1.      UVODNE NAPOMENE

Udruge, ustanove, neprofitne zadruge i druge neprofitne pravne osobe (dalje u tekstu: udruge) mogu, u skladu s odredbama svog statuta ili drugog općeg akta, obavljati gospodarske djelatnosti, između kojih i djelatnost trgovine, ugostiteljstva i turizma u skladu s odredbama posebnih zakona kojima se uređuju uvjeti za obavljanje svake od te vrste djelatnosti te uz uvjet da se gospodarska djelatnost ne obavlja radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe već da se ostvareni višak prihoda nad rashodima koristi isključivo za ostvarivanje statutom odnosno drugim općim aktom, utvrđenih ciljeva udruge.

Kad udruga prodaje svoje proizvode odnosno  pruža ugostiteljske usluge ili usluge u turizmu potrošačima (fizičkim osobama koje sklapaju pravne poslove ili djeluju na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti odnosno kupuju robu ili usluge za svoje osobne potrebe ili uporabu), u smislu Zakona o zaštiti potrošača, smatra se trgovcem, što znači da je dužna pridržavati se obveza propisanih odredbama tog zakona i njegovih provedbenih propisa.

Zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda na tržištu Republike Hrvatske  propisana je  još uvijek važećim Zakonom o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 41/14., 110/15. i 14/19., - u nastavku: Zakon'14). Ako nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose između trgovca i potrošača primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,  29/18. i 126/21, - u nastavku: ZOO).

U svrhu implementiranja Direktive (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27.11.2019. u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (Omnibus direktiva) u nacionalno zakonodavstvo kojim se uređuje zaštita potrošača, potrebe usklađenja Zakona  s odredbama posljednje novele ZOO-a (Nar. nov., br. 126/21.) vezano uz odgovornost prodavatelja za nedostatke prodane robe te ispravnost robe tijekom trajanja komercijalnog jamstva, kao i  poboljšanja pojedinih odredbi Zakona'14 za koje se tijekom primjene pokazalo da ih je potrebno drugačije urediti, donesen je novi Zakon  o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 19/22., u nastavku: Zakon),  kojim je predviđeno da isti stupa na snagu 28. svibnja 2022.

            Zbog opsežnosti materija koja se uređuje novim Zakonom, u nastavku članka dajemo prikaz onih odredbi Zakona koje su bitne za djelovanje udruga, s posebnim naglaskom na one odredbe koje na  drugačiji  ili potpuno novi način uređuju zaštitu potrošača  u odnosu na Zakon’14.

2. OBVEZE UDRUGE U POSLOVANJU S POTROŠAČIMA

2.1. Isticanje i pridržavanje  uvjeta prodaje i cijena proizvoda

            Odredbe ZZP'14 o obvezi isticanja uvjeta prodaje kao i maloprodajnih cijena i cijena za jedinicu mjere proizvoda (roba, usluga) koje se nude i prodaju potrošačima ostale su u cijelosti istovjetne s odredbama novoga Zakona, na koje ukratko podsjećamo. 

Ako udruga  prilikom obavljanja prodaje proizvoda primjenjuje posebne uvjete prodaje dužna ih je vidljivo, jasno i čitljivo  istaknuti u poslovnoj prostoriji (prodajnom štandu ili klupi, kiosku, ugostiteljskom objektu, na mjestu pružanja usluga u turizmu) te se istih pridržavati. Posebne uvjete udruga može odobriti za:  pojedine proizvode ili skupinu proizvoda;  u odnosu na pojedine skupine potrošača (npr. za vojnike, umirovljenike, rodilje, djecu, invalide); i pojedine oblike plaćanja (u gotovini, kartičnim plaćanjem).

