Učenje na daljinu, odnosno elektronički obavljene usluge

Porezna uprava je izdala mišljenje u kojem se osvrnula na PDV tretman organizacije virtualnih/online konferencija, seminara i raznih radionica.

Naime, Porezna uprava navodi da se online konferencije, seminari i razne radionice smatraju učenjem na daljinu, odnosno elektronički obavljenim uslugama u smislu članka 26. stavka 7. Zakona o PDV-u (NN 73/13 -  121/19).

Pri tome, PDV tretman takvih usluga ovisi o tome kome se takva usluga pruža tj. radi li se o poreznom obvezniku ili ne.

S tim u vezi, u slučaju ako se usluga obavlja fizičkoj osobi (koja nije porezni obveznik), ista je generalno oporeziva prema mjestu gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište i slično (tj. obračun PDV-a u državi članice potrošnje).

S druge strane, u slučaju ako se usluga obavlja poreznom obvezniku, ista je također oporeziva prema mjestu sjedišta primatelja (npr. u slučaju stranog poreznog obveznika primjenjuje se prijenos porezne obveze u skladu s člankom 17. stavkom 1. Zakon o PDV-u).

Dodatno, Porezna uprava nedavno je izdala dopunu mišljenja u kojem je upozorila da je potrebno obratiti pozornost smatra li se pojedina usluga učenjem na daljinu odnosno elektronički obavljenim uslugama (npr. elektronički obavljenim uslugama ne smatraju usluge podučavanja, kada predavač dostavlja sadržaj tečaja putem interneta ili elektroničke mreže kao i usluge podučavanja koje obuhvaćaju samo tečajeve korespondencije, kao što su tečajevi putem pošte). Naime, prilikom određivanja smatraju li se pojedine usluge učenjem na daljinu, odnosno elektronički obavljenim uslugama potrebno uzeti u obzir odredbe članka 7. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 koji definira što se smatra elektronički obavljenom uslugom.

Posebni postupci oporezivanja za usluge i prodaju dobara na daljinu

Mišljenje Porezne uprave – prodaja dobara na daljinu unutar EU

Vezano za prošlogodišnje usvajanje izmjena i dopuna Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kojima su propisane odredbe koje se tiču novih pravila vezanih za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu fizičkim osobama iz drugih država članica EU (s primjenom od 1. srpnja 2021. godine), Porezna uprava izdala je mišljenje u kojem se ukratko osvrnula na nova pravila.

Sukladno objavljenom mišljenju, porezni obveznik koji se odlučio na primjenu posebnog postupka oporezivanja nije obvezan izdavati račune za isporuke dobara na daljinu unutar EU. Pri čemu, ako bi se ipak odlučio za izdavanje računa, bio bi ga dužan izdati u skladu s pravilima o izdavanju računa one države članice u kojoj se prijavio za primjenu posebnog postupka oporezivanja.

Također, obavljene isporuke nije potrebno iskazivati u Knjizi izdanih računa niti u PDV obrascu, već je porezni obveznik dužan voditi zasebnu evidenciju o izvršenim transakcijama koja na zahtjev Porezne uprave i poreznog tijela države članice potrošnje treba biti dostupna u elektroničkom obliku. Takva evidencija treba biti u skladu s člankom 63.c stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 prema kojemu se evidencija smatra dovoljno detaljnom ako sadrži sljedeće podatke:

a)    državu članicu potrošnje u kojoj se usluga isporučuje;

b)    vrstu isporučene usluge;

c)    datum isporuke usluge;

d)    poreznu osnovicu uz naznaku korištene valute;

e)    sva naknadna povećanja ili smanjenja porezne osnovice;

f)     primijenjenu stopu PDV-a;

g)    iznos PDV-a koji je potrebno platiti uz naznaku korištene valute,;

h)    datum i iznos zaprimljenih uplata;

i)      sve predujmove uplaćene prije isporuke usluge;

j)      u slučaju izdavanja računa, podatke koje sadrži račun;

k)    ime korisnika usluge, ako je poreznom obvezniku poznato;

l)      podatke na temelju kojih se utvrđuje mjesto u kojem korisnik usluge ima sjedište, stalno prebivalište ili uobičajeno boravište.

Nadalje, Porezna uprava se u mišljenju osvrnula i na datum nastanka obveze za PDV, odnosno nastaje li ona pri plaćanju narudžbe ili po isporuci robe. Naime, Porezna uprava navodi da za isporuke dobara na daljinu oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena. U slučaju kada se krajnjem kupcu fakturira trošak dostave od treće strane, ta usluga oporezuje se na isti način kao isporuka dobara.

Mazars komentar

U predmetnom mišljenju Porezna uprava još jednom je podsjetila da se od 1. srpnja 2021. godine primjena MOSS-a (eng. Mini One Stop Shop) proširuje na sve usluge koje se obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici te na prodaju dobara na daljinu te MOSS postaje OSS (eng. One Stop Shop).

Svrha ovoga elektroničkog sustava je omogućiti poreznim obveznicima ispunjavanje obveze PDV-a prema svim državama članicama Europske unije u jednoj državi članici podnošenjem prijave PDV-a putem tog sustava s kojeg će se podaci iz prijave automatski prenositi onim državama članicama u kojima su isporuke oporezive.

Dodatno, hrvatski porezni obveznici se već mogu prijaviti u sustav OSS na stranicama Porezne uprave.