U novome broju Osvrta Instituta za javne financije Urban predlaže četiri konkretne mjere poreznog rasterećenja koje bi povećale neto plaće visoko plaćenih zaposlenika, a mogle bi se oblikovati tako da ne predstavljaju značajan trošak za javne proračune. Prva je uvođenje najviše osnovice za obračun doprinosa za zdravstveno osiguranje, na razini od pet prosječnih bruto plaća iz prethodne godine. 

Nadalje, predlaže smanjenje najviše osnovice za doprinose za mirovinsko osiguranje sa šest na pet prosječnih bruto plaća iz prethodne godine. Tu je i povećanje praga za primjenu druge stope poreza na dohodak na 7.200 eura mjesečno. Naposljetku, grad u kojem zaposlenik prebiva trebao bi birati najnižu dopuštenu visinu druge stope poreza na dohodak, što je 25 posto. Prema tim procjenama, prihod od doprinosa za zdravstveno osiguranje smanjio bi se u 2025. za 55 milijuna eura ili 1,2 posto, od doprinosa za prvi stup mirovinskog osiguranja za 14 milijuna eura ili 0,3 posto te od poreza na dohodak za 51 milijun eura ili za 1,8 posto, izračunao je Urban.

"Visokoobrazovani i visokokvalificirani radnici ključni su za dugoročni razvoj gospodarstva. Njihovo zadržavanje u Hrvatskoj, kao i privlačenje stručnjaka iz inozemstva, uvelike ovisi i o poreznom okviru. Predložene mjere pokazuju da je moguće smanjiti porezno opterećenje rada i time povećati konkurentnost, a da se pritom ne ugrozi stabilnost javnih financija", zaključio je. Inače, Urban je u analizi utvrdio da, iako je Hrvatska po visini opterećenja u europskom prosjeku, porezni sustav ipak nije dovoljno konkurentan za zadržavanje vrhunskih stručnjaka. Navodi da je u posljednjih desetak godina Hrvatska smanjila porezno opterećenje na dohodak od rada, pri čemu su promjene najviše osjetili zaposlenici s visokim primanjima. Za radnike s prosječnim plaćama, pak, udio poreza i doprinosa u bruto plaći ostao je gotovo nepromijenjen.

Tako, u usporedbi sa zemljama EU-a, Hrvatska se nalazi u sredini ljestvice poreznog opterećenja dohotka od rada, a to se odnosi i na zaposlene s prosječnom plaćom i na one s višim plaćama. Zaposlenici s visokim plaćama u Hrvatskoj plaćaju više poreza nego njihovi ekvivalenti u Češkoj, Slovačkoj ili Mađarskoj, ali ipak manje nego u Sloveniji, Italiji ili Austriji. Dakle, Hrvatska nije među porezno najopterećenijim zemljama za rad, ali također ne nudi dovoljno konkurentan okvir za privlačenje i zadržavanje visokokvalificiranih stručnjaka, smatra Urban.