Udruga mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene[^ 1] i cijene za jedincu mjere proizvoda[²] koju pruža i to na proizvodu ili njegovom prodajnom mjestu, a u slučaju prodaje robe na  štandu odnosno klupi ili kiosku te pružanju ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu, u obliku cjenika (uz naziv robe ili usluge). Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno istaknuti ako je istovjetna sa maloprodajnom cijenom, a za robu koja se prodaje u rasutom stanju, ističe se samo cijena za jedinicu mjere. Cijena se obvezno ističe u kunama (oznaka "kn"), a uz to može se istaknuti i u drugim valutama u kom slučaju, za potrošače je mjerodavna cijena istaknuta u kunama.[³] Na proizvodu se ne smiju isticati druge cijene osim u slučaju posebnih oblika prodaje (akcijska prodaja, sezonsko sniženje, rasprodaja i dr.) i odobravanja popusta za proizvode ili skupinu proizvoda, ako nije drugačije uređeno posebnim zakonima. Dodajemo, da  cijena po kojoj se roba prodaje potrošačima mora odgovarati cijeni utvrđenoj u primci za vlastitu robu odnosno zapisniku o promjeni cijene ili drugoj odgovarajućoj knjigovodstvenoj ispravi, koja se za vrijeme prodaje proizvoda mora nalaziti na prodajnom mjestu.[⁴]

2.2. Posebni oblici prodaje

Posebnim oblicima prodaje smatra se prodaja proizvoda po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji, a među ostalima obuhvaća akcijsku prodaju, rasprodaju, sezonsko sniženje,[^ 5] prodaju robe  s greškom i prodaju robe kojoj istječe rok uporabe, kao i posebne oblike prodaje pod drugim nazivom ako se prodaja proizvoda obavlja po cijenama nižim od cijena tih proizvoda u redovnoj prodaji (npr. "Posebna ponuda", "Posebne pogodnosti", "Noćna kupnja ili Late shopping", "Vikend kupnja", "Crni petak" i tome sl.).

Tijekom trajanja posebnog oblika prodaje robe  kao i kod oglašavanja takve prodaje, udruga je dužna  istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je  udruga primjenjivala za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje.

Tijekom trajanja posebnog oblika prodaje usluge unutar poslovnih prostorija,[⁶]udruga je dužna istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje i najnižu cijenu koju je udruga primjenjivala za istu uslugu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje, osim u slučaju oglašavanja usluga  i sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija.[⁷]

Navedenih  pravila udruga je dužna pridržavati se i kad potrošačima odobrava popust na određene proizvode ili skupinu proizvoda, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno.

Komisija Europske unije donijela je Smjernica za tumačenje i primjenu čl. 6.a. Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti potrošača prilikom isticanja proizvoda ponuđenih potrošačima,  a koja se primjenjuje na promidžbene izjave trgovca da je smanjio cijenu koju naplaćuje za  robu.

Prema Smjernici, sniženje cijena najavljuje se bilo u obliku postotka (npr. "Sniženje 20%), određenog iznosa (npr. "Sniženo 20,00 kn" ili "Sniženje za 20,00 kn"), ili navođenjem nove (niže) cijene zajedno s naznakom  prethodne (više) cijene[⁸] (npr. "Snižena cijena 50,00 kn / Najniža cijena 150 kn").Najniža cijena uključuje redovnu cijenu (početnu ili posljednju) i  bilo koju sniženu cijenu tijekom referentnog razdoblja od 30 dana, ako je ona najniža cijena u tom razdoblju. Sniženje  cijena mora se predstaviti uz navedenu najnižu cijenu kao referentnu cijenu, odnosno svako naznačeno  (najavljeno)  postotno sniženje mora se temeljiti na najnižoj cijeni  u zadnjih 30 dana prije sniženja, kao referentnoj cijeni u odnosu na koje se provodi sniženje. Primjerice, ako udruga  predstojeće sniženje cijena najavljuje kao "Sniženje od 50%", a najniža je cijena u prethodnih 30 dana iznosila je 120,00 kn, da bi nakon toga cijenu povisila na 160,00 kn, najavljeno sniženje od 50% izračunava na temelju najniže cijene (120,00 kn) kao referentne cijene na kojoj se temelji postotno sniženje, a ne na temelju posljednje (više) cijene od 160,00 kn. Na robi ili prodajnom  mjestu ističe se cijena od 120,00 kn (najniža cijena u razdoblju od 30 dana prije početka sniženja) i niža  cijena od 60,00 kn (najniža cijena umanjena za najavljeni postotak sniženja).

