28.04.2023 14:00

Euro

Potaknute digitalnom transformacijom i sve intenzivnijom konkurencijom koju uvode privatni akteri u financijskom sektoru, ali i navikama novih generacija korisnika financijskih usluga, prije svega usluga plaćanja, banke počinju tražiti nova rješenja i nove poslovne strategije kojima će odgovoriti na zahtjeve tržišta. Iz tog razloga  Europska središnja banka razmatra uvođenje digitalnog eura koji bi nosio neke nove  mogućnosti, ali istovremeno i razne izazove, o čemu možete pročitati u nastavku članka.

Što je digitalni euro?

Digitalizacija je postala nezaobilazan pojam u gotovo svim segmentima društva, pa tako i u bankarskom sektoru. Pružanje financijskih usluga zadnjih godina prolazi kroz velike promjene uslijed usvajanja novih tehnologija, širenja prodajnih kanala, promjena u ponašanju klijenata općenito.

Republika Hrvatska je prvoga dana 2023. godine uvela euro kao službenu valutu i njome je zamijenila kunu. Kako sada stvari stoje, već tri godine nakon toga taj bi euro mogao dobiti i svojeg digitalnog “dvojnika”, stablecoin koji se razvija u Europskoj središnjoj banci (ECB, eng. European Central Bank). Digitalni euro omogućit će povećati stabilnost i neovisnost monetarnog sustava Europske unije te će povećati efikasnost sustava digitalnih plaćanja. No, o čemu se točno radi?

Digitalni euro je zamišljen kao digitalna valuta kojom će ljudi moći plaćati trenutačno, putem virtualnog novčanika na pametnom telefonu bez da imaju otvoren račun u banci. Iza digitalnog eura stajat će ECB, tako da neće biti opterećen rizicima koji se vežu uz bezbrojne kriptovalute iza kojih često ne stoji nitko.

Digitalni euro bio bi elektroničko sredstvo plaćanja kojim bi se mogli služiti svi u europodručju. Bio bi siguran i jednostavan za uporabu kao gotovina danas. Kao centralno-bankarski novac koji bi izdavao ECB, razlikovao bi se od “privatnog novca”, ali mogli bismo njime plaćati služeći se karticom ili telefonskom aplikacijom.

U slučaju da se digitalni euro pojavi na tržištu u “manjkavom obliku“, dakle sa propustima u regulatorno-ekonomskom dizajnu ili tehnološkim rješenjima od strane ECB-a, to bi negativno  utjecalo na bankarski sektor i monetarnu politiku te stoga i na financijsku stabilnost europodručja.

Digitalni euro postojao bi istodobno s gotovinom, ne bi je zamijenio. Gotovina će i dalje biti dostupna u europodručju. Osim nje, bio bi dostupan i digitalni euro kao odgovor na sve veću potražnju potrošača za brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima.

Digitalni euro ne bi trebao imati negativne posljedice za financijski sektor jer će se uzeti u obzir sljedeći zahtjevi:

  • digitalni euro trebao bi se uglavnom upotrebljavati kao sredstvo plaćanja i ne bi smio postati instrument za financijsko ulaganje i
  • u postupanje s digitalnim eurom trebali bi biti uključeni nadzirani posrednici.

Nadalje, digitalni euro bio bi centralno-bankarski novac. To znači da bi za njega jamčila ECB i da bi bio osmišljen tako da zadovolji potrebe građana za sigurnošću, privatnošću i zaštitom podataka. Središnjim bankama povjerena je zadaća održavanja vrijednosti novca, bez obzira na to je li riječ o fizičkom ili digitalnom novcu.

Stabilnost i pouzdanost stabilnih kovanica u konačnici ovise o tome tko ih izdaje te o vjerodostojnosti i provedivosti jamstva o održavanju vrijednosti. Osim toga, privatni izdavatelji mogu se poslužiti osobnim podatcima u komercijalne svrhe.

Eurosustav eksperimentira s različitim pristupima i tehnologijama kojima bi se omogućila upotreba digitalnog eura. Pritom razmatra i centralizirana i decentralizirana rješenja, primjerice tehnologiju distribuirane glavne knjige. Međutim, konačna odluka o tome još nije donesena.

