Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/09, 80/13, 41/21; dalje u tekstu ZZTN) uređuje pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovoga Zakona. Nadalje, isti se primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: narušavanje tržišnog natjecanja) od strane poduzetnika, na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na Republiku Hrvatsku.

Tržišno natjecanje među poduzetnicima obilježje je gospodarskog ustroja u kojem se alokacija resursa obavlja polazeći od ponude i potražnje na tržištu. Podrazumijeva stalnu „bitku“ između većeg ili manjeg broja konkurenata u ponudi određenih proizvoda i usluga za što veći broj kupaca tih proizvoda i usluga, a radi ostvarivanja poslovnih ciljeva u obliku dobiti i većeg tržišnog udjela.

To je dakle, oblik rivalstva ili konkurentskog suparništva između poduzetnika, a sloboda tržišnog natjecanja je pokretačka snaga tržišnog gospodarstva koja motivira tržišne sudionike na inovativnost koja rezultira novim proizvodima i uslugama, na primjenu novih tehnologija i tehnoloških procesa koji donose veću proizvodnost i niže jedinične troškove, na suradnju znanosti i industrije, povezivanje poduzetnika iz različitih država i regija, a sve s ciljem stvaranja konkurentnog proizvoda ili usluge, koji će svojom cijenom i drugim obilježjima pogodovati potrošačima.

Pravila EU-a o tržišnom natjecanju osmišljena su kako bi osigurala pravedne i jednake uvjete za poduzeća, a istovremeno omogućila inovacije, jedinstvene standarde i razvoj malih poduzeća. Europska komisija prati i istražuje prakse koje narušavaju tržišno natjecanje, spajanja poduzeća i državne potpore kako bi europskim poduzećima osigurala jednake uvjete, a potrošačima zajamčila dobar izbor i poštene cijene.

Velika poduzeća ne smiju upotrebljavati svoju pregovaračku moć u svrhu nametanja uvjeta koji bi njihovim dobavljačima ili klijentima otežali poslovanje s konkurentima tih moćnih poduzeća. Komisija ih za tu praksu može novčano kazniti jer to dovodi do viših cijena i/ili manjeg izbora za potrošače.

Izvršavanje ovlasti Komisije za istragu i zaustavljanje kršenja pravila tržišnog natjecanja EU-a interno se provjeravaju i nadziru te podliježu sudskom nadzoru europskih sudova. Sa svojim prijedlozima EU ima i vodeću ulogu u međunarodnoj suradnji u području tržišnog natjecanja te nastoji promicati najbolju praksu. EU je jedan od osnivača Međunarodne mreže za tržišno natjecanje (ICN) EN i surađuje s globalnim i nacionalnim tijelima u procjenama mogućeg kršenja tržišnog natjecanja.

Prije nego krenemo s pojašnjenjem zaštite tržišnog natjecanja u Hrvatskoj, istaknut ćemo koja pravila i smjernice vrijede u EU,  a koje možemo pronaći na službenim internetskim stranicama EU: “U EU-u vrijede stroga pravila za zaštitu slobodnog tržišnog natjecanja. U skladu s tim pravilima određene su prakse zabranjene.

Ako prekršite pravila EU-a o tržišnom natjecanju, moguća kazna može iznositi do 10 % vašeg godišnjeg prometa na svjetskoj razini. U nekim se državama članicama EU-a upravitelji poduzeća koja prekrše ta pravila mogu suočiti s teškim kaznama, uključujući i kaznama zatvora.

Pravila EU-a o tržišnom natjecanju izravno se primjenjuju u svim državama članicama, a poštovat će ih sudovi u vašoj državi članici. Pravila se ne primjenjuju samo na poduzeća, nego na sve organizacije koje obavljaju gospodarsku djelatnost (npr. trgovinska udruženja, industrijske skupine itd.).

Nezakoniti kontakti i sporazumi su poznati kao karteli. Zabranjeni su jer se njima ograničava tržišno natjecanje. Mogu imati različite oblike i trgovačka društva koja su uključena ne moraju ih službeno odobriti. Najčešći primjeri tih praksi su:

−       dogovaranje cijena,

−       podjela tržišta,

−       sporazumi o podjeli kupaca,

−       sporazumi o ograničavanju proizvodnje,

−       sporazumi o distribuciji između dobavljača i preprodavača, primjerice u kojima dobavljač određuje cijenu koja se naplaćuje kupcu.

