Turizam kao djelatnost

Turizam je važan segment gospodarstva brojnih država, a nekima čak i presudan. Svakodnevno se spominje u svim medijima i smatramo ga uobičajenom pojavom. No, rijetko se pomišlja o tome kako definirati turizam. Što konkretno označavaju pojmovi “turizam” i “turist”?

Pojam turizam možemo opisati kao skup aktivnosti putem kojih neka osoba posjećuje i boravi u mjestu izvan svog uobičajenog mjesta prebivališta u kojemu ostaje barem jednu noć te ta posjeta ne traje duže od jedne godine. Samim time definiran je i pojam turist. Turist je osoba koja provede barem jednu noć boraveći u hotelijerskom ili ugostiteljskom objektu izvan svoje uobičajene sredine, ali na vrijeme kraće od jedne godine.

Naime, ljudi su, još od prošlosti, imali potrebu putovati te se seliti s jednog mjesta u drugo iz različitih razloga. Putovanjem se smatra bilo kakvo kretanje iz jednog mjesta u drugo te je samim time putnik svaka osoba koja se nađe na putu između ta dva odredišna mjesta. Putnicima se ne mogu smatrati posjetitelji čija su putovanja konstantna i koji rade na transportnim poslovima. Mnogi su razlozi zbog kojih se ljudi odluče na turistička putovanja, kao što su opuštanje i odmor, rekreacija, posao, posjet prijateljima.

Turizam je vrlo kompleksna pojava opisana brojnim definicijama i raščlanjena na brojne vrste, uloge i motive. Turizam se može proučavati na bezbroj načina, ovisno o perspektivi. Dok ga jedni gledaju kao odmor koji su zaslužili nakon višemjesečnog rada za koji su ujedno i štedjeli, drugima pojam turizma predstavlja nešto sasvim obrnuto, to jest naporan rad i mogućnost zarade. Zato postoje dva tipa definicija – s aspekta potražnje i ponude.

Turizam je konkretno i razumljivo opisala Svjetska turistička organizacija (UNWTO), Međunarodna agencija koja djeluje u sastavu Ujedinjenih naroda. Prema njoj, turizam predstavljaju sve aktivnosti koje obavljaju osobe tijekom putovanja i boravka izvan mjesta u kojem žive (ali ne dulje od godine dana) s ciljem odmora, kao i iz poslovnih i ostalih razloga. Sve nabrojano u ovoj definiciji lako je mjerljivo: osobe putuju na neko odredište, tamo borave i obavljaju određene radnje, putovanje je vremenski ograničeno, a destinacija pruža mogućnosti da se navedeno ostvari jer nudi realizaciju tih aktivnosti.

Najopćenitija i najjednostavnija podjela na vrste je na masovni i alternativni turizam, koji se još naziva i održivim. Što se tiče uloga, odnosno funkcija suvremenog turizma, dvije su osnovne: ekonomska i neekonomska, odnosno društvena. Dok se prva odnosi na gospodarske prednosti (razvoj destinacije, potrošnja, povećanje zaposlenosti, povećanje investicija i slično), druga ima više ljudsko lice i u njoj je sadržan bit turizma. Društvena perspektiva turizma oplemenjuje sve njegove sudionike, pruža doživljaje, proširuje spoznaje i vidike, djeluje na međuljudske odnose i utječe na brojne segmente društva.

A koji su motivi turističkih posjeta? Najčešći je pokretač želja za odmorom, opuštanjem i zabavom. Potom slijedi odlazak na liječenje, nakon toga posjet prijateljima i rodbini, pa boravak u poslovne i edukativne svrhe, te u konačnici duhovni i religijski razlozi.

Turizam je jedna od najznačajnijih sastavnica rasta i razvoja gospodarstva, posebice ako su zadovoljeni svi prirodno-geografski preduvjeti. Kada govorimo o turističkim potrebama, možemo jednostavno reći da su to one potrebe koje čovjeka vode da napusti na kraće vrijeme mjesto svog boravka, kako bi posjetio neko drugo mjesto gdje će iskoristiti svoje slobodno vrijeme, upravo na suprotan način od onoga kako bi ga proveli kod svoje kuće, u mjestu boravka. U objašnjavanju turističkih potreba, svaka osnovna ljudska potreba može pronaći svoj smisao. Turizam pripada sekundarnim pojavama, odnosno u potrebe višeg reda, što znači da ako mi ne uspijemo zadovoljiti svoje osnovne ili primarne potrebe u samome procesu zadovoljavanja potreba, do sekundarnih potreba nećemo ni stići.

