Ekološka poljoprivreda, poznatija pod nazivom organska poljoprivreda, proizvodi hranu bez upotrebe mineralnih gnojiva, genetski modificiranih (GM) organizama, pesticida i drugih kemijskih preparata. Ona dugoročno poboljšava kvalitetu tla i doprinosi povećanju biološke raznolikosti.

Većinu razvijenih država, posebno Europske unije, u recentnom razdoblju karakterizira ubrzani razvoj organske, odnosno ekološki prihvatljive poljoprivrede. Te tendencije nisu samo pokazatelj promjena u poljoprivredi, nego i društva u cjelini. Prema uvriježenome mišljenju, u takvu razvojnom konceptu sadržana je opća kritika konvencionalne europske poljoprivrede.

U klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi je evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, kao i razne mjere koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese remeteći tako milijardama godina uspostavljanu ravnotežu u prirodi. Moderna znanost utvrdila je da veliki broj bolesti ima izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo i pojavom raznih poremećaja koje ostaju u biljkama nakon primjene raznih kemijskih sredstava u agrotehnici.

Ponovo se shvaća da suradnja s prirodom umjesto njezinoga sustavnoga uništavanja daje puno bolje rezultate. Ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept održivoga razvoja jer čitavim nizom mjera koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, teže pri tom ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etički prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Današnja poljoprivreda pretvorila je polja u određeni oblik industrijske proizvodnje, čiji je jedini cilj da iz zemlje izvuče što više. Ovakav pristup temelji se na neracionalnoj upotrebi fosilne energije i kemikalija, što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora. Nestale su mnoge biljne i životinjske vrste, a drastično se smanjio i broj seoskih gospodarstava.

Osim toga, konvencionalna poljoprivreda je danas najveći onečišćivač okoliša, pitke vode i zraka. Stoga je ekološka proizvodnja nužnost, želimo li Zemlju sačuvati za buduće naraštaje.

Ključ uspjeha konvencionalne poljoprivrede je u specijalizaciji proizvodnje, koja uz upotrebu mehanizacije, pesticida, mineralnih gnojiva, novostvorenih sorti i pasmina te ogromnih količina energije, uspijeva postići vrlo visoke prinose. Konvencionalna poljoprivreda se potpuno emancipirala od osnovnih bioloških procesa; ukoliko klimatske prilike nisu prikladne za uzgoj neke kulture, taj se problem lako rješava proizvodnjom u zagrijanim i osvijetljenim staklenicima ili plastenicima. Tlo koje ne odgovora uzgoju zamijeni se nekim drugim supstratom, kao npr. spužvama ili samom vodom.

Danas je posve očito da je konvencionalna poljoprivreda svojom praksom dovela do mnogih negativnih ekoloških, gospodarskih i socijalnih posljedica, kao što su onečišćenje okoliša pesticidima, njihovim derivatima i teškim metalima, gubitak plodnosti tla, smanjenje humusa, onečišćenje podzemnih i drugih voda nitratima i fosfatima, pojačana erozija, tako da možemo reći da je uspjeh samo prividan.

O usporedbama organske i konvencionalne poljoprivrede može se jako puno pisati. Razvojem konvencionalne poljoprivredne proizvodnje u 20. stoljeću počela je proizvodnja velikih količina hrane jer su se uzgajivači počeli koristiti motoriziranom opremom, mineralnim gnojivima i pesticidima. Na taj način uspjeli su proizvesti do tada nezamislive količine hrane. Međutim, u želji da se proizvede više, proizvođači nisu uvidjeli da postoji i cijena koju moraju platiti. Ta je cijena bila smanjenje plodnosti tla i zagađenje okoliša.

Konvencionalna poljoprivredna proizvodnja je neodrživa i uvelike ovisi o nafti i mineralnim gnojivima. Takav oblik poljoprivredne proizvodnje ima velike negativne posljedice za okoliš i zdravlje ljudi. Osim toga, danas se tlo tretira kao beživotnu formaciju. Procesi u tlu ispituju se kroz mehanizme i zakone koji se odnose na neživu tvar. Bilo koje tlo, tretirano samo mehaničkim i kemijskim sredstvima, bez obzira na biologiju tla, postaje beživotno, neplodno, zatrovano i lišeno života. Na jednom hektaru plodnog tla nalazi se oko 20 tona živih organizama.

