Prednosti uvođenja eura

Kao jednu od prednosti uvođenja eura u Republici Hrvatskoj možemo istaknuti ukidanje valutnog rizika povezanog s tečajem kune prema euru, a kojemu je hrvatsko gospodarstvo osobito izloženo. Naime, valutnom ili tečajnom riziku izloženi su svi ekonomski subjekti s neusklađenom valutnom strukturom imovine i obveza, te primitaka i izdataka, s obzirom da u slučaju promjene tečaja domaće valute dolazi do promjene u neto vrijednosti njihove imovine. Uvođenjem eura, valutni rizik će gotovo u potpunosti nestati radi toga što će sav dug koji je trenutačno vezan uz euro postati dug u domaćoj valuti.

Uvođenje eura utjecati će i na smanjenje troška zaduživanja domaćih sektora. Naime, kamatne stope će se približiti razinama kamatnih stopa u području eurozone, a što će povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Kamatne stope na dug domaćih sektora ovise o nizu čimbenika kao što su rizik zajmoprimca, rizik države u kojoj zajmoprimac i banka posluju, regulatorni trošak… Uvođenje eura pozitivno će se odraziti na te čimbenike, što će pridonijeti poboljšanju uvjeta financiranja za domaće sektore. S druge strane, treba imati na umu da uvjeti financiranja domaćih sektora ovise i o kretanjima na međunarodnim financijskim tržištima, a koja će se mijenjati do razdoblja uvođenja eura u Republici Hrvatskoj. Stoga se ne može sa potpunom sigurnošću znati kakva će biti razina kamatnih stopa nakon uvođenja eura, ali za očekivati je da će biti niža, nego što bi bila u slučaju da se zadrži nacionalna valuta. Niže kamatne stope u gospodarstvu povećati će konkurentnost domaćih poduzeća i tako im osigurati prijeko potrebne preduvjete za daljnje investicije i zapošljavanje.

Uvođenjem eura otvoriti će se i dodatni prostor za smanjenje kamatnih stopa banaka. Naime, postojeći instrumenti monetarne politike Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: HNB) zamijenit će se istovrsnim instrumentima Europske središnje banke (u nastavku teksta: ESB), čime će se regulatorni trošak za banke osjetno smanjiti. Uz to, stopa obvezne pričuve, koja trenutačno iznosi 12%, nakon uvođenja eura izjednačit će se sa stopom ESB-a, koja iznosi 1%, uz izmjenu obuhvata. Ukinut će se obveza održavanja minimalno potrebnih deviznih potraživanja, koja trenutačno iznose 17% ukupnih deviznih obveza. Navedene izmjene smanjit će regulatorni trošak s procijenjenih 0,45% na kraju 2016. godine na samo 0,01%. Kao posljedica osjetnog smanjenja regulatornog troška s kojim se suočavaju banke, kamatne stope na bankovne kredite gospodarstvu mogle bi se smanjiti, odnosno približiti kamatnim stopama u državama jezgre europodručja.

Uvođenjem eura nestati će transakcijski (mjenjački) troškovi zamjene kuna u eure i obratno. Ti troškovi proizlaze iz razlike kupovnoga i prodajnog tečaja, te naknada i provizija banaka i mjenjačnica pri obavljanju konverzije, uključujući i konverziju kartičnih transakcija iz eura u kune pri korištenju platnih kartica hrvatskih izdavatelja u državama europodručja. Procjenjuje se da transakcijski trošak domaćih sektora (kućanstava i poduzeća) zbog transakcija zamjene kuna u eure i obratno iznosi od 0,1 do 0,3% BDP-a na godišnjoj razini, a što odgovara procjenama drugih država koje su uvodile euro.

Za pretpostaviti je da će uvođenjem eura doći i do smanjenja naknada za nacionalna i prekogranična plaćanja u eurima. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju na snagu je stupila obvezna jednakost naknada koje banke zaračunavaju klijentima pri izvršenju prekograničnih platnih transakcija u eurima (plaćanja između banaka u Hrvatskoj i banaka u drugim članicama EU-a) s naknadama za izvršenje nacionalnih platnih transakcija u eurima (plaćanja unutar Hrvatske). Stoga, kada euro postane zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, naknade za nacionalna eurska plaćanja bi se trebale smanjiti na razinu sadašnjih naknada za nacionalna kunska plaćanja.Prema tome, naknade za prekogranična eurska plaćanja morat će se uskladiti s naknadama za nacionalna eurska plaćanja, a što će utjecati na smanjenje transakcijskih troškova subjektima koji su uključeni u vanjskotrgovinsku razmjenu s europodručjem.

