Eurosatory, najveći europski sajam naoružanja i vojne opreme koji se svake dvije godine održava u Parizu, ne propušta nitko tko je u tom biznisu pa tako ni predstavnici hrvatske vojne industrije, kojoj je opet nakon koronakrize krenulo i bilježi brz rast izvoza. Prošla je godina za najvećeg među njima, karlovačkog proizvođača pištolja i jurišnih pušaka HS Produkt, bila najbolja u povijesti, a uprihodio je više od 1,07 milijardi kuna, gotovo u cijelosti na stranim tržištima.

Drugi najveći igrač u ovom sektoru zagrebački DOK-ING od izvoza svojih robotiziranih besposadnih vozila za razminiranje ostvario je rekordnih 265 milijuna kuna prihoda. Proizvođač kaciga Šestan-Busch uprihodio je 66 milijuna kuna, a otprilike toliko i državna Agencija Alan. Pa premda su najveći imali svoje štandove u Parizu, važan je jak zajednički nastup putem Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambenih industrija, koji okuplja već više od 60 hrvatskih tvrtki. Koliko taj sektor bukti, pogotovo nakon početka rata u Ukrajini, pokazuje i to što je prije tri mjeseca taj klaster obuhvaćao 40-ak tvrtki.

Goran Basarac, predsjednik Klastera, potvrđuje da je potražnja za oružjem i dalje velika, kao i na posljednjem vojnom sajmu u Njemačkoj prije nekoliko mjeseci, na kojem su kupci doslovno htjeli kupiti i proizvode skidajući ih s izložbenih lutaka. "Potražnja je slična, ali došlo je do velike fragmentacije tržišta", kaže Basarac. Potražnja vezana za rat u Ukrajini, naime, ne dolazi s vladine razine, nego se čini da svaka vojna postrojba u Ukrajini ima svog predstavnika koji dolazi naručivati i kupovati te želi neke svoje posebnosti. Ta je situacija teška za proizvođače, primjerice kaciga, jer se radi o narudžbama od 1500 do 2000 proizvoda, što znači da ne mogu proizvesti velike serije, nego se moraju prilagođavati svakom naručitelju. Osim Ukrajine, glavna tema na Eurosatoryju je Europski obrambeni fond (EDF), koji je već na početku težak oko 8 milijardi eura. EDF je već startao, kaže Basarac, a Klaster radi na povezivanju jer se na sredstva tog fonda naši proizvođači ne mogu samostalno prijavljivati, nego u kooperacijama, u pravilu barem s tri tvrtke iz barem dviju zemalja.