Broj klase: 410-19/26-02/122
Urudžbeni broj: 513-07-21-01-26-2
Zagreb, 20.05.2026.

Zaprimili smo elektroničkim putem vaš upit vezano uz porezni tretman članarine koju naplaćuje udruga. Navodite da se radi o udruzi građana (dalje: udruga) koja je osnovana prema hrvatskom Zakonu o udrugama (Narodne novine, broj: 74/14, 70/17, 98/19 i 151/22) te je upisana u hrvatski Registar neprofitnih organizacija. Dalje navodite da udruga svojim članovima naplaćuje godišnju članarinu te da se ona utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove. Pojašnjavate da postoji nekoliko tipova članarine ali da su uvjeti za sve članove jednaki (primjerice članarina A omogućuje sudjelovanje u radu odbora te svim ostalim pogodnostima, a članarina B omogućuje sve pogodnosti ali ne i sudjelovanje u radu odbora). Udruga, kako navodite, ima odbore koji su zaduženi za određene aktivnosti, a članovi udruge su njihovi članovi. U nastavku nabrajate neke koristi odnosno pogodnosti koje imaju članovi udruge:    

•     udruga razmatra i definira pitanja javnih politika relevantna za poslovanje svojih članova te ih komunicira najvišim razinama vlasti i javnosti,
•    društva članovi mogu povećati svoju vidljivost i mrežu potencijalnih klijenata i partnera te ojačati svoju konkurentsku prednost,
•    prilika za širenje poslovnih kontakata sudjelovanjem na brojnim poslovnim događanjima koje udruga organizira,
•    mogućnost promocije svog društva putem različitih komunikacijskih kanala udruge,
•    pravo na određeni postotak popusta na usluge koje pružaju drugi članovi udruge.

Postavili ste pitanje smatra li se članarina koju udruga naplaćuje svojim članovima članarinom koja ne predstavlja naknadu za obavljanje usluga prema članku 24. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22, 43/23, 1/24, 39/24, 16/25, 68/25, 11/26 i 35/26; dalje: Pravilnik o PDV-u). Ukoliko članarina ne predstavlja naknadu za obavljanje usluga prema članku 24. stavku 1 . Pravilnika o PDV-u, tražite potvrdu da za istu ne postoji obveza izdavanja računa te prijavljivanja u prijavi poreza na dodanu vrijednost (dalje: prijava PDV-a).

Nadalje, navodite odredbe članka 4. stavka 1. točke 1., članka 39. stavka 1. točki f) i l) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25, 32/26 i 48/26; dalje: Zakon o PDV-u), članka 24. stavka 1. Pravilnika o PDV-u te iznosite svoje mišljenje. Smatrate da se navedene aktivnosti udruge odnose na ispunjavanje statutom utvrđenih zadaća te da se ne radi o obavljanju usluga članovima odnosno da članarina ne predstavlja naknadu za obavljanje usluga i da ne postoji obveza izdavanja računa.

Na postavljena pitanja u nastavku odgovaramo.

Predmet oporezivanja PDV-om, prema odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o PDV-u, je isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.

Transakcijama koje su predmet oporezivanja, sukladno odredbama članka 8. stavaka 1. i 2. Pravilnika o PDV-u, razumijevaju se sve transakcije čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza. Bitno obilježje oporezive transakcije je međusobna uzročna veza između transakcije i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.

Porezni obveznik je, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o PDV-u, svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

Pravna ili fizička osoba smatra se poreznim obveznikom u smislu Zakona neovisno o tome smatra li se poreznim obveznikom i prema drugim zakonima, sukladno odredbi članka 4. stavka 7. Pravilnika o PDV-u.

Prema odredbama članka 6. stavka 2. Zakona o PDV-u i članka 6. stavaka 1. i 2. Pravilnika o PDV-u gospodarskom djelatnošću smatra se svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično) u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.
Smatra se da osoba obavlja gospodarsku djelatnost, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem trajnog ostvarivanja prihoda, odnosno primitaka. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak obavljanja gospodarske djelatnosti.

• Odredbama članka 39. stavka 1. točki f) i l) Zakona o PDV-u propisano je da su PDV-a oslobođene:
  usluge što ih za svoje članove obavljaju udruženja osoba koja obavljaju djelatnosti oslobođene PDV-a ili za koje nisu porezni obveznici, ako su te usluge namijenjene neposredno za obavljanje njihove djelatnosti, uz uvjet da ta udruženja od svojih članova za obavljene usluge zahtijevaju samo nadoknadu njihova dijela ukupnih troškova i da takvo oslobođenje ne dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,
• usluge i s njima usko povezane isporuke dobara koje neprofitne pravne osobe čiji su ciljevi političke, sindikalne, vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi obavljaju svojim članovima u njihovom zajedničkom interesu u zamjenu za članarinu utvrđenu u skladu s pravilima tih osoba, pod uvjetom da to oslobođenje neće narušiti načela tržišnog natjecanja.

Svaki porezni obveznik obvezan je, sukladno odredbi članka 78. stavka 1. točke 1. Zakona o PDV-u, izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik.

Nadalje, sukladno odredbama članka 24. Pravilnika o PDV-u, ako neprofitne pravne osobe, osnovane na temelju posebnih propisa, radi ispunjavanja svojih statutom utvrđenih zadaća ubiru članarinu, članarina ne predstavlja naknadu za isporuku dobara odnosno obavljanje usluga.
Ako neprofitne pravne osobe za prikupljenu članarinu obavljaju određene isporuke dobara odnosno usluga tada članarina predstavlja naknadu za te isporuke.
O članarini se radi u slučaju ako se članski doprinos utvrđuje po određenom kriteriju jednako za sve članove.

Slijedom navedenog, ako udruga pruža usluge svojim članovima za prikupljenu članarinu, ta članarina predstavlja naknadu te se radi o pružanju usluga uz naknadu odnosno o obavljanju gospodarske djelatnosti. Stoga, ako udruga obavlja gospodarsku djelatnost, smatra se poreznim obveznikom u smislu odredbi Zakona o PDV-u.
Međutim, iz navoda u upitu nije razvidno o kakvoj udruzi se radi, koje aktivnosti provodi niti što konkretno predstavljaju i na koji način se realiziraju pogodnosti koje članovi udruge dobivaju. U tom pogledu nije moguće dati konkretan odgovor na postavljeno pitanje o poreznom tretmanu, a činjenično stanje moguće je utvrditi u postupku poreznog nadzora.
Također, napominjemo da u upitu nije navedeno dovoljno podataka o aktivnostima udruge za ocjenu jesu li ispunjeni propisani uvjeti za primjenu poreznog oslobođenja iz članka 39. stavka 1. točki f) i l) Zakona o PDV-u. Naime, porezno oslobođenje primjenjuje se u slučaju kada udruga obavlja usluge uz naknadu koje podliježu oporezivanju PDV-om, ali su ispunjeni uvjeti propisani za njegovu primjenu.