti do...“ znači, da se do isteka tog datuma hrana može sigurno konzumirati, a nakon datuma navedenog na hrani, hrana se više ne smije konzumirati jer se smatra nesigurnom za konzumaciju. Ovaj se datum navodi na hrani koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva, primjerice za svježu hranu namijenjenu izravnoj konzumaciji (svježi sir, svježe vrhnje i svježe mlijeko) ili je prije upotrebe treba termički doraditi (kuhati, peći), kao i u pakiranu u vakuumu ili u kontroliranoj atmosferi (npr. svježe meso, mesni i riblji proizvodi, mesni proizvodi, jaja). Nakon izraza „Upotrijebiti do ....“ navodi se oznaka datuma (dana, mjeseca i po potrebi godine, u nekodiranom obliku) ili podatak gdje se isti na ambalaži nalazi, te opis uvjeta čuvanja hrane koji se treba pridržavati do isteka navedenog datuma.

Iznimno, navođenje datuma minimalne trajnosti („Najbolje upotrijebiti do ..:“) odnosno “Upotrijebiti do ..“ datum nije potrebno kod: svježeg voća i povrća, vina, likerskih, pjenušavih i aromatiziranih vina i sličnih proizvoda dobivenih od voća te pića dobivena od grožđa ili mošta grožđa; pića koja sadrže 10% vol. ili više alkohola; kuhinjsku sol; kristal šećer; žvakaće gume i slične proizvode; kolača i pekarskih proizvoda koji se, obzirom na njihov sastav i namjenu, konzumiraju unutar 24 sata od proizvodnje; slastice koje se uglavnom sastoje od aromatiziranih i/ili obojenih šećera.

3.4.5. Zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla

Zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla obvezno se navodi kada bi izostavljanje tog podatka moglo dovesti potrošače u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla, a posebno ako bi informacije koje prate hranu ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla (npr. za „Kranjsku kobasicu“ ako je proizvedena u RH, treba naznačiti zemlju podrijetla: Hrvatska), te uvijek kad je to za pojedinu hranu posebnim propisom propisano.² Za svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi navodi se i podatak o mjestu uzgoja i mjestu klanja, a kod riba i morskih organizama mjesto ribolovnog područja (izlova) odnosno mjesto proizvodnje). Ime, naziv ili adresa SPH na etiketi ne smatra se zemljom podrijetla ili mjestom podrijetla hrane.

3.4.6. Nutritivna deklaracija

Nutritivna deklaracija podrazumijeva navođenje hranjivih vrijednosti hrane na samoj pretpakovini ili privjesnici (etiketi) koja se nalazi uz hranu. Nutritivna deklaracija navodi se na način propisan odredbama čl. 39 do 35 Uredbe (EU) br. 1169/2011. Nutritivna deklaracija obvezno sadržava podatke ukupnoj količini: energetske vrijednosti; masti, od kojih posebno zasićenih masnih kiselina; ugljikohidrata, od čega posebno šećera; bjelančevina; i soli (tim redoslijedom navode se i na deklaraciji u tekstualnom ili tabličnom prikazu). Ako pojedina hrana sadržava samo neke od parametara nutritivne deklaracije tada se označava njima. Sadržaj nutritivne deklaracije može biti dopunjen dobrovoljnim navođenjem ukupne količine jedne ili više hranjivih tvari (npr. podatkom o ukupnoj količini jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, škroba, vitamina ili minerala iz dijela A točke 1. Prilog XIII. Uredbe 1169/2011.). U kojim slučajevima nije potrebno hranu označavati nutritivnom deklaracijom navedeno je u Prilogu V. ove Uredbe. Od navođenja nutritivne deklaracije oslobođeni su proizvođači malih količina hrane (oni koji, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost).

3.4.7. Serija ili lot

Serija ili lot je oznaka koja označava seriju prodajnih jedinica hrane koja je proizvedena, prerađena ili pakirana u gotovo jednakim uvjetima. Pomoću navedene oznake omogućuje se identifikacije serije ili lota kom hrana pripada, što je veoma važno kod utvrđivanja slijednosti hrane. Oznakom serije ili lota označava se hrana za koju je to propisano posebnim propisima (npr. za meso, ribe, med i dr.) kao i druga hrana za koju se taj podatak navodi drugačije (primjerice u dokumentu koji prati hranu). Seriju ili lot određuje proizvođač, prerađivač, onaj koji hranu pakira ili onaj koji hranu prvi puta stavlja na tržište. Oznaka serije ili lota (ako se navodi), navodi se u vidu kombinacije brojeva i/ili brojeva i slova kojem prethodi slovo „L“. Brojevi i slova mogu označavati datum proizvodnje odnosno prerade hrane, ili količinu proizvedenog proizvoda (npr. L 01.11.2023 – datum proizvodnje/prerade; ili L 140A2 - količina proizvoda). Iznimno, slovo „L“ nije potrebno navoditi kada se oznaka serije ili lota može jasno razlikovati od ostalih podataka (npr. „Upotrijebiti do 31.12.2023; 123AB6“).