Digitalni euro bio bi samo još jedan način plaćanja u eurima, našoj jedinstvenoj valuti, u Europi. Mogao bi se, kao jednakovrijedan, zamijeniti za novčanice. Uvođenjem digitalnog eura odgovorilo bi se na sve veću sklonost građana i poduzeća digitalnim plaćanjima.

Digitalne valute središnjih banaka

Interes u digitalne valute središnje banke raste kao odgovor banaka na promjene u plaćanjima, financijama i tehnologiji, ali isto tako i na poremećaj izazvan COVID-19  pandemijom. Istraživanje Banke za međunarodna poravnanja iz 2021. godine, otkrilo je da 86% središnjih banaka diljem svijeta aktivno istražuje potencijal digitalne valute središnjih banaka, 60% njih eksperimentira s tehnologijom, a 14% već implementira pilot projekte.

Kao vodeću i najnapredniju zemlju u razvoju digitalne valute, treba spomenuti Kinu, koja je već u travnju 2020. provela pilot projekte digitalne valute u 4 grada, a do kolovoza 2020. opseg pilot programa proširen je na 28 velikih gradova. S ciljem široke uporabe digitalnih valuta do 2022. godine, Središnja banka Kine i monetarno tijelo Hong Konga počeli su proučavati prekograničnu uporabu digitalnih valuta. Trenutno isprobava svoj digitalni juan, uključujući inovativne značajke kao što je mogućnost prijenosa plaćanja između pametnih telefona jednostavnim dodirom mobilnih telefona.

Švedska središnja banka pokrenula je pilot - projekt digitalne valute u veljači 2020. Budući da je Švedska zemlja koja koristi veoma malo gotovine, to je potaknulo zemlju da brže istraži digitalnu valutu E-Kruna. Trenutno je pilot projekt E-Krune simuliran u središnjoj banci, a sljedeća će se faza proširiti na poslovne banke.

Nadalje, U Velikoj Britaniji, Engleska banka i riznica udružili su se u radnu skupinu koja će ispitati održivost buduće digitalne valute koju izdaje središnja banka, dok je američki Sustav federalnih rezervi (eng. Federal Reserve System; FED) osnovao radnu skupinu za proučavanje uporabe, utjecaja i izvedivosti digitalnih valuta. Gotovo dva prototipa platnih sustava u digitalnoj valuti uskoro će biti dovršena, a dovršetak je predviđen u jesen 2021.

Isto tako, vrijedi spomenuti da već postoji aktivna digitalna valuta pod nazivom “pješčani dolar”. Nakon nekoliko godina istraživanja i razvoja, pokrenuli su ga Bahami. S obzirom da su Bahami rasprostranjeni na više od 700 otoka, poslovnim bankama nije isplativo imati bankomate i podružnice na udaljenim i rijetko naseljenim otocima, a prirodne katastrofe uobičajene su u takvim područjima.

Troškovi održavanja bankomata i poslovnica vrlo su visoki, a ljudi često nemaju pristup financijskim uslugama. Kako bi takvim skupinama ljudi pružala financijske usluge i modernizirala sustav plaćanja, središnja je banka pokrenula projekt digitalne valute.

Prednosti i rizici digitalnih valuta

Digitalne valute središnjih banaka mogu imati mnogobrojne prednosti s obzirom na praktičnost i pristupačnost plaćanja, a ECB navodi sljedeće:

−       učinkovitija plaćanja na malo,

−       smanjivanje upotrebe novčanica za nezakonita plaćanja,

−       jačanje monetarne politike i

−       poboljšanje financijske stabilnosti.

Što se tiče maloprodaje, dok su nekima već desetljećima moguća elektronička plaćanja sa svim svojim poboljšanjima na temelju novca komercijalnih banaka, nuđenje elektroničkih plaćanja izravno u novcu središnje banke moglo bi imati dodatne prednosti.

Potražnja za gotovinom srušit će se jer bi digitalni novac središnjih banaka imao niže korisničke troškove u usporedbi s gotovinom, što bi moglo potaknuti zamjenu gotovine digitalnim valutama u maloprodaji i među institucijama. Na isti način, digitalni novac smanjuje obrtni kapital potreban za usluge prekograničnih transakcija, smanjujući vrijeme za rješavanje sporova i podmirenje te brzo i istodobno rješavanje u stvarnom vremenu.