Brojnim zahvatima čovjek stalno ugrožava i zagađuje tlo raznim otpadnim i otrovnim tvarima, kao što su pesticidi i umjetna gnojiva. Ta sredstva uništavaju žive organizme u tlu koji su zaslužni za stupanj plodnosti tla. Život na Zemlji ovisi o tlu. Ako nema tla, nema ni života kakvog mi poznajemo pa se treba više pažnje posvetiti održivoj i ekološkoj proizvodnji hrane.

Naime, zbog sve nepovoljnijih ukupnih posljedica konvencionalna je poljoprivreda sve teže spojiva s vrijednosnim sustavom pojma održivog razvoja. Prije svega, karakteriziraju je prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, odnosno uvjetno obnovljivih te upotreba agrokemikalija, koje ostavljaju trajne štetne posljedice na okoliš.

Takvom, intenzivnom poljoprivredom kratkoročno se ostvaruju povećana plodnost i visoki prinosi, no ona dugoročno djeluje razorno na cjelokupni ekosustav. Istovremeno potkopava i socijalnu održivost, jer zbog porasta produktivnosti generira deagrarizaciju, a posljedično i deruralizaciju, što se odražava u demografskoj destabilizaciji ruralnog prostora.

Dokazano je da konvencionalna poljoprivredna proizvodnja uz industriju i promet najveći onečišćivač okoliša. Poražavajuća činjenica je ta da su industrija i promet izvori onečišćenja, dok je poljoprivreda sve vrijeme i izvor onečišćenja, ali i njegova žrtva. Evidentno je da do onečišćenja dolazi prilikom proizvodnje i intenzivne uporabe mineralnih gnojiva, pesticida, veterinarskih preparata i hormona te rada strojeva.

Osim izravnoga onečišćenja okoliša, konvencionalna poljoprivreda je uzrok mnogobrojnim gubitcima biljnih i životinjskih vrsta, erozije i salinizacije tla, eutrofikacije voda i drugo. Ovaj vid poljoprivrede sa svim svojim popratnim sadržajima velik je izvor emisija stakleničkih plinova, isto je tako ovisna o fosilnim gnojivima (koja služe za tešku mehanizaciju te proizvodnju pesticida i mineralnih gnojiva), što je sve zajedno čini neodrživom.

Posljedice koje proizlaze su poražavajuće jer smanjuju mogućnost tla da proizvodi hranu u kontinuitetu, narušava stabilnost ekosustava, pridonosi klimatskim promjenama, te ima teške zdravstvene posljedice za ljude.

Nedovoljna i prekomjerna primjena dušika u gnojidbi poljoprivrednih kultura i hranidbi domaćih životinja imaju negativne posljedice. Prekomjerna primjena dušika uzrokuje gubitak i onečišćenje okoliša (tla, voda i zraka), a nedovoljna opskrba umanjuje ekonomske učinke proizvodnje.

U kruženju dušika na gospodarstvu neizbježno je da se on gubi, no pravilnim gospodarenjem ti se gubici trebaju svesti na najmanju moguću mjeru. Zbog zaštite od onečišćenja odlučujuću ulogu ima opterećenje poljoprivrednih površina brojem životinja. Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva propisuje opterećenje poljoprivrednih površina brojem životinja posredno, odnosno propisuje najveću količinu čistog dušika iz organskoga gnoja kojom se godišnje može gnojiti poljoprivredna površina.

U početnom četverogodišnjem razdoblju najveća dopuštena količina unosa čistog dušika putem organskog gnojiva iznosila je 210 kg N/ha godišnje. Nakon isteka početnog četverogodišnjeg razdoblja uvodi se trajno ograničenje najveće dopuštene količine unosa čistog dušika putem organskog gnojiva koja iznosi 170 kg N/ha godišnje.

S druge strane, organska poljoprivreda na prvo mjesto stavlja kvalitetu tla jer se samo na kvalitetnom tlu bogatom organskom tvari može proizvesti visoko kvalitetno voće i povrće. Jedan od načina za očuvanje plodnosti tla je korištenje prirodnih ili što je više moguće prirodnijih sastojaka.

U davnoj prošlosti Indijanci su stavljali male ribe u tlo kako bi osigurali kvalitetno gnojivo za svoje sjeme. Na taj su način Indijanci uzgajali žitarice i kukuruz, što je zanimljiv dio poljoprivredne prošlosti, ali nije praktičan primjer za moderni uzgoj.