Najniža cijena se  može (ali i ne mora) precrtati, a prije navođenja te cijene može se naznačiti na neki od slijedećih načina: "Najniža cijena", "Prethodno najniža cijena" ili "Naša najniža cijena", "Najniža cijena u prethodnih 30 dana".  U marketinške svrhe, posebni oblici koji se provode mogu se oglašavati naznakama kao što su "Rasprodaja po cijenama nižim od najnižih cijena zadnjih 30  dana", "Odobravamo popust od X% na najniže cijene" i sl.

Prilikom provođenja posebnih oblika prodaje odnosno najavljivanja sniženja te isticanja cijena, udruga  mora voditi računa da snižena cijena   stvarno odgovara najavljenom sniženju cijena odnosno da se potrošači ne dovode u zabludu u pogledu  izračuna cijene koja se primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje, jer se takva praksa smatra zavaravajućom poslovnom praksom koje je Zakonom izrijekom zabranjena

Dodajemo da kod obavljanja posebnog oblika prodaje robe, udruga mora sačiniti zapisnik o sniženju posljednje (više) cijene na (nižu) cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja posebnog oblika prodaje, osim u slučaju ako  kao poseban uvjet prodaje  odobrava popust na određenu robu ili skupinu roba (obavijest o tome mora biti vidno istaknuta u  poslovnom prostoru odnosno prodajnom mjestu), kada se popust odobrava i iskazuje na računu potrošača.

Pravila o isticanju cijena prilikom obavljanja posebnog oblika prodaje ne primjenjuje se: a)  kada su cijene proizvoda kombinirane ili vezane uz uvjetne ponude (npr. "Dva za cijenu jednoga" ili "Jedan kupiš, jedan gratis"); b) na programe vjernosti, kao što su kartice za popust ili kuponi, u okviru kojih potrošač ima pravo na popust na cijenu svih proizvoda trgovca ili određenih linija proizvoda tijekom produljenih neprekinutih razdoblja (npr. šest mjeseci, jedna godina i sl.) ili kojima omogućuje prikupljanje bodova za buduće kupnje; c) na stvarna personalizirana sniženja cijena (primjerice, kad potrošač nakon kupnje dobije vrijednosni kupon za 20% popust koji vrijedi za slijedeću kupnju ili kupnju do kraja mjeseca, ili se sniženje odobrava pri posebnim prigodama za određenog potrošača, primjerice, nakon pristupanja programu vjernosti ili povodom rođendana i sl.); d) popust za određenu skupinu potrošača (npr. za umirovljenike, djecu, mladence i sl.) i na određeni način plaćanja (za gotovinsko plaćanje i sl.). U ovim slučajevima, udruga  je dužna u poslovnom prostoru (kiosku, prodajnom štandu) vidno istaknuti uvjete takve prodaje i istih se pridržavati.

U primjenjivanju promidžbene prakse  kojima se promiču prethodno navedene cjenovne prednosti   u kojima se ne primjenjuju  pravila o isticanju (dviju) cijena na način kako je to propisano čl. 19.st.4. i 6. Zakona,  primjena takvih praksi ocjenjuje se  prema Zakonu u skladu s odredbama o nepoštenoj poslovnoj praksi. S druge strane, preduga razdoblja u kojima se primjenjuju posebne pogodnosti (sniženja cijena, popusti)  u usporedbi s razdobljem u kojima se proizvod prodaje po redovnoj cijeni, ili oglašavanja poput "sniženje do 70%", a kad je cijena smanjena za taj postotak samo za nekoliko proizvoda, dok je cijena ostalih proizvoda snižena u znatno nižem postotku, također može biti smatrana nepoštenom zavaravajućom poslovnom praksom trgovca prema potrošačima, što se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju.