Razvoj turizma

Turizam se povezuje s razvojem civilizacija. U prapovijesno doba čovjek je putovao iz potrebe za opstankom, dakle iz potrage za hranom ili traženja boljih uvjeta stanovanja. S razvojem društava motivi putovanja proširili su se i na trgovinu, zdravstvene razloge i stjecanje znanja. Tako su već u starome vijeku, što potvrđuju sačuvani pisani tragovi, znatiželjni pojedinci počeli posjećivati egipatske piramide.

Izučavanje povijesnog razvoja turizma pomaže nam boljem razumijevanju istog. Turizam nastaje od riječi „tour“ što znači kruženje. Isto je nekad poduzimano s ciljem prenošenja informacija, upoznavanja gradova i radoznalosti aristokracije za upoznavanjem novih krajeva. Danas je to pohod u prostore već ostvarenih posjeta ili traganje za novim destinacijama (doživljajima).

Kako bi razumjeli turizam kao posljedicu ere modernog tržišta (potrošnje) misleći pritom na konzumerizam, a danas razumijevajući kao eru smisla i traženja sebe, tj. novog shvaćanja slobodnog vremena, potrebno je razumijevati podrijetlo i evoluciju turizma. Turizam se povijesno vezuje uz turneje redom kako su se i razvijale, u Britaniji i Švicarskoj, Americi, Japanu, Kini, Indiji, Šri Lanki, Singapuru, Izraelu i Palestini, ali ističe i fenomen procvata u vrijeme carstava i kasnijeg razvoja nacija zdravog duha i aktivnog odmora.

Međutim, pojam turizam se s jedne strane treba vezati uz pojavu parnog stroja, ali i bicikla, automobila, zrakoplova. S druge strane, razvoj turizma je potrebno povezati uz mijene u turizmu kako u prošlosti (kretanja iz hladnih u tople krajeve), danas obrnuto (nesigurnih u sigurne, poznatih u nepoznate destinacije) uz uvijek prisutan turistički paradoks.

U antičko doba spominju se prvi početci putovanja iz zadovoljstva – u staroj Grčkoj to je bio odlazak na Olimpijske igre i proročište Delfi, a stari Rimljani su odlazili na dobro znane, danas zloglasne, borbe gladijatora i druge spektakle u brojnim amfiteatrima diljem države, od kojih je prednjačio Kolosej u Rimu. Išlo se i u lječilišta, u ladanjske vile i nekad u to vrijeme zanimljiva odredišta. U svemu ovome vidljivi su temelji suvremenog turizma.

Sa srednjim vijekom nestaje antički svijet, pa se s nestankom dotadašnjih društvenih i političkih tekovina gasi zamah dotadašnjih ranih oblika turizma. U razvijenom srednjem vijeku ono najsličnije turizmu bila su hodočašća u brojna svetišta. Znanstveni, društveni, kulturni i umjetnički preporod dolazi s novim kulturnim pokretima kada postupno mladi intelektualci Europe, i to oni iz viših staleža, počinju putovati Europom s ciljem proširenja znanja, nadopune školovanja i kulturne nadogradnje. Upravo ova putovanja smatraju se prethodnicima suvremenog turizma.

Turizam se kao masovni fenomen pojavljuje u periodu između 1900. - 1960. god. Nekada su samo bogati pripadnici društva mogli sebi dopustiti/osigurati putovanja. Razvoj turizma pomogao je razvoj prometa (prometnih sredstava) i sigurnost u putovanjima. Turizam stagnira u vrijeme svjetskih ratova (Prvi i Drugi svjetski rat) i pojavom Velike depresije kada dolazi do kolapsa međunarodnog turističkog prometa.

Razvojem novih oblika masovne komunikacije (razvoj zračnog prijevoza, kruzing industrije), te pojavom turističkih agenata raste. Također, razvoj podupiru vlade država poticanjem odmora zaposlenika i njihovih obitelji, te dolazi do procvata odmarališta, kao i kampova radi odmora i rekreacije. Iako nakon Drugog svjetskog rata postoje političke restrikcije oko putovanja i raspoloživosti stranih valuta, interes za posjetom destinacijama raste uslijed oslobađanja naroda od ropstva uzrokovano ratnim razaranjima.

