Broj klase: 410-01/25-01/398
Urudžbeni broj: 513-07-21-01-25-2
Zagreb, 15.12.2025.

Zaprimili smo putem maila vaš upit vezano za porezni tretman poklonjene police osiguranja pravne zaštite. U upitu navodite da trgovačko društvo “A” obavlja djelatnost zastupanja u osiguranju te da u narednom periodu planira, u svrhu unaprjeđenja poslovne suradnje i dodatnog promoviranja društva, klijentima uz redovnu ponudu paketa osiguranja pokloniti police osiguranja pravne zaštite. U vezi s navedenim postavljate pitanje vezano za porezni tretman tako poklonjene police.

Vezano za postavljena pitanja u nastavku odgovaramo.

Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 114/22 i 114/23; dalje u tekstu: Zakon) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona. 
U skladu s člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18, 1/19, 1/20, 59/20, 1/21, 156/22, 156/23 i 16/25) rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavku 1. Zakona, smatraju se smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.

Prema članku 7. stavku 1. točki 3. Zakona, porezna osnovica povećava se za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom. Nadalje prema stavku 6. navedenoga članka Zakona o porezu na dobit, iznimno, od navedenoga ne smatraju se reprezentacijom proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 22,00 eura. 

U skladu s člankom 23. Pravilnika o porezu na dobit poslovnim partnerima iz članka 7. stavka 1. točka 3. Zakona smatraju se osobe s kojima postoji poslovni odnos ili se očekuje da će se takav odnos uspostaviti. Troškovima reprezentacije s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost smatraju se darovi sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, sukladno članku 7. stavku 1. točki 3. Zakona, koji su dani poslovnom partneru ili njegovu opunomoćeniku ili nekoj drugoj osobi, ako za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja.

Članak 24. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit propisuje da se troškovima promidžbe za koje se ne uvećava porezna osnovica u smislu članka 7. stavka 6. Zakona koji uključuje mogućnost darivanje proizvoda, smatraju i troškovi nastali putem sredstva javnog priopćavanja, na oglasnim stupovima i pločama, telopima, lecima, katalozima, sajmovima, troškovi nagradnih igara u skladu s propisima o priređivanju nagradnih i sličnih igara, te troškovi kojim se promiče ime, dobro ili usluga poreznog obveznika na drugi način koji ima javno obilježje. 

Poduzetnici svoje promidžbene aktivnosti mogu osmisliti na različite načine te zbog nepredvidivosti načina i oblika u kojima se može pojaviti promidžba proizvoda, usluga ili imena poduzetnika, Zakon i Pravilnik ne navode taksativno koji se troškovi smatraju promidžbom ili promocijom, ali su takvi troškovi porezno priznati rashodi poslovanja, pod uvjetom da su učinjeni u poslovne svrhe, odnosno da su povezani s ostvarivanjem prihoda. 

U situaciji opisanoj u upitu, istaknuto je da će trgovačko društvo u svrhu poslovne suradnje i dodatnog promoviranja društva klijentima uz redovne proizvode pokloniti police osiguranja pravne zaštite, što znači u sklopu marketinške akcije promoviranja novog proizvoda i svog imena. Troškovi promidžbe su porezno priznati troškovi sa stajališta propisa o oporezivanju porezom na dobit, odnosno smatrali bi se kao rashodi učinjeni s ciljem povećanja prihoda.

Nadalje, a vezano za pitanje poreznog aspekta poklonjene police sa stajališta oporezivanja porezom na dohodak navodimo da u skladu s člankom 11. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 56/23, 143/23, 16/25), primicima se ne smatraju povoljnije mogućnosti kupnje roba i usluga, uključivo i prigodni primitak dodatne robe ili usluge, te drugi slični primici koji su dostupni svim fizičkim osobama pod jednakim uvjetima i ako nisu u svezi s ostvarivanjem oporezivog dohotka iz članka 5. Zakona. Sukladno navedenom poklonjena polica osiguranja pravne zaštite se fizičkoj osobi primatelju navedene police ne smatra oporezivim primitkom uz ispunjenje propisanih uvjeta.