1.            UVOD

 Tehnički zahtjevi za proizvode i postupci ocjenjivanja sukladnosti proizvoda koji se stavljaju na tržište ili se nalaze na raspolaganju na tržištu Republike Hrvatske (u nastavku: RH), kao i obveze gospodarskih subjekata (proizvođača, ovlaštenih zastupnika, uvoznika i distributera) s tim u svezi, uključujući i obvezu označivanja proizvoda propisanim podacima i oznakama, propisani su odredbama Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode (Nar. nov., br. 126/21., u nastavku: Zakon) i njegovim provedbenim pravilnicima. Zakon je stupio na snagu 2. prosinca 2012. kojim danom je prestao važiti do tada važeći istoimeni Zakon iz 2014.

U odnosu na tehničke zahtjeve i postupak ocjenjivanja sukladnosti ovaj Zakon je horizontalni (osnovni) propis koji se odnosi na sve proizvode obuhvaćene provedbenim pravilnicima pojedinih ministarstva. Provedbeni pravilnici kojima se detaljnije uređuju zahtjevi koje moraju ispuniti pojedini proizvodi ili skupine proizvoda kao i postupak ocjenjivanja sukladnosti (tih proizvoda) s propisanim zahtjevima su vertikalni propisi koji se odnose samo na one proizvode odnosno skupinu proizvoda koji su obuhvaćeni pojedinim pravilnikom.

Kroz  odredbe Zakona i provedbenih pravilnika osigurana je provedba svih relevantnih uredbi i odluka Europske unije (u nastavku: EU) iz područja tehničkog zakonodavstva i postupka ocjenjivanja sukladnosti. Zakon je u cijelosti usklađen s posljednjim  izmjenama Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9.7.2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište (u nastavku: Uredba EZ 765/2008) - u dijelu koji se odnosi na stavljanje oznake sukladnosti CE, te donesenim novim uredbama i to Uredbom (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19.3.2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008 (u nastavku: Uredba EU 2019/215) i Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20.6.2019 o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda (u nastavku: Uredba EU 2019/1020).

Pored uređivanja načina propisivanja tehničkih zahtjeva za proizvode, propisivanje zahtjeva koje moraju ispuniti tijela za ocjenjivanje sukladnosti te obveza gospodarskih subjekata, Zakonom se određuje i kontaktna točka za proizvode, jedinstveni ured za te uređuje prekogranična uzajamna pomoć, inspekcijski nadzor i propisuju prekršajne odredbe.

Zakon  se ne primjenjuje na propisivanje tehničkih zahtjeva i provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti za proizvode koje se uređuju posebnim zakonom  (npr. na građevne proizvode, eksplozivne tvari i pirotehnička sredstva, motorna vozila i njihove dijelove, medicinske proizvode i opremu, igračke i dr.).

2.            PROPISIVANJE TEHNIČKIH ZAHTJEVA ZA PROIZVODE

Odredbom čl. 4. Zakona propisano je da su čelnici tijela državne uprave u skladu sa svojim djelokrugom, a u svrhu sigurnosti, zaštite života i zdravlja ljudi, domaćih životinja i biljaka, zaštite okoliša i prirode, zaštite potrošača i drugih korisnika, ovlašteni donositi pravilnike kojima se propisuju tehnički zahtjevi za proizvode i postupci ocjenjivanja sukladnosti za pojedine proizvode, odnosno skupine proizvoda uključujući, kad je to potrebno i propise o redovitim i izvanrednim pregledima i ispitivanjima proizvoda u uporabi. Pravilnici se donose uz prethodnu suglasnost ministra gospodarstva i održivog razvoja, osim u slučaju kada je donošenje pravilnika isključivo u djelokrugu tog ministarstva.

Pravilnicima iz čl. 4. Zakona¹ , detaljnije se uređuje najmanje jedan od slijedećih elemenata: a) tehnički zahtjevi koje moraju ispuniti proizvodi koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu; b) dokumentacija o sukladnosti potrebna za dokazivanje sukladnosti proizvoda s propisanim zahtjevima koja mora biti dostupna nadležnim tijelima (npr. izvješće o ispitivanju, potvrda-certifikat o sukladnosti ili izvješće ili potvrda o pregledu); i c) način označivanja proizvoda.