Razdoblje turizma kakvoga danas poznajemo započinje sredinom 19. stoljeća. Osnovni preduvjeti razvoja turizma su znanstveni i tehnološki razvoj, u kojem prednjači promet, te slobodno vrijeme i životni standard. U početku je bio rezerviran samo za plemstvo, a potom se u turizam uključuje i građanski sloj društva, a potom i radnici organizirani u sindikate. Nakon Drugoga svjetskog rata turizam doživljava veliki skok i širenje. Putovanja postaju sve više masovna i nisu ograničena samo na društvenu kremu, države počinju skrbiti o turizmu kao gospodarskoj djelatnosti koja uvelike utječe na razvoj, a odnos između destinacije i posjetitelja postaje kompleksniji i aktivniji.

Turizam u Republici Hrvatskoj

Tradicija organiziranoga turizma u Hrvatskoj duga je oko 150 godina, iako su i prije toga, još početkom 19. st., postojale pojave slične turizmu (poput odlaska na hodočašća ili liječenje), pa su se u tu svrhu izgradila prva svratišta, prenoćišta, hoteli i toplice (Daruvarske toplice, Stubičke toplice, Varaždinske toplice).

Razdoblje od druge polovice 19. st. do I. svjetskog rata obilježeno je izgradnjom cestovnih i željezničkih prometnica te uvođenjem parobrodskih linija na Jadranskom moru, kao preduvjetima za ozbiljno bavljenje turizmom. Tad su se otvorili prvi hoteli, ponajprije u Opatiji (Villa Angiolina 1844. i Kvarner 1884.), Zagrebu, Samoboru, Zadru, Crikvenici i Dubrovniku, napisani su prvi turistički vodiči (o Poreču i Puli već 1845.), u Zagrebu su se 1892. počela organizirati istraživačka putovanja na Velebit i jadransku obalu, a primorska su mjesta (poglavito ona na Kvarneru) postala središtima zdravstvenoga turizma. U njima su se tad osnovala prva turistička društva (u Krku 1866. i na Hvaru 1868.).

U međuratnom razdoblju turizam je u Hrvatskoj dobio snažan zamah s prosječno milijun turističkih dolazaka godišnje (oko 1930.). Uvedene su obvezne boravišne pristojbe, otvarane su mjenjačnice i izdavane turističke revije te su uspostavljene domaće i međunarodne zrakoplovne linije.

Turizam Republike Hrvatske je nakon uspostave državne samostalnosti prošao dvadesetogodišnji proces tranzicije baveći se svim problemima i proturječnostima gospodarstva. Turizam se suočava s posljedicama rata i s naslijeđenim teretom i neefikasnošću poslovne strukture. Hrvatski turizam je pokazao i pokazuje još uvijek svoju održivost, zahvaljujući snazi i interesu inozemnog tržišta te atraktivnosti zemlje. Iako su Republiku Hrvatsku pratile posljedice koje je vukla za sobom iz prošlosti, hrvatski turizam je uspio podignuti svoje poslovne rezultate i to posebice od 2000. godine.

Za vrijeme globalne krize turizam u Republici Hrvatskoj je pokazao visoku rezistentnost, što je dokazano stopama rasta višim od onih što su ih postigle konkurentske zemlje. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, država se suočila i dalje se suočava s novim izazovima, ali i s novim prilikama u turizmu. Europska unija je prepoznala Republiku Hrvatsku kao turističku destinaciju s potencijalom, te nam omogućila korištenje vrijednosnog sustav održivog razvoja i konkurentske strategije Europske unije na području turizma. Strategija razvoja turizma RH do 2020. godine kao krovni razvojni dokument hrvatskog turizma, a koja nastaje u uvjetima vrlo skorog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, treba dati putokaz i otvoriti novi prostor za razvoj turizma u nadolazećem razdoblju.

Zanimljivo je kako je prvo organizirano putovanje u Europi je bio izlet na skupštinu antialkoholičarskog društva u Leicesteru. Putovanje je organizirao Thomas Cook 5. srpnja 1841. koji je u novinama oglasio polazak željeznicom iz Loughborougha. Na izletu je bilo oko 500 ljudi pa je Cook, ponesen organizacijskim uspjehom, otvorio i prvu suvremenu putničku agenciju. Njemu možemo zahvaliti i raznovrsnost agencijskog poslovanja jer je 1879. godine agenciji pridružio i prvu poslovnu banku koja je koristila vouchere, tzv. Cookove putničke čekove i kreditna pisma.

