Sustav besplatne pravne pomoći uspostavljen je u svim državama članicama Europske unije. No, nacionalna zakonodavstva država članica u području pružanja besplatne pravne pomoći razlikuju se u pogledu opsega pravne pomoći koja se pruža korisnicima i uvjetima korištenja, s tim da je cilj svih država članica osigurati efikasan pristup pravdi cjelokupnom građanstvu. Osim nacionalnog zakonodavstva u Europskoj Uniji je omogućeno i pravo na pravnu pomoć izvan zemlje boravišta, a koje je utvrđeno Europskim sporazumom o slanju zahtjeva za pružanje pravne pomoći (1977g.). Iz njega proizlazi da svaki pojedinac koji ima boravište na teritoriji jedne od zemalja potpisnica, a koji želi predati zahtjev za pravnu pomoć u građanskim, privrednim ili upravnim postupcima na teritoriji druge države potpisnice može predati zahtjev u zemlji u kojoj boravi, s tim da je obaveza te zemlje da zahtjev proslijedi onoj državi u kojoj se pravo ostvaruje.
Organ koji je nadležan za dostavu zahtjeva također će omogućiti prijevod dokumenata koji su priloženi uz zahtjev, a svi dokumenti su oslobođeni obaveze legalizacije. Sustavi pravne pomoći u Europskoj uniji pod određenim uvjetima omogućavaju oslobađanje ili pomoć pri plaćanju sudskih troškova u cijelosti ili djelomično, te pomoć odvjetnika koji pružaju besplatnu pravnu pomoć prije pokretanja postupka i ukoliko je to potrebno, zastupaju pred sudom bez naknade ili uz minimalnu naknadu.
Naime, uspostavom sustava besplatne pravne pomoći omogućava se socijalno i ekonomski ugroženoj kategoriji građana osiguranje stručne pravne pomoći s ciljem djelotvornog ostvarenja pravne zaštite, te pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima. I u Republici Hrvatskoj uspostavljen je pravni okvir koji je stvorio potrebne preduvjete hrvatskim građanima za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć kako bi ostvarivali svoja zakonska prava uslijed nedostatka financijskih sredstva. Shodno tome, u nastavku teksta ukazati će se na najznačajnije elemente za ostvarivanje besplatne pravne pomoći u Republici Hrvatskoj.
1. Sustav pružanja besplatne pravne pomoći u Republici Hrvatskoj
1.1. Korisnici pravne pomoći
Korisnici pravne pomoći u Republici Hrvatskoj mogu biti:
1.2. Pružatelji pravne pomoći
Primarnu pravnu pomoć pružaju upravna tijela (upravno tijelo županije, odnosno grada Zagreba), ovlaštene udruge i pravne klinike, dok sekundarnu pravnu pomoć pružaju odvjetnici. Naime, upravna tijela ovlaštena su u pružanju primarne pravne pomoći davati opće pravne informacije (opću i načelnu uputu o pravnom uređenju pojedinog područja), pravne savjete i sastavljati podneske.
Pružatelji pravne pomoći dužni su pružati pravnu pomoć savjesno, u skladu s pravilima struke i korištenjem najviših standarda u pružanju pravne pomoći. Također, dužni čuvati kao tajnu sve podatke koje su doznali od korisnika.
Pravni savjet i sastavljanje podneska ne može pružiti službenik upravnog tijela ako je u istoj stvari odlučivao o zahtjevu za odobravanje sekundarne pravne pomoći. S druge strane, odvjetnik može odbiti pružiti pravnu pomoć u sljedećim slučajevima:
U svim navedenim slučajevima odvjetnik je dužan bez odgode obavijestiti nadležno upravno tijelo. Korisnik pravne pomoći ima mogućnost da o odbijanju pružanja pravne pomoći obavijesti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (u nastavku teksta: Ministarstvo) koje će potom u slučaju da je pravnu pomoć odbio pružiti odvjetnik bez odgode izvijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru, te zatražiti obavijest o poduzetim mjerama i radnjama.