Umjesto da stavljamo male ribe u tlo, možemo koristiti organsko riblje gnojivo. Kombinacijom indijanske mudrosti i nove tehnologije napravljeno je riblje gnojivo. Riblje gnojivo u potpunosti se proizvodi od slatkovodne ribe soma i hidrolizom se pravi tekuće gnojivo. To je gnojivo odlična alternativa i uvelike olakšava proces proizvodnje. Riblje gnojivo je ekološki prihvatljivo gnojivo koje potiče rast biljke, povećava prinose i poboljšava otpornost biljke na različite štetočine i bolesti.

Prednost takve vrste organskog gnojiva je i to što potiče stvaranje šećera u biljci, plodovi su kvalitetniji, imaju bolju obojenost i okus. Današnja poljoprivredna tla prezasićena su usjevima, često su zloupotrijebljena i prepuna su ostataka pesticida i mineralnih gnojiva. Narušene su količine organske tvari u tlu, nanijela se šteta prirodnim populacijama mikroorganizama, a sve je to rezultiralo smanjenjem udjela humusnih tvari u tlu. Humus u tlu nije stabilna komponenta.

Bilo koja promjena u okolišu rezultirat će i promjenom humusnih komponenti u tlu. Danas je prepoznata važnost održavanja humusnih komponenti u tlu kako bi se očuvala plodnost tla. Suočeni s mnogim ekološkim problemima, kao što su problemi zagađenja zraka, prisutnost štetnih kemikalija u zrnima i stočnoj hrani, trošenje organskih komponenti tla, uzgajivači su počeli mijenjati svoj odnos prema tlu.

Nadalje, ekološka poljoprivreda počiva na načelima održivog razvoja budući da osigurava hranu, ogrjev i vlakna, uvažavajući ekonomska i društvena ograničenja koja osiguravaju održivost proizvodnje u kojoj je ekološka djelotvornost važnija od gospodarske učinkovitosti. Svim agrotehničkim mjerama održive poljoprivrede smanjuje se ili izbjegava onečišćenje tla, vode i zraka pa je kao takva alternativa intenzivnoj poljoprivredi koja je sve više rizična za okoliš i koja se napušta u Europskoj uniji.

Načela održive poljoprivrede su ponajprije korištenje lokalnih resursa kao što su biološka fiksacija dušika, obnova tla, korištenje prirodnih neprijatelja u zaštiti bilja kao i primjena nusprodukata poljoprivrede i drugih djelatnosti (npr. primjena smeća iz gradova).

U održivoj poljoprivredi ograničena je primjena agrokemikalija (sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva) svih zahvata obrade koji degradiraju tlo i onečišćuju okoliš štiteći tako biološku raznolikost i integritet ljudi i drugih organizama koji tamo žive.

Održiva poljoprivreda prihvatljiva je i za proizvođače i za potrošače. Nositelj je ekonomskog i društvenog razvoja, a budući da pravedno raspoređuje prirodna bogatstva uvažavajući okoliš poboljšava trajnost sustava korištenjem resursa na razborit način. U takvom sustavu obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili farma organizirano je prema načelu podsustava koji funkcionira kao zatvoreni sustav otvoren za sve.

Stoga su glavna načela održive poljoprivrede:

−       integrirana zaštita bilja koja smanjuje ekonomski i zdravstveni rizik te rizik za okoliš. Korištenjem svih raspoloživih mjera zaštite bilja smanjuje primjenu sredstava za zaštitu bilja, a time i njihovo moguće štetno djelovanje na zdravlje potrošača i okoliš,

−       travopoljni plodored koji osigurava domaćim životinjama visoku kakvoću hrane smanjujući cijenu koštanja i primjenu reciklirane hrane u stočarstvu. Čuva antropogeno tlo od negativnih abiotskih čimbenika, a zaštitni usjevi i međuusjevi uvršteni u plodored, kao i žetveni ostaci, imaju posebnu ulogu jer guše korove, kontroliraju eroziju, povećavaju sadržaj hranjiva i poboljšavaju strukturu tla,

−       konzervacijska obrada tla kojom se čuva humus i vlaga tla, smanjuje erozija vodom i vjetrom, proizvodni troškovi, energija i utrošeno vrijeme za obradu tla,

−       čuvanje vode i vlage tla postat će najvažniji dio nadzora u poljoprivredi jer je poljoprivreda uklopljena između šuma, brda i vodenih površina,

−       zaštitni usjevi, međuusjevi i žetveni ostaci štite tlo od nepovoljnih abiotskih čimbenika, kontroliraju eroziju i guše korove te poboljšavaju strukturu i povećavaju sadržaj hranjiva u tlu,