Nadalje, središnje banke bi kroz digitalni novac mogle imati bolju kontrolu nad praćenjem ilegalnih aktivnosti te spriječiti financiranje terorizma i ostalih kriminalnih radnji. Ovo je važno u naprednim gospodarstvima, ali još je primjerenije za ekonomije u razvoju u kojima se velik dio ekonomske aktivnosti obavlja gotovinom, a učestalost utaje poreza vrlo je velika.

Također, digitalni novac može poboljšati financijsku stabilnost, a prelazak s bankovnih depozita na digitalan novac umanjuje potrebu za državnim jamstvima za depozite, time uklanjajući izvor moralnog hazarda iz financijskih sustava.

Tako se smanjuje i sistemska važnost velikih banaka te negativne eksternalije koje financijska nestabilnost banaka ima na društvo. Osim toga, digitalne valute središnje banke mogle bi povećati financijsku uključenost građana.

S obzirom na to da neki potrošači nemaju bankovni račun, što je preduvjet za upotrebu postojećih digitalnih alata za plaćanje, digitalni novac središnjih banaka mogao bi ponuditi pristup novim alatima uz minimalne ili nulte troškove.

No, digitalna valuta središnje banke istovremeno nailazi na potporu, ali i zabrinutost s obzirom na njezin utjecaj na strukturu i razmjere bankarskog poslovanja. Osim ranije navedenih prednosti, digitalne valute središnjih banaka sa sobom bi nosile i neke rizike te mogle loše utjecati na bankarski sektor.

BIS[1] izražava zabrinutost da bi digitalni novac mogao imati negativne učinke na alokaciju kredita, a time i na ekonomsku učinkovitost. Uvođenje digitalnog novca središnjih banaka moglo bi rezultirati većom prisutnošću središnjih banaka u financijskim sustavima. Ovo bi pak moglo značiti veću ulogu središnjih banaka u raspodjeli ekonomskih resursa, što bi moglo sveukupno potaknuti ekonomske gubitke ako bi takvi subjekti bili manje učinkoviti od privatnog sektora u raspodjeli resursa.

Moglo bi premjestiti središnje banke na neistraženi teritorij i također dovesti do većeg političkog uplitanja. Ako kućanstva zamjenjuju novčanice digitalnom valutom središnje banke, tada se bilanca središnje banke i komercijalnih banaka zapravo ne mijenjaju. Međutim, ako kućanstva zamjenjuju depozite komercijalnih banaka digitalnim novcem, onda bi to značilo gubitak financiranja za komercijalne banke i moglo bi dovesti do disintermedijacije bankarskog sektora. Banke bi mogle pokušati ponuditi bolje uvjete za njihove depozite kako bi zaštitili svoju bazu depozita koliko god je to moguće, ali to bi podrazumijevalo veće troškove financiranja.

Vremenski okvir uvođenja digitalnog eura

Kako bi se dobro pripremila na sve moguće izazove u vezi izdavanja digitalnog eura i ne bi li osigurala nesmetano funkcioniranje transakcija, ECB se već duže vrijeme bavi potencijalnim rješenjima za novi oblik novca. U listopadu 2020. godine objavila je „Izvještaj o digitalnom euru“ (ECB, 2020.), a u svibnju 2021. rezultate „Javne rasprave o digitalnom euru“. (ECB, 2021.)

U javnu raspravu uključeni su mnogi Europljani (građani i profesionalci iz raznih područja) kako bi ECB iz prve ruke mogla saznati kakva su njihova mišljenja o digitalnom euru i koje karakteristike preferiraju.

Danas je euro, nakon dolara, druga najvažnija valuta na svijetu, a njegova popularnost i dalje raste. Osim što su uklonjeni rizici fluktuacije i troškovi razmjene valuta, ojačano je jedinstveno tržište, a zbog eura države članice uže surađuju na stabilnoj valuti i gospodarstvu za dobrobit svih građana. Uvođenje digitalnog eura stoga bi dodatno moglo doprinijeti gospodarstvu europodručja i značajno utjecati na veliki broj građana.

ECB 2. listopada 2020. godine objavila je opsežno izvješće o mogućem izdavanju digitalnog eura, koje je izradila radna skupina Eurosustava na visokoj razini za digitalnu valutu središnje banke, a odobrilo ga je Upravno vijeće.

