S obzirom na sukob SAD-a i Irana te druga geopolitička zbivanja na Bliskom istoku koja su ponovno potaknula rast cijena energenata na svjetskim tržištima, kao i činjenicu da se Hrvatska u prvih sedam mjeseci svrstala među tri države članice EU-a s najvišim rastom inflacije, donošenje 11. paketa mjera zaštite bilo je očekivano, iako se njime nastavlja odstupanje od najavljenog postupnog smanjivanja subvencija cijena energenata, navodi se u osvrtu Povjerenstva na 11. Vladin paket mjera usvojen prošli tjedan, vrijednosti 259,9 milijuna eura, koji se odnosi na razdoblje od listopada do kraja ožujka iduće godine.

Iz Povjerenstva podsjećaju da je Vlada započela s provedbom mjera zaštite stanovništva i gospodarstva od posljedica rasta cijena u veljači 2022. godine, od kada je doneseno ukupno deset paketa mjera zaštite, ukupne vrijednosti 7,4 milijarde eura, odnosno devet milijardi eura kada se uključe i mjere povezane s pandemijom bolesti covid-19.

S obzirom na znatno fiskalno opterećenje koje provedba tih mjera predstavlja za državni proračun, kao i na preporuke Europske komisije iz početka 2023. godine o potrebi postupnog ukidanja mjera te njihova usmjeravanja prema najugroženijim skupinama stanovništva, podsjeća Povjerenstvo, u rujnu 2025. došlo je do značajnijeg smanjenja vrijednosti devetog paketa mjera. Istodobno su najavljene daljnje redukcije opsega mjera zaštite, međutim, s desetim paketom donesenim u ožujku 2026., vrijednosti 449 milijuna eura, dolazi do ponovnog znatnog povećanja.

Vrijednost novog paketa od 259,9 milijuna eura, napominje Povjerenstvo, znatno je manja od vrijednosti desetog paketa, a najveći dio sredstava i dalje je usmjeren na subvencioniranje električne energije, plina i toplinske energije te na naknadu troškova energije za ugrožene kupce energenata.

Zahvaljujući tim mjerama cijene električne energije i plina za kućanstva te znatan dio gospodarstva ostaju nepromijenjene, uz nastavak potpore najugroženijim skupinama stanovništva i pružateljima socijalnih usluga.

Osim navedenih mjera, paket obuhvaća potpore za jesensku sjetvu, potpore za održivo ribarstvo i potpore prijevoznicima, jednokratne novčane naknade braniteljima i civilnim stradalnicima rata, kao i mjere potpore za kupnju vozila za velike obitelji, navodi Povjerenstvo.

Mjere nastaviti usmjeravati na ranjive skupine

Kaže i da kretanja međunarodnih cijena sirovina i energenata opravdavaju nastavak intervencija kojima se nastoji ublažiti prijenos vanjskih cjenovnih šokova na kućanstva i gospodarstvo, no s druge strane, ocjenjuje, brži rast minimalnih plaća i mirovina od cijena u razdoblju od lipnja 2025. do lipnja 2026. umanjuje potrebu za intervencijom.

K tome, sama činjenica da se inflatorni pritisci zadržavaju relativno dugo ukazuje i na potrebu preispitivanja učinkovitosti, ciljanosti i vremenskog trajanja postojećih mjera.

"U okolnostima u kojima se istodobno bilježe visoke razine cijena i ograničen fiskalni prostor, široko postavljene subvencije postaju sve manje održiv instrument za trajno rješavanje inflatornih pritisaka, osobito ako se njima obuhvaćaju i skupine korisnika koje nisu izravno ugrožene rastom troškova života", poručuje Povjerenstvo.

Naime, napominje, s fiskalnog i ekonomskog aspekta važno je razlikovati mjere kojima se štite ranjive skupine od mjera kojima se administrativnim ograničavanjem cijena široko intervenira na tržištu. Prve imaju jasno izraženu socijalnu funkciju i mogu biti opravdane sve dok postoji izvanredna potreba za zaštitom dohotka najugroženijih kućanstava.

Druge, međutim, nose veći rizik narušavanja cjenovnih signala i stvaranja trajne ovisnosti pojedinih sektora o proračunskoj potpori. Stoga bi daljnje trajanje takvih mjera trebalo biti povezano s jasno utvrđenim kriterijima, vremenskim ograničenjem i postupnim prelaskom na ciljanije oblike potpore, smatra Povjerenstvo.

"Mjere zaštite od posljedica rasta cijena trebaju se nastaviti postupno usmjeravati prema skupinama koje su najizloženije posljedicama cjenovnih šokova, uz istodobno jasno vremensko ograničavanje široko postavljenih subvencija. Takav pristup omogućio bi zadržavanje potrebne socijalne zaštite, ali i smanjio rizik da privremene krizne intervencije postanu trajno opterećenje za javne financije.

U uvjetima ponovno aktivnih fiskalnih pravila i ograničenog prostora za povećanje rashoda, stvaranje takvog prioriteta nije samo pitanje učinkovitosti javnih politika, već i preduvjet očuvanja srednjoročne održivosti javnih financija", zaključilo je.