−       biološka raznolikost smanjuje rizik od utjecaja nepovoljnih vremenskih uvjeta i štete od napada bolesti i štetnika, a drveće i grmlje povećava populaciju korisnih insekata i ostale faune,

−       gnojidba se temelji na primjeni domaćih gnojiva, stajskoga gnoja, gnojnice i gnojovke te leguminozne sideracije s ciljem smanjenja primjene tvorničkih dušičnih gnojiva,

−       drveće i grmlje koje je na gospodarstvu je i najsigurnija zaštita od jakih vjetrova,

−       tržište se mijenja jer je prodaja robe u gradovima ključ profitabilnosti, a izravna prodaja kupcu na posjedu, donosi mnoge prednosti.

Većina rasprava o održivoj poljoprivredi tretira ekološku poljoprivredu kao skup poljoprivredne proizvodnje, tehnike i prakse za koju se smatra da se izrazito razlikuje od konvencionalne poljoprivredne prakse, uglavnom zbog onoga što oni ne upotrebljavaju, a to su sustavi proizvodnje, distribucije i trgovine koji su otvoreni i nepristrani te koji vode računa o stvarnim troškovima životne sredine i socijalnim troškovima.

Prema definiciji IFOAM-a[¹] (2009) ekološka poljoprivreda (sinonimi: biološka, organska) je proces kojim se razvija održivi agroekosustav. Takvom je sustavu postojeća plodnost tla ključ uspješne proizvodnje, a temelji se na prirodnim sposobnostima biljaka, životinja i krajobraza, s ciljem optimiziranja kvalitete u svim aspektima poljoprivrede i zaštite okoliša. To je sustav poljoprivrednog gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Prema tome, u središtu pozornosti ekološke poljoprivredne proizvodnje je skrb za očuvanje agroekološkog sustava. To se očituje izbjegavanjem uporabe agrokemikalija, skrbi za očuvanje trajne plodnosti tla te poticanjem biodiverziteta. Uredba Vijeća EZ a br. 834/2007 objašnjava ekonomsku i ekološku važnost, kao i značenje ekološke poljoprivrede za tržište Europske unije te daje smjernice pravnog okvira proizvodnje, prerade, distribucije i uvoza ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Glavni sustav ekološke proizvodnje je da se nastoje maksimalno iskoristiti potencijali određenoga ekosustava, odnosno gospodarstva, stimulirajući, jačajući i harmonizirajući biološke procese pojedinih njegovih dijelova. Kada se govori o ekološkom načinu proizvodnje mnogi govore o povratku na staro, odnosno na uzgojne metode naših djedova, no to nije ispravno. Naime, upravo je suprotno jer je ekološka poljoprivreda dio suvremene poljoprivredne proizvodnje, trgovine i agronomske znanosti, te se temelji na njenim najnovijim spoznajama i dostignućima.

Osnovna načela ekološke poljoprivrede:

−       poticanje bioloških procesa na gospodarstvu (pravilnim izborom gnojidbe, plodoreda, kultura, sorti i pasmina, te obradom tla i jačanjem otpornosti prema bolestima i štetnicima),

−       očuvanje tla (povećanje njegove plodnosti, biološke aktivnosti, sadržaja organske tvari i hranjiva); poboljšanje strukture tla i borba protiv erozije, proizvodnja bez uporabe agrokemikalija (mineralna gnojiva, pesticidi, herbicidi, sintetički regulatori rasta i hormoni); očuvanje raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, te očuvanje prirodnih bogatstava i raznolikosti krajobraza, proizvodnja kvalitetnijih, a time i zdravijih namirnica, smanjenje utroška energije i uporabe neobnovljivih prirodnih resursa (nafta, plin, treset),

−       podizanje materijalnoga, socijalnoga, intelektualnoga i svekolikoga položaja seljaka, (njegovanje razumijevanja za ritmove i zakone prirode, te stvaranje novih odnosa između čovjeka i prirode).

Sama ideja ekološke poljoprivrede je ta da gospodarstvo mora predstavljati harmoničan i što je više moguć zatvoren sustav glede kruženja organskih i mineralnih tvari, energije, reprodukcijskoga materijala, te ekonomske samodostatnosti.

No, potrebno je naglasiti kako je poljoprivredna proizvodnja održiva samo ukoliko je profitabilna, korisna za obitelji i zajednice kojima osigurava odgovarajući prihod i kvalitetu života, uz očuvanje životne sredine. U skladu s tim, održiva poljoprivreda podrazumijeva postizanje ciljeva koji se odnose na: ekonomsku, socijalnu i održivost životne sredine.

