Što je to opća financijska pismenost i zašto je važna

Prije nego odgovorimo na to pitanje, spomenut ćemo porazno istraživanje HNB-a i Hanfe (Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga) iz 2016. godine koje je pokazalo kako mlađi od 19 godina u Hrvatskoj imaju najnižu financijsku pismenost od svih građana. Svjetska banka je sada već davne 2010. godine objavila kako je financijska pismenost, uz snažnu zaštitu potrošača, potrebna da bi se osigurala dugoročna stabilnost financijskog sustava u bilo kojoj državi. No, što je to zapravo financijska pismenost?

Iako ne postoji jedinstvena definicija financijske pismenosti, ekonomisti se slažu da je to osnovno znanje koje je ljudima potrebno kako bi uopće preživjeli u modernom društvu. Najjednostavnije rečeno, to je sposobnost korištenja znanja i vještina za učinkovito upravljanje financijama kako bi se postigla životna financijska sigurnost. U zadnjih dvadesetak godina financijska pismenost postala je goruće pitanje većine ekonomskih institucija u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj.

Nastavno na porast interesa šire javnosti za boljim razumijevanjem financijske pismenosti, znanstveni i stručni radovi iznijeli su mnogo definicija pokušavajući na manje ili više sveobuhvatan način definirati ovaj pojam. Pojednostavljeno rečeno, financijsku pismenost možemo okarakterizirati kao vještinu upravljanja osobnim financijama te kao pokazatelja razine razumijevanja i primjene znanja o upravljanju osobnim prihodima.

Ipak, najučestalija je definicija ona koju je ponudila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), ujedno vodeća organizacija u području ispitivanja i promicanja financijske pismenosti. Njihov intenzivan angažman na temu financijske pismenosti uočava se i pregledom stručne literature, gdje se izdvaja impresivan broj objavljenih knjiga i radova na predmetnu temu.

Polazeći od definicije OECD-a, financijska pismenost predstavlja proces u kojem financijski potrošači/ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i/ili objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke te kako bi znali gdje se obratiti za poboljšanje svoje financijske dobrobiti. Ovime se ističe nekoliko ključnih pojmova koji su nužni za učinkovito planiranje, a potom i provođenje financijskog obrazovanja.

Prije svega, ističe se vremenska komponenta. OECD financijsku pismenost opisuje kao proces, iz čega se može zaključiti da je prije promišljanja o promicanju financijskog obrazovanja, neophodno imati razumijevanja za osiguravanje vremenskog konteksta u kojem bi se takvo obrazovanje moglo provesti. Nadalje, važno je isticanje informacija, uputa i savjeta. Informacije obuhvaćaju činjenice, podatke i posebna znanja koja financijski obrazovani pojedinci trebaju imati za raspoznavanje financijskih prilika i mogućnosti odabira. Upute osiguravaju razvoj vještina za razumijevanje i upravljanje financijskim pojmovima, dok se savjeti odnose na općenite informacije o financijskim pitanjima i proizvodima, kako bi pojedinci mogli upotrijebiti primljene informacije te primijeniti vještine koje su prethodno razvili.

Možemo zaključiti kako financijska pismenost ovisi o velikom broju faktora. Naravno, obrazovanje je jedan od najbitnijih faktora. Potrošači educirani u djelu financija i ekonomije općenito će biti financijski pismeniji od onih koji to nisu. Tako je, na primjer, manja vjerojatnost da će netko tko se razumije u kamatne stope postati žrtvom zaduživanja po užasno nepovoljnim uvjetima. Tu u igru ulazi i obrazovni sustav, koji je u Hrvatskoj po ovom pitanju na žalost još uvijek nezadovoljavajući.

I dok mlade još uvijek učimo zastarjelim znanjima iz nekih predmeta koja im vjerojatno neće trebati, neke osnovne financijske pojmove poput vrsta osobnih računa ili osnova poreznog sustava uopće nisu obuhvaćeni programima učenja. Tako i danas imamo odrasle pojedince koji uopće ne znaju razlike između tekućeg i žiro računa, koliki dio njihove plaće npr. odlazi na poreze, koliko se plaćaju obvezni doprinosi i sl.