Prvo organizirano putovanje na našim prostorima je stiglo samo par godina kasnije. Parobrodsko društvo Austrijski Lloyd sa sjedištem u Trstu organizira izletničku liniju Rijeka – Trst. 1845. godine uvodi još jednu – Rijeka - Senj. Oni su tiskali i prve turističke vodiče Pule i Poreča.

Za razvoj organiziranih putovanja je važan i 29. travanj 1863. Tada su zagrebački poduzetnici braća Mihajlović poveli prvo organizirano putovanje iz Zagreba. Oglasom u lokalnim novinama Pozor, okupili su putnike za Beč i Graz i tako pokrenuli promociju putovanja u tiskanim medijima u Hrvatskoj.

Razvoj suvremenog turizma u Hrvatskoj pratimo od 1844. godine, kad je u Opatiji izgrađena Villa Angiolina, koja se danas smatra prvim hrvatskim hotelom. U Villi Angiolina je danas sjedište Hrvatskog muzeja turizma. 1889. godine je Opatija proglašena lječilištem pa ubrzo postaje zimovalište aristokrata Austro-ugarske i drugih zemalja Europe. Titulu su uskoro ponijela i druga mjesta poput Lovrana, Crikvenice, Raba, Lošinja, Kraljevice, Dubrovnika i Hvara, a u ovom posljednjem od 1868. djeluje Higijeničko društvo za razvoj turizma.

U Opatiji je 1884. otvoren još jedan hotel, Kvarner, 1894. je u Crikvenici otvoren hotel Therapia, a Dubrovnik dobiva svoj prvi hotel Imperial 1914. godine. Da ne bi bio zabune, Dubrovnik je ranije ucrtan na turističkim kartama Hrvatske - 1854. godine je ondje otvoreno prvo uređeno svratište - ugostiteljski objekt koji je nudio i usluge smještaja. Kontinentalni turizam u to doba cvate – 1861. je na Plitvicama otvorena „Carska kuća“ s 15 postelja, a Krapinske toplice su dobile hotel sa 128 soba.

Danas, iako se po broju turističkih dolazaka ne može mjeriti s turističkim velesilama poput Francuske, Španjolske, Italije, Turske ili Grčke, Hrvatska se s oko 20 milijuna turističkih dolazaka u 2019. i višegodišnjim trendom povećanja toga broja nedvojbeno ubraja među posjećenije zemlje Sredozemlja.

Od 2000. broj se turističkih noćenja udvostručio. Tomu u prilog govori više pojava zabilježenih u posljednjem desetljeću, kao što su: “otkrivanje” Hrvatske u sve mnogobrojnijim člancima vodećih svjetskih časopisa i u drugim medijima, koji naveliko hvale njezine prirodne i kulturne atrakcije, očit porast broja turističkih dolazaka iz rastućega broja emitivnih zemalja, bitan udio turizma u ukupnom BDP-u Hrvatske (20 %), porast broja zaštićenih materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, povećanje ulaganja u turističku i prateću infrastrukturu, sve raznovrsnija turistička ponuda i dr.

Važnost i značenje turizma za RH

Kako se turizam razvijao postupno kroz povijest, razvojem tehnologije i prometnih sredstava, pa i globalizacije došlo je do kretanja turista u druge dijelove svijeta te je on danas u svojim pravim obrisima. Turizam je za mnoge države postao gospodarska grana kroz koju država dobiva velike prihode. Turizam za manja mjesta znači razvojni čimbenik, pogotovo kada je riječ o primjeni seoskog turizma u krajevima.

Za Republiku Hrvatsku turizam je jedna od najznačajnijih gospodarskih grana koja ima velik udio u BDP-u. Osim što utječe na BDP, turizam, također otvara mogućnost zapošljavanja velikog broja ljudi u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Zahvaljujući turizmu i svim mogućnostima koje se nude ljudima može se reći da je turizam jedan od najisplativijih i najkorisnijih grana u gospodarskom sustavu Republike Hrvatske.

Veliki broj radno sposobnog stanovništva koje ne može naći posao tijekom cijele godine u svojoj državi zbog nepovoljne gospodarske situacije, upravo kroz turizam „otvaraju vrata“ prema novim radnim mjestima. Dostupnost radnih mjesta, kroz vrijeme, sve je zanimljivija i odnosi se na različite uslužne djelatnosti kao što su ugostiteljstvo, hotelijerstvo, aktivnosti vezane uz turističke vodiče, različite specifične aktivnosti koje karakteriziraju selektivni oblici turizma i sve kompleksnija „preklapanja“ djelatnosti u drugim uslužnim djelatnostima, ali isto tako i u ostalim djelatnostima poput poljoprivrede, transporta, kulture, pa čak i industrije.