Važno je istaknuti da ekonomska održivost podrazumijeva da u sustavu tržišne ekonomije i postojećim uvjetima vrednovanja, svaka proizvodnja, ma koliko da je poželjna sa stanovišta očuvanja resursa i životne sredine općenito, mora biti ekonomski opravdana. Ukoliko to nije, ona nije i ne može biti održiva. U skladu s tim, socijalna održivost podrazumijeva visoku kvalitetu života ljudi koji žive i rade na farmi, kao i lokalne zajednice kojoj pripadaju.

Kada je riječ o održivosti životne sredine, vrijedi naglasiti da se održiva poljoprivredna proizvodnja može promatrati kao upravljanje ekosustavom, odnosno kompleksnim odnosima između zemljišta, vode, biljaka, životinja, klime i ljudi. Svi ovi faktori trebaju se integrirati u produktivni sustav, koji je neškodljiv za životnu sredinu, ljude i ekonomske uvjete tamo gdje je proizvodnja locirana. Nadalje, osnovni cilj održive poljoprivrede je optimizirati zdravlje i produktivnost međusobno ovisnih zajednica živih organizama tla, biljaka, životinja i ljudi, nastojati smanjiti onečišćenje okoliša i prirode, stvoriti socijalne i gospodarske odnose te novi odnos čovjek – priroda.

Ekološka poljoprivreda je jedan od konstitutivnih elemenata ideje održivosti. Pojavljuju se mnogi pristupi poljoprivrednoj proizvodnji koji za cilj imaju postizanje veće održivosti i od predindustrijskog, i od industrijskog poljoprivrednog sustava.

Sustav održive poljoprivrede istovremeno proizvodi i hranu i druga dobra za farmere i tržište, ali i doprinosi javnom dobru u obliku čiste vode, biološke raznolikosti, pohranjivanja ugljika u tlo, prevencije poplava, obnovljivosti podzemnih voda, te turizma.

Sustav održive poljoprivredne proizvodnje predstavlja buduću osnovu dugoročnog razvitka hrvatske poljoprivrede, obzirom da gospodarski, ekološki i socijalno omogućava samodostatnost kroz opskrbu visoko kvalitetnim poljoprivrednim proizvodima atraktivnim za turističku klijentelu i izvoz kao prepoznatljivi hrvatski proizvod. Održivi razvoj se definira kao težnja ekonomskog razvoja, mjerenju bruto nacionalnog dohotka, podređenu ograničenjima okoline.

Institucionalna briga za okoliš i njezin razvoj u velikoj većini se postiže tako što je razvoj usmjeren na pravne subjekte. Pojedincima i poduzećima se zabranjuje zagađivati, a potiče se održiva proizvodnja i potrošnja. Makroekonomisti obično ističu tri glavna makroekonomska cilja: puna zaposlenost, stabilnost cijena i ekonomski rast.

Upravo je ekonomski rast u izravnoj vezi s kakvoćom okoliša. Razmišljanja ekonomista je da ekonomski rast utječe dugoročnije na bolju kakvoću okoliša, jer s početnim velikim onečišćenjima i prirodnim osiromašenjem prirodnih resursa, razvija se ekološka svijest i materijalne mogućnosti za očuvanje okoliša.

Pojam održivog razvoja je spoj mnogobrojnih načela, znanstvenih načela i različitih aktivnosti koje čini čovjek. Održivi razvoj se sagledava kroz ekosustave i prirodne procese, te kako ljudska aktivnost utječe, odnosno šteti li prirodi ili koristi. Kroz održivi razvoj koji je procesu formiranja, postavljaju se pravila koja će društvu nametnuti norme ponašanja kako bi održivi razvoj u potpunosti bio funkcionalnim.

Kod održivog razvoja često nailazimo na pretpostavke kako će doći do poboljšanja aktualnog stanja gospodarstva i njegova razvoja, zanemarujući pri tome opće ekološke aspekte. Održivost podrazumijeva korištenje prirodnih resursa koji sadašnjim načinom i količinama neće utjecati niti ugroziti razvoj u budućnosti. Posebno bitno je poštivati pravilo održivosti, društvo ne bi trebalo trošiti resurse većom brzinom nego što se isti mogu obnavljati.