Digitalni euro bio bi elektronički novac ECB, a poput novčanica, dostupan svim građanima i poduzećima te im omogućio brzo, jednostavno i sigurno svakodnevno plaćanje. Digitalni euro bio bi dopuna gotovini, a ne zamjena za nju. U svakom slučaju, Eurosustav će i dalje izdavati gotovinu.

U srpnju 2021., nakon pokusnih aktivnosti ECB-a i nacionalnih središnjih banaka europodručja, započela je faza istraživanja u projektu digitalnog eura. U toj fazi cilj je utvrditi optimalan dizajn digitalnog eura i pobrinuti se da on zadovoljava potrebe korisnika.

Osim toga, analizirat će se kako bi financijski posrednici mogli pružati usluge za krajnje korisnike povezane s digitalnim eurom. Te bi se aktivnosti trebale završiti do listopada 2023. godine.

Potom će Upravno vijeće odlučiti hoće li se prijeći u sljedeću fazu, u kojoj će se baviti razvojem integriranih usluga te provesti testiranja i moguće simulacije funkcioniranja digitalnog eura u praksi. Ta bi faza mogla trajati oko tri godine.

U svakom slučaju, pravilan pristup zahtijeva vrijeme i prije donošenja odluka treba provesti pomnu analizu utjecaja digitalnog eura.