Možemo zaključiti kako je zapravo financijska pismenost osnovni preduvjet za financijsku sigurnost na svim poljima života. Financijski pismene osobe neće se zaduživati po vrlo nepovoljnim uvjetima niti će postati žrtvama bilo kakvih financijskih prevara. Osim toga, financijska tržišta kod financijski nepismenih naroda mnogo su nestabilnija. Upravo na takvim tržištima osobe se zadužuju preko svojih mogućnosti, a nisu informirani o svojim obvezama ili opcijama koje im stoje na raspolaganju. Financijska tržišta diljem svijeta ubrzano se razvijaju usred globalizacije, pa financijska pismenost postaje sve važnija i u Republici Hrvatskoj.

Financijsko obrazovanje postalo je neophodno zbog naglog razvoja financijskog tržišta i demografskih promjena. Globalizacija i tehnološke inovacije otvorile su pristup brojnim proizvodima, a pojedincu nametnuli financijski kontekst u kojem je nužno na dnevnoj razini donositi znatno veći broj odluka vezanih uz učinkovito upravljanje novcem u svrhu poboljšanja svoje financijske dobrobiti.

Financijsko tržište obiluje sofisticiranim proizvodima i instrumentima, koji pojedincima omogućavaju aktivnije sudjelovanje u upravljanju financijama, no istovremeno zahtijevaju više razine vještina od onih kojima se služe pri upravljanju osobnim ili obiteljskim financijama. Također, došlo je do prijenosa financijske odgovornosti s nacionalne i korporativne na individualnu razinu, što ima izravne implikacije na visoku rizičnost u brojnim sektorima u kojima se mogu reflektirati posljedice lošeg upravljanja osobnim financijama.

Iako je u Hrvatskoj iniciran proces promicanja financijske pismenosti, financijsko obrazovanje još uvijek se provodi nedovoljno sustavno, selektivno te pristrano. Na primjer, nedostaju obrazovni materijali za provedbu obrazovanja na osnovnoškolskoj razini. Učitelji i nastavnici imaju slabu ponudu stručnog usavršavanja u području financijske pismenosti, nedostaje pripremljenih materijala i alata te povezivanja radi razmjene iskustava ne samo na nacionalnoj, nego i na međunarodnoj razini. S druge strane, roditelji su u cjelokupan proces financijskog obrazovanja samo načelno uključeni. Naravno, ne možemo reći da ne postoje određeni napredak i trud države i institucija u ovom području, no u ovom trenutku ima prostora i nužnosti za intenziviranjem aktivnosti financijskog opismenjavanja šire populacije.

Najnoviji rezultati istraživanja razine financijske pismenosti u Hrvatskoj koje je krajem 2019. godine provelo OECD pokazuju blagi porast u odnosu na 2015. godinu. Prosječna ocjena financijske pismenosti građana Hrvatske iznosila je 12,3 od ukupno 21 boda (59%), u odnosu na 11,7 bodova (56%) iz 2015.

Osim u Hrvatskoj, istraživanje je još provedeno u Bugarskoj, Crnoj Gori, Gruziji, Moldaviji, Sjevernoj Makedoniji i Rumunjskoj. U istraživanju su se mjerile tri osnovne kategorije: financijsko znanje, financijsko ponašanje i odnos prema novcu.

OECD prilikom provođenja svojih aktivnosti financijsku pismenost definira i kao kombinaciju informiranosti, znanja, vještina, stavova i ponašanja potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka za ostvarenje individualne dobrobiti. Pojednostavljeno, to je osnovno financijsko znanje koje nam je potrebno za funkcioniranje u današnjem okruženju.

Možemo istaknuti upravo primjer Hanfe koja kontinuirano (samostalno ili u suradnji s drugim institucijama) provodi edukaciju usmjerenu na poboljšanje razine financijske pismenosti šire javnosti i ciljanih skupina a svoje aktivnosti posebno usmjerava prema mladima. Najčešće održava razna predavanja za učenike i studente te organizira i sudjeluje u projektima namijenjenim edukaciji mladih, a provela je i edukativnu kampanju s ciljem upoznavanja javnosti o važnosti poznavanja obilježja i rizika financijskih proizvoda i usluga.

Također, održana su brojna predavanja učenicima srednjih škola kroz koja je Hanfa predstavila sebe i svoj rad, te ukazala učenicima na važnost brige o financijama i financijskoj pismenosti. Pored mlađih generacija, provode se kampanje i za osobe zrele životne dobi, a u njima uglavnom sudjeluju osobe zainteresirane za brzu zaradu, a da ih se pri tome educira i upozori na zamke i rizike ulaganja u komplicirane financijske proizvode.