3.            OPĆENITO O  GOSPODARSKIM  SUBJEKTIMA

Gospodarski subjekti u smislu Uredbe EU 2019/1020 i Zakona obuhvaćaju proizvođače, ovlaštene zastupnike, uvoznike, distributere (trgovce), pružatelje usluge provođenja narudžbi, kao i svaku drugu fizičku ili pravnu osobu koja podliježe obvezama povezanim s proizvodnjom proizvoda, njihovim stavljanjem na raspolaganje na tržištu ili puštanjem u rad u skladu s relevantnim zakonodavstvom RH i EU (npr. pružatelj usluga informacijskog društva, vlasnik ili korisnik proizvoda). 

Proizvođač je svaka pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja proizvodi proizvod ili za koju se proizvod projektira ili proizvodi i koja taj proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili trgovačkim znakom. Ovlašteni zastupnik je pravna ili fizička osoba (obrtnik) s poslovnim nastanom u EU koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da djeluje u njegovo ime u odnosu na posebne zadaće s obzirom na obveze proizvođača u skladu s relevantnim zakonodavstvom EU o usklađivanju ili u skladu sa zahtjevima iz Uredbe EU 2019/1020.  Uvoznik je pravna osoba ili fizička osoba (obrtnik s poslovnim nastanom u EU koja na europsko tržište stavlja proizvod iz treće zemlje (zemlje koja nije članica EU).

Distributer je svaka pravna ili fizička osoba (obrtnik) u opskrbnom lancu koja nije proizvođač ni uvoznik koja stavlja proizvod na raspolaganje na tržište (prema hrvatskom zakonodavstvu to je trgovac na veliko odnosno trgovac na malo). Pružatelj usluge provođenja narudžbi je pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja u okviru trgovačke djelatnosti (djelatnost kupnje i prodaje robe) nudi najmanje dvije od slijedećih usluga: skladištenje, pakiranje, adresiranje i slanje, a da nema u svojem vlasništvu te proizvode, isključujući poštanske usluge, usluge dostave paketa te sve druge poštanske usluge ili usluge teretnog prijevoza.

Vlasnik proizvoda je pravna osoba ili fizička osoba sa sjedištem/boravištem ili prebivalištem unutar EU koja je nositelj prava vlasništva na proizvodom obuhvaćenim predmetnim pravilnikom i koja ujedno može biti i korisnik tog proizvoda. Korisnik proizvoda je pravna ili fizička osoba sa sjedištem/boravištem ili prebivalištem unutar EU koja za svoje potrebe upotrebljava proizvod u svrhu za koju je namijenjen.

Gospodarski subjekt koji stavlja proizvod na tržište ili na raspolaganje na tržištu odgovoran je za sukladnost proizvoda s propisanim zahtjevima koji se odnose na taj proizvod, u okviru obveza koje su mu određene Zakonom i pravilnicima iz čl. 4. Zakona, kao i za točnost i potpunost podataka o svojim proizvodima, te mora osigurati da ti podaci budu u skladu s propisanim zahtjevima koji se odnose na taj proizvod.

Stavljanje proizvoda na tržište smatra se prvo stavljanje na raspolaganje proizvoda na tržište EU. Proizvod na tržište stavlja proizvođač koji ima sjedište odnosno poslovni nastan na području EU, a ukoliko nema, tada njegov proizvod na tržište EU stavlja uvoznik sa sjedištem odnosno poslovnim nastanom na području EU.

Stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu znači svaka isporuka proizvoda, uz plaćanje ili besplatno, za distribuciju (trgovinu na veliko i/ili na malo), potrošnju ili uporabu unutar državnog područja pojedine države članice EU u okviru trgovačke djelatnosti. Proizvod stavlja na raspolaganje distributer (trgovac na veliko i/ili trgovac na malo).

Stavljanje proizvoda na tržište ili na raspolaganje na tržištu uključuje kako proizvode koji se nude i prodaju u prodajnim objektima (prodavaonicama) tako i proizvode koji se prodaju izvan prodanog objekta, uključujući i prodaju na daljinu.

Naime, odredbom čl. 6. Uredbe (EU) 2019/1020 propisano je da se proizvodi koji se nude na prodaju preko interneta ili drugim sredstvima prodaje na daljinu (telefon, radio i TV uređaji, kataloška prodaja, prodaja putem pošte) smatraju stavljenim na tržište odnosno na raspolaganje na tržištu, ako je ponuda usmjerena na krajnje korisnike u EU.