Može se smatrati da se svim sporazumima i razmjenama informacija između vas i vaših konkurenata kojima se umanjuje vaša strateška nesigurnost na tržištu (npr. u vezi s troškovima proizvodnje, prometom, kapacitetom, marketinškim planovima itd.) narušava tržišno natjecanje. Neki sporazumi nisu zabranjeni ako se mogu opravdati time da kupci i gospodarstvo u cjelini od njih ostvaruju korist. Primjer takvih sporazuma su sporazumi o istraživanju i razvoju te prijenosu tehnologije. Ti slučajevi obuhvaćeni su uredbama o skupnom izuzeću.”

Neograničena sloboda tržišnog natjecanja nije jamac demokracije i razvoja gospodarskog i društvenog ustroja koji se temelji i na pravu svakog pojedinca da pokrene vlastiti poduzetnički projekt. Kako bi se prevladao taj problem i osiguralo stvarno, učinkovito tržišno natjecanje među poduzetnicima na određenim tržištima, svim je poduzetnicima potrebno osigurati jednake mogućnosti pristupa i opstanka na tržištu. Tu je svrhu moguće postići samo odgovarajućom regulacijom. Stoga se u posljednjih stotinjak godina razvilo pravo tržišnog natjecanja (pravo konkurencije). Riječ je o relativno novoj pravnoj disciplini čiji je predmet razvijanje pravila za zaštitu tržišnog natjecanja odnosno sustava mjera i postupaka za zaštitu tržišnog natjecanja koje je postalo dio zakonodavstva svih suvremenih država.

Polazište prava konkurencije ili prava tržišnog natjecanja u užem smislu čine zaštita od sklapanja zabranjenih sporazuma poduzetnika, odnosno sprječavanja stvaranja kartela i njihovog djelovanja, sprječavanja zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu, te kontrola koncentracija poduzetnika. Ta tri instituta čine pravo tržišnog natjecanja u užem smislu. Pravo tržišnog natjecanja prema pravnoj stečevini EU  čine i pravila i propisi o državnim potporama.

Dakle, propisima o tržišnom natjecanju ne štite se poduzetnici, već se kroz osiguranje jednakih uvjeta poslovanja i jasna pravila kojima se utvrđuju dopuštena sredstva za međusobno natjecanje, štiti tržišno natjecanje, a radi dobrobiti potrošača. Ona se ogleda u mogućnosti šireg izbora između zamjenjivih proizvoda različitih proizvođača, i pravu odabira proizvoda ili usluge koja mu najviše odgovara po cijeni i kvaliteti.

Zakonodavni okvir u RH kojim se uređuje zaštita tržišnog natjecanja

U Republici Hrvatskoj zakonodavni okvir u području zaštite tržišnog natjecanja predstavlja Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 79/09.), koji je stupio na snagu 1. listopada 2010. godine, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 80/13.), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. godine i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 41/21.), koji je stupio na snagu 24. travnja 2021. godine te 11 podzakonskih akata neophodnih za njihovu provedbu.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: AZTN ili Agencija) osnovana je Odlukom Hrvatskog sabora od 20. rujna 1995., a započela je s radom početkom 1997. godine. AZTN je opće nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti utvrđenih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja.

Cilj zaštite tržišnog natjecanja je prije svega u stvaranju koristi za potrošače i jednakih uvjeta za sve poduzetnike na tržištu, koji ponašajući se sukladno postojećim pravilima i natječući se na tržištu kvalitetom, cijenom i inovativnošću svojih proizvoda i usluga, pridonose cjelokupnom razvoju gospodarstva.

Jedna od najvažnijih zadaća AZTN-a je promicati kulturu tržišnog natjecanja, uočavati ograničenja koja se odnose na tržišno natjecanje  a sadržana su u zakonima i propisima koji dižu prepreke slobodnom i fer natjecanju poduzetnika na tržištu. Cilj je pridonositi razumijevanju problema tržišnog natjecanja u svim strukturama izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, sudjelovati u njihovim izmjenama te informirati državnu upravu, ali i širu javnost, o pojavnostima koje se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja.