1.3. Vrste pravne pomoći
Pravna pomoć može se pružiti na dva načina, odnosno kao:
1. primarna pravna pomoć
2. sekundarna pravna pomoć
1.3.1. Primarna pravna pomoć
Primarna pravna pomoć obuhvaća sljedeće oblike pravne pomoći:
Pravo na primarnu pravnu pomoć može se ostvariti u slučaju ispunjavanja sljedećih uvjeta:
Postupak za ostvarivanje primarne pravne pomoći pokreće se izravnim obraćanjem pružatelju primarne pravne pomoći, odnosno ovlaštenim udrugama, pravnim klinikama ili uredima državne uprave u županijama, odnosno nadležnom upravnom tijelu grada Zagreba.
1.3.2. Sekundarna pravna pomoć
Sekundarna pravna pomoć obuhvaća sljedeće oblike pravne pomoći:
Pravo na sekundarnu pravnu pomoć odobrava se u sljedećim slučajevima:
Smatrati će se da se radi o obijesnom parničenju:
1. ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom
2. ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć
3. ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili
4. ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.
S obzirom na vrstu postupaka, sekundarna pravna pomoć može se koristiti u sljedećim postupcima:
a) u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka
b) iz radnih odnosa
c) iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti
d) ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se može odobriti pravna pomoć
e) mirnog rješenja spora
f) iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva
U navedenim postupcima može se osloboditi od plaćanja troškova sudskog postupka/plaćanja sudskih pristojbi ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova sudskog postupka/sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini troškova sudskog postupka/visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje.
Naime, sekundarna pravna pomoć odobrava se ako imovno stanje podnositelja zahtjeva odgovara sljedećim uvjetima:
Pravna pomoć moći će se odobriti i ako nisu ispunjene navedene pretpostavke i to u sljedećim slučajevima:
Objektivnim razlozima smatrati će se osobito postojanje izvanrednih troškova liječenja podnositelja zahtjeva ili članova kućanstva koji nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem, troškovi ortopedskih pomagala, rehabilitacije i drugih usluga koje osobama s invaliditetom nisu osigurani zdravstvenim osiguranjem, troškovi obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju, ostali troškovi nastali kao posljedica više sile (požar, potres, poplava i slično) i vlasništvo imovine koja se ne može unovčiti ili je njezino unovčenje teško provedivo.
Pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđuje se za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.
Ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva, koji su ostvareni u razdoblju od dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi, obračunati će se u razmjernim dijelovima (1/12).
No, sekundarna pravna pomoć moći će se odobriti i bez utvrđivanja imovnog stanja ako je podnositelj zahtjeva:
Pri utvrđivanju imovnog stanja ne uzimaju se u obzir:
Postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu na propisanom obrascu, čiji je sastavni dio suglasnost podnositelja zahtjeva i članova kućanstva o dopuštenju uvida u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini, u kojem će podnositelj zahtjeva potvrditi da su podaci koje je dao točni i potpuni.
Nadležno upravno tijelo je upravno tijelo na području čije teritorijalne nadležnosti podnositelj zahtjeva ima prebivalište ili boravište. Kada se radi o hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i strancima, nadležno upravno tijelo je upravno tijelo na području čije teritorijalne nadležnosti je sjedište suda pred kojim podnositelj zahtjeva pokreće postupak.
Upravno tijelo je dužno odlučiti o zahtjevu u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, rješenjem. Ako bi podnositelj zahtjeva zbog isteka roka izgubio pravo na poduzimanje radnje za koju je podnio zahtjev, tada će upravno tijelo biti dužno odlučiti o zahtjevu i u roku kraćem od 15 dana, a koji će podnositelju zahtjeva omogućiti pravodobno poduzimanje radnje za koju je podnio zahtjev.