U svrhu identifikacije gospodarskih subjekata, odredbom čl. 16. Zakona izrijekom je propisano da svaki gospodarski subjekt mora, u razdoblju koje je navedeno u propisu koji se primjenjuje na pojedini proizvod, na zahtjev nadležnog inspektora, dati podatke o identitet svakog gospodarskog subjekta koji mu je isporučio proizvod (dobavljača proizvoda) i svakoga gospodarskog subjekta kojem je isporučen proizvod (kupca proizvoda).

4.            POSEBNO O OBAVEZAMA POJEDINIH GOSPODARSKIH SUBJEKATA

4.1. Obveze proizvođača

Proizvođač je obvezan:  a) kad stavlja svoj proizvod na tržište, osigurati da je njegov proizvod oblikovan i proizveden u skladu sa zahtjevima utvrđenim u propisima koji se odnose na taj proizvod;  b) kad je pravilnicima propisano, izraditi propisanu tehničku dokumentaciju i provesti ili osigurati provođenje primjenjivog postupka ocjenjivanja sukladnosti proizvoda;  c) kad je postupkom ocjenjivanja sukladnosti dokazana sukladnost proizvoda s propisanim zahtjevima, ako je to pravilnicima propisano, sastaviti EU izjavu o sukladnosti i proizvod označiti oznakom sukladnosti CE; d) osigurati postupke radi održanja sukladnosti proizvodne serije, pri čemu treba na primjeren način uzeti u obzir promjene u oblikovanju ili značajkama proizvoda te promjene u primijenjenim usklađenim normama ili tehničkim specifikacijama koje su navedene u EU izjavi o sukladnosti proizvoda; e) čuvati tehničku dokumentaciju i EU izjavu o sukladnosti nakon što je proizvod stavio na tržište, u razdoblju navedenom u pravilnicima koji se odnose na proizvod; f) osigurati da njegov proizvod nosi broj tipa, šarže ili serije ili koji drugi podatak koji omogućuje njegovu identifikaciju ili, kad to ne dopušta veličina ili narav proizvoda, da se traženi podaci navedu na ambalaži ili u dokumentima koji prate proizvod; g) na proizvodu ili, kad to nije moguće, na njegovoj ambalaži ili u dokumentu koji prati proizvod, navesti svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu koja mora označivati jedinstvenu točku na kojoj je proizvođač dostupan; i h) osigurati da proizvod bude praćen uputama i podacima o sigurnosti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ako je pravilnicima koji se odnose na proizvod to propisano.

Ako uvoznik ili distributer stavlja proizvod na tržište pod svojim imenom ili trgovačkim znakom ili preinačuje proizvod koji je već stavljen na tržište na takav način da to može utjecati na sukladnost sa zahtjevima koji se primjenjuju na taj proizvod, smatrat će se proizvođačem te podliježe obvezama proizvođača.

4.2. Obveze ovlaštenog zastupnika

Proizvođač može, na temelju pisanog ovlaštenja odrediti fizičku ili pravnu osobu s poslovnim nastanom u EU za svog ovlaštenog zastupnika, koji je u tom slučaju obvezan provoditi zadaće koje su specificirane u ovlaštenju, a posebice: a) staviti EU izjavu o sukladnosti i tehničku dokumentaciju na raspolaganje nadležnim inspektorima u razdoblju koje je navedeno u propisu koji se odnosi na taj proizvod; b) na zahtjev nadležnog inspektora osigurati sve podatke i dokumente nužne za dokazivanje sukladnosti proizvoda; c) surađivati s nadležnim inspektorom na njegov zahtjev u svakoj poduzetoj radnji kako bi se uklonili rizici koje predstavlja proizvod obuhvaćen njegovim ovlaštenjem; i  d) ispuniti i obveze utvrđene pravilnicima za pojedine proizvode koji se donose temeljem Zakona.

Ovlašteni zastupnik ne može (niti smije) sastavljati tehničku dokumentaciju koja se odnosi na proizvode, niti se obveza proizvođača - prema kojoj je proizvođač dužan osigurati da je njegov proizvod oblikovan i proizveden u skladu s zahtjevima utvrđenim u propisima koji se odnose na taj proizvod, može odnositi na ovlaštenog zastupnika.