2.3. Ispostavljanje gotovinskog  računa i plaćanje predujma

Na  ispostavljanje i sadržaj računa na odgovarajući način primjenjuju odredbe posebnih propisa kojima se uređuje obveza ispostavljanja računa.[⁹] U pravilu, većina udruga kao i drugih neprofitnih pravnih osoba nije obveznik poreza na dobit niti poreza na dodanu vrijednosti (PDV-a) slijedom navedenog  niti obveznik ispostavljanja računa. Međutim, ako  je udruga  obveznik poreza na dobit (primjerice kad obavlja djelatnost ugostiteljstva uz uvjete propisane za ugostitelje) tada je automatski  obveznik PDV-a i obveznik fiskalizacije u prometu gotovinom, slijedom čega je dužna na gotovinskom računu iskazati ukupan iznos obračunatog PDV-a razvrstanog po poreznoj stopi, ispostaviti fiskalizirani račun, a u poslovnom prostoru (prodajnom mjestu, mjestu pružanja usluga u turizmu, ugostiteljskom objektu) vidno istaknuti obavijest  o obvezi izdavanja računa i obvezi kupca da preuzme i zadrži pri izlasku iz prodajnog objekta odnosno odlasku sa prodajnog odnosno uslužnog mjesta ispostavljen račun. Gotovinski račun izdaje se u dva primjerka, od kojih se jedan predaje potrošaču, a drugi zadržava udruga za potrebe knjiženja.

2.4. Označavanje proizvoda i ambalaža proizvoda

I prema ovom Zakonu, udruga je dužna proizvode koje nudi (i prodaje) potrošačima, na ambalaži, privjesnici, naljepnici ili na samom proizvodu, jasno, vidljivo i čitljivo  označiti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, najmanje podacima o osnovnim obilježjima proizvoda u mjeri potrebnoj da bi potrošač donio odluku o kupnji (npr. naziv proizvoda i trgovački naziv ako ga proizvod ima, tip i model proizvoda, sastav proizvoda, svojstva i tehnička obilježja proizvoda ako je primjenjivo) te svom nazivu i sjedištu. Podaci mogu biti napisani uz to, na  istovjetan način napisani  i na drugim jezicima, a mogu sadržavati i znakove i piktograme lako razumljive potrošačima. Ako je posebnim zakonom propisana obveza označavanja proizvoda (sadržaj i način označavanja) tada se ti proizvodi označuju sukladno tom zakonu (primjerice, posebnim zakonima je propisano označivanje hrane, obuće i odjeće, proizvoda od kristala, predmeta od plemenitih kovina, kozmetičkih proizvoda, igračaka i drugih predmeta opće uporabe).[¹⁰]

2.5. Omogućavanje podnošenja pisanog prigovora

Dok je prema prethodnom Zakonu potrošač mogao podnositi pisani prigovor vezano za nezadovoljstvo iz sklopljenog ugovornog odnosa, prema novom Zakonu, potrošač ima pravo trgovcu (udruzi) podnijeti pisani prigovor i prije nego sklopi potrošački ugovor  (primjerice zbog upornog telefonskog pozivanja ili slanja promidžbenih poruka ili  primjene nepoštene poslovne prakse prema potrošaču).

Udruga  je  dužna omogućiti potrošaču podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama (prodajnom štandu, kiosku, ugostiteljskom objektu i dr.), putem pošte i elektroničke pošte, a može omogućiti potrošaču podnošenje pisanog prigovora i putem drugih sredstava mrežne komunikacije koja omogućuje pohranu vremena i sadržaja komunikacija[¹¹] te na trajnom mediju.[¹²]

Udruga je dužna vidljivo, jasno i čitljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama (kiosku, štandu, ugostiteljskom objektu i dr.) i na mrežnoj stranici ako je uspostavljena te bez odgađanja  u pisanom obliku putem pošte, e-pošte ili putem drugih sredstava mrežne komunikacija – ako je iskoristila mogućnost podnošenja  pisanog prigovora putem drugih sredstava mrežne komunikacije, potvrditi  primitak prigovora.

Udruga mora u pisanom obliku putem pošte i elektroničke pošte ili putem drugih sredstava mrežne komunikacije koja omogućuje pohranu vremena i sadržaja komunikacije na trajnom mediju - ako je iskoristila mogućnost podnošenja pisanog prigovora  putem tih sredstava, odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana od dana zaprimanja prigovora sukladno obavijesti o načinu podnošenja pisanog prigovora, jasno se izjašnjavajući prihvaća li osnovanost prigovora potrošača.