Turizam je nedvojbeno najunosnija djelatnost, osobito u primorskim mjestima tijekom ljeta. Ondje je, naime, općeprihvaćena podjela svih godišnjih aktivnosti na one “u sezoni” i “izvan sezone”. Ljetna turistička sezona, koja uglavnom traje od početka lipnja do kraja rujna, glavni je pokretač razvoja toga turistički najaktivnijega područja, gdje je 2019. zabilježeno 84,4 milijuna turističkih noćenja (92,5% svih noćenja).

Od ukupnoga broja noćenja 2019. godine (91 milijun), 92,2% čine noćenja stranih turista. Najviše je stranih noćenja (30,2%) ostvareno u Istarskoj županiji, koja je i u infrastrukturnom smislu turistički najrazvijenija. Slijede ostale primorske županije: Splitsko-dalmatinska (20,1%), Primorsko-goranska (16,6%), Zadarska (10,3%) te Dubrovačko-neretvanska, Šibensko-kninska i Ličko-senjska (zajedno 18,4%).

Sve ostale, tj. kontinentalne županije ostvaruju 4,4% ukupnoga broja stranih noćenja. U skladu s tim raspoređeni su i smještajni kapaciteti, uglavnom na jadranskoj obali. Najviše noćenja ostvaruje se u sobama, apartmanima i kućama za odmor (48,8%), a potom u hotelima (22,7%) i kampovima (20,0%).

O turizmu kao o masovnom fenomenu može se govoriti unazad šezdesetak godina. Nakon II. svjetskog rata najprije je došlo do obnavljanja turističke infrastrukture uništene u ratnim razaranjima i njezine nacionalizacije, a istodobno su se počeli osnivati nacionalni parkovi i parkovi prirode te dramski, filmski i glazbeni festivali (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Pulski filmski festival i dr.).

Tijekom gospodarske ekspanzije 1960-ih počeli su se graditi mnogobrojni turistički objekti, hoteli, marine, kampovi, pa i cijela turistička naselja, uglavnom na Jadranu, ali i u kontinentalnoj Hrvatskoj (toplice u Hrvatskom zagorju i Slavoniji, područja nacionalnih parkova u Lici i Gorskom kotaru). Bitna godina za turizam bila je i 1979., kad su na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine upisana prva tri područja (Dioklecijanova palača u Splitu, stari grad Dubrovnik i nacionalni park Plitvička jezera).

Početkom 1990-ih pretvorbom i privatizacijom turističkih poduzeća mijenja se vlasnička struktura. Tijekom Domovinskoga rata zbog ratne opasnosti i blokade prometnih veza prema primorskim krajevima turizam gotovo zamire, a u turističkim se objektima smještaju mnogobrojni prognanici iz svih krajeva Hrvatske i izbjeglice iz susjedne BiH. Do novoga zamaha došlo je nakon 1995., a poglavito nakon 2000., kad niz hrvatskih turističkih mjesta bilježi snažan porast broja stranih turista, a sama se Hrvatska pozicionira u vrh svjetske turističke potražnje.

Turizam kao gospodarska grana ima nekoliko bitnih obilježja koja utječu na njen razvoj i napredak. Jedno od obilježja koje utječe na to hoće li neka regija postati turistička destinacija je njezin geografski položaj i okolina. Svakako, na razvoj turizma utječe i prometna povezanost i infrastruktura sa ostatkom svijeta. Za razvoj turizma, osim geografskog položaja, također i klima uvelike utječe na razvoj pojedinih oblika turizma.

Zahvaljujući vremenskim promjenama i različitim vrstama klima danas u svijetu postoje zimski i ljetni oblici turizma. U Republici Hrvatskoj je nešto razvijeniji i zastupljeniji ljetni oblik turizma u odnosu na zimski. Razvoj turističkog proizvoda je složeniji te također turisti utječu na sam razvoj tog turističkog proizvoda na način da posjećuju određenu destinaciju te njihov pozitivan ili negativan doživljaj utječe na daljnji napredak te turističke destinacije. Razlog tomu je jednostavan i brz prijenos informacija putem različitih komunikacijskih mreža.

Turizam je postao čimbenik bez kojeg mnoge zemlje ne bi mogle funkcionirati, kao primjer Republika Hrvatska, gdje je on postao jedan od ključnih čimbenika za samu državu. Na primjeru Republike Hrvatske i ljetnog turizma došlo je do stvaranja ljetne sezone u kojoj mnogi ljudi iz drugih krajeva nalaze posao. Razvojem selektivnih oblika turizma došlo je do širenja same ponude turizma.

Ne čudi stoga što je turizam generator gospodarskih kretanja, pa se sam turizam kao pojava sastoji od velikog broja gospodarskih djelatnosti koje generiraju ekonomska kretanja. Samim razvojem turizma u određenoj sredini dolazi do pojave zaposlenja i otvaranja novih radnih mjesta, kao i širenja ponude u tom mjestu. U suvremeno doba, ne treba zanemariti činjenicu kako su selektivni oblici turizma jedni od sve značajnijih generatora razvoja malih (lokalnih) sredina.

U Republici Hrvatskoj se u posljednje vrijeme razvijaju selektivni oblici kao dio ponude, pa su seoski (ruralni) krajevi postali sredine koje nude autohtona jela i načine života u sklopu seoskih gospodarstava. Kao što je već ranije spomenuto, turizam kao pojava predstavlja važni čimbenik u razvoju određene države, u ekonomskom kao i društvenom smislu, jer putem razvoja selektivnih oblika turizma dolazi do razvoja života u sredinama gdje je ekonomija propala ili nestala.

Pandemija bolesti COVID-19 uzrokovane koronavirusom i turistička kretanja u RH

Iako različite krize obilježavaju gospodarski razvoj mnogih zemalja posljednjih nekoliko desetljeća, “COVID-19 kriza” šokirala je cijeli svijet. Dosad zabilježene krize, bez obzira na njihove uzroke, većinom su bile regionalnog karaktera i predviđenog trajanja, no ova je kriza - globalna kriza - i kriza koja zasad još uvijek ne posustaje.

Stoga se otvaraju nebrojena pitanja o opstanku pojedinih djelatnosti i aktivnosti, oporavku, mogućim razvojnim scenarijima, najutjecajnijim faktorima, te održivom razvoju i transformacijama društva i gospodarstava koje takav razvoj nužno traži. Turizam je jedna od pandemijom najpogođenijih gospodarskih aktivnosti, a s obzirom na doprinos hrvatskoj ekonomiji, razumljiv je interes naše javnosti za njezin što brži oporavak.

Kao posljedica pandemije bolesti COVID-19 i mjera ograničenja putovanja koje su poduzete s ciljem njenog suzbijanja, u većini država, pa i u Hrvatskoj, zabilježen je značajan pad turističke aktivnosti. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je u prvih devet mjeseci 2020. godine zabilježeno 6,7 milijuna dolazaka turista koji su ostvarili 39,7 milijuna noćenja. U odnosu na isto razdoblje 2019. godine, broj dolazaka turista smanjen je za 62,4, a broj noćenja za 54,1 posto.

Očekivano, snažniji pad broja dolazaka i broja noćenja zabilježen je kod stranih turista. Dok su domaći turisti ostvarili međugodišnji pad broja dolazaka od 28,7 posto i noćenja od 19,4 posto, dolasci stranih turista su na godišnjoj razini smanjeni za 66,1 posto, a noćenja za 56,8 posto. Od ukupno ostvarenih dolazaka turista od siječnja do rujna 2020. godine strani turisti ostvarili su 81,1 posto, a od ukupno ostvarenih noćenja 87,5 posto.

Je li i koliko ova pandemija prijetnja i koliko je možda nova prilika za kvalitetnije iskorake u turizmu – znanstvenici i istraživači Instituta za turizam su reagirali brzo nakon izbijanja pandemije u Hrvatskoj i svojim stavovima i razmišljanjima pokušali osvijetliti različita obilježja i faze krize i mogućeg oporavka, osobito ukazavši na dosadašnje slabosti i prednosti kao i na povezanost turizma s drugim sektorima pa i ovisnost o njima.

Prema podacima dostupnima putem sustava E-visitor, pad turističke aktivnosti u Hrvatskoj u 2020. godini je iznosio oko 50 % mjereno brojem ostvarenih turističkih noćenja. Ukoliko se isključe noćenja u nekomercijalnim smještajnim objektima, pad je bio veći za dodatnih pet postotnih poena, dakle oko 45 % u odnosu na 2019.

Podaci HNB-a pokazuju da su i devizni prihodi od turizma u 2020. godini bili na razini od 45 % u odnosu na 2019., tako a se može reći da je pad turističkog prometa popraćen i odgovarajućim padom deviznih prihoda od turizma. Zanimljiv fenomen koji smo mogli promatrati jest značajan porast prosječnog trajanja boravka gostiju koji je iznosio 33,52 % u 2020. godini u usporedbi s godinom ranije (5,25 vs. 7,01 dana).

Prema podacima sustava eVisitor, koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnim i nekomercijalnim objektima te nautičkom charteru (sustav eCrew), u Hrvatskoj je u 2020. godini ostvareno 7,8 milijuna dolazaka (37 posto rezultata iz 2019.) i 54,4 milijuna noćenja (50 posto rezultata iz 2019.). Od toga su strani turisti ostvarili 43,1 milijun noćenja (45 posto rezultata iz 2019.), dok su domaći gosti ostvarili 11,3 milijuna noćenja (82 posto rezultata iz 2019.).

Tijekom 2020. godine najviše noćenja ostvareno je u Istri (13,5 milijuna) te na Kvarneru (11 milijuna noćenja), dok je u Zadarskoj županiji ostvareno 9,8 milijuna noćenja. U Splitsko-dalmatinskoj županiji ostvareno je 9,3 milijuna noćenja, Šibensko-kninska županija zabilježila je 4 milijuna noćenja, Dubrovačko-neretvanska 2,9 milijuna noćenja, a Ličko-senjska županija 1,9 milijuna noćenja. Grad Zagreb je u 2020. godini zabilježio 807 tisuća noćenja, dok je na kontinentu u prošloj godini ostvareno 1,1 milijun noćenja, od čega je najviše noćenja realizirano u Karlovačkoj (213 tisuća noćenja), Krapinsko-zagorskoj (205 tisuća noćenja) i Osječko-baranjskoj županiji (119 tisuća noćenja).

Na nacionalnoj je razini u prošloj godini najviše noćenja ostvareno s tržišta Njemačke (12,7 milijuna noćenja), Slovenije (8,3 milijuna noćenja), Poljske (4,6 milijuna noćenja), Češke (3,5 milijuna noćenja) i Austrije (2,5 milijuna noćenja), a gledajući po segmentu smještaja najviše je noćenja ostvareno u objektima u domaćinstvu (22,3 milijuna noćenja), kampovima (8,8 milijuna noćenja) te hotelima (7 milijuna noćenja). Destinacije u 2020. godini s najviše ostvarenih noćenja su Vir, Rovinj, Medulin, Poreč, Mali Lošinj i Crikvenica.

U razdoblju od 24.12.2020. do 6.1.2021., odnosno tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, u Hrvatskoj je ostvareno 33.924 dolazaka i 141.492 noćenja, što predstavlja 17 posto dolazaka i 26 posto noćenja ostvarenih u istom razdoblju godinu ranije. Najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (58.978 noćenja) te hotelima (40.054 noćenja). Tijekom promatranog razdoblja domaći su turisti ostvarili najviše noćenja (64 posto od svih ukupnih noćenja u navedenom razdoblju), a zatim slijede turisti s tržišta Njemačke, SAD, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Gledajući po destinacijama, najviše noćenja u promatranom razdoblju ostvareno je u Zagrebu, Rovinju, Splitu, Opatiji i Poreču.

U Hrvatskoj je tijekom 2021. godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja, odnosno 77 posto više dolazaka i 55 posto više noćenja nego u istom razdoblju 2020. Pritom su strani turisti ostvarili 71,9 milijuna noćenja, dok su domaći turisti ostvarili 12,3 milijuna noćenja. Prvi su to podaci sustava eVisitor, koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnim i nekomercijalnim objektima te nautičkom charteru. U usporedbi s rezultatima 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine.

Najviše je turističkih noćenja ostvareno u Istarskoj (23,5 milijuna), Splitsko-dalmatinskoj (15,5 milijuna) i Primorsko-goranskoj županiji (15,3 milijuna). Zatim slijede Zadarska (12,7 milijuna noćenja), Šibensko-kninska (5,9 milijuna) i Dubrovačko-neretvanska županija (5,4 milijuna). Destinacije koje su privukle najviše posjetitelja su Zagreb (638.000 dolazaka), Rovinj (549.000), Dubrovnik (543.000), Split (529.000) i Poreč (431.000 dolazaka). Gledano prema tržištima, u 2021. godini najviše su dolazaka ostvarili Nijemci (2,9 milijuna, rast od 84 posto u odnosu na 2020.), domaći turisti (2,3 milijuna, rast od 41 posto u odnosu na 2020.), Slovenci (1,2 milijuna, rast od 18 posto u odnosu na 2020.), Austrijanci (1,1 milijun, rast od 180 posto u odnosu na 2020.), Poljaci (1 milijun, rast od 50 posto u odnosu na 2020.) i Česi (775.000, rast od 50 posto u odnosu na 2020.).

Također, u odnosu na 2020. godinu došlo je i 78 posto više Talijana, 100 posto više Mađara, 168 posto više Francuza te čak 324 posto više Nizozemaca. Dodajmo kako su, u usporedbi s 2019. godinom, Poljaci ostvarili 8 posto više noćenja, Nijemci su izjednačili noćenja iz rekordne 2019., Česi su ostvarili 97 posto noćenja, dok su Slovenci i Austrijanci ostvarili oko 82 posto noćenja iz 2019. godine.

Dodajmo kako je prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna), kampovima (17,4 milijuna) i hotelima (15,7 milijuna). U nautici, odnosno charter segmentu nautike, ostvareno je 3,1 milijuna noćenja. U odnosu na 2020. godinu, najveći rast prometa ostvaren je u hotelima (+124 posto), kampovima (+92 posto), nautici (+87 posto) te objektima u domaćinstvu (+45 posto).

Zaključno, Hrvatski se turizam već pri donošenju strateškog dokumenta koji je baš u jeku pandemije završio svoje razdoblje (Strategija razvoja turizma do 2020.) opredijelio za održivi razvoj, a to podrazumijeva smanjivanje pritiska u određenim područjima u ljetnim mjesecima i razvoj mnogobrojnih oblika turizma koji se mogu ponuditi i za koje postoji potražnja u drugim razdobljima godine.

No, takvi oblici turističkih proizvoda su složeni, podrazumijevanju suradnju više subjekata i zahtijevanju učinkovito upravljanje turizmom. Imajući na umu sve te važne turističke odrednice, vrijeme oporavka nakon krize hrvatskom turizmu otvorit će neke nove šanse, ali donijeti i izazove koji se odnose na destinacijski menadžment, praćenje kvalitete, upravljanje kretanjem posjetitelja, praćenje zahtjeva pojedinih tržišnih segmenta, lobiranje za važne projekte u destinaciji, zaštitu važnih spomenika i prirodnih područja, kreativniju interpretaciju različitih resursa i još puno toga.

Hrvatski turizam u 2022. nada se boljim rezultatima nego lani, ali čeka ga borba za svakog gosta zbog najava povratka drugih mediteranskih zemalja s mogućim nižim cijenama od hrvatskih. Iza nas su jako loša 2020. i iznenađujuće dobra 2021. godina u odnosu na ono što se očekivalo. Ova godina je neizvjesna dijelom zbog širenja virusa u prvim danima godine, a dijelom zbog očekivanog povratka naših bližih konkurenata na tržište te svakako i neizvjesnim kretanjem upravo započetog rata u Ukrajini.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:
1. Boris Vukonić: Povijest hrvatskog turizma, 2005.
2. Gržinić, Jasmina: Uvod u turizam - povijest, razvoj, perspektive, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2019.
3. Vuleta, Lorena: Uloga i značenje turizma za gospodarstvo Republike Hrvatske i suvremeni izazovi,Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2020.
4. https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/u-2020-godini-ostvareno-50-posto-nocenja-od-rekordne-2019
5. https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/u-2021-godini-hrvatsku-posjetilo-gotovo-14-milijuna-turista
6. Institut za turizam Covid-19: Prijetnja i prilika za HR turizam, Zbornik radova, Zagreb, 2021.
7. https://www.novilist.hr/novosti/gospodarstvo/hrvatski-turizam-u-2022-ceka-nesmiljena-borba-za-svakog-turista-teza-nego-bilo-kada-do-sada/
8. http://bioci.hr/turizam-kao-kompleksna-pojava/
9. http://bioci.hr/turizam-kroz-povijest/
10. https://croatia.eu/index.php?view=article&id=34&lang=1