4.3. Obveze uvoznika

Uvoznik je obvezan:  a) na tržište EU stavljati samo proizvod sukladan s odredbama propisa koji se primjenjuju na taj proizvod; b) prije stavljanja proizvoda na tržište utvrditi da je proizvođač proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti, sastavio tehničku dokumentaciju, da proizvod nosi propisanu oznaku sukladnosti CE i druge propisane oznake i da je praćen propisanim dokumentima, kao i da je označio proizvod propisanim podacima (brojem tipa, šarže ili serije proizvoda, svojim imenom, registriranim trgovačkim imenom ili registriranom trgovačkim znakom i adresom koja mora označivati jedinstvenu kontaktnu točku na kojoj je proizvođač dostupan - na proizvodu ili ako nije moguće, na ambalaži ili dokumentu koji prati proizvod); c) na proizvodu ili, kad to nije moguće, na njegovoj ambalaži ili u dokumentu koji prati proizvod navesti svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj je dostupan; d) ako je to pravilnicima za određene proizvode propisano, osigurati da proizvod bude praćen uputama i podacima o sigurnosti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu; i e) ako je to primjenjivo, za razdoblje koje je navedeno u propisu koji se primjenjuje na taj proizvod, čuvati presliku EU izjave o sukladnosti radi stavljanja na raspolaganje nadležnim inspektorima te osigurati da tehnička dokumentacija bude raspoloživa nadležnim inspektorima na njihov zahtjev.

4.4. Obveze distributera

Kad stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu, distributer mora djelovati s dužnom pažnjom u odnosu na propisane zahtjeve. Prije stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu distributer mora provjeriti je li proizvod označen propisanom oznakom sukladnosti ili drugim oznakama, je li praćen propisanim dokumentima, uputama i podacima o sigurnosti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te jesu li proizvođač i uvoznik ispunili zahtjeve glede označivanja proizvoda propisanim podacima (proizvođač: brojem tipa, šarže ili serije proizvoda, svojim imenom, registriranim trgovačkim imenom ili registriranom trgovačkim znakom i adresom koja mora označivati jedinstvenu kontaktnu točku na kojoj je proizvođač dostupan - na proizvodu ili ako nije moguće, na ambalaži ili dokumentu koji prati proizvod; a uvoznik: svojim imenom, registriranim trgovačkim imenom ili registriranim trgovačkim znakom i adresom na kojoj je dostupan na području EU).

4.5. Zajedničke obveze proizvođača i uvoznika

                Kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost  krajnjih korisnika proizvoda (potrošača), proizvođač - s obzirom na rizike koje predstavlja proizvod, a uvoznik - kad s obzirom na rizike koje predstavlja proizvod smatra to prikladnim, su dužni provoditi ispitivanje uzoraka proizvoda koji se stavljaju na tržište, istraživati i ako je to potrebno, voditi knjigu pritužbi o nesukladnim proizvodima i povlačenju proizvoda te o tome obavješćivati distributera.

Rizik podrazumijeva kombinaciju vjerojatnosti pojave opasnosti koja može dovesti do štete i stupnja ozbiljnosti te štete.

4.6. Zajedničke obveze uvoznika i distributera

Kad uvoznik ili distributer smatra ili ima razloga vjerovati da je proizvod nesukladan (nije u skladu s odredbama propisa koji se primjenjuju na taj proizvod), uvoznik ne smije taj proizvod staviti na tržište, a distributer na raspolaganje na tržištu, sve dok se ne provede njegovo usklađivanje. 

Nesukladnost znači nepridržavanje bilo kojeg od zahtjeva prema zakonodavstvu EU o usklađivanju ili prema Uredbi EU 2019/1020,  Zakonu i njegovim provedbenim (preuzetim ili donesenim) pravilnicima. Nesukladnost može biti: formalna - kad ne predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost korisnika; rizična - kad nesukladnost (uključujući i formalnu nesukladnost) predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost korisnika; i ozbiljno rizična - kad zahtjeva brzu intervenciju nadzornog tijela.