Najčešća pitanja i nedoumice oko digitalnog eura

−       Bi li digitalni euro zamijenio gotovinu? Ne bi. Digitalni euro postojao bi istodobno s gotovinom, ne bi je zamijenio. Gotovina će i dalje biti dostupna u europodručju. Osim nje, bio bi dostupan i digitalni euro kao odgovor na sve veću potražnju potrošača za brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima.
−       Koje bi posljedice izdavanje digitalnog eura imalo za bankarski sektor? Digitalni euro ne bi trebao imati negativne posljedice za financijski sektor jer će se uzeti u obzir sljedeći zahtjevi: 1) digitalni euro trebao bi se uglavnom upotrebljavati kao sredstvo plaćanja i ne bi smio postati instrument za financijsko ulaganje i 2) u postupanje s digitalnim eurom trebali bi biti uključeni nadzirani posrednici. −       Zašto bi digitalni euro bio bolji od stabilnih kovanica (engl. stablecoins) i kriptoimovine? Digitalni euro bio bi centralnobankarski novac. To znači da bi za njega jamčila središnja banka i da bi bio osmišljen tako da zadovolji potrebe građana za sigurnošću, privatnošću i zaštitom podataka. Središnjim bankama povjerena je zadaća održavanja vrijednosti novca, bez obzira na to je li riječ o fizičkom ili digitalnom novcu. Stabilnost i pouzdanost stabilnih kovanica u konačnici ovise o tome tko ih izdaje te o vjerodostojnosti i provedivosti jamstva o održavanju vrijednosti. Osim toga, privatni izdavatelji mogu se poslužiti osobnim podatcima u komercijalne svrhe. Ne može se utvrditi tko je odgovoran za kriptoimovinu, što znači da se potraživanja ne mogu izvršiti.
−       Hoće li se digitalni euro temeljiti na tehnologiji distribuirane glavne knjige, na primjer tehnologiji lanca blokova? Eurosustav eksperimentira s različitim pristupima i tehnologijama kojima bi se omogućila upotreba digitalnog eura. Pritom razmatra i centralizirana i decentralizirana rješenja, primjerice tehnologiju distribuirane glavne knjige. Međutim, konačna odluka o tome još nije donesena.
−       Bi li digitalni euro bio alternativna valuta u Eurosustavu? Ne bi. Digitalni euro bio bi samo još jedan način plaćanja u eurima, našoj jedinstvenoj valuti, u Europi. Mogao bi se, kao jednakovrijedan, zamijeniti za novčanice. Uvođenjem digitalnog eura odgovorilo bi se na sve veću sklonost građana i poduzeća digitalnim plaćanjima.
−       Zašto bi se potrošači željeli služiti digitalnim eurom? Digitalni euro bio bi digitalno sredstvo plaćanja koje je sigurno, jednostavno za upotrebu i jeftino kao gotovina danas. Upotreba za osnovna plaćanja bila bi besplatna i moguća u cijelom europodručju. U svijetu u kojem građani sve češće plaćaju elektronički i tržište digitalnih plaćanja stalno raste, digitalnim eurom pružila bi se svima – kućanstvima, malim i velikim poduzećima – dodatna mogućnost plaćanja centralnobankarskim novcem. Trgovcima i malim poduzećima, kao primateljima plaćanja, digitalni euro bio bi dodatno sredstvo plaćanja koje bi mogli primati od kupaca i klijenata. Digitalni euro mogao bi omogućiti i napredne funkcije, na primjer automatizirano plaćanje ili digitalni identitet u nekom obliku.
−       Što ako neka središnja banka izvan europodručja izda svoju digitalnu valutu prije nego što to učini Eurosustav? Sve važne središnje banke razmatraju mogućnost izdavanja centralnobankarskog digitalnog novca, ali nije riječ o utrci ili natjecanju. Na razini skupine G-20 dogovorena je suradnja u vezi s međunarodnom upotrebom centralnobankarskog digitalnog novca. Nadalje, temeljitost i sigurnost važnije su od brzine: treba nam sustav koji je dobar za sve i koji je stabilan od prvog dana. Uključene središnje banke i nadzirani posrednici morali bi stvoriti određenu infrastrukturu za digitalni euro. Eurosustav surađuje s drugim središnjim bankama kako bi se predvidjele posljedice izdavanja digitalnog novca za različita gospodarstva. Svi imaju koristi od razmjene mišljenja i iskustava. Razmatraju se  mogućnosti za digitalni euro kako bi se odgovorilo na potrebe građana i planira se primjena europskih rješenja za plaćanje radi autonomije i suverenosti.
−       Koji bi se podatci obrađivali u vezi s plaćanjima u digitalnim eurima?  Eurosustav ne želi prikupljati podatke o plaćanjima pojedinaca, pratiti platne navike ni dijeliti informacije o njima s državnim agencijama i drugim javnim institucijama.
−       Hoće li moći pratiti platne navike pojedinaca i dijeliti informacije o njima s državnim agencijama i drugim javnim institucijama? Digitalnim eurom građanima bi se omogućilo plaćanje koje ne bi podrazumijevalo dijeljenje njihovih podataka s trećim stranama, osim za potrebe sprječavanja nezakonitih aktivnosti. Kako bi se očuvala privatnost plaćanja, potrebno je zaštiti različite podatke: identitet korisnika, podatke o pojedinačnom plaćanju (npr. iznos) i metapodatke o transakciji (npr. IP adresu uređaja koji je upotrijebljen za transakciju). Premda će korisnici vjerojatno morati dati identifikacijske podatke kada prvi put budu pristupali uslugama digitalnog eura, njihova plaćanja i dalje mogu biti u različitoj mjeri privatna. Visok stupanj privatnosti može se postići na različite načine.
−       Kako je ECB odabrao poduzeća koja sudjeluju u izradi prototipa? ECB je objavio javni poziv za iskaz interesa za sudjelovanje u izradi prototipa. Prijavila su se ukupno 54 poduzeća, od kojih je odabrano pet. Prikladnost prijavljenih poduzeća za gornjih pet primjera upotrebe procjenjivala se na osnovi četiriju ključnih sposobnosti i 28 posebnih sposobnosti, koje su bile unaprijed određene i objavljene na mrežnim stranicama ECB-a. Cilj odabira bilo je stvaranje uzorka poduzeća u kojem su zastupljene sve vrste tržišnih sudionika (posrednici, izvršitelji obrade plaćanja i trgovci na malo). Poduzeća su sudjelovala u odabiru o vlastitu trošku. Iz velikog interesa za sudjelovanje u izradi prototipa vidljivo je da privatna poduzeća prepoznaju važnost oblikovanja digitalnog eura i da u njemu žele sudjelovati, primjerice zato što im se to pozitivno odražava na ugled, čak i kada im sudjelovanje neće donijeti dobit.
−       Kako će ECB postići privatnost korisničkih podataka? Za potrebe izrade prototipa provodit će se isključivo simulacije transakcija. Pritom se neće upotrebljavati ni pojedinačni ni agregirani podatci o stvarnim plaćanjima niti će se takvi podatci dijeliti s pružateljima prototipa prednjih sučelja i drugim sudionicima pokusa i provjera. Svi podatci koji budu potrebni za laboratorijsku vježbu proizvest će se isključivo za potrebe pokusa. ECB pritom namjerava postupati u skladu s najvišim standardima zaštite podataka.