Uvođenje eura Republici Hrvatskoj omogućiti će sudjelovanje u raspodjeli monetarnog prihoda Eurosustava. Na taj način HNB će imati pravo sudjelovati u godišnjoj raspodjeli monetarnog prihoda na razini Eurosustava, a što bi se trebalo pozitivno odraziti na višak prihoda nad rashodima HNB-a koji se uplaćuje u državni proračun. Ujedno će pristupanjem europodručju, HNB zadržati glavninu svojih međunarodnih pričuva u obliku investicijskog portfelja na kojima će i na dalje ostvarivati prihode.

Prema dosadašnjem iskustvu usporedivih članica europodručja za očekivati je da će doprinos HNB-a ukupnom udruženom monetarnom prihodu biti osjetno manji od iznosa koji će mu biti alociran u godišnjoj raspodjeli. Tako je na primjer za Slovačku, čiji je udio u raspodjeli usporediv s udjelom koji bi imala Republika Hrvatska, neto rezultat udruživanja i preraspodjele monetarnog prihoda Eurosustava u 2015. godini bio pozitivan i iznosio je 51,6 milijuna eura (45,1 milijuna eura u 2014. godini).

Republika Hrvatska će ulaskom u monetarnu uniju, dobiti pristup Europskom mehanizmu za stabilnost (u nastavku teksta: ESM) koji služi za pružanje pomoći državama koje se susreću s financijskim poteškoćama. Naime, države koje su izgubile pristup financijskom tržištu mogu zatražiti kredit koji se uvjetuje provedbom programa makroekonomske prilagodbe. Uz to, ESM može pružiti podršku i otkupom državnih obveznica na primarnom ili sekundarnom tržištu, te putem odobrene preventivne kreditne linije za države kojima prijete financijske poteškoće. Također, može odobriti i kredit za dokapitalizaciju kreditne institucije ili je izravno dokapitalizirati, kako bi se očuvala stabilnost financijskog sustava monetarne unije.

Ukupan kreditni kapacitet ESM-a iznosi 500 milijardi eura, s tim da sredstva ESM pribavlja na financijskim tržištima izdavanjem vrijednosnih papira. U svrhu pribavljanja sredstava može ući u financijski aranžman s državama članicama europodručja, financijskim institucijama ili trećim stranama. Do sada su tri države članice europodručja primile financijsku pomoć iz ESM-a u ukupnom iznosu od 79,3 milijarde eura, u programima kojima je predviđeno i veće financiranje (čak 215,3 milijarde eura).

No, treba istaknuti da dodanu vrijednost pristupa ESM-u umanjuje podatak da Republika Hrvatska već ima pristup financijskoj pomoći EU-a, i to u okviru instrumenta za srednjoročnu potporu platnoj bilanci. Ukupan kapacitet tog instrumenta, koji je uvjetovan provođenjem programa makroekonomske prilagodbe, iznosi 50 milijardi eura, s tim da sredstva pribavlja Europska komisija zaduživanjem na financijskom tržištu.

U konačnici, uvođenje eura pozitivno će se odraziti i na međunarodnu razmjenu i ulaganja. Korištenje zajedničke valute eura može pridonijeti jačanju međunarodne razmjene i ulaganja jačanjem konkurentnosti i smanjivanjem ranjivosti domaćega gospodarstva. Veću međunarodnu razmjenu potaknuti će smanjenje transakcijskih troškova s obzirom na to da će nestati troškovi konverzije valuta i troškovi zaštite od tečajnog rizika, uklanjanja neizvjesnosti povezanih s tečajnim kretanjima, a što će se u konačnici odraziti na povećanje konkurentnosti izvoznih tvrtki. Ujedno, monetarna unija može pridonijeti jačanju međusobne trgovine i povećanjem broja izvoznih poduzeća u EU, te proširenjem asortimana njihovih izvoznih proizvoda. Smanjenje tečajnih neizvjesnosti i ostalih neformalnih zapreka investicijama, omogućilo bi i veće privlačenje inozemnih izravnih ulaganja. Poduzimanjem dodatnih nacionalnih mjera za stvaranjem povoljnijeg poslovnog okruženja stvoriti će se uvjeti za jače privlačenje potencijalnih međunarodnih investitora, a što će donijeti nova investicijska sredstva za daljnji razvoj gospodarstva.

