RVR je zaštitarska tvrtka koja je modelom radničkog dioničarstva 2007. bila izdvojena iz sustava Hrvatskih željeznica (HŽ) i deseta je na listi najvećih hrvatskih poreznih dužnika s ukupno 43,5 milijuna kuna duga. Dugogodišnjeg predsjednika uprave RVR-a Željka Mića sumnjiči se da je od 2007. do 2010. sudjelovao u izvlačenju 1,5 milijuna kuna preko fiktivnih dežurstava zaštitara na raznim lokacijama što je kasnije bilo naplaćivano HŽ-u. Uprava RVR navodno je naplaćivala dežurstva po cijeni od 50 kuna po satu plus PDV, što je mnogo više od tržišne cijene, ali nije plaćala porez tako da je već 2010. porezni dug te tvrtke s tada više od 400 zaposlenika iznosio oko 24 milijuna kuna. Te godine je uprava RVR uzela 10 milijuna kuna hipotekarnog kredita kod Hrvatske poštanske banke (HPB) za podmirenje obveza prema Poreznoj upravi, no taj se dug godinama samo povećavao.

U aranžmanu s HPB-om još veće obaveze imali su radnici RVR-a kojima je 2007. bilo ponuđen ulazak u ESOP program radničkog dioničarstva što je prihvatilo njih nešto manje od tri stotine. Radnici su navodili da su bili ucijenjeni gubitkom posla ako ne podignu kredit za kupnju udjela što su mogli ostvariti isključivo kreditom HPB-a. Kako su isticali, uprava ih je natjerala na podizanje nepovoljnih kredita od 20.000 do 200.000 kuna, ukupno oko 23 milijuna kuna što još i danas otplaćuju iako su ostali bez posla. Na inicijativu radnika nad RVR je 2012. bio otvoren stečajni postupak, no bio je obustavljen odlukom Visokog trgovačkog suda nakon protivljenja uprave te tvrtke. Kako se tada isticalo, članovi uprave Željko Mić i Ljubica Radić sami su sebe vratili na posao, ali ne i većinu radnika. Uslijedilo je neuspješan pokušaj pokretanja predstečajne nagodbe početkom 2014. godine, a nakon odbijanja plana financijskog restrukturiranja, u lipnju prošle godine pokrenut je stečajni postupak koji još traje.