Primjer virtualnog vrta Gruntek

Gruntek je prvi koncept digitalizacije i pretplatničkog modela ekološkog uzgoja povrća u personaliziranim mikrovrtovima. Model je to kompleksne organizacije, nabave i logistike, naročito u podzastupljenom sektoru ekološka proizvodnje u Hrvatskoj.

Inovativni projekt Gruntek, već više od godine dana uspješno spaja digitalizaciju, poljoprivredu i zaljubljenike u organsku hranu te je 12.6.2021. godine po prvi puta otvorio svoja vrata za korisnike.

Web-based aplikacija Gruntek od svog je pokretanja krajem prošle godine doživjela brojne uspjehe i nagrade. Osim velikog interesa korisnika vrtova podršku projektu ponudile su i velike tvrtke poput Bauhausa, Nestlea i Croatia osiguranja. Projekt je uvršten u popis „najboljih digitalnih inovacija u 2020.“, a inovativan koncept Grunteka kao održivog rješenja za stanovnike velikih gradova predstavljen je i na WinDays20 konferenciji te LEAP summitu.

Poljoprivredne metode tijekom godina su se znatno razvile, od osnovnih ručnih alata do modernih, sofisticiranih strojeva kojima se danas koristimo. Poljoprivrednici sve više prihvaćaju nove tehnologije i pokazuju iznimnu informatičku pismenost, pomoću kojih ostvaruju goleme potencije u svim poljoprivrednim djelatnostima. One omogućuju uzgajivačima i poljoprivrednicima da ostvare veću produktivnost, profit i učinkovitost, ali i da dođu do krajnjih kupaca.

Prema dostupnim privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u 2020. godini poljoprivredna gospodarstva u Republici Hrvatskoj koristila su ukupno 863.000 ha oranica i vrtova. A među njima je i Tino Prosenik, osnivač i vlasnik Grunteka, tvrtke koja nudi modernu poljoprivrednu uslugu.

Zamislite samo situaciju u kojoj možete sebi i svojim najmilijima osigurati svježe i sočno povrće iz ekološkog vrta, a da pritom ne morate trošiti vrijeme u njemu. Dovoljno je unajmiti vrt na godinu dana preko online platforme, odabrati željeno povrće te Grunteku prepustiti brigu o sadnji i uzgoju. Kad vaše povrće bude  spremno za berbu, možete doći sami ga ubrati ili zatražiti dostavu. No što je zapravo Gruntek?

Gruntek je prva digitalna platforma koja nudi najam vrta i uzgoj ekološkog povrća, a primjer je sinergije poduzetništva, poljoprivrede i tehnologije. Vrtovi na Grunteku namijenjeni su svima koji žele imati stalan izvor svježeg, domaćeg i ekološki uzgojenog povrća. Projekt je pokrenula zagrebačka Yachtmaster Grupa, koja godinama na globalnoj razini predvodi u organizaciji sajmova za yachting industriju.

Na prvi pogled, digitalizacija poljoprivrede i pretplatnički modeli nisu pojmovi koji se vežu uz ekološki uzgoj povrća u mikrovrtovima. Ovaj je model jedinstven u svijetu i kao takav vrlo je zahtjevan iz perspektive organizacije, nabave i logistike. Misija Grunteka je podignuti kvalitetu života u Hrvatskoj, a veliki naglasak projekta je na poboljšanju kvalitete prehrane i psihofizičkog zdravlja. O uzgoju se brine tim od 10 poljoprivrednika, koordinator te nekoliko konzultanata za ekološki uzgoj.

Ekološki uzgoj (eko uzgoj) objedinjuje najbolju praksu u pogledu okoliša i klime, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa te primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i okoliša. Pojednostavljeno, eko uzgoj poštuje zakone koji vladaju u prirodi.

U eko uzgoju se ne koriste mineralna gnojiva, genetski modificirani organizmi, štetni pesticidi i drugi sintetički kemijski preparati.

Ekološka poljoprivredna proizvodnja dugoročno poboljšava kvalitetu tla i doprinosi povećanju biološke raznolikosti. Pri ekološkom uzgoju životinja i biljaka odabiru se vrste otporne na bolesti, ali i vrste koje su prilagođene okolišu u kojem se vrši uzgoj.

Brojnim istraživanjima dokazano je da mnoge bolesti imaju izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, velikim dijelom zbog rezidua koji ostaju u biljkama. Upravo zato eko-povrće predstavlja najbolji izbor za naše zdravlje, ali i zdravlje okoliša.

