Broj klase: 410-01/26-01/226
Urudžbeni broj: 513-07-21-01-26-3
Zagreb, 16.06.2026.

Zaprimili smo vaš upit o obvezi izdavanja računa za predujam u slučaju kada obrtnik koji porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu, po izdanoj ponudi za obavljanje usluge, primi predujam. Konkretno vas zanima treba li takav obrtnik izdati fiskalizirani račun za predujam zaprimljen od građanina odnosno potrošača i ako treba, izdaje li po obavljenoj usluzi fiskalizirani račun na preostali iznos cijene te usluge ili stornira račun za predujam i izdaje fiskalizirani račun za ukupan iznos cijene usluge.

U nastavku dajemo odgovor.

Člankom 6. Zakona o fiskalizaciji („Narodne novine“, broj 89/25) propisano je da su obveznici fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji dužni provoditi fiskalizaciju računa za sve djelatnosti, osim za ostvarene promete u djelatnostima iz članka 4. toga Zakona. U smislu Zakona o fiskalizaciji, fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci iz računa te provedba ostalih mjera koje provode obveznici fiskalizacije računa, kako bi se omogućio učinkovit nadzor ostvarenog prometa u krajnjoj potrošnji. Zakon o fiskalizaciji ne propisuje obvezu izdavanja računa, već obvezu fiskalizacije računa kada postoji obveza izdavanja računa.

Obveza izdavanja računa propisana je Općim poreznim zakonom („Narodne novine“, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24 i 151/25; u daljnjem tekstu: OPZ) kao i posebnim propisima, prema kojima je izdavanje računa obavezno za svaku obavljenu isporuku dobara te za svaku izvršenu uslugu. Člankom 62. OPZ-a propisana je opća odredba prema kojoj su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

Člankom 34. stavkom 4. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23 i 152/24) propisano je da porezni obveznik za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora izdati račun, osim ako je zakonom kojim je uređen opći porezni postupak i zakonom koji uređuje fiskalizaciju propisano drukčije.

Člankom 48. stavcima 4. i 5. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 56/23, 143/23, 16/25 i 157/25) propisano je da se računom iz članka 34. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak smatraju i potvrdnice iz naplatnih uređaja te svaka isprava koja sadrži sljedeće podatke: 

• podatke o izdavatelju (naziv radnje, podatke o vlasniku odnosno nositelju zajedničke djelatnosti, a osobito ime i prezime, osobni identifikacijski broj, adresu prebivališta ili uobičajenog boravišta),
• podatke o poslovnoj jedinici ako je promet obavljen preko poslovne jedinice,
• nadnevak izdavanja računa,
• broj računa,
• naziv robe ili usluge,
• jediničnu cijenu,
• ukupni iznos računa te
• ostale podatke prema propisima o fiskalizaciji.

Računi se ispostavljaju najmanje u dva primjerka – jedan se uručuje kupcu, a drugi služi izdavatelju kao isprava za knjiženje u poslovnim knjigama.

Iako Zakon o porezu na dohodak i OPZ ne propisuju obvezu izdavanja računa za predujam, već samo obvezu izdavanja računa građanima, mišljenja smo da porezni obveznik u opisanoj situaciji treba izdati ispravu kojom potvrđuje primitak predujma, a koja bi radi knjiženja u poslovnim knjigama i evidencijama trebala sadržavati sve podatke propisane člankom 48. stavkom 5. Pravilnika o porezu na dohodak.

Neovisno o tome kako će porezni obveznik nazvati takvu ispravu (potvrda o uplaćenom predujmu, račun za predujam i dr.), ona se u skladu s odredbom članka 48. stavka 4. Pravilnika o porezu na dohodak smatra računom, slijedom čega je obveznik fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji dužan provesti postupak fiskalizacije računa.

Nakon izvršene isporuke, porezni obveznik ima mogućnost stornirati prethodno izdani račun za predujam te izdati novi račun na ukupnu vrijednost pružene usluge ili izdati račun samo za preostali iznos koji je potrebno podmiriti. Koju god mogućnost odabere, dužan je provesti postupak fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji u skladu s odredbama Zakona o fiskalizaciji.