Što će digitalni euro donijeti stanovnicima EU?

Uvođenje digitalnog eura stanovnicima europodručja i središnjoj banci nosi neke nove opcije koje im do sada nisu bile omogućene, ali istovremeno i razne rizike sa kojima bi se mogli suočiti. ECB stoga mora dizajnirati digitalni euro na način da izbjegne sve potencijalne rizike te pozitivno utječe na cjelokupni financijski sustav EU i širu zajednicu.

Digitalna transformacija poslovanja u EU-u ima golem potencijal rasta za cijelu Europu. Europsko gospodarstvo može se razvijati na prednostima koje pruža povezivanje zemalja članica u području naprednih digitalnih tehnologija kako bi iskoristila niz mogućnosti koje nudi digitalni euro.

Europska komisija već radi na programu “Digitalna Europa”, gdje je glavni cilj osigurati instrument potrošnje prilagođen operativnim zahtjevima za izgradnju digitalnih kapaciteta.

Očigledno je da će digitalni euro potaknuti daljnju digitalizaciju financijskog sektora, ali i cjelokupnog gospodarstva. Osim toga, može podržati razvoj revolucionarnih rješenja u svim vrstama industrija te biti podrška novim poslovnim modelima, stoga ga trebaju karakterizirati visoka razina programabilnosti i korespondencija s najmodernijim tehnologijama.

ECB je istaknula kako bi izdavanje digitalnog eura značilo pojednostavljenje paneuropskih rješenja za krajnje korisnike. Drugim riječima, novi oblik novca bi uvelike olakšao razvoj cijelog niza nadziranih posrednika. Rješenja za krajnje korisnike  primjenjivala bi se za redistribuciju komercijalnog novca i novca središnje banke.

Digitalni euro u tom bi scenariju bio temelj za europsko rješenje za online plaćanja i plaćanjima na prodajnim mjestima jer bi se pripomoglo očuvanju Europske autonomije u plaćanjima na malo.

Proteklih godina način plaćanja se umnogome promijenio i uglavnom prešao u digitalni oblik, što je dovelo do smanjenja potrebe za klasičnim, papirnim i kovanim novcem, a popularizacija kriptovaluta taj trend je samo pojačala. Stoga su neke od najvećih zemalja počele razvijati digitalnu varijantu svoje nacionalne valute, a slična sudbina čeka i euro, koji bi uskoro mogao dobiti digitalnu verziju, koja će se ipak razlikovati od popularnih kriptovaluta. Ova digitalna valuta bi mogla donijeti niz pozitivnih promjena.

Ukoliko se sa ideje pređe u realizaciju, digitalni euro bi predstavljao novi oblik eura iste vrijednosti i upotrebljivosti kao i euro koji se danas koristi. Iako bi tehnološki, s obzirom na isključivo digitalni oblik, djelovao slično digitalnim kriptovalutama, suštinska je razlika u tome da bi izdavač bio ECB, koji bi garantirao njegovu vrijednost i pouzdanost kakvu samo centralne banke mogu osigurati nacionalnim valutama

Zaključno

Uvođenjem digitalnog eura mogla bi se poduprijeti digitalizacija te istodobno ispuniti potrebe i želje javnosti. Nadalje, digitalizacija bi mogla potaknuti gospodarski rast.

Osim toga, digitalnim eurom povećala bi se otpornost valute u odnosu na neregulirane tehnološke pojave u bankarskom i financijskom sektoru koje bi mogle narušiti financijsku stabilnost, kao što su kriptoimovina i alternativna rješenja za plaćanje koja nisu povezana s glavnim kartičnim shemama.

Široka upotreba digitalnog eura u kombinaciji s zastarjelošću papirnate valute mogla bi biti korisna u odvraćanju od nezakonitih aktivnosti poput utaje poreza, pranja novca i financiranja terorizma. To se posebno odnosi na gospodarstva u nastajanju iz razloga jer se većina transakcija obavlja gotovinom, a samim time veće su šanse za  ilegalne aktivnosti.