4. OZNAČAVANJE NEPRETPAKIRANE HRANE

4.1. Osnovni i dodatni podaci kojim se obvezno označava nepretpakirana hrana

Nepretpakirana hrana stavljena na tržište RH obvezno mora biti označena sukladno čl. 5. i 7. Pravilnika o označivanju nepretpakirane hrane osnovnim podacima o: nazivu hrane; dodatnim navodima iz Priloga III Uredbe br. 1169/2011 gdje je primjenjivo (npr. "sa sladilom", "sa šećerom" ); dodatnim navodima iz Priloga VI uredbe br. 1169/2011 za hranu gdje je to primjenjivo (npr. "u prahu", "dimljeno", "sušeno", "konzervirano" i dr.); zemlji ili mjestu podrijetla za: svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi, kao i slučaju druge hrane ako bi izostavljene tog podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane; popisu sastojaka za: konditorske proizvode, smrznute deserte, mesne pripravke, pekarske i slastičarske proizvode, kao i u slučaju ako potrošač iz naziva hrane ne može upoznati pravu prirodu hrane i ako bi naziv hrane mogao dovesti potrošača u zabludu; prisutnosti sastojaka koje uzrokuju alergije ili intoleranciju na hranu; i datumu minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do“ datumu za svu hranu koja je mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva (mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, kruh i pekarski proizvodi, osim ako se pekarski proizvodi i kolači s obzirom na sastav konzumiraju unutar 24 sata od proizvodnje). Ako je posebnim propisom u odnosu na pojedinu kategoriju nepretpakirane hrane propisano informiranje potrošača o dodatnim podacima, tada je potrebno pružati i te informacije (npr. za voće i povrće, navodi se podatak o godini berbe ili proizvodnje, sorti i klasi, za kruh podatak o težini kruha i dr.). Naziv i sjedište SPH koji hranu prodaje nije potrebno navoditi uz druge podatke kojima se označava nepretpakirana hrane, budući da trgovac ili drugi prodavatelj (npr. OPG) je dužan, sukladno propisima o trgovini, na prodajnom mjestu vidno istaknuti naziv tvrtke pod kojom posluje.

4.2. Način označavanja (prezentiranja) nepretpakirane hrane

Podaci kojima se označava nepretpakirana hrana moraju biti u pisanom obliku, lako uočljivi, jasno čitljivi i, gdje je primjenjivo, neizbrisivi, te istaknute na prodajnom mjestu u blizini hrane na koju se odnose ili na ambalaži ako se hrana na prodajnom mjestu drži u njoj. U slučaju hrane koja se na zahtjev potrošača pakira na prodajnom mjestu i hrane pretpakirane za izravnu prodaju (gdje je primjenjivo), potrošaču moraju biti dostupne u trenutku isporuke najmanje informacije o: nazivu hrane, "Upotrijebiti do ..." datumu - za brzo kvarljivu hranu te alergenim sastojcima. Iznimno, podatke o alergenima, prodavatelj može pružati i na drugačiji način (npr. putem isticanja postera, stalka ili usmeno na zahtjev potrošača) uz uvjet da se potrošače obavijesti prije same prodaje o načinu davanja tih informacija.

5. OZNAČAVANJE HRANE KOJA SE PRODAJE NA DALJINU

U slučaju kako pretpakirane, tako i nepretpakirane hrane koja je ponuđena na prodaju sredstvima komunikacije na daljinu (npr. internet prodaja, TV prodaja, kataloška prodaja i dr.), svi obvezni podaci (informacije) o hrani, osim podatka o datumu minimalne trajnosti ili „Upotrijebiti do...“ datuma, moraju biti dostupni prije zaključenja kupnje i navedeni u popratnom dokumentu prilikom prodaje na daljinu, ili ih treba pružiti u nekom drugom primjerenom obliku koji subjekt u poslovanju s hranom mora jasno odrediti (npr. objavom na svojoj web-stranici, letku, katalogu, usmenom komunikacijom putem telefona i sl.), a u slučaju telefonske prodaje te se informacije moraju pružati besplatno. Međutim, u trenutku isporuke hrane potrošaču, istom moraju biti dostupni svi obvezni podaci.

6. ZAKLJUČAK

Označavanje hrane jedno je od najsloženijih zakonskih uređenih područja vezanih za hranu. Razlog tome je što ono obuhvaća vrlo različite i često suprotne ciljeve kao što su zaštita potrošača, poštivanje proizvođačke i poslovne tajne, omogućavanje slobodnog kretanja hrane, te mogućnost upravljanja krizom kad postoji opasnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi. Budući da je označavanje najvažniji trenutak u komunikaciji proizvođača hrane s potrošačem, bitno je da potrošač dobije ispravne i jasne informacije na temelju kojih će donijeti odluku o kupnji određenog proizvoda.

Darko Marečić, dipl. iur.      
______________________________________
^ 1 Primjerice, Uredba Komisije (EZ) br. 608/2004 od 31.3.2004. o označivanju hrane i sastojaka hrane s dodatkom fitosterola, estera fitosterola, fitostanola i/ili estera fitostanola, Provedena uredba Komisije (EU) br. 828/2014 od 30.7.2014. o zahtjevima za informiranje potrošača o odsutnosti ili smanjenoj prisutnosti glutena u hrani; Obavijest Komisije o primjeni načela navođenja količine sastojaka (2017/C 393/05); Obavijest Komisije od 13.7.2017. o pružanju informacija o tvarima ili proizvodima koji uzrokuju alergije ili intolerancije navedenim u prilogu II. Uredbi (EU) br. 1169/2011; Pravilnik o oznakama ili znakovima koji određuju seriju ili lot kojem hrana pripada (Nar. nov., br. 26/13.);   Naputak o načinu primjene izuzeća od navođenja nutritivne deklaracije na hrani (Nar. nov., br. 79/17.).
^ 2 Primjerice, obvezno navođenje zemlje podrijetla je propisano  za: voće i povrće, banane, jaja, med, maslinovo ulje, vino, uvoznu perad,  ribe, goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa, svježeg, rashlađenog ili smrznutog svinjskog mesa /ali ne i mljevenog mesa/, ovčjeg i kozjeg mesa i mesa peradi.