Podnositelj zahtjeva, odnosno korisnik pravne pomoći može protiv rješenja upravnog tijela izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. No, žalba protiv dijela rješenja kojim nije odobrena pravna pomoć u punom opsegu ne odgađa korištenje odobrenog opsega pravne pomoći. O žalbi odlučuje Ministarstvo najkasnije u roku od osam dana od dana primitka uredne žalbe, s tim da se protiv rješenja Ministarstva može pokrenuti upravni spor.
1.3.3. Opseg pružanja sekundarne pravne pomoći
Odobravanje pravne pomoći odnosi se na potpuno ili djelomično osiguravanje plaćanja troškova pravne pomoći ovisno o visini prihoda podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva. Sukladno tome, pravna pomoć odobriti će se u punom opsegu:
a) ako je podnositelj zahtjeva korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, odnosno pravo na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata
b) ako ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva iznose 50% ili manje po članu kućanstva mjesečnog iznosa proračunske osnovice
Svako povećanje navedenog iznosa za svakih sljedećih 10% ima za posljedicu smanjenje opsega pravne pomoći za 10%, ali ne ispod 50% utvrđenog iznosa troškova utvrđenih za pravnu pomoć.
U slučaju da je pravna pomoć odobrena u smanjenom opsegu, razliku do punog iznosa nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika nadoknađuje korisnik u preostalom razmjeru prema vrijednosti poduzete radnje utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Navedeno se na odgovarajući način primjenjuje za nagrade i naknade troškova vještaka i tumača.
Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djelovati će od dana kada je upravnom tijelu podnesen zahtjev za odobravanje pravne pomoći i važiti će za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije.
Ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, tada ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. No, ako izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć, nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći.
S druge strane, korisnik pravne pomoći dužan je troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun:
Korisnik pravne pomoći dužan je u roku od 15 dana od dana primitka naknade troškova postupka, odnosno povećanja imovnog stanja ispuniti navedenu obvezu. Ako ne ispuni svoju obvezu u propisanom roku, upravno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će mu naložiti ispunjenje obveze plaćanja u roku od 15 dana. Navedeno se na odgovarajući način primjenjuje i na odvjetnika koji nakon isplate troškova pravne pomoći prema obračunu primi dosuđene troškove postupka od protivne stranke.
U slučaju da odvjetnik primi dosuđene troškove postupka od protivne stranke prije isplate troškova pravne pomoći, dužan je o tome bez odgađanja obavijestiti nadležno upravno tijelo. Tada Ministarstvo neće isplatiti troškove pravne pomoći.
Ako su korisniku isplaćena sredstva za troškove pravne pomoći za koju nisu bile ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, ili je njihovo postojanje naknadno prestalo, korisnik je dužan vratiti u državni proračun iznos troškova i zatezne kamate na taj iznos. Upravno tijelo može na prijedlog korisnika pravne pomoći sklopiti nagodbu o načinu povrata iznosa troškova pravne pomoći ako postoje razlozi utemeljeni na imovnom stanju korisnika pravne pomoći. Treba istaknuti da sklopljena nagodba predstavlja ovršnu ispravu.
2. Pravna pomoć u prekograničnom sporu
Pod prekograničnim sporom podrazumijeva se spor u kojem podnositelj zahtjeva za odobravanje pravne pomoći ima prebivalište ili boravište u državi članici Europske unije, a koja nije država članica u kojoj postupa sud, odnosno u kojoj treba izvršiti sudsku odluku.
Pravna pomoć u prekograničnom sporu odobrava se u građanskim i trgovačkim stvarima, postupcima mirenja, izvansudskim nagodbama, izvršenju javnih isprava i pravnom savjetovanju u tim postupcima.