Tržišno natjecanje u konačnici pogoduje svima: potrošačima, poduzetnicima i gospodarstvu u cjelini. Osigurava bolju ponudu i kvalitetu i niže cijene proizvoda i usluga, potiče inovacije i utječe na gospodarski rast. Zato je podizanje razine svijesti o potrebi njegovog promicanja jedan od glavnih zadataka AZTN-a.

Što su to “koncentracije” na tržištu?

Tržište se s prostornog aspekta definira kao mjesto na kojem se susreću subjekti ponude i potražnje, odnosno mjesto na kojem trgovci susreću kupce kojima žele prodati svoju robu. Tržište je skupina ljudi koja, bilo da se radi o pojedincima ili organizacijama, treba neke proizvode u određenoj kategoriji proizvoda, te koja ima odgovarajuću platežnu sposobnost, spremnost i ovlaštenje za kupnju određene robe. Tržište predstavlja ukupnost odnosa ponude i potražnje koje se na određenom prostoru i u određeno vrijeme uspostavljaju povodom razmjene robe i usluga.

Koncentracija nastaje promjenom kontrole nad poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe pripajanjem ili spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika ili dijelova tih poduzetnika, stjecanjem izravne ili neizravne kontrole ili prevladavajućeg utjecaja poduzetnika nad drugim i to stjecanjem većine dionica ili udjela, ili stjecanjem većine prava glasa, ili na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) i drugim propisima.

Ključ nastanka koncentracije je stjecanje kontrole. Kontrola se ostvaruje prijenosom prava, ugovora ili drugih sredstava kojima jedan ili više poduzetnika, bilo pojedinačno, bilo zajednički, stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad jednim ili više poduzetnika ili pak dijela jednog ili više poduzetnika na trajnoj osnovi.

U smislu prava tržišnog natjecanja, koncentracija poduzetnika, sukladno članku 15. ZZTN-a, nastaje promjenom kontrole nad poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe:

1. pripajanjem ili spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika ili dijelova tih poduzetnika,
2. stjecanjem izravne ili neizravne kontrole ili prevladavajućeg utjecaja jednog, odnosno više poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih poduzetnika ili dijelom, odnosno dijelovima drugih poduzetnika i to:

−       stjecanjem većine dionica ili udjela, ili

−       stjecanjem većine prava glasa, ili

−       na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i drugim propisima.

Koncentracijom u smislu ZZTN-a se također smatra i stvaranje zajedničkog pothvata (joint venture) od strane dva ili više neovisnih poduzetnika, koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan gospodarski subjekt. Za razliku od postupaka utvrđivanja zabranjenih sporazuma između poduzetnika i zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika koje Agencija uvijek pokreće po službenoj dužnosti, postupak ocjene koncentracije u pravilu se pokreće temeljem prijave njezinih sudionika. Budući da koncentracije poduzetnika mogu imati pozitivne i negativne učinke na tržištu, Agencija, upravo uzimajući u obzir učinke koncentracije na mjerodavnom tržištu ili tržištima, odlučuje o kriterijima ocjene svake pojedine koncentracije.

Sukladno propisima koji uređuju njezinu nadležnost, Agencija ocjenjuje samo poslovne transakcije značajne ekonomske snage koja se očituje kroz ukupne prihode poduzetnika sudionika koncentracije. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja kao jedini objektivni i mjerljivi kriterij za postojanje obveze prijave koncentracije utvrđuje visinu ukupnog konsolidiranog godišnjeg prihoda poduzetnika-sudionika koncentracije. Dakle, sudionici koncentracije obvezni su prijaviti svaku namjeru provedbe koncentracije ako su kumulativno ostvareni određeni uvjeti.

Drugim riječima, poduzetnik je obvezan prijaviti svaku namjeru provedbe koncentracije ako su, sukladno članku 17. stavku 1. ZZTN-a, kumulativno ispunjena dva uvjeta:

−       da ukupan godišnji konsolidirani prihod svih poduzetnika sudionika koncentracije ostvaren prodajom robe i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznosi najmanje jednu milijardu kuna sukladno financijskim izvješćima za financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji, ako najmanje jedan sudionik koncentracije ima sjedište i/ili podružnicu u Republici Hrvatskoj, i

−       da ukupan prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije, u Republici Hrvatskoj, sukladno financijskim izvještajima iznosi najmanje 100.000.000 kuna, u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji.

Iznimno, nakladnici sudionici koncentracija, temeljem Zakona o medijima, obvezni su podnijeti prijavu koncentracije Agenciji, u slučaju promjene kontrole nad poduzetnikom u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja na trajnoj osnovi, neovisno o visini prihoda sudionika te koncentracije i Agencija takvu koncentraciju ocjenjuje isključivo sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Ukoliko sudionici koncentracije propuste prijaviti koncentraciju na ocjenu njezine dopuštenosti Agenciji, a takva obveza postoji sukladno ranije citiranoj odredbi članka 17. ZZTN-a, tada ih je Agencija u obvezi kazniti upravno-kaznenom mjerom do najviše jedan (1) posto njihovog ukupnog prihoda.

Postupanje Agencije po prijavi namjere koncentracije

Kada Agencija na temelju potpune prijave namjere koncentracije i saznanja kojima raspolaže ocijeni da se može razumno pretpostaviti da predmetna koncentracija nema značajni učinak na mjerodavnom tržištu, koncentracija se smatra dopuštenom na I. razini (bez pokretanja i vođenja postupka ocjene konkretne koncentracije na II. razini).

U tom slučaju, Agencija bez odlaganja, nakon što zaprimi potpunu prijavu koncentracije, u roku od 30 dana od dana davanja potvrde podnositelju prijave o potpunosti prijave koncentracije, obavještava javnost o dopuštenosti koncentracije na I. razini i dostavlja podnositelju prijave koncentracije potvrdu o dopuštenosti te koncentracije na I. razini.

Međutim, kako bi takvu potvrdu mogla dati, Agencija obavezno prethodno mora provesti analizu podataka iz zaprimljene potpune prijave koncentracije o mjerodavnom tržištu i tržišnim udjelima konkurenata i učincima koncentracije te objaviti javni poziv svim konkurentima i drugim zainteresiranima da se Agenciji (ukoliko to žele) očituju o učincima te koncentracije na tržište. Tek nakon što uzme u obzir sve navedeno i utvrdi da koncentracija nema značajan učinak, Agencija daje podnositelju prijave potvrdu o dopuštenosti koncentracije na I. razini.

Ako AZTN temeljem analize podataka i okolnosti iz prijave namjere provedbe koncentracije procijeni da bi provedba koncentracije mogla imati značajan učinak na tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu, osobito ako se tom koncentracijom stvara novi ili jača postojeći vladajući položaj sudionika koncentracije, Agencija u roku od 30 dana od izdavanja potvrde o potpunosti prijave koncentracije donosi zaključak o pokretanju postupka ocjene dopuštenosti koncentracije. Time započinje postupak ocjene dopuštenosti koncentracije na 2. razini.

Riječ je o opsežnom prikupljanju podataka, dokumentacije i očitovanja potrebnih za izradu dubinske pravne i ekonomske analize mjerodavnog tržišta i učinaka konkretne koncentracije na tržišno natjecanje. To podrazumijeva kontaktiranje svih poduzetnika i/ili interesnih udruženja koji posluju i/ili imaju saznanja o mjerodavnom tržištu koje je potrebno analizirati u postupku i zatražiti od njih detaljne brojčane i financijske pokazatelje i analize poslovanja.

Rješenje kojim se koncentracija može ocijeniti dopuštenom, uvjetno dopuštenom ili nedopuštenom, AZTN donosi u roku od tri mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka, uz propisanu iznimnu mogućnost produženja toga roka (ZZTN, članak 22. stavak 7. i članak 57. stavak 6.).

Kada se radi o koncentracijama, postupak po službenoj dužnosti Agencija pokreće samo ako je koncentracija provedena protivno rješenju Agencije kojim se ona ocjenjuje zabranjenom ili ako je provedena bez podnošenja obvezne prijave namjere koncentracije. U prvom slučaju nalaže ispunjenje određenih mjera kao što su prodaja ili prijenos stečenih dionica ili poslovnih udjela ili  zabrana ili ograničavanje prava glasa, prestanak zajedničkog pothvata ili drugih oblika kontrole i izriče upravno-kaznenu mjeru. U drugom slučaju, ako je provedena, a prethodno nije prijavljena, izriče upravno-kaznenu mjeru. Razumijevanje čitavog opisanog postupanja u slučaju koncentracija ključno je za ocjenjivanje dopuštenosti koncentracija.

Što je monopol i koje vrste monopola postoje?

Konkurencija je takvo tržište koje podrazumijeva tržišnu utakmicu između prodavača čiji je cilj da svoju robu prodaju po što boljim uvjetima i u što većoj količini, tržišnu utakmicu između kupaca koji se nadmeću u pritisku na cijene kako bi došli do željene robe te tržišnu utakmicu između prodavača i kupaca gdje svaka strana nastoji ostvariti što povoljnije uvjete za sebe.

Savršeno konkurentno tržište je tržište na kojem sve tvrtke proizvode identične proizvode, a svaka je tvrtka tako mala da njen izbor razine proizvodnje ne utječe na cijelu industriju. Ulazak na takva tržišta je lak, ukoliko se ukaže prilika za ostvarivanjem profita.

S druge strane, tržišta nesavršene konkurencije su oligopol, duopol i monopol. Monopol je najbolji prikaz. Kod monopola poduzeća utječu na cijene i na količine. Posljedice tog stanja su previsoke cijene, manja potrošnja, visoki troškovi i manja efikasnost. Monopol se u ekonomiji definira kao trajna tržišna situacija gdje postoji samo jedan davatelj određene vrste proizvoda ili usluga.

Monopol se može podijeliti na čisti, prirodni te pravni. Čisti monopol postoji onda kada su ostvareni neki od ovih uvjeta: nema dobrih supstituta za isti proizvod te nema drugih proizvođača. Pravni monopol nastaje onda kada je nekim pravnim propisom (patent, licenca i dr.) stavljena prepreka slobodi ulaska u posao i određenom proizvođaču je osiguran monopolski položaj, to su najčešće neka tehnološka dostignuća i slično, kao npr. pošta, telekomunikacije i drugo.

Prirodni monopol je onaj gdje javno poduzeće ima potpunu kontrolu nad nekim izvorom kao plin/nafta i drugo ili kada jedan proizvođač može jeftinije opskrbljivati od drugih, to su najčešće elektroprivreda, vodovod i drugo. Svako poduzeće koje može značajno utjecati na tržišnu cijenu svoje proizvodnje je nesavršeni konkurent.

Samo postojanje vladajućeg položaja nije zabranjeno, no zabranjena je zlouporaba istoga. Naime, smatra se da poduzetnik s većom tržišnom snagom koji se nalazi u vladajućem položaju ima veću odgovornost u postupanju prema drugim sudionicima na tržištu.

Monopol je situacija u kojoj na tržištu djeluje samo jedan prodavatelj proizvoda ili usluge. Njegova snaga se očituje u mogućnosti da određuje cijene, a ne da ih formira prema drugima, pa mu takva pozicija omogućuje da postavi više cijene, manje proizvodi i zarađuje iznad normalne dobiti. Dakle, u situaciji monopola, potrošači su prisiljeni plaćati više cijene, a razlika ide u korist monopoliste umjesto kupca. No, takvi su monopoli rijetki. Međutim, u svakodnevnom žargonu, termin monopol se nesvjesno, uglavnom i pogrešno, izjednačava s pojmom vladajućeg položaja određenog poduzetnika na tržištu. Dakle, kad kažemo monopol ono na što mislimo je, u rječniku tržišnog natjecanja, vladajući položaj.

Egzaktno dokazivanje vladajućeg položaja obuhvaća prije svega provođenje testa tržišne snage (izvora nabave, financijske snage, položaja na tržištu). Zato je termin monopol potrebno pažljivo upotrebljavati jednako kao i termin tržišni lider budući da pojam tržišni lider ne nosi uvijek negativne konotacije. Tržišni lider čak može stvarati i pozitivne učinke na tržištu – ne ukidati, već dapače, poticati tržišno natjecanje, stvarati ekonomije obujma, poticati inovativnost i tako snižavati cijene u interesu i u korist potrošača.

Tržišni udjeli i poslovanje trgovačkih lanaca u RH

U djelatnosti trgovine u 2020. godini poslovalo je 28.615 poduzetnika, koji su zapošljavali 192.367 radnika, a ostvarili su prihode veće od 260 milijardi kuna, pokazuje analiza Financijske agencije (Fina) o poslovanju poduzetnika u trgovini na veliko i malo u razdoblju 2004.-2009.-2014.-2020.

Prvih pet trgovačkih kuća kontrolira čak dvije trećine tržišta RH u segmentu prehrane i mješovite robe. Prema podacima za 2018. godinu domaće tržište diktira pet trgovačkih lanaca od kojih su samo Plodine d.d. u domaćem vlasništvu, a ostala četiri lanaca su u stranom vlasništvu. Od trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu vodeći je Konzum d.d. Domaće tržište mješovite robe preko Konzuma kontrolira ruski kapital, preko Lidla i Kauflanda njemački, a austrijski preko Spara.

Najveći ukupni prihodi u trgovini na veliko i malo ostvareni su 2020. godine, u iznosu od 260,2 milijarde kuna, što je 82,6 milijardi kuna više u odnosu na 2004. godinu. Najveće ukupne prihode u 2020. ostvario je Konzum plus, u iznosu od 10 milijardi kuna. Slijedi Lidl Hrvatska sa 6,1 milijarda kuna, Spar Hrvatska s pet milijardi kuna i Plodine sa 4,5 milijardi kuna ukupnih prihoda. Najveća dobit razdoblja, kako navode iz Fine, također je ostvarena u 2020., u iznosu od 10,2 milijarde kuna, što je 2,5 puta više u odnosu na 2004. godinu. Najveći dobitaš 2020. je bio Lidl Hrvatska, s ostvarenom dobiti od 274,8 milijuna kuna. Društvo je na drugom mjestu po ostvarenim ukupnim prihodima u 2020. godini (6,1 milijarda kuna), sa 2.377 zaposlenih, kojima je obračunana prosječna mjesečna neto plaća u iznosu od 9.276 kuna.

AZTN je proveo istraživanje tržišta distributivne trgovine na malo mješovitom robom, pretežno hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo u Republici Hrvatskoj u 2019. godini. Prihodi iz trgovine na malo mješovitom robom, pretežno hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo u Republici Hrvatskoj svih trgovaca iz uzorka AZTN-a u promatranoj 2019. godini bilježe nominalan rast u iznosu od 2,25 milijardi kuna u odnosu na 2018. godinu (6 posto), što predstavlja nešto blaže izraženiji trend rasta u odnosu na istraživanje godinu ranije (rast u 2018. u odnosu na 2017. iznosio je 7 posto).

Kao najjači trgovac na malo mješovitom robom u 2019., Konzum plus bilježi jednoznamenkasti rast prihoda. Tržišni udio Konzuma plus u promatranoj 2019. iznosio je 20 - 30 posto i ujedno se bilježi blagi pad tržišnog udjela zbog rasta glavnih konkurenata. Konzum plus je imao ukupno 615 prodajnih mjesta te 8 prodajnih mjesta manje i manju neto prodajnu površinu u odnosu na 2018. godinu. Bilježi se nastavak trenda rasta članica Schwarz Grupe. Lidl u 2019. bilježi najveći nominalni rast prihoda u trgovini na malo mješovitom robom u dvoznamenkastom iznosu. Tržišni udio Lidla u promatranoj 2019. godini iznosio je 10 - 20 posto uz rast tržišnog udjela za 1 postotni bod. Druga članica Schwarz grupe, Kaufland, također je bilježio rast prihoda koji je blaže izražen u odnosu na rast koji bilježi Lidl, dok je tržišni udio Kauflanda u promatranoj 2019. godini iznosio 5 -10 posto uz blagi rast tržišnog udjela. Zbirno obje članice Schwarz grupe u 2019. godini bilježe zbirni tržišni udio od 20 - 30 posto te je Schwarz grupa tada prvi put na prvoj poziciji, ispred višegodišnjeg tržišnog lidera Konzuma plus (odnosno Konzuma).

Popis top 10 najvećih trgovaca na malo mješovitom robom u 2019. godini prema ostvarenom prihodu u trgovini na malo mješovitom robom na nacionalnom tržištu RH je sljedeći: Konzum plus, Lidl, Plodine, Kaufland, Spar, Tommy, Studenac, K.T.C., NTL Mlin i pekare.

Vrijedi spomenuti i da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku, promet u trgovini na malo u prvih 11 mjeseci 2021. bio 15 posto veći u odnosu na isto razdoblje u 2020. godini, u kojoj se ukupni prihod trgovaca kretao oko 260 milijardi kuna.

Za kraj, od najnovijih događaja (siječanj 2022.) koji su zanimljivi spomenut ćemo kako je AZTN odobrila na prvoj razini namjeru provedbe koncentracije koja nastaje stjecanjem izravne kontrole na trajnoj osnovi Studenca nad Pemom (dubrovačkim trgovačkim lancem). Radi se o horizontalnoj koncentraciji na mjerodavnom tržištu trgovine na malo mješovitom robom, pretežno hranom, pićima i higijenskim proizvodima za domaćinstvo, a na području Dubrovačko-neretvanske županije i podredno na području Grada Dubrovnika na kojima postoji preklapanje navedenih poduzetnika, pri čemu će Studenac preuzeti tržišne pozicije koje drži Pemo.

Na tržištu Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika, Studenac bi provedbom koncentracije postao vodeći tržišni “igrač” s tržišnim pritiskom ostalih poduzetnika, velikih trgovačkih lanaca (Lidl, Konzum, Tommy), koji su snažno prisutni na nacionalnoj razini i koji spadaju među vodećih pet poduzetnika, ističu iz Agencije.

Studenac bi nakon provedbe koncentracije nastavio se natjecati s tim poduzetnicima, kao i s brojnim malim prodavaonicama prisutnima na cijelom promatranom području. Analizom je utvrđeno da je s obzirom na strukturu mjerodavnog tržišta, broj poduzetnika, razne formate prodavaonica, "malo vjerojatno da može doći do učinaka protivno propisima o tržišnom natjecanju" - sukladno objavi Agencije na internetskim stranicama.

Krajnji kupci će i dalje imati veliki izbor za kupnju, a poduzetnici će i dalje imati interesa za sudjelovanjem na predmetnom mjerodavnom tržištu, bilo da je riječ o širenju postojećih ili ulasku novih konkurenata, navode iz Agencije. Također, navode i kako stoga ne proizlazi da je riječ o koncentraciji koja bi mogla imati negativan učinak na tržišno natjecanje.

Pripremio: Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/09, 80/13, 41/21)
2. Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19)
3. https://europa.eu/youreurope/business/selling-in-eu/competition-between-businesses/competition-rules-eu/index_hr.htm
4. https://www.aztn.hr/trzisno-natjecanje/pravni-okvir/
5. https://www.aztn.hr/o-nama/
6. https://www.aztn.hr/trzisno-natjecanje/nadleznosti/koncentracije/
7. https://www.aztn.hr/trzisno-natjecanje/nadleznosti/koncentracije/2-razina/
8. https://www.aztn.hr/trzisno-natjecanje/nadleznosti/koncentracije/1-razina/
9. https://www.aztn.hr/komunikacija/cesta-pitanja/
10. Bilen, M.: Tržišta proizvoda i ulsuga, Mikrorad, Zagreb, 2007.
11. Pribičević, Đ.: Teorija tržišta i cijena, Narodne novine, Zagreb, 1984.
12. Babić, M.: Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2007.
13. Kotler, P i.Keller, K.: Upravljanje marketingom, Mate, Zagreb, 2007.
14. Pribičević, Đ.: Teorija tržišta i cijena, Narodne novine, Zagreb, 1984.
15. https://www.fina.hr/-/rezultati-poslovanja-poduzetnika-u-djelatnosti-trgovine-na-veliko-i-na-malo-presjek-2004-2009-2014-2020-godina
16. https://www.aztn.hr/ea/wp-content/uploads/2015/06/AZTN-rujan-2020-1.pdf
17. https://www.aztn.hr/aztn-odobrio-koncentraciju-studenacpemo/