Digitalni euro postojao bi istodobno s gotovinom, ne bi je zamijenio. Gotovina će i dalje biti dostupna u europodručju. Osim nje, bio bi dostupan i digitalni euro kao odgovor na sve veću potražnju potrošača za brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima.

ECB-ovi stručnjaci vjeruju da bi pouzdana verzija digitalnog eura mogla biti puštena u promet 2027. godine, nakon što završi dvogodišnje zatvoreno testiranje.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

Belačić, S.: Digitalni euro, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Fakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković”, Pula, 2021.

https://www.ecb.europa.eu/paym/digital_euro/faqs/html/ecb.faq_digital_euro.hr.html

https://www.ecb.europa.eu/paym/digital_euro/html/index.hr.html

https://www.ecb.europa.eu/press/key/date/2021/html/ecb.sp210414_1~e76b855b5c.en.html

https://www.ecb.europa.eu/press/key/date/2020/html/ecb.sp200910~31e6ae9835.en.html

[^ 1]Banka za međunarodne namire (BIS) najstarija je međunarodna financijska institucija, čije su članice središnje banke.

ugovor o alotmanuNovi Zakon o turizmu objavljen je 27. prosinca 2023. godine u Narodnim novinama (156/23), a stupio je na snagu s 1. siječnja 2024. godine. Uvedene su brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama Zakona. Autor u članku donosi pregled noviteta koje donosi novi Zakon o turizmu.

U najširem značenju, inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu nad zakonitošću rada i postupanja pravnih i fizičkih osoba, kojeg, u okviru  zakonom propisanog djelokruga rada i ovlaštenja, neposredno provode nadležni inspektori. Inspekcijske poslove u području trgovine, usluga, zaštite potrošača i sigurnosti neprehrambenih proizvoda obavlja tržišna inspekcija Državnog inspektorata. Što najčešće kontroliraju tržišni inspektori u prodavaonici i koje mjere su ovlašteni i obvezni poduzeti protiv nadziranog trgovca kada utvrde da se isti ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana,  pišemo u nastavku ovoga članka.

U suvremenim uvjetima poslovanja poduzetnički inkubatori imaju važnu ulogu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini. Ukratko, poduzetnički inkubatori nude širok spektar usluga te su u svome razvoju u posljednja dva desetljeća znatno napredovali od pružanja usluge najma poslovnog ili radnoga prostora do pružanja cijeloga niza specijaliziranih usluga. Autor u članku pojašnjava važnost poduzetničkih inkubatora s osvrtom na inkubator PISMO, zahvaljujući kome je grad Novska postao centar gaming industrije.

Proljeće nam kuca na vrata i Uskrs je sve bliže, a radnici očekuju vidjeti isplatu uskrsnice na svojim računima. No, imaju li baš svi zaposlenici pravo na uskrsnicu? S jedne strane oni poslodavci koji su to u obvezi, a s druge strane oni poslodavci koji to želei imaju financijskih mogućnosti, nagrađuju svoje zaposlenike prigodnom nagradom u obliku uskrsnice. Tko je obvezan isplatiti uskrsnicu? Koliki dio se može isplatiti neoporezivo? Što u slučajuda zaposlenik ima blokiran račun? Autor u članku donosi odgovore na aktualna pitanja vezana uz porezni tretman isplate uskrsnice, koliki je propisani neoporezivi dio te na koje se sve načine ista može isplatiti.

Vijeće Europske unije donijelo je 24. travnja 2023. godine nova pravila o transparentnosti plaća, odnosno Direktivu (EU) 2023/970 Europskog Parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja.1 Predmetnom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi za jačanje primjene načela jednake plaće muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-u, te postrožavanje zabrane diskriminacije iz članka 4. Direktive 2006/54/EZ, posebno putem transparentnosti plaća i ojačanih provedbenih mehanizama. Države članice dužne su pravila Direktive implementirati u nacionalna zakonodavstva u roku od tri godine od donošenja Direktive, te se primjenjuju kako na poslodavce u javnom sektoru, tako i na poslodavce u privatnom sektoru. Shodno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o najznačajnijim pravilima koje donosi nova EU Direktiva o transparentnosti plaća, za poslodavce i radnike.