Podnositelj zahtjeva koji ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, a koji traži pravnu pomoć u prekograničnom sporu pred sudom druge države, članice Europske unije, zahtjev podnosi upravnom tijelu prema mjestu svog prebivališta ili boravišta. Potom, upravno tijelo zahtjev prosljeđuje Ministarstvu u roku od osam dana od primitka zahtjeva. Ministarstvo će zahtjev i priložene isprave prevesti na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice Europske unije i nadležnoga tijela za primanje, te ih proslijediti nadležnom tijelu države članice Europske unije u kojoj sud postupa ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke (tijelo za primanje) u roku od 15 dana od primitka zahtjeva. Ako pravna pomoć ne bude odobrena, podnositelj zahtjeva dužan je nadoknaditi troškove prevođenja.
No, podnositelj zahtjeva ima pravo podnijeti zahtjev i neposredno tijelu koje je nadležno za primanje zahtjeva u državi članici Europske unije u kojoj postupa sud ili u kojoj treba izvršiti sudsku odluku.
Ako se pravna pomoć zahtjeva za spor koji nije prekogranični spor ili ako podnositelj zahtjeva nema pravo na pravnu pomoć u prekograničnom sporu, tada će Ministarstvo rješenjem odbiti zahtjev.
Kada podnositelj zahtjeva ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, pravna pomoć osigurat će se za namirenje:
a) troškova povezanih uz pomoć lokalnog odvjetnika ili druge osobe koja je na temelju zakona ovlaštena za pravno savjetovanje, a koji su nastali u državi članici Europske unije u kojoj sud postupa do trenutka primanja zahtjeva za pravnu pomoć,
b) prijevoda zahtjeva i potrebnih pripadajućih isprava koji se dostavljaju tijelima te države.
S druge strane, podnositelj zahtjeva koji ima prebivalište ili boravište u državi članici Europske unije, a zahtijeva pravnu pomoć u prekograničnom sporu pred sudom u Republici Hrvatskoj, ostvaruje pravo na pravnu pomoć sukladno nacionalnom zakonodavstvu[3]. Za utvrđivanje prebivališta ili boravišta mjerodavno je pravo države u kojoj stranka ima prebivalište ili boravište. Podnositelj zahtjeva ili nadležno tijelo države članice u kojoj ima prebivalište ili boravište (tijelo za slanje), zahtjev za pravnu pomoć u Republici Hrvatskoj podnosi Ministarstvu (tijelo za primanje). Potrebno je naglasiti da se obrasci i priložene isprave moraju dostaviti u prijevodu na hrvatski jezik, jer će se u protivnom zahtjev odbaciti.
Uredno podnesen zahtjev Ministarstvo će proslijediti upravnom tijelu radi donošenja odluke o zahtjevu, a koje se donosi u obliku rješenja. Rješenje o zahtjevu za odobravanje pravne pomoći dostavlja se podnositelju zahtjeva putem Ministarstva. Protiv rješenja upravnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, s tim da je Ministarstvo dužno odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana njezinog primitka.
U slučaju da spor u kojem podnositelj zahtijeva odobravanje pravne pomoći nije prekogranični spor ili ako podnositelj zahtjeva nema pravo na pravnu pomoć u prekograničnom sporu, tada će Ministarstvo rješenjem odbiti zahtjev.