Ukoliko uvoznik ili distributer smatra ili ima razloga vjerovati da nesukladan proizvod predstavlja rizik, dužni su o tome obavijestiti nadležna inspekcijska tijela, a distributer i proizvođača ili uvoznika.  Proizvod koji predstavlja rizik je proizvod s potencijalnim nepovoljnim učinkom na zdravlje i sigurnost ljudi općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, okoliš, javnu sigurnost i druge javne interese zaštićene primjenjivim zakonodavstvom EU o usklađivanje u razmjeru koji nadilazi onaj koji se smatra razumnim i prihvatljivim u odnosu na njegovu namjenu ili u uobičajenim i razumno predvidljivim uvjetima upotrebe dotičnog proizvoda, uključujući trajanje upotrebe i, po potrebi, njegovo stavljanje u rad te zahtjeve za instalaciju i održavanje.

 Dok je proizvod pod odgovornošću uvoznika odnosno distributera, uvoznik i distributer moraju osigurati da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze sukladnost proizvoda s propisanim zahtjevima.

4.7. Zajedničke obveze proizvođača, uvoznika i distributera

Kad proizvođač, uvoznik ili distributer smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod koji je stavio na tržište je nesukladan proizvod (nije sukladan s odredbama propisa koji se primjenjuju na taj proizvod) treba bez odgađanja, poduzeti potrebne korektivne mjere kako bi se taj proizvod uskladio ili povukao s tržišta ili bi se spriječilo njegovo distribuiranje. Korektivne mjere znače bilo koju mjeru koju poduzima gospodarski subjekt kako bi uklonio nesukladnost, a u slučaju da to zatraži tijelo za nadzor tržišta ili na vlastitu inicijativu.

Ako pak proizvod predstavlja rizik, o tome odmah moraju obavijestiti: proizvođač, uvoznik i distributer - nadležna inspekcijska tijela; uvoznik - i proizvođača; a distributer - i proizvođača ili uvoznika (ako je proizvode uvezen na područje EU) kao i nadležna inspekcijska tijela one države članice u kojoj su navedeni proizvodi u tom smislu stavljeni na raspolaganje. Prilikom dostavljanja obavijesti o proizvodu koji predstavlja rizik, proizvođač, uvoznik i distributer dužni su dati i druge potrebne podatke, a posebno o nesukladnosti proizvoda i svim poduzetim korektivnim mjerama (ako su poduzete).

Proizvođač, uvoznik i distributer su obvezni, na zahtjev nadležnog inspektora osigurati sve podatke i dokumente nužne za dokazivanje sukladnosti proizvoda na jeziku lako razumljivom nadležnom inspektoru, te surađivati u svakoj poduzetoj radnji kako bi se uklonili rizici koje predstavlja proizvod koji je stavio na tržište.

4.8. Zadaće gospodarskih subjekata iz čl. 4. Uredbe EU 2019/1020

Obveza gospodarskih subjekta da su dužni u odnosu na određeni proizvod izvršiti zadaće propisane čl. 4. Uredbe EU 2019/1020 je potpuna novina Zakona. Prema toj odredbi, proizvod koji podliježe usklađenom zakonodavstvu smije se staviti na tržište samo ako postoji gospodarski subjekt sa poslovnim nastanom u EU i koji je ujedno odgovoran za provođenje zadaće iz čl. 4. st. 3. iste Uredbe.

Gospodarski subjekt s poslovnim nastavnom u EU, sukladno čl. 4. st. 3. Uredbe EU 2019/1020 treba izvršavati slijedeće zadaće: a) ako su zakonodavstvom EU o usklađivanju koje se primjenjuje na proizvod predviđene EU izjava o sukladnosti ili izjava o svojstvima i tehnička dokumentacija, provjeriti jesu li te izjave i tehnička dokumentacija sastavljeni na raspolaganje nadzornom inspekcijskom tijelu na njegov zahtjev ili ih staviti na raspolaganje na njegovih zahtjev tijekom razdoblja propisanim tim uredbama; b) na obrazloženi zahtjev tijela za nadzor tržišta dostaviti tom tijelu sve informacije i dokumentacije potrebne za dokazivanje sukladnosti proizvoda, i to na jeziku koje nadzorno tijelo može lako razumjeti; c) kada ima razloga vjerovati da određeni proizvod predstavlja rizik, o tome obavijestiti tijela za nadzor tržišta; d) surađivati s tijelima za nadzor tržišta, među ostalim na obrazloženi zahtjev, osiguravajući pritom da se hitne korektivne mjere poduzimaju radi ispravljanja svakog slučaja nesukladnosti sa zahtjevima iz zakonodavstva EU o usklađivanju koje se primjenjuje na dotični proizvod, ili ako to nije moguće, radi ublažavanja rizika koji taj proizvod predstavlja, kada to tijela za nadzor tržišta od njega zahtijevaju ili na vlastitu inicijativu kada gospodarski subjekt smatra ili ima razloga vjerovati da dotični proizvod predstavlja rizik.