I prema ovom Zakonu, udruga  je dužan voditi i čuvati evidenciju pisanih prigovora potrošača na trajnom mediju godinu dana od dana primitka pisanog prigovora potrošača.

2.6. Zabrana primjene nepoštene poslovne prakse prema potrošaču

Nepoštena poslovna praksa uređena je odredbama Gl. IV., II dijela Zakona  i u najvećem broju slučajeva na istovjetan način kao što je bila uređena i Zakonom’14.  Nepoštena poslovna praksa i ovim je Zakonom izrijekom zabranjena. Nepoštena poslovna praksa može biti zavaravajuća poslovna praksa (zavaravajuće radnje i zavaravajuća propuštanja) kako je uređena  u čl. 35. do 37. i agresivna poslovna praksa, kako je uređena u čl. 38. do 40. Zakona.  Ujedno se propisuje da potrošač ima pravo na naknadu štete koju je  pretrpio uslijed nepoštene poslovne prakse trgovca (udruge) sukladno odredbama ZOO-a.

Od dana  stupanja na snagu novoga Zakona, obmanjujućom poslovnom praksom koja je primjenjiva na udruge, smatra se i:  a)  svako predstavljanje robe uz tvrdnju  da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima (tzv. robe dvojne kvalitete),  osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima;[¹³]  b) pružanje rezultata pretraživanja kao odgovor na mrežni upit potrošača bez jasnog navođenja svakog plaćenog oglašavanja ili plaćanja  upravo u svrhu postizanja višeg ranga proizvoda u rezultatima pretraživanja; c)  navođenje da su recenzije potrošača dali potrošači koji su doista koristili ili kupili proizvod bez poduzimanja razumnih i proporcionalnih koraka kako bi se provjerilo da te recenzije doista potječu od takvih potrošača ili podnošenje lažnih potrošačkih recenzija ili preporuka, ili naručivanje od druge pravne ili fizičke osoba da ih podnese, ili pogrešno predstavljanje potrošačkih recenzija ili društvenih preporuka radi promocije proizvoda.  Agresivnom poslovnom praksom smatra se i nezatraženi posjet trgovca (udruge) domu potrošača i kad trgovac ne želi napustiti dom iako to potrošač zahtijeva.

3.      OBVEZE UDRUGA IZ POTROŠAČKOG UGOVORNOG ODNOSA

3. 1. Općenito o uređenju potrošačkih ugovornih odnosa prema novom Zakonu

Prava i obveze ugovornih strana (udruge i potrošača) u potrošačkom ugovornom odnosu[¹⁴]  uređena su odredbama III dijela Zakona i u najvećem dijelu istovjetna su sa odredbama Zakona'14 kojima se uređuju potrošački ugovorni odnosi. Koji su ugovori izuzeti od primjene navedenih odredbi propisano je čl. 44. Zakona, a obuhvaćaju sve ugovore koji su izuzeti i Zakonom’14, uz dodatno propisivanje da se odredbe Zakona ne primjenjuju na prodaju robe u ovršnom postupku ili u drugom postupku prema zakonskom ovlaštenju. 

Važno je istaknuti da je i ovim Zakonom propisano da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ovog ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, a ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim ili drugim zakonima, ništetne su. Udruga ne smije koristiti ugovorne odredbe koje se u smislu odredbi čl. 53. - 59. Zakona smatraju nepoštenim odredbama. Nepoštena ugovorna odredba je ona odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, ali samim time ne i ugovor ako on može opstati bez ništetne odredbe. 

3.2. Ispunjenje potrošačkog ugovora

Udruga je dužna potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i  ZOO-a, što znači u ugovorenoj i/ili propisanoj vrsti, količini i kvaliteti te bez materijalnih nedostataka, a kod tehničke robe i u ispravnom stanju.  U slučaju materijalnog nedostatka na robi na odnose udruge i potrošača primjenjuju se odredbe ZOO-a o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari (tzv. „zakonsko jamstvo“), a ako je udruga dala jamstvo za ispravnost prodane robe, dužna je ispuniti obveze uređene odredbama ZOO-a o komercijalnom jamstvu, kao i obveze preuzete takvim jamstvom. Komercijalno jamstvo ne isključuje odgovornost  udruge za  materijalne nedostatke na prodanoj robi.