Financijska pismenost i financijsko znanje ljudski su kapital, ali predstavljaju dvije različite koncepcije. Financijska pismenost podrazumijeva i sposobnost korištenja financijskog znanja kako bi se mogle donositi financijske odluke.

Možemo reći kako se financijska pismenost najbolje objašnjava pomoću 5 temeljnih elemenata:

−       poznavanje financijskih koncepata,

−       sposobnost komuniciranja o financijskim konceptima,

−       sposobnost upravljanja osobnim financijama,

−       sposobnost donošenja odgovarajućih financijskih odluka,

−       sigurnost u uspješno planiranje budućih financijskih potreba.

Znanje je komponenta svake definicije financijske pismenosti, stoga ju nije potrebno suviše objašnjavati. S druge strane, neki su znanstvenici ipak više pažnje usmjerili isključivo na to koliko informacija pojedinac ima te upravo njih smatraju ključnima za donošenje učinkovitih financijskih odluka. Nadalje, mnoge definicije ističu prije svega sposobnost upravljanja osobnim financijama, o čemu će više riječi biti kasnije.

Mirovinska pismenost

U sklopu financijske pismenosti, dolazi i mirovinska pismenost kao njezin izuzetno važan segment, a u kojem se također uočava niz problema i nepovoljnih trendova u Hrvatskoj. Prije svega, demografsko starenje stanovništva negativna je komponenta koja u najvećoj mjeri dolazi do izražaja, a prisutna je već duži niz godina, kako u većini razvijenijih zemalja svijeta, tako i u Hrvatskoj.

Kao jedan od najvećih problema u ovom kontekstu dolazi smanjenje udjela radne snage i istodobno povećanje udjela starije populacije u ukupnom stanovništvu, što se ponajviše može zahvaliti općem poboljšanju životnog standarda i napretku u svim granama medicine.

Demografski trendovi i nepovoljna kretanja omjera između radno aktivnog stanovništva, odnosno osiguranika, i umirovljenika stvorili su potrebu za promjenama i prilagodbom države kao cjeline u pogledu održivosti javnih financija, ali i prilagodbom pojedinaca u racionalnom planiranju primjerenog životnog standarda u trećoj životnoj dobi. Upravo zbog toga važno je da pojedinci imaju određena znanja o financijskim konceptima, ali i određenu razinu financijske pismenosti kako bi u trećoj životnoj dobi imali primjerena primanja.

Sve ove promjene uzrokuju nepovratna nepovoljna kretanja za javno mirovinsko osiguranje i visinu mirovina dostupnih iz javnih izvora. Samo u OECD zemljama prosječna izdvajanja za mirovine čine 17 % ukupne javne potrošnje. Slijedom toga, ističe se kako bi produžavanje radnog vijeka razmjerno s dužim životnim vijekom osiguralo dostupnost javnih mirovina, ali i dugoročnu održivost njihovih troškova. Također, naglašava se i potreba primjerenih mirovinskih primanja za pojedince, odnosno ravnoteže između financijske i socijalne održivosti mirovinskih sustava za države.

Kada govorimo o adekvatnim primanjima ili primjerenom životnom standardu u trećoj životnoj dobi, najčešće se u obzir uzima razina očuvanja životnog standarda za pojedinca kada prelazi iz stanja zaposlenosti u mirovinu. Naime, kod primjerenosti mirovinskih primanja radi se o ocjeni razine zamjene izgubljenog dohotka prelaskom iz rada u mirovinu koja bi bila politički, ekonomski i socijalno prihvatljiva.

Isto tako, kada je riječ o primjerenom životnom standardu, u fokus se uglavnom stavlja prelazak pojedinca iz stanja zaposlenosti u mirovinu. No, primjerenost u tom kontekstu nema isto značenje za sve pojedince unutar nekog društva. To znači da ono što je primjereno za jednu osobu ne mora nužno biti primjereno i za drugu, s obzirom da je sama primjerenost stvar osobnog doživljaja.

Na temelju svega navedenog očito je kako su stari obrasci oslanjanja na međugeneracijsku solidarnost državnih mirovina nedovoljni te će oni ostati samo kao početni ili nužan dio socijalne zaštite stanovništva. Životni standard iznad te razine ovisit će o različitim oblicima privatnih ulaganja s različitim kombinacijama tolerantnosti prema riziku.

Međutim, da bi pojedinci uopće počeli razmišljati o takvim ulaganjima i štednji, oni prije svega trebaju biti upoznati sa svim ranije navedenim činjenicama, a onda i s različitim mogućim oblicima ulaganja i svim rizicima koje ta ulaganja nose sa sobom. To zapravo znači da pojedinci u radnoj dobi prije svega trebaju biti informirani o tome što mogu očekivati jednog dana kada izađu s tržišta rada od mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja, a onda i koji im drugi oblici dodatne privatne štednje za starost trenutno stoje na raspolaganju. Takva znanja ili informiranost u literaturi se naziva mirovinska pismenost.

Za potrebe definiranja mirovinske pismenosti, možemo uzeti OECD-ova prilagođenu definiciju, a prema kojoj je mirovinsko opismenjavanje proces u kojem se budući korisnici mirovina informiraju i poboljšavaju razumijevanje obveznog mirovinskog osiguranja i karakteristika mirovinskog sustava zemlje da bi postali svjesni ograničenja tog sustava te, u tu svrhu, razvili vještine i znanja o mogućnostima vlastite osobne štednje.

Na taj način mogu povećati vlastita mirovinska primanja i osposobiti se za poduzimanje učinkovitih mjera poboljšanja svoje dobrobiti u trećoj životnoj dobi. Kao i definicije financijske pismenosti, tako i definicija mirovinske pismenosti naglašava informiranost i širenje informacija, znanje o mirovinskom sustavu zemlje i njegovim mogućnostima te određene vještine za prikupljanje dodatnih izvora prihoda kako bi se povećala ukupna mirovinska primanja.

Iako u suštini podrazumijeva poznavanje financijskih instrumenata i rizika koje oni sa sobom nose, mirovinska pismenost ipak zahtjeva i nešto drugačiji tj. sveobuhvatniji pristup. Uz poznavanje financijskih proizvoda i usluga kao što su krediti, bankovni računi, osnovni financijski pojmovi itd., ona zahtjeva i poznavanje nacionalnog sustava mirovinskog osiguranja.

S obzirom na to da je svaki mirovinski sustav podosta kompleksan i podložan politički uvjetovanim promjenama, građani bi trebali biti upoznati s načinom njegova funkcioniranja kako bi pravovremeno prilagodili svoje životne planove i bolje upravljali vlastitim financijama. To prije svega znači da bi pojedinci u radnoj dobi trebali biti informirani o tome što jednog dana mogu očekivati od mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja, a onda i koji im drugi oblici dodatne privatne štednje trenutno stoje na raspolaganju.

Financijska pismenost podiže razinu individualne odgovornosti pojedinaca u shvaćanju i preuzimanju rizika kod donošenja financijskih odluka te prilikom planiranja ulaganja. Upravo je planiranje ulaganja važna komponenta mirovinske pismenosti kao dijela financijske pismenosti. Mirovinski pismena osoba dugoročno planira mirovinska primanja za treću životnu dob te na taj način individualno pridonosi planiranju kvalitete životnog standarda za vrijeme nakon umirovljenja.

Upravo širenje mirovinske pismenosti ili mirovinsko obrazovanje potrebno je kako bi budući umirovljenici na vrijeme stekli znanje o prednostima i nedostacima obveznog mirovinskog osiguranja.

Mirovine iz obveznog sustava mirovinskog osiguranja imaju ograničenja s kojima je važno da korisnici budu upoznati. Životni standard u trećoj životnoj dobi ovisi o ukupnim primanjima, ne nužno samo o mirovinama iz obveznog mirovinskog osiguranja. Stoga je važno znati da postoje mogućnosti za dodatna primanja u starosti i da te mogućnosti treba znati koristiti.

Sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj temelji se na tri stupa: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (prvi stup), obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (drugi stup) te dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (treći stup). Prvi i drugi stup mirovinskog osiguranja su obvezni, a treći stup temelji se na dobrovoljnoj mirovinskoj štednji.

Treći stup mirovinskog osiguranja predstavlja dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji fizičkih osoba, što znači da je riječ o osobnoj imovini jer se uplaćena sredstva evidentiraju na osobnom računu svakog člana mirovinskog fonda, dok kapitalizirana štednja znači da se prilikom uplaćivanja u odabrani obvezni mirovinski fond ostvaruje i određeni prinos od tog ulaganja. Dakle, sredstva koja uplate fizičke osobe u treći mirovinsku stup, mirovinski fond ulaže na tržištu s ciljem ostvarenja dobitka i povećanja vrijednosti imovine fonda.

Financijska se pismenost odnosi na sve vrste financijskih odluka za osobne, obiteljske ili poslovne potrebe. Ona obuhvaća financijske odluke o novcu, inflaciji, štednji, kamatnim stopama, investicijama, dugu, kreditnom i valutnom riziku te svim ostalim financijskim ugovorima i drugim financijskim instrumentima. Kao posebno područje financijske pismenosti, mirovinska pismenost uključuje individualnu odgovornost u planiranju mirovinskih primanja za treću životnu dob.

Ciljevi mirovinske pismenosti nisu različiti od ciljeva u drugim područjima financijske pismenosti, jer se uvijek radi o podizanju razine znanja i svijesti o rizicima kod donošenja financijskih odluka. Razlika je samo u tome što je mirovinska pismenost potaknuta strukturnim demografskim razlozima koji imaju dugoročne i postojane posljedice koje treba uzeti u obzir pri planiranju životnog ciklusa štednje. Naglasak je više na dugoročnom planiranju štednje i smanjenju rizika od siromaštva u trećoj životnoj dobi.

Upravljanje osobnim financijama i štednja

Problematika na temu mirovinske pismenosti, štednje za treću životnu dob i primjerenosti mirovina u Hrvatskoj dodatno se intenzivirala zadnjim popisom stanovništva, a prema kojem temeljem službenih rezultata popisa, Hrvatska ima 3,88 milijuna stanovnika odnosno gotovo 400.000 manje nego prije 10 godina.

Ovakav rezultat popisa stanovništva rezultat je migracija i negativnog prirodnog prirasta, odnosno sve veće razlike između broja umrlih i broja rođenih te broja iseljenih nasuprot useljenima. Hrvatska sada ima sličan broj stanovnika kao 1948., ali problem je u tome što smo tada imali oko 100.000 rođenih, a sada imamo samo 36.000 te, generalno gledajući, mnogo stariju strukturu stanovništva.

Stanovništvo je dakle sve starije, životni vijek sve dulji, a radnika koji uplaćuju doprinose sve manje. Mlado stanovništvo iseljava, čime se smanjuje i budući reproduktivni kapacitet populacije. Prije tri desetljeća, omjer broja radnika naspram broja umirovljenika bio je 3:1, ali danas je taj broj oko 1,2:1 i čini se da trend ide prema dugoročnom izjednačenju. Sve smo bliže trenutku kada možda neće biti dovoljno radnika za financiranje mirovinskog sustava. Upravo iz tog razloga, u javnosti se ponovno rasplamsala rasprava o dugoročnoj neodrživosti mirovinskog sustava.

Veća ulaganja u životna osiguranja i dobrovoljne mirovinske fondove nužna su kako bi se ublažio pad primanja nakon umirovljenja te spriječilo siromaštvo dijela starijeg stanovništva. Najvažnija je poruka kako je za poticanje štednje za starost nužno povećanje informiranosti i znanja šire javnosti o ovoj problematici, a počevši već od najmlađih naraštaja.

Za održavanje primjerenog životnog standarda u trećoj životnoj dobi, uz obvezno mirovinsko osiguranje, potrebna i dodatna vlastita osobna štednja. Na temelju projekcija za današnje stanovništvo u radnoj dobi pokazalo se da uz puni radni staž te osobe mogu očekivati neto stope zamjene između 30 % i 40 % iz obveznog mirovinskog osiguranja (I. i II. stup), bez obzira rade li čitav radni vijek za prosječnu ili dvostruku prosječnu plaću, dok će za postizanje primjerenijih neto stopa zamjene od npr. 50 % ili 70 % razliku morati nadoknađivati iz privatnih izvora štednje. Samim time, adekvatno upravljanje osobnim financijama za vrijeme radnog vijeka i štednja dolazi kao imperativ za osiguranje dostojanstvene budućnosti.

Upravljanje osobnim (i kućnim) financijama u današnje je vrijeme sve zahtjevnije. Bez obzira na to radi li se o podmirivanju trenutnih potreba i obaveza, štednji ili ulaganju s ciljem ostvarivanja zarade, upotrebi nekog financijskog proizvoda/usluge ili nekom načinu akumuliranja sredstava za određenu namjenu, posjedovanje znanja i korištenje vještina za upravljanje financijama od velike je važnosti za svakog pojedinca.

Svatko od nas svakodnevno donosi niz odluka povezanih s upravljanjem financijama, a da o tim odlukama uopće ne razmišljamo u kontekstu financijske pismenosti. Neke od tih odluka ne moraju nužno na nas imati poseban utjecaj (npr. određivanje budžeta za uobičajenu dnevnu kupnju namirnica manje vrijednosti), no neke sa sobom donose obaveze koje mogu znatno i dugoročno definirati kvalitetu naših života (npr. dugoročni krediti, određivanje sredstava za mirovinu ili ugovori o životnom osiguranju).

Kroz razna istraživanja pokazalo se da su građani Hrvatske slabo ili da uopće nisu informirani o mogućim oblicima štednje za starost, ali su i svjesni činjenice da su nedovoljno informirani. Sadašnja štednja stanovnika Hrvatske je više koncentrirana u klasičnim oblicima štednje, a potom u ciljanim i najrjeđe u rizičnim oblicima štednje. Planiranje štednje u budućnosti je nisko, a značajno ovisi o informiranosti i povjerenju u oblike štednje. Porazna je činjenica i da osoba od npr. 40-tak godina života koja je zaposlena priželjkuje, ili bolje rečeno očekuje, znatno veće omjere zamjene kada ode u mirovinu nego što će objektivno oni biti na temelju obvezne mirovinske štednje.

Iz Hanfe naglašavaju kako se ne trebamo bojati financijskih usluga, već ih poznavati i procijeniti koliko je koja od njih primjerena i prikladna za nas. Dugoročno ili kratkoročno ulaganje, ulaganje na osnovi tehničke ili fundamentalne analize ili jednostavno „na osjećaj” praćenjem kretanja cijene popularnih dionica, sklonost većem ili manjem riziku, kupnja dionica ili ulaganje u investicijski fond, polica životnog osiguranja ili članstvo u dobrovoljnom mirovinskom fondu, nabava automobila korištenjem kredita ili preko leasinga. Ne postoji jedna usluga koja je univerzalno primjenjiva i jednako dobra za sve korisnike. Ipak, uputno ih je sve poznavati i razumjeti.

Poželjna znanja građana Hrvatske danas uključuju i poznavanje onih pojmova koji su prije 20-tak godina bili poznati samo stručnjacima iz područja financija ili možda nisu ni postojali. Na primjer, tako je do početka mirovinske reforme cijeli koncept mirovinskog sustava zasnovan na stupovima bio nepoznat široj javnosti.

Danas svaki hrvatski građanin koji ulazi u svijet rada postaje i član obveznog mirovinskog fonda (tzv. „2. stup”) i bilo bi poželjno da razumije koncept članstva u fondu, osnove obilježja kategorija mirovinskih fondova, tematiku naknada, prebacivanje akumulirane štednje u trenutku umirovljenja u mirovinsko osiguravajuće društvo, mogućnost provjere stanja svog računa i sl.

Uglavnom, poznavanje sve više pojmova i pojava na financijskim tržištima postaje imperativ za sve korisnike. Veliku ulogu pri opismenjavanju ima i sama financijska industrija koja pružatelju mora dati potpunu i kvalitetnu informaciju o svakoj, a posebno novoj usluzi.

Nedovoljnu razinu financijske pismenosti ne treba promatrati samo u kontekstu kada fizička osoba (potrošač) koristi neku uslugu, već i šire. Primjer za to je mogućnost financiranja poslovnih aktivnosti preko tržišta kapitala. Ne postoje egzaktni kvantitativni podaci o tome koliko domaći srednji i mali poduzetnici poznaju mogućnosti financiranja svojih aktivnosti izvan konvencionalnog bankarskog sustava i korištenja kredita, no vjerojatno je da mnogi od njih smatraju kako im izdavanje vrijednosnih papira, suradnja s alternativnim investicijskim fondovima ili korištenje faktoringa nisu dostupni niti primjereni.

Naravno da npr. ulazak u vlasničku strukturu ili troškovi povezani s uvrštenjem vrijednosnih papira na burzu nisu primjerena opcija za svakog poduzetnika, no vjerojatno je da bi nakon sustavnije edukacije i upoznavanja s mogućnostima koje nudi financiranje izvan bankarskog sustava neki poduzetnici upravo u tome vidjeli priliku za sebe.

S druge strane, studenti i učenici srednjih škola prema rezultatima istraživanja iz 2015. godine pokazuju slabe rezultate i izrazito su ranjiva skupina kada je u pitanju financijska pismenost. Uslijed toga, Hanfa je poseban naglasak stavila na suradnju sa studentima i studentskim udrugama te učenicima srednjih škola. Suradnja se ostvaruje kroz održavanje tematskih predavanja tijekom studijskih posjeta Hanfi ili gostovanja predstavnika Hanfe kao predavača u obrazovnim ustanovama.

Osim održavanja predavanja, Hanfa je razvila i interaktivni model suradnje s ustanovama visokog obrazovanja. Taj model suradnje podrazumijeva izbor određene teme iz djelokruga Hanfe, zajedničko proučavanje teme od strane predstavnika Hanfe („mentora”) i studenata podijeljenih u dvije grupe te argumentirano sučeljavanje dvije grupe studenata o temi na javnim debatama u prostorijama obrazovne ustanove.

Zaključno, upravo radi demografskih promjena i starenja stanovništva, migracija i kretanja stopa ovisnosti umirovljenika u odnosu na aktivno stanovništvo, osobna odgovornost pojedinaca i dodatna vlastita osobna štednja za mirovinu postaju sve važniji za primjereno financiranje životnog standarda u trećoj životnoj dobi. Ipak, za adekvatnu dodatnu vlastitu štednju nužno je da pojedinci imaju dovoljno informacija i znanja o tome, odnosno da su na odgovarajući način i zadovoljavajuće financijski i mirovinski pismeni.

Radi neodgovarajuće informiranosti i nedostatka zainteresiranosti o tome što ih čeka nakon umirovljenja, mirovinski nepismene osobe očekivano značajno manju važnost pridaju štednji i ulaganju za budućnost. Isto tako, mirovinski nepismene osobe značajno više planiraju otići u prijevremenu mirovinu, iako očekuju niska primanja i ovisnost o tuđoj pomoći nakon umirovljenja.

Potrebno je naglasiti i da je sveobuhvatna mirovinska pismenost važan preduvjet sadašnje štednje, posebno ciljane, a zatim i rizične štednje (ulaganja). Financijsko i mirovinsko opismenjavanje može predstavljati važan put u poticanju dodatne štednje za mirovinu. Naravno, osim povećanja financijske i mirovinske pismenosti, potrebno je provoditi i sveobuhvatna educiranja mladih osoba i staviti fokus na izgradnji njihovog stava prema štednji, ulaganju i upravljanju osobnim financijama kako bi si mogle osigurati primjerenu i dostojanstvenu budućnost.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. Maja Balen, Financijska pismenost i obrazovanje u Hrvatskoj, Političke analize: tromjesečnik za hrvatsku i međunarodnu politiku , Vol. 8 No. 32, 2017.
2. OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) (2005) Improving Financial Literacy: Analysis of Issues and Policies. Pariz: OECD.
3. OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) (2011) Improving Financial Education Efficiency: OECD-Bank of Italy Symposium on Financial Literacy. Pariz: OECD.
4. OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) (2013) Women and Financial Education: Evidence, Policy Responses and Guidance. Pariz: OECD.
5. OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) (2014) Financial Education for Youth: The Role of Schools. Pariz: OECD.
6. https://www.hanfa.hr/edukacija-i-potro%C5%A1a%C4%8Di/financijska-pismenost/
7. Nestić, D., Potočnjak, Ž., Puljiz, V., Rašić Bakarić, I., Švaljek, S., Tomić, I., Vehovec, M., Vukorepa, I.: Izazovi i mogućnosti za ostvarenje primjerenih starosnih mirovina u Hrvatskoj (projektna studija), Zagreb: Ekonomski institut (2011)
8. Vehovec, M.: Financijska i mirovinska pismenost: međunarodna iskustva i prijedlozi za Hrvatsku (stručni rad),  Zagreb: Ekonomski institut (2011).
9. Vehovec, M., Tomić, I., Škreblin Kirbiš, I.: Mirovinska pismenost i štednja za treću životnu dob (znanestveni rad), Zagreb: Ekonomski institut, (2011).
10. https://www.hanfa.hr/media/1459/fin-pismenost-bro%C5%A1ura.pdf