4.9. Obveze vlasnika i korisnika proizvoda

Kad vlasnik smatra, ili ima razloga vjerovati, da proizvod nije sukladan s propisanim zahtjevima, uključujući i zahtjeve o periodičnim pregledima, proizvod ne smije staviti na raspolaganje niti ga koristiti sve dok se ne provede njegovo usklađivanje, a ukoliko taj proizvod predstavlja rizik, o tome mora obavijestiti proizvođača ili uvoznika ili distributera i nadležna inspekcijska tijela.

Korisnik smije upotrebljavati samo sukladne proizvode (one proizvode koji su u skladu s odredbama propisa koji se primjenjuju na taj proizvod), a kada taj proizvod predstavlja rizik - o tome mora obavijestiti vlasnika i nadležna inspekcijska tijela.

Vlasnik ili korisnik proizvoda obvezan je ispuniti i druge obveza ako su utvrđene pravilnicima za pojedine proizvode koji se donose temeljem Zakona.

5. TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti je tijelo koje obavlja poslove ocjenjivanja sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje (certificiranje) i pregled. Važeće EU direktive uvele su osam propisanih postupaka (modula) za ocjenjivanje sukladnosti, u rasponu od jednostavnih koji omogućuju proizvođaču da obavi unutrašnje provjere i sam izjavi sukladnost, do veoma složenih provjera svakog elementa proizvoda od strane ovlaštenog tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Pravilnikom ili tehničkim propisom usklađenim s relevantnom EU direktivom propisuje se koji se modul ili kombinacija modula može koristiti u odnosu na određeni proizvod ili skupinu proizvoda na koje se pravilnik odnosi.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne smije biti gospodarski subjekt za proizvode koje ocjenjuje niti smije biti izravno uključeno u projektiranje, proizvodnju ili izradu, stavljanje na tržište ili na raspolaganje na tržištu, instalaciju, korištenje ili održavanje tih proizvoda.

Zahtjevi koje moraju ispunjavati tijela za ocjenjivanje sukladnosti, izdavanje ovlaštenja za obavljanje poslova ocjenjivanja sukladnosti te provođenje postupka ocjenjivanja sukladnosti detaljno su utvrđena u IV. dijelu ovoga Zakona.

6. KONTAKTNA TOČKA ZA PROIZVODE I JEDINSTVEN URED ZA VEZU

6.1. Kontaktna točka za proizvode

 Sukladno čl. 9. Uredbe (EU) 2019/515 države članice EU dužne su imenovati i održavati Kontaktne točke za proizvode (PCP - Product Control Point) u svojem državnom području i osiguravati da njihove Kontaktne točke za proizvode imaju dostatne ovlasti i adekvatne resurse za pravilno izvršavanje svojih zadaća  bi se osigurala primjena načela uzajamnog priznavanja. Načelo uzajamnog priznavanja proizlazi iz sudske prakse Suda EU, a prema kojem načelu, države članice ne smiju na svojem državnom području zabraniti prodaju proizvoda koji su zakonito stavljeni na tržište u drugoj državi članice, osim u slučaju opravdanih razloga i prevladavajućih razloga od javnog interesa kad se može ograničiti njihovo stavljanje na tržište.

 Iako je i do sada u RH Kontakta točka za proizvode bila uspostavljena u ministarstvu nadležnom za gospodarstvo, sada je odredbom čl. 21. Zakona izrijekom propisano da se za Kontaktnu točku za proizvode određuje Ministarstvo, gospodarstva i održivog razvoja. Pristup Kontaktnoj točci moguć je putem njene mrežne stranice (www.mingor.gov.hr) i elektroničkom poštom (pcp@mingor.hr.).