Pod robom se se smatra tjelesna pokretna stvar (osim onih koje su prodane u ovršnom ili drugom prisilnom postupku), a od dana stupanja na snagu novoga Zakona i stvar s ugrađenim digitalnim sadržajem[¹⁵] ili digitalnom uslugom[¹⁶] ili je povezana s istima na način  da bez digitalnog sadržaja ili digitalne usluge roba ne bi bila funkcionalna ("roba s digitalnim elementima").

Kod ugovora o kupoprodaji rizik slučajne propasti ili oštećenja robe prelazi na potrošača u trenutku kada je njemu ili osobi  je on naveo ili prijevozniku kojeg je izabrao, roba predana u posjed.

Materijalni nedostatak na robi, a prema  Zakonu  i neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka.

Ako se materijalni nedostatak na robi pojavi u roku od godine dana od dana prijelaza rizika na potrošača, a  udruga  smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja predujmljuje udruga, a konačno ih snosi udruga ili potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja.

Ako se materijalni nedostatak pojavi nakon isteka roka od godine dana od dana prijelaza rizika na potrošača, ali ne kasnije od dvije godine dana prijelaza rizika na potrošača, troškove vještačenja predujmljuje potrošač, a konačno ih snosi udruga ili potrošač, ovisno o rezultatima vještačenja.

Zakonom su po prvi puta posebno propisana pravila o snošenju troškova vještačenja u slučaju nedostatka kod robe s digitalnim elementom (digitalnim sadržajem i digitalnom uslugom) kao i u slučaju neusklađenosti digitalnog sadržaja i digitalne usluge s ugovorom,   ovisno o ugovorom roku isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

Udruga predujmljuje troškove vještačenja, a konačno ih snosi trgovac ili potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja, ako je ugovorom o kupoprodaji robe s digitalnim elementima ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge; a) tijekom određenog razdoblja - a nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge se pojavi u roku od 2 godine od dana prijelaza rizika ha potrošača, a udruga smatra da nedostatak nije postojao tijekom razdoblja isporuke; b) na rok dulji od vije godine - tijekom kojeg se pojavio nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, a  udruga smatra da nedostatak nije postojao tijekom razdoblja isporuke. 

Jednako tako, troškove vještačenja predujmljuje udruga, a u konačnici ih snosi udruga ili potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja, ako se neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom kojim je ugovorena: a)  jednokratna isporuka ili niz pojedinačnih isporuka pojavi u roku od 1 godine od dana prijelaza rizika na potrošača, a udruga smatra da neusklađenost u tom trenutku nije postojala; b) kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge tijekom određenog razdoblja, a neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge se pojavila tijekom razdoblja  unutar  razdoblja kojeg se digitalni sadržaj ili digitalne usluga isporučuje u skladu s ugovorom, a udruga smatra da neusklađenost nije postojala u tom razdoblju.

Ako se materijalni nedostatak na robi s digitalnim elementom ili neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom pojavi nakon isteka roka do godine dana, ali ne kasnije od 1 godine  od dana prijelaza rizika na potrošača, troškove vještačenja predujmljuje potrošač, a konačno ih snosi udruga ili potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja.

            Rizik kod prodaje robe s digitalnim elementima prelazi na potrošača kod jednostruke isporuke -  u trenutku kada je obavljena jednokratna isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne isporuke, a kod kontinuirane isporuke - onda kada je započela kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