Pravna pomoć odobrena u državi članici Europske unije u kojoj sud postupa obuhvaća sljedeće troškove, izravno povezane s prekograničnim sporovima:
Zaključno
Iako uspostavom sustava besplatne pravne pomoći Republika Hrvatska prati pozitivnu praksu ostalih država članica Europske unije, osiguravajući svim građanima pravnu zaštitu pod jednakim uvjetima, prostora za daljnji razvoj i napredak itekako ima. Naime, prije svega potrebno je osigurati veću teritorijalnu pokrivenost pružanja pravne pomoći, a koja je posebice teško dostupna u ruralnim područjima, ojačati i unaprijediti međusektorsku suradnju jedinica lokalne samouprave, neprofitnog sektora i nadležnog Ministarstva s ciljem iznalaženja adekvatnih prijedloga i mjera za poboljšanjem i unapređenjem postojećeg sustava, a nadasve povećanju proračunskih sredstava za financiranje pravne pomoći kako bi se građanima što efikasnije i brže omogućilo ostvarivanje njihovih zakonskih prava. Jedna od tih mjera bila bi provesti temeljitu analizu čitavog sustava kako bi se detektirale njegove najslabije točke, dobilo uvid u realno stanje u praksi, a čiji bi rezultati poslužili kao početna točka za oblikovanje strategije razvoja sustava pravne pomoći. U konačnici, povećati informiranost građana o mogućnostima ostvarivanja prava na pravnu pomoć, za što je nužna i jača medijska angažiranost, kao i ojačati svijest u društvenoj zajednici o značaju pružanja besplatne pravne pomoći, posebice za socijalno ugrožene građane.
Bernard Iljazović
[^ 1] Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, NN, br. 33/92, 57/92, 77/92, 27/93, 58/93, 02/94, 76/94, 108/95, 108/96, 82/01, 103/03, 148/13, 98/19.
[^ 2] Ovršni zakon, NN, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20.
[^ 3] Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, NN, br. 143/13, 98/19.
Kada građanin otuđuje svoje nekretnine postoji mogućnost da postane obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja. Sukladno propisima o porezu na dohodak otuđenje nekretnina oporezuje se u dva slučaja: ako je nekretnina prodana ili na drugi način otuđena prije proteka dvije godine od dana njezine nabave i/ili ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana nabave nekretnine. U oba se slučaja ne oporezuje ukupni primitak, već samo ostvarena zarada odnosno razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koje se otuđuje i nabavne vrijednosti.
Izmijenjenim propisima o doprinosima od 1. siječnja 2025. redefinirana je mjera kojom se poslodavci oslobađaju od plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, a koja se odnosila samo na mlade osobe s kojom je ugovor o radu na neodređeno potpisan do 30 godine njegova života, na način da poslodavci mogu koristiti oslobođenje za svakog radnika koji prvi put sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, bez obzira na prethodni staž u mirovinskom osiguranju. Dakle, mjera se odnosi na osobu koja se prvi put zapošljava po osnovi ugovora o radu neodređeno vrijeme, a do dana sklapanja ugovora o radu nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obzira na starost. Dokaz o tome poslodavac može osigurati ispisom podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o statusu osiguranika iz kojega je vidljivo da je riječ o osobi koja do početka osiguranja po prijavi tog poslodavca, nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Prognoze uspjeha turističke sezone gotovo uvijek se daju oprezno, pogotovo u vremenima s puno gospodarskih oscilacija u kratkom periodu. Trenutačno, pod okruženjem općeg povećanja cijena roba i usluga, cjenovna konkurentnost je jedan od bitnijih elemenata koji mogu utjecati na uspjeh sezone. Usto, uspjeh turističke sezone može ovisiti i o dobroj pripremi i predradnjama, kao što je pronalaženje i zapošljavanje sezonskih radnika. O tome, ali i o drugim pojedinostima vezanima uz rad sezonskih radnika, donosimo više u nastavku.
U tijeku je modernizacija i digitalizacija procesa oporezivanja te poboljšanje učinkovitosti nadzora i administrativnih postupaka. U tom smislu očekuju se značajne promjene u postupcima rada poreznih obveznika i njihovih knjigovodstava. U ovom tekstu donosimo pregled izmjena na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV) te informacije vezano uz propisivanje obveze izdavanja eRačuna.
Porezni propis omogućava poslodavcima da nagrade svoje zaposlenike bez dodatnog poreznog opterećenja do 700,00 eura godišnje. U ovom kratkom članku donosimo ključne informacije o poreznom okviru i praktičnim smjernicama vezanim uz isplatu prigodnih nagrada, uključujući podatke vezane uz JOPPD obrazac i načine isplate.