Kako raste povrće na Grunteku? Svaka sadnica presadnica, lukovica ili sjemenka na Grunteku raste u zdravoj i cjelovitoj zajednici zemlje, biljaka i životinja. Povrće se uzgaja metodama koje su ekološki, gospodarski i društveno prihvatljive.

Biološka kontrola nametnika u skladu je s međunarodno usvojenim norma i načelima. Zdrav urod potiče se: korištenjem plodoreda, biljnim ostatcima i stajskim gnojivom, zelenim gnojidbama, mulchom od razgradivog škroba te mehaničkom obradom tla.

Dobivanje certifikata za ekološki uzgoj je opsežan i dugotrajan postupak – baš kao i uzgoj povrća.

Svaki proces obrade vrtova na Grunteku, kao i nabave ekološkog sjemena kontroliran je od strane nadležnog tijela. Također, tlo na kojemu se uzgaja povrće nije prethodno tretirano kemijskim sredstvima. Svako sjeme ima eko certifikat, isto kao i svako ekološko sredstvo koje koristimo u uzgoju.

Sve veći broj ljudi prelazi na biljnu prehranu upravo iz razloga vezanih uz poboljšanje zdravlja, ali i etičkih razmatranja klimatskih promjena te dobrobiti životinja. Prehrana bazirana na namirnicama biljnog podrijetla predstavlja raznolik raspon prehrambenih obrazaca koji naglašavaju konzumaciju hrane biljnog podrijetla uz manju potrošnju ili isključivanje hrane životinjskog podrijetla.

Gdje se nalazi Gruntek? Na zelenoj oazi pored Čazme, u malenom mjestu Prokljuvani, smjestio se Gruntek. Udaljen je samo sat vremena od Zagreba, a na 22 hektara zemljišta pripremili su prostor za vrtove budućnosti, piknik zonu, roštiljanje, radionice i edukacije.

Gruntek potiče urbano stanovništvo da organsko povrće nabavlja direktno od proizvođača, bez posrednika, transparentno, povoljnije i bez stvaranja otpada od pakiranja i bacanja viškova hrane iz maloprodaje, što je neizbježno u trgovačkim lancima. Gruntek nema takve probleme; niti u proizvodnji niti u pakiranju i distribuciji ne koristi plastiku. Korisnici su već naviknuti na prirodan izgled i okus povrća te se ne planiraju vraćati masovnoj proizvodnji.

Vrijedi spomenuti i kako su cijene prehrambenih namirnica na hrvatskom tržištu u posljednjih nekoliko mjeseci znatno su porasle zbog inflacije. U nekim europskim zemljama vlada strah od nestašice hrane, a trenutne politička i ekonomska situacija dovode građane u neizvjesnost.

Prema izvješću ministarstva poljoprivrede SAD-a o globalnim cijenama, do kraja 2022. godine hrana će biti skuplja za tri do četiri posto, a namirnice koje će najviše poskupjeti su suncokretovo ulje, svježe povrće, voće, jaja, mliječni proizvodi i meso peradi.

Ekološko povrće u Hrvatskoj dostupno je najčešće u specijaliziranim trgovinama, a cijene su znatno veće u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Za pojedino povrće u nekim trgovinama potrebno je izdvojiti i:

−       do 200 kuna za kilogram mladog špinata,

−       do 60 kuna za kilogram smrznutog graška,

−       više od 30 kuna za kilogram blitve, rajčice, celera ili salate,

−       više od 20 kuna za kilogram krastavaca.

Zbog iznimno visokih cijena, građani se sve češće okreću kupovini u supermarketima ili kupovini povrća pred istekom roka trajanja. Takvo povrće, osim što je generalno slabije kvalitete, najčešće dolazi iz neprovjerenog ili GMO uzgoja.

S Gruntekom je korisnik zapravo “miran” po pitanju trenutne inflacije i cijena. Zašto je s Gruntekom jeftinije?

Kako se na Grunteku ne bave direktnom prodajom povrća, već iznajmljivanjem vrtnih parcela, cijena najma otporna je na inflaciju u sljedećih godinu dana. Ekološko povrće koje uzgoje je vaše po fiksnoj cijeni, neovisno o mjesecu berbe, količini u kašeti i drugim vanjskim čimbenicima. S Gruntekom nema neočekivanih poskupljenja, a iz tjedna u tjedan možete biti sigurni da na vašu adresu dolazi kašeta visokokvalitetnog i zdravog povrća iz certificiranog ekološkog uzgoja.