6.2. Jedinstven ured za vezu i prekogranična uzajamna pomoć

Ovim Zakonom, Državni inspektorat se određuje za obavljanje poslova Jedinstvenog ureda za vezu i prekograničnu uzajamnu pomoć te je nadležan za koordinaciju aktivnosti vezanih uz inspekcijske nadzore proizvoda stavljenih na tržište RH u smislu Uredbe EU 2019/1020, kao i suradnje s drugim tijelima za nadzor tržišta država članica u slučajevima prekogranične uzajamne pomoći. Uz Državni inspektorat, Zakon propisuje obvezu sudjelovanja i drugih nacionalnih tijela za nadzor tržišta u provedbi Uredbe EU 2019/1020, svatko u svojem djelokrugu, kroz primjenu ICSMS sustava (Information and Communicaion System on Market Surveillance - Informacijski i komunikacijski sustav za nadzor tržišta) i izravnu suradnju s tijelima za nadzor tržišta drugih država članica u pogledu slučajeva prekogranične uzajamne pomoći, kao i obveznu suradnju s Jedinstvenim uredom za vezu u dotičnoj državi članici.

7. INSPEKCIJSKI NADZOR NAD PROVEDBOM ZAKONA

7.1. Stvarna nadležnost inspekcijskih tijela za provedbu nadzora

Nadzor tržišta odnosno inspekcijski nadzor nad provedbom poglavlja IV Uredbe EZ 765/2008 - koji se odnosi na stavljanje oznake CE, Uredbe EU 2019/1020 - koji se odnosi na proizvode na kojoj se ovaj Zakon primjenjuje, kao i Uredbe EU 2019/515 - o uzajamnom priznavanju proizvoda te Zakona i njegovih provedbenih pravilnika, svaki u svom djelokrugu obavljaju tržišni inspektori, inspektori opreme pod tlakom, elektroenergetski inspektori, građevinski inspektori i poljoprivredni inspektori Državnog inspektora, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.

Iznimno, inspekcijski nadzor nad provedbom Poglavlja IV Uredbe EZ 765/2008 u dijelu koji se odnosi na stavljanje oznake CE, Uredbe EU 2019/1020 i Uredbe EU 2019/515, ovoga Zakona i njegovih provedbenih pravilnika kojima se uređuju tehnički zahtjevi, obavljaju za:  radijsku opremu - inspektori elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM-a);  mjerila i neautomatske vage - mjeriteljski inspektori Državnog zavoda za mjeriteljstvo; opremu i zaštitne sustave namijenjene za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferu - elektroenergetski inspektori Državnog inspektorata. Zakonom je dodana nadležnost za obavljanje inspekcijskog nadzora i za:  opasne tvari u električnoj i elektroničkoj opremi, kojeg obavljaju, svaki u svom djelokrugu rada - tržišni inspektori i sanitarni inspektori Državnog inspektorata te farmaceutski inspektori Ministarstva zdravstva, te za  sigurnost dizala, kojeg obavljaju svaki u svom djelokrugu rada - tržni inspektori, građevinski inspektori i elektroenergetski inspektori Državnog inspektorata. Provjeru proizvoda pri uvozu radi stavljanja na tržište EU u skladu s člancima 25. do 28. Uredbe EU 2019/1020 obavlja Carinska uprava Ministarstva financija.