Nedostaci uvođenja eura

Gubitak samostalne monetarne politike

Kao značajniji nedostatak uvođenja eura možemo istaknuti gubitak samostalne monetarne i tečajne politike. Stoga će nakon uvođenja eura, HNB zajedno s ostalim nacionalnim središnjim bankama Eurosustava sudjelovati u vođenju zajedničke monetarne politike ESB-a. Gubitkom samostalne monetarne politike država se više neće moći koristiti deviznim tečajem kao alatom za povećanje konkurentnosti gospodarstva (tkz. kanal realnog tečaja). S druge strane, zajednička monetarna politika koju određuje ESB najčešće pomoću kamatnih stopa, za državu može biti neadekvatna ako se država nalazi u različitoj fazi poslovnog ciklusa u odnosu na ostatak europodručja.

Upravo zbog gubitka samostalne monetarne politike, u fokus se sve više stavlja nužnost vođenja primjerene fiskalne politike. Kako bi se nadomjestio gubitak samostalne monetarne politike i smanjio previsok javni dug, Vlada RH će provoditi protucikličku fiskalnu politiku. Odgovornom vođenju ekonomske politike u Republici Hrvatskoj trebale bi pridonijeti i nove procedure ekonomskog upravljanja na razini EU-a koje potiču na aktivniju provedbu mjera ekonomske politike, u svrhu postizanja uravnoteženoga gospodarskog rasta u državama članicama.

Naravno, za građane će uvođenje eura značiti gubitak nacionalne valute kao simbola suvereniteta i nacionalnog identiteta.

Jednokratni troškovi konverzije

Kao nedostatak ističu se i jednokratni troškovi konverzije, a koji se odnose na pribavljanje, odnosno izradu novčanica i kovanica eura, njihovu distribuciju i povlačenje novčanica i kovanica kune, te ostale prilagodbe u prometu gotovim novcem (prilagodbe bankomata). Ujedno, jednokratni trošak uzrokovati će i prilagodba informatičkih sustava, te računovodstvenih i sustava za izvještavanje za poslovne subjekte, kao i pravne prilagodbe kojima će se osigurati kontinuitet ugovora i financijskih instrumenata. U jednokratni trošak ubrajaju se i troškovi informacijske kampanje i edukacije zaposlenika.

Što se tiče Republike Hrvatske smatra se da će za dio potrebnih radnji i prilagodbi jednokratni troškovi konverzije biti niži u odnosu na nove države članice koje su već uvele euro kao službenu valutu plaćanja.

Sudjelovanje u pružanju financijske pomoći drugim državama članicama

Republika Hrvatska dužna je sudjelovati u troškovima povezanima sa solidarnom pomoći drugim članicama europodručja. Glavni trošak odnosi se na uplatu određenog iznosa u temeljni kapital ESM-a. Naime, nakon uvođenja eura država će postati dioničar ESM-a, pri čemu će ujedno jamčiti da će u slučaju potrebe uplatiti preostali dio upisanog kapitala ESM-a.

Udio pojedine države članice u kapitalu ESM-a određuje se prema ESB-ovu ključu za upis kapitala. S obzirom da sve države članice nisu jednako razvijene, država članica koja u godini prije uvođenja eura ostvaruje razinu BDP-a po stanovniku nižu od 75% prosjeka EU-a, ima pravo koristiti se mogućnošću korekcije iznosa kapitala ESM-a koji treba uplatiti. Korekcija vrijedi za razdoblje od dvanaest godina, te je nakon toga potrebno uplatiti ostatak iznosa do punoga predviđenog uplaćenog kapitala.

Jednokratni troškovi pristupanja Hrvatske narodne banke Eurosustavu

Nakon pristupanja Eurosustavu HNB će morati uplatiti preostali dio upisanog kapitala ESB-a, prenijeti dio svojih međunarodnih pričuva na ESB, te uplatiti određeni iznos kao doprinos rezervama ESB-a. Pritom se iznosi navedenih obveza uplate temelje na ključu za upis kapitala ESB-a, koji predstavlja udio svake nacionalne središnje banke u kapitalu ESB-a, te odražava udio države članice u ukupnom stanovništvu i BDP-u Europske unije. Za HNB ključ za upis kapitala trenutačno iznosi 0,6023%.

Treba istaknuti da osim iznosa dijela uplate koji je poznat, postoje i troškovi čija visina varira zavisno o makroekonomskoj situaciji i tržišnim uvjetima u trenutku pristupanja središnje banke Eurosustavu. Pristupanjem Hrvatske EU-u HNB je postala jedna od suvlasnica kapitala ESB-a. Tada je HNB uplatio 2,4 milijuna eura u kapital ESB-a, a što čini 3,75% HNB-ova udjela u upisanom kapitalu ESB-a. Uz uplatu preostalog dijela upisanoga kapitala u iznosu od 62,8 milijuna eura pri uvođenju eura, HNB će u kapitalu ESB-a sudjelovati s ukupnim iznosom od 65,2 milijuna eura. HNB će prilikom pristupanja Eurosustavu prenijeti i oko 350 milijuna eura međunarodnih pričuva ESB-u. U konačnici, HNB je dužan pridonijeti rezervama ESB-a i to uplatom na revalorizacijski račun i na račun rezervacija. S obzirom da na visinu revalorizacijskog računa ESB-a utječu činitelji čije kretanje nije lako predvidjeti, npr. kretanje tečajeva i cijena imovine u bilanci ESB-a, stoga nije moguće utvrditi točan iznos koji će HNB po toj osnovi trebati uplatiti. Prema sadašnjem stanju ukupan iznos koji bi HNB trebao uplatiti na revalorizacijski račun i račun rezervacija mogao bi iznositi oko 300 milijuna eura.

Porast razine cijena zbog konverzije

Naravno, ne smije se izostaviti ni porast razine potrošačkih cijena zbog konverzije nacionalne valute u euro. Poslovni subjekti će iskoristiti navedenu situaciju tijekom preračunavanja kune u euro i to kroz zaokruživanje cijena u veće iznose „radi praktičnijeg plaćanja“, a kako bi povećali svoje profitne marže koje su i onako previsoke, a čiji će ceh u konačnici plaćati krajnji potrošači.

Uvođenje eura moglo bi imati malo veći učinak na građane s višom razinom dohotka, s obzirom na to da je udio dobara i usluga čije bi cijene mogle značajno porasti (npr. ugostiteljske usluge, rekreativne i kulturne usluge…) u njihovoj potrošačkoj košarici relativno veći. S druge strane, imati će manji utjecaj na poskupljenje košarice dobara i usluga koju kupuju građani s nižom razinom dohotka, npr. umirovljenici ili nezaposleni.

U razdoblju uoči uvođenja eura Vlada RH će donijeti mjere kojima će poticati korektno preračunavanje cijena u novu valutu. Stoga će se uvesti dvojno iskazivanje cijena u kunama i eurima kao ključna mjera kojom će se građani zaštititi od potencijalne nepoštene poslovne prakse u preračunavanju cijena i mogućih zloupotreba. U tu svrhu, u postupku konverzije, tvrtke i prodajna mjesta bit će obvezna tijekom višemjesečnog razdoblja, prije i nakon prelaska na euro, iskazivati cijene u obje valute, i u kunama i u eurima.

Vlada RH će etično ponašanje tvrtki pri preračunavanju cijena poticati i drugim mehanizmima, kao na primjer izradom Sporazuma kojem će tvrtke moći dobrovoljno pristupiti,  a na temelju kojeg će se obvezati da će korektno preračunati cijene iz kuna u eure. Tvrtke potpisnice tog Sporazuma zauzvrat će dobiti pravo na korištenje logotipa koji će biti prepoznatljiv potrošačima. Tijela državne uprave biti će nadležna za nadziranje provedbe propisa o zaokruživanju cijena, primjeni ispravne stope konverzije u euro i dvojnom iskazivanju cijena, s tim da će se građanima omogućiti jednostavno prijavljivanje sumnje u povredu propisa. Treba istaknuti da će tvrtke koje se ne budu pridržavale propisa biti sankcionirane novčanim kaznama, te javnim objavljivanjem njihovih imena.

S obzirom da su iskustva drugih država članica EU pokazala da su potrošačke cijene skoro svih usluga drastično porasle nakon njegovog uvođenja, a što je utjecalo na povećanje životnih troškova i smanjenje kvalitete života, može se doći do zaključka da uvođenje eura hrvatskim građanima baš i neće donijeti neke posebne prednosti, koje će se pozitivno odraziti na njihov svakodnevni život.

Zaključno

Postavlja se pitanje koliko je ekonomski opravdano uvođenje eura u trenutnim nestabilnim tržišnim okolnostima s visokom stopom inflacije koja će nesumnjivo i dalje rasti, te da li je ipak trebalo pričekati razdoblje s povoljnijim uvjetima.

U konačnici, ostaje za vidjeti kako će se uvođenje eura odraziti na životni standard svih građana RH, te u kojoj mjeri će zapravo pridonijeti gospodarskom napretku RH. Nadamo se da će uz sve negativne učinke, uvođenje eura ipak donijeti više pozitivnijih učinaka.

Bernard Iljazović

Izvori:

1. Vlada RH i Hrvatska narodna banka, Nacionalni plan zamjene hrvatske kune euro, prosinac 2020. godine