Vrt na Grunteku je dugoročno ulaganje u obiteljski standard i očuvanje njegove kvalitete. Što ranije unajmite vrt, imate veći utjecaj na raspolaganje vlastitim budžetom.

Zahvaljujući uspješnoj suradnji s dobavljačima, kao što su EkoImpuls i Geennea, u Grunteku predviđaju vrlo uspješne vegetativne sezone. Također, kroz suradnju s lokalnim pružateljima agrotehničkih usluga osigurali su rast projekta, u kojem će sudjelovati inovativni i savjesni partneri iz raznih područja. A kako bi svojim klijentima dostavili svježe i kvalitetne plodove čim povrće bude za konzumaciju, i to unutar samo nekoliko sati, udružili su se s The Gepekom. Riječ je inovativnom rješenju dostave koje počiva na mikrolistici, odnosno kombinaciji raznih kurirskih servisa.

The Gepek rješava problem dugog roka isporuke omogućavajući brz i siguran dolazak svježe ubranih plodova po cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan nje. Dodatno, ovaj način dostave pomaže i vozačima u generiranju dodatnog prihoda. Na Grunteku se trenutačno uzgaja dvadesetak vrsta ekopovrća, koje korisnici iz Zagreba, Rijeke i Opatije mogu brati i naručivati, a zahvaljujući The Gepeku, svježe će povrće uskoro dostavljati i korisnicima iz cijele Hrvatske.

Unajmiti virtualni vrt Gruntek u par klikova dostupno je trenutno za korisnike iz Zagreba i okolicu te Rijeku i Opatiju i to:

Zajednički vrt: 319kn/mj

−       ekološki uzgoj na Gruntekovoj zajedničkoj parceli,

−       do 10 kg mix povrća tjedno tijekom sezone,

−       20 predviđenih dostava košarica povrća tijekom sezone,

−       uključeni su svi troškovi - briga o eko uzgoju, sadnja, dostava, berba.

Moj vrt: 419kn/mj

−       ekološki uzgoj na tvojih 50 m2 vrta i 8 gredica,

−       do 10 kg već odabranog povrća tjedno tijekom sezone: salata mix, blitva, rajčica mix, salatni krastavac, tikvica, paprika mix, kupusnjače mix, patlidžan,

−       20 predviđenih dostava košarica povrća tijekom sezone,

−       tabla s nazivom vrta,

−       edukacije i radionice,

−       paket za roštiljanje i rezervacija stola u piknik zoni,

−       voćna bomba - lubenica i dinja su gratis,

−       uključeni su svi troškovi - briga o eko uzgoju, sadnja, dostava, berba.

Na kraju, vrijedi spomenuti i kako se Mate Rimac pridružuje najvećem proizvođaču eko povrća - Grunteku. Time pripomaže Grunteku za ostvarenje velikih planova za budućnost, odnosno ulazak na inozemno tržište. Ovo je ujedno i prvi agro projekt u koji Rimac investira, a Grunteku je čast što je upornost i kvalitetu prepoznao i svjetski inovator.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

Tea Š.: Organska vs. konvencionalna proizvodnja, Glasnik zaštite bilja 4/2016

Bokan, N., Puđak, J.: Ekološka poljoprivreda- indikatori društvenih vrednota. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, 2011.

Dane P., Anita C., Valentina V.: Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja, Hrvatski geografski glasnik 74/1, 141 – 159, 2012.

Kisić, I.: Uvod u ekološku poljoprivredu. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2014.

Kristina B., L., i sur: Ekološka poljoprivreda u Europi i Hrvatskoj s osvrtom na stanje u voćarstvu, Pomologia Croatica : Glasilo Hrvatskog agronomskog društva, Vol. 17 No. 3-4, 2011.

Melita S., Silvija Z.: Održiva ekološka poljoprivreda, Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, Vol. 9 No. 2, 2018.

Majnović, A.: Ekonomski aspekti održivosti u poljoprivredi, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek, 2016.

https://www.agroportal.hr/savjeti/33239

https://mojgruntek.hr/s-gruntekom-bez-straha-od-inflacije

https://mojgruntek.hr/ekoloski-uzgoj

https://mojgruntek.hr/unajmi-vrt

https://mojgruntek.hr/mate-rimac-investirao-u-gruntek

[^ 1]The International Federation of Organic Agriculture Movements - Međunarodna federacija pokreta za organsku poljoprivredu svjetska je krovna organizacija za pokret za organsku poljoprivredu, koja predstavlja blizu 800 podružnica u 117 zemalja.