Izvršno tijelo Europske unije procjenjuje da je godišnje potrebno skupiti 180 milijardi eura kako bi se obnovila uništena priroda, zatrovana zemlja, očuvala staništa životinja, uredile rijeke, obale i slično. Toliki novac teško može doći iz državnih proračuna pa Bruxelles želi prikupiti novac od kompanija i ulagača.

Europska komisija je ideju o "Kreditima za zaštitu prirode" (eng. Nature Credits) predstavila prije godinu dana, a u četvrtak ju je aktualizirala tijekom konferencije "Zeleni tjedan EU-a" u Bruxellesu. Poljoprivrednici, šumari, ribari, upravitelji i vlasnici zemljišta i lokalne zajednice obnavljali bi prirodu, a taj njihov rad bi provjeravale stručne službe. Dodijeljivale bi im certifikate, koje bi zatim pretvarali u "Kredite za zaštitu prirode" s naznačenim iznosom u eurima, te ih prodavali po toj vrijednosti kompanijama.

Francuska državna agencija za očuvanje voda Seine Normandie jedna je od 90 institucija diljem Europe koja na terenu ispituje može li to funkcionirati. Seine Normandie planira urediti močvarna područja i rijeke u Francuskoj, a dobivene "Kredite za zaštitu prirode" bi kupile kompanije koje se služe tamošnjom vodom u poslovnom procesu. Primjerice, proizvođač pića koji bi htio imati dugoročno čistu i kvalitetnu vodu za proizvodnju soka platio bi agenciji Seine Normandie da uredi močvarno i riječno područje. U tom iznosu bi dobio papir, odnosno vrijednosnicu.

"Trenutno ispitujemo koliki je interes kompanija", kaže Mathias Nuris-Souquet, analitičar te agencije. Proizvođač sokova bi kasnije mogao prodati vrijednosnicu na sekundarnom tržištu."Postavlja se pitanje zašto bi ju netko ondje kupio", napominje Sonja Stuchey, osnivačica grupacije Landbanking, financijske institucije koja se bavi ulaganjima i procjenom vrijednosti prirode.

"Bez poslovnog interesa, teško će zaživjeti ova shema", dodaje. Kompanija koja otkupi "Kredit za zaštitu okoliša" od francuskog proizvođača sokova mogla bi ga iskoristiti kao dozvolu za djelomično zagađenje vode, tla ili sječe šume u Francuskoj ili nekom drugom dijelu Europe.

Građevinska kompanija koja recimo gradi blok zgrada u šumskom području u Švedskoj ili Rumunjskoj. Kompanije bi mogle kupovati "Kredite za zaštitu okoliša" i samo kako bi pokazale su ekološki osviještene, kako bi život bio zdraviji i ugodniji u njihovom području, ili naprosto da pridobiju javnost ili ostvare neki drugi poslovni interes zahvaljujući ulaganju u zaštitu prirode.

"Zasad, međutim, nismo primijetili interes kompanija ako nemaju zaradu od toga, odnosno ako nije riječ o poslovnom slučaju", kaže Andras Krolopp iz organizacije za zaštitu okoliša The Nature Conservancy. "Teško je pridobiti kompanije da dobrovoljno kupuju takve vrijednosnice i na volonterskoj baci financiraju okoliš", dodaje. Neki stoga smatraju da će biti potrebno uvesti obveze kompanijama da ulažu u prirodu, ili im ponuditi porezne olakšice ako to rade, ili nešto treće. "Tek treba definirati kakav će to biti financijski instrument", kaže Stuchey.

Krolopp je član radne skupine od 150 ekologa, ekonomista, pravnika i državnih službenika koji rade na nacrtu tržišta "Kredita za zaštitu okoliša". Do kraja 2027. godine to izvješće moraju predati Europskoj komisiji, koja bi ga zatim trebala poslati državama članicama i Europskom parlamentu na usvajanje. "Napravljen je napredak unutar radne skupine, ali još ne znamo kako će završiti. Još je puno nepoznanica kako bi ovo funkcioniralo", napominje Krolopp.

Od 74 osobe koje su sudjelovale na konferencijskom panelu o toj temi u Bruxellesu, njih 36 posto je izjavilo da je još prerano za reći hoće li to funkcionirati. Oko 30 posto ih smatra da takav sistem nije vjerodostojan, a oko 30 posto ih smatra da jest. Istovremeno stanovnici EU-a smatraju da je okoliš ugrožen i da ga treba zaštiti. Više od 90 posto ispitanika u 27 zemalja članica smatra zaštitu bioraznolikosti i prirode ključnom za zdravlje, sigurnost hrane, čistu vodu, otpornost na klimatske promjene, kao i za dugoročni gospodarski prosperitet, pokazuje istraživanje Eurobarometra objavljeno u srijedu.