3.3.Ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostorija udruge

Odredbom čl. 60. Zakona propisane su predugovorne obavijesti (informacije) o kojima udruga mora jasno i na razumljiv način obavijestiti potrošača prije nego što s njime sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija ili prije nego što potrošač bude obvezan odgovarajućom ponudom, a koje su u najvećem broju slučajeva propisane na isti način kao i predugovorne informacije propisane Zakonom'14.  Ako udruga obavlja prodaju robe s digitalnim elementima, tada mora već u predugovornoj fazi obavijestiti potrošača i o svojoj odgovornosti za usklađenost digitalnog sadržaja i digitalnih usluga s ugovorom, funkcionalnost robe s digitalnim elementima (digitalnog sadržaja i digitalnih usluga), uključujući potrebnim mjerama tehničke zaštite tih sadržaja te o kompatibilnosti i interoperabilnosti robe s digitalnim elementima - za koju udruga zna ili mora znati,  kao i o tome  da je maloprodajna cijena personalizirana na osnovi sustava automatiziranog donošenja odluka.

Ako udruga  organizira određeno događanje radi promocije i/ili prodaje svojih proizvoda (npr. izlete, večere i sl.) u pozivu potrošača za sudjelovanje na tom događanju  dužna je jasno i razumljivo informirati potrošača

U pozivu potrošača za sudjelovanje na događanju u organizaciji udruge čija je svrha promocije ili prodaje proizvoda potrošaču, poput izleta i svečanih večera, udruga je  dužna jasno i razumljivo informirati potrošača o toj svrsi te o svim uvjetima sudjelovanja na događanju, s time da poziv mora potrošaču biti dostavljen na papiru, ili uz suglasnost potrošača na drugom trajnom mediju.

Zakonom je sada propisano i vrijeme u kojem trgovac (udruga) može provoditi nezatražene posjete domu potrošača radi promocije i/ili prodaje svojih proizvoda.

Nezatražene posjete  potrošačevu domu mogu se provoditi radnim danima između 8 i 20 sati,  a potrošač može istaknuti i dodatno vremensko ograničenje takve posjete.

Potrošač ima pravo jednostrano raskinuti ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija udruge (npr. ugovor sklopljen na organiziranim događanjima ili u domu potrošača) u roku od 14 dana od dana predaje robe potrošaču,  o čemu mora udruzi dostaviti nedvosmislenu pisanu izjavu. Odredbom čl. 86. Zakona propisani su izuzeci od prava na jednostrani raskid ugovora.

4.      ZAKLJUČAK

Donošenjem novog Zakona o zaštiti potrošača stvoreni su preduvjeti za ostvarivanje visoke razine zaštite potrošača i  bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Obveza propisanih ovim Zakonom dužni su se pridržavati ne samo registrirani gospodarstvenici već i udruge te druge neprofitne pravne osobe kad u skladu s odredbama svog statuta ili drugog općeg akta i prema odredbama posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost trgovine prodaju svoju robu potrošačima, odnosno kad prema odredbama posebnih propisa kojima se uređuje djelatnost ugostiteljstva i/ili pružanje usluge u turizmu, pružaju ugostiteljske i/ili turističke usluge, u onom dijelu u kojem zaštita potrošača nije uređena tim propisima.

Darko Marečić, dipl. iur.

[^ 1] Maloprodajna cijena je konačna cijena u službenoj valuti Republike Hrvatske za pojedini proizvod, odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući poreze i druga javna davanja (npr. trošarine, naknada za povratnu ambalažu i dr.).

[^ 2] Cijena za jedinicu mjere je konačna cijena u službenoj valuti Republike Hrvatske, za 1 kg., 1L, 1 m, 1m2, 1 m3 ili neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području RH (npr., arak, stručak, tucet), a koja uključuje poreze i druga javna davanja.

[^ 3] Prema Nacionalnom planu zamjene hrvatske kune eurom, predviđena je obveza dvojnog iskazivanja cijene (u kunama i eurima) s početkom primjene 5. rujna 2022. pa sve do 31. prosinca 2023., a preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti obavljat će se isključivo po fiksnom tečaju konverzije u obliku direktne kotacije EUR/HRK u njegovom punom brojčanom iznosu. U tijeku je postupak donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, kojim će se propisati iznimke od obveze dvojnog isticanja cijene.

[^ 4] Čl. 16. Zakona o trgovini

[^ 5] Uvjeti i način provođenja sezonskog sniženja propisani su Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja sezonskog sniženja (Nar. nov. br., 135/15.) prema kojem se sezonsko sniženje odvija dva puta godišnje i to kao zimsko sezonsko sniženje (započinje od 17. prosinca) i ljetno sezonsko sniženje (započinje od 1. srpnja) te može trajati najdulje 60 dana računajući od prethodno navedenih datuma, koji ostaje važiti do donošenja novog pravilnika u skladu s novim Zakonom.

[^ 6] Poslovnom prostorijom u smislu Zakona smatra se prodajni prostor u nekretnini (građevini) u kojem trgovac (udruga) trajno obavlja svoju djelatnost, kao i prodajni prostor u pokretnini (npr. štand, prodajna klupa, kiosk) u kojem  uobičajeno obavlja svoju djelatnost (npr. prodaja robe ili pružanje usluga na štandu za vrijeme održavanja prigodne prodaje).

[^ 7] Zakon predviđa i izuzimanje u odnosu na ugovore koji se sklapaju na daljinu, no kako udruge ne mogu obavljati prodaju robe putem interneta i drugih sredstava daljinske komunikacije, to je ovdje izostavljeno.

[^ 8] " Prethodnu cijenu" Smjernica definira kao najnižu cijenu koja se primjenjivala tijekom razdoblja koje nije kraće od 30 dana prije primjene sniženja cijena, što odgovara pojmu najniže cijene u  čl. 19. st.4. i 6. novoga Zakona.

[^ 9] Čl. 62.- 64. Općeg poreznog Zakona (Nar. nov., br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.); čl. 78.- 82. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13.- Odl. Ust.s., 148/13., 153/13.-Odl. Ust.s., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.; Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 132/12., 115/16., 106/18. i 121/19.).

[^ 10] Obvezni osnovni i dodatni podaci kojima se mora označavati svaka pretpakirana hrana propisani su Uredbom EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25.10.2011. o informiranju potrošača o hrani, a nepretpakirane hrane Pravilnikom o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani (Nar. nov., br. 144/14., 64/20. i 144/20.).

[^ 11] Drugo sredstvo mrežne komunikacije je svako sredstvo odnosno digitalni alat ili aplikacija koja omogućuje pohranu vremena i sadržaja poruke odnosno prigovora  (npr. e-caht, iCloud ili web stranica). Ako sredstvo mrežne komunikacije ne udovoljava tom kriteriju (primjerice, ako se sadržaj i vrijeme komunikacije ne može trajno pohraniti ili se može jednostrano mijenjati ili brisati)  tada se taj digitalni alat ne može koristiti za podnošenje prigovora (primjerice Facebook, Viber, Twitter, WhatsApp i dr.).

[^ 12] Trajni medij podrazumijeva svako sredstvo koje omogućuje potrošaču ili trgovcu pohranu informacije koje su njemu namijenjene tako da budu dostupne za kasniju uporabu toliko dugo koliko je potrebno s obzirom na  svrhu informacija i koje omogućuje nepromijenjenu reprodukciju podataka (npr. papir, e-pošta, CD, DVD, memorijska kartica ili memorijski štapić odnosno USB ili čvrst i disk računala).

[^ 13] Npr. ako pravni propisi pojedine zemlje zabranjuju ili ograničavaju  korištenje određenih sastojaka ili njihov postotak u sastavu robe, ili u slučaju hrane, ako se sastojci temelje na sezonskim namirnicama)

[^ 14] Potrošački ugovor, u s smislu čl. 399-a toč.2. ZOO-a je  ugovor  koje sklapaju potrošač i  svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja djeluje u ime ili za račun te osobe.

[^ 15] Digitalni sadržaj obuhvaća podatke koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku.

[^ 16] Digitalna usluga je usluga kojom se potrošaču omogućuje stvaranje, obrada i pohrana podataka  u digitalnom obliku ili pristup njima, ili usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge, kao što su, usluge za dijeljenje videozapisa i audio-zapisa te druge usluge pohranjivanja  datoteka na poslužitelje (file hosting), pohrana podataka u oblaku (iCloud), elektronička pošta (e-mail) te društveni mediji i aplikacije.