7.2. Ovlasti inspektora

Stvarno nadležni inspektori imaju ovlasti iz čl. 14. st. 4. Uredbe EU 2019/1020 i to:  od gospodarskog subjekta zahtijevati dostavu relevantne dokumentacije, tehničke specifikacije, podatke ili informacije o sukladnosti i tehničkim aspektima proizvoda, uključujući pristup ugrađenom softveru u mjeri u kojoj je takav pristup potreban radi procjene sukladnosti proizvoda s primjenjivim zakonodavstvom EU o usklađivanju, u bilo kojem obliku i bez obzira na medij ili mjesto na kojem su ti dokumenti, tehničke specifikacije, podatci ili informacije pohranjeni, te ovlast izrađivanja njihovih preslika ili zahtijevanja njihovog dostavljanja;  od gospodarskog subjekta zahtijevati dostavu relevantne informacije o lancu opskrbe, pojedinostima distribucijske mreže, količinama proizvoda na tržištu i o drugim modelima proizvoda koji imaju iste tehničke karakteristike kao dotični proizvod, ako je to važno za sukladnost s primjenjivim zahtjevima u okviru zakonodavstva EU o usklađivanju;  od gospodarskog subjekta zahtijevati dostavu relevantne dokumentacije potrebne za utvrđivanje vlasništva nad internetskim stranicama, ako su te informacije povezane s predmetom istrage (nadzora);  bez prethodne najave provoditi inspekcijske nadzore na terenu i fizičke provjere proizvoda;  pravo ulaska u sve poslovne prostore, zemljišta ili prijevozna sredstva koje gospodarski subjekt upotrebljava u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom ili profesionalnom djelatnošću radi utvrđivanja nesukladnosti i prikupljanja dokaza;  samoinicijativno pokretati istrage o tijelima za nadzor tržišta radi utvrđivanja i uklanjanja nesukladnosti;  od gospodarskog subjekta zahtijevati poduzimanje odgovarajućih mjera radi uklanjanja slučajeva nesukladnosti ili uklanjanja rizika; poduzimati odgovarajuće mjere ako gospodarski subjekt ne poduzme potrebne korektivne mjere ili ako nesukladnost ili rizik i dalje postoji, uključujući ovlast da zabrani ili ograniči stavljanje na raspolaganje proizvoda na tržištu ili narediti povlačenje ili opoziv proizvoda s tržišta ili opozove s tržišta²;  te;  izricati prekršajnim nalogom prekršajne sankcije za utvrđene prekršaje odnosno pokretati prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga mjesno nadležnom općinskom sudu - odjelu za prekršaje

8.            Zaključak

Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti osigurava se provedba triju donesenih europskih uredbi, od kojih je najznačajnija Uredba EU 2019/1020 dijelu jasnijeg, transparentnijeg i sveobuhvatnijeg propisivanja obveza gospodarskim subjektima, uključujući i pružatelje usluga informacijskog društva, pružatelje usluga provođenja narudžbi te vlasnike ili korisnike proizvoda. Zakonom se jačaju ovlasti nadležnih inspekcijskih tijela, uvodi mogućnost kupnje proizvoda pod tajnim identitetom kao jednom od metoda obavljanja inspekcijskog nadzora, a radi utvrđivanja da li proizvod koji se stavlja na tržište i na raspolaganje na tržištu ispunjava tehničke i druge propisane zahtjeve.

Darko Marečić, dipl. iur

[^ 1] Do stupanja na snagu ovoga Zakona, posebnim pravilnicima detaljnije su propisani tehnički zahtjevi i ocjenjivanje sukladnosti za: električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica, ograničavanje uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi, elektromagnetsku kompatibilnost, radijsku opremu, sigurnost strojeva, sigurnost dizala, osobnu zaštitnu opremu, opremu i zaštitne sustave namijenjene za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama, toplovodne kotlove na tekuće i plinovito gorivo, pokretnu tlačnu opremu, jednostavne tlačne posude, opremu pod tlakom visoke razine opasnosti, tehničke i mjeriteljske zahtjeve koji se odnose na mjerila i za neautomatske vage, drvne ploče, proizvode od kristalnog stakla, označivanje materijala glavnih dijelova obuće, nazivima tekstilnih vlakana i označivanju i obilježavanju sirovinskog sastava tekstilnih proizvoda, označivanje guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre. Prijelaznom odredbom čl. 35. Zakona propisano je da pravilnici koji su doneseni temeljem prvog Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti iz 2003. uključujući i pravilnike preuzete temeljem Zakona o normizaciji iz 1996.;  pravilnici doneseni temeljem Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti iz 2010.; i prethodno važećeg Zakona iz 2014. ostaju na snazi sve dok se  ne donesu novi pravilnici.

[²] Povlačenje podrazumijeva bilo koju mjeru usmjerenu na sprečavanje da proizvod u opskrbnom lancu bude stavljen na tržište.Opozivpodrazumijeva bilo koju mjeru čiji je cilj postići povrat proizvoda koji je već bio stavljen na raspolaganje krajnjem korisniku.

[³] Internetsko sučelje obuhvaća sve računalne programe, uključujući internetske stranice ili njihov dio ili aplikaciju, kojima upravlja gospodarski subjekt ili kojima se upravlja u njegovo ime, i koji služe kako bi se krajnjim korisnicima dao pristup proizvodima gospodarskog subjekta.

[⁴] Pružateljem usluga informacijskog društva je pravna osoba ili obrtnik koji pruža uslugu informacijskog društva, pod kojom se smatra svaka usluga koja se pruža uz naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga.