Što je inflacija?

Inflacija se očekivano vratila nakon što je oporavak od korona krize uzeo maha. Deflacijski pritisci bili su najjači u vrijeme prvog lockdowna u drugom tromjesečju 2020. Ti pritisci su bili potaknuti kontrakcijom agregatne potražnje. Međutim, i deflacija cijena troškovnih inputa, prije svega energenata, imala je važnu ulogu. Postavlja se pitanje koje su silnice dominantne; one koje djeluju na troškovnoj strani (eng. cost-push), ili one koje djeluju na strani ukupne potražnje (eng. demand-pull)?

Pojam inflacija odnosi se na situaciju kada u gospodarstvu raste opća razina cijena dobara i usluga koje potrošači kupuju u određenom razdoblju. To dovodi do smanjenja kupovne moći domaće valute, stoga potrošači iz mjeseca u mjesec trebaju platiti više za istu košaricu dobara i usluga.

U tržišnom gospodarstvu cijene dobara i usluga mijenjaju se. Neke cijene rastu, druge padaju. Inflacija je opće povećanje cijena dobara i usluga, a ne povećanja cijena pojedinih proizvoda. Zbog inflacije za jedan euro možete kupiti manje nego što ste za isti iznos mogli kupiti jučer. Drugim riječima, inflacija smanjuje vrijednost valute tijekom vremena.

Inflacija se mjeri s pomoću indeksa potrošačkih cijena (IPC), koji služi za usporedbu sadašnjih cijena dobara i usluga s njihovim cijenama iz prethodnih razdoblja. U svrhu mjerenja stope inflacije u Državnom se zavodu za statistiku prati kretanje cijena košarice koju čini oko 890 dobara i usluga koje kupuje prosječno kućanstvo u Hrvatskoj.

Potrošačka košarica uključuje:

− hranu, pića i cigarete,

− energiju,

− industrijske proizvode, kao što su primjerice odjeća i obuća, namještaj, kućanski aparati, automobili, mobiteli,

− različite usluge povezane s prijevozom, komunikacijama, ugostiteljstvom, rekreacijom i dr.

Prosječno kućanstvo u Hrvatskoj u pravilu najviše troši na hranu i energiju (uključujući gorivo za osobne automobile), na koje otpada više od 40% izdataka, a mnogo manje troši, primjerice, na usluge rekreacije i kulture, čiji je udio u ukupnim izdacima oko 5%. Promjena (povećanje ili smanjenje) cijena proizvoda koji imaju veći udio u potrošnji prosječnoga kućanstava ima i veći udio/ponder pri izračunu indeksa potrošačkih cijena, a time i veći utjecaj na kretanje inflacije.

U izračunu prosječnog povećanja cijena veći ponder dodjeljuje se cijenama proizvoda na koje više trošimo, kao što je električna energija, a manji ponder cijenama proizvoda na koje manje trošimo, kao što su šećer ili poštanske marke.

U tržišnom gospodarstvu cijene dobara i usluga u svakom se trenutku mogu promijeniti. Opće povećanje razine cijena naziva se inflacija. Važno ju je pouzdano mjeriti i održavati stabilnom jer predvidljiva stopa inflacije pojedincima i poduzećima omogućuje dugoročno planiranje, što pogoduje gospodarstvu.

Prije svega valja naglasiti kako je prilikom proučavanja povezanosti bilo kakvih ekonomskih varijabli, a naročito kad se određene veze uspoređuju među zemljama, iznimno važno voditi računa o različitostima ekonomskih sustava i posebnostima gospodarstava od interesa.

Svima su nam važne cijene dobara i usluga koje kupujemo, a važno nam je i koliko se cijene s vremenom mijenjaju. Za gospodarstvo je najbolje kada su cijene relativno stabilne. Kada govorimo o cijenama, inflacija je središnji pojam. Ali što je točno inflacija? Zašto se stope inflacije razlikuju u različitim državama i zašto se mijenjaju tijekom vremena?

Inflacija je jedna od ključnih pojava u gospodarstvu. Ali što je točno inflacija? Za razumijevanje inflacije važni su novac i cijene.

Svaki proizvod na tržištu ima cijenu, koja je izražena u novcu. Kada novac ne bi postojao, proizvode bismo morali mijenjati za druge proizvode na temelju njihove realne vrijednosti. Realna vrijednost proizvoda, koja se naziva i relativnom cijenom, određivala bi se drugim proizvodima, npr. kruh bi se mogao mijenjati za dvije litre mlijeka, odnosno kruh bi mogao biti jednakovrijedan dvjema litrama mlijeka. Novac služi kao obračunska jedinica koja omogućuje da se realna vrijednost svakog proizvoda iskaže kao nominalna cijena. Kada govorimo o cijenama u gospodarstvu, govorimo o nominalnim cijenama.

Cijene proizvoda mogu se s vremenom mijenjati ovisno o promjenama ponude i potražnje. Kada je riječ o ponudi, dobar urod povećava ponudu kukuruza, zbog čega njegova cijena može pasti, a loš urod smanjuje ponudu, zbog čega cijene kukuruza rastu. Kada je riječ o potražnji, mode i trendovi potrošnje povećavaju potražnju za popularnim brendovima i proizvodima, zbog čega može doći do rasta njihovih cijena, dok cijene manje popularnih proizvoda mogu padati.

Osim ponude i potražnje na cijene utječe i količina novca u optjecaju. Što je veća količina novca u optjecaju u nekom gospodarstvu, to je veći i rizik raširenog rasta cijena, odnosno promjene opće razine cijena u gospodarstvu. Kada govorimo o inflaciji, govorimo upravo o tome, o promjenama opće razine cijena.

Kako se mjeri inflacija?

Glavni cilj Hrvatske narodne banke je stabilnost cijena, te je u tom smislu mjerenje inflacije od iznimne važnosti za monetarnu politiku. Općenito je nadziranje dinamike inflacije nužno zbog izbjegavanja opasnosti koje visoka inflacija donosi u dugom roku (poput prijetnji gospodarskom rastu). U skladu s time, mjerenje temeljne inflacije (engl. core / underlying inflation) ima važnu ulogu u oblikovanju politike kontroliranja inflacije. U tom smislu, temeljna inflacija nije zamjena ukupnoj inflaciji, već prateći indikator kretanja cijena dobara i usluga, kojom se pri izračunu nastoje ukloniti najvolatilnije komponente inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena.

Naime, prema definiciji Hrvatske narodne banke (HNB), temeljna inflacija se utvrđuje na način da se iz indeksa potrošačkih cijena isključe one komponente čije je kretanje u značajnoj mjeri izvan kontrole monetarne vlasti (cijene poljoprivrednih proizvoda i administrativno regulirane cijene).

Iako je pojam temeljne inflacije u širokoj upotrebi, ne postoji njegova jasna definicija. Općenito, korištenje pojma temeljne inflacije povezuje se s dugoročnom ili trajnom sastavnicom mjerenog indeksa cijena, koji je vezan uz rast novca. Međutim, jasna definicija temeljne inflacije zahtijeva model s determinantama cijena i novca u ekonomiji.

Ipak, pokušaji definiranja i razvijanja pojma temeljne inflacije povezuju se uz Otta Ecksteina (Otto Eckstein bio je njemačko-američki ekonomist. Bio je ključni programer i zagovornik teorije osnovne inflacije, koji je predložio da se pri određivanju točnih metrika dugoročne inflacije iz izračuna izračuna isključe prolazne promjene cijena predmeta koji podliježu promjenjivim cijenama, poput hrane i energije.). Naime, Eckstein je definirao tekuću inflaciju kao sumu triju sastavnica: „temeljne“ komponente vezane uz ravnotežni rast cijena, „šok“ komponente koja sadržava efekte egzogenih promjena u cijenama energije, hrane, poreza, minimalne nadnice itd., te „potražne“ komponente koja odražava učinke odstupanja nezaposlenosti od prirodne stope.

U europodručju se inflacija potrošačkih cijena mjeri harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, za koji se upotrebljava pokrata HIPC. Pojam “harmoniziran” odnosi se na činjenicu da sve države u Europskoj uniji primjenjuju istu metodologiju. Time se postiže usporedivost podataka među različitim državama. Ta je mjera dobar način praćenja promjene cijena u gospodarstvu. ESB se njome služi kako bi donosio pravilne odluke.

Prije nego što je euro postao naša zajednička valuta, svaka je država mjerila inflaciju nacionalnom metodologijom i postupcima. Zbog uvođenja eura pojavila se potreba za načinom mjerenja inflacije u cijelom europodručju koji bi bio usporediv u različitim državama te kojim bi se postigla potpunost podataka i izbjegla preklapanja. To je postignuto HIPC-om i povezanim skupom pravno obvezujućih standarda.

Utjecaj jedne promjene cijena na HIPC ovisi o tome koliko kućanstva prosječno troše na taj proizvod. Uzmimo kavu za primjer. Kava (zajedno s čajem i kakaom) ima ponder od 0,4 %, što znači da promjene njezine cijene neće imati znatan utjecaj na ukupni HIPC.

S druge strane, benzin (zajedno s ostalim gorivima i mazivima) ima ponder od 4,6 %, što znači da će ista postotna promjena cijene kao kod kave na HIPC imati oko deset puta veći utjecaj.

Kako se HIPC izračunava? Prikupljanje cijena: Svaki mjesec osobe koje prate kretanje cijena prikupljaju oko 1,8 milijuna cijena iz više od 200 000 trgovina u gotovo 1600 gradova u cijelom europodručju. Cijene se prikupljaju u svakoj državi za prosječno oko 700 vrsta reprezentativnih dobara i usluga. Točan broj uzorkovanih proizvoda razlikuje se od države do države. Za svaki proizvod prikuplja se nekoliko cijena iz različitih trgovina i različitih regija. Na primjer, kada je riječ o cijenama knjiga, uzimaju se u obzir različite kategorije knjiga (beletristika, publicistika, priručnici itd.) koje se prodaju u knjižarama, supermarketima i na internetu.

Dodjeljivanje pondera grupama proizvoda: Grupama proizvoda dodjeljuju se ponderi prema važnosti za proračun prosječnog kućanstva. Kako bi indeks ostao reprezentativan i pokazivao promjene potrošačkih navika, ponderi se redovito prilagođavaju. Izračunavaju se na temelju rezultata anketa u kojima kućanstva bilježe na što troše novac. Ponderi su nacionalni prosjeci koji odražavaju izdatke svih vrsta potrošača (bogatih i siromašnih, mladih i starih itd.). Dodjeljivanje pondera državama: Državama se dodjeljuju ponderi u skladu s njihovim udjelom u ukupnoj osobnoj potrošnji u europodručju.

Nakon preispitivanja strategije 2021. Upravno vijeće odlučilo je podržati uključivanje troškova povezanih s vlasništvom stanara nad stambenom nekretninom u HIPC radi njegova usklađenja s doživljenim rastom cijena. Međutim, za provedbu te odluke trebat će neko vrijeme. Eurostat trenutačno radi na uključivanju cijena stambenih objekata u vlasništvu stanara u HIPC.

Do uključenja tih cijena u HIPC u ESB-u ćemo se služiti drugim mjerama inflacije koje pokazuju troškove povezane s vlasništvom stanara nad stambenom nekretninom kako bismo produbili znanje o promjenama cijena u gospodarstvu.

Tko izračunava HIPC? U pojedinim državama: Svaka država europodručja ima nacionalni zavod za statistiku koji izračunava HIPC za svoju državu. U europodručju: Svi nacionalni zavodi za statistiku šalju podatke Eurostatu, Statističkom uredu Europskih zajednica. Eurostat zatim izračunava HIPC za cijelo europodručje te se brine za kvalitetu nacionalnih podataka tako što prati usklađenost s pravno obvezujućim standardima.

Pojedinačna dobra i usluge te skupine dobara i usluga imaju različite stope inflacije. Za potrebe prikaza povećanja opće razine cijena u mjerenju inflacije upotrebljava se potrošačka košarica s dobrima i uslugama koje kućanstva obično kupuju. Na primjer u rujnu 2021. stopa inflacije u europodručju za hranu i bezalkoholna pića bila je 1,9 %, a stopa inflacije za odjeću i obuću bila je 1,7 %. U istom mjesecu stopa ukupne inflacije u europodručju bila je 3,4 %.

ESB-u je povjerena zadaća održavanja stabilnosti cijena u cijelom europodručju. Stoga je usredotočen na ukupnu stopu inflacije u europodručju. Gospodarstvo europodručja raznoliko je zato što se sastoji od više različitih država, a raznolike su i stope inflacije u europodručju. Razlike u stopama inflacije među državama katkad su velike. To je normalno, događa se i u velikim državama koje se sastoje od više manjih. Štoviše, cijene se ne mijenjaju jednako na svim područjima jedne države, primjerice u dinamičnim metropolama i na dalekim ruralnim područjima.

Postoji nekoliko razloga zbog kojih bi se cijene sličnih proizvoda mogle razlikovati unutar europodručja. Države mogu biti u različitim fazama gospodarskog ciklusa, imati različite stope rasta ili različite obrasce kretanja dohotka i troškova, na primjer najamnina za stanovanje. Inflacija bi se mogla razlikovati i zato što građani u različitim državama kupuju različite proizvode i usluge.

Na inflaciju utječe i gospodarski ciklus. Tijekom pada gospodarske aktivnosti smanjuje se i stopa inflacije zato što se smanjuje potražnja. Kako se smanjuju prihodi kućanstava, ona manje troše, a cijene proizvoda smanjuju se zbog slabije potražnje. Nasuprot tomu, inflacija raste u razdobljima gospodarskog rasta. Ako te faze gospodarskog ciklusa nisu vremenski usklađene u različitim državama, njihove stope inflacije privremeno će se razlikovati. Osim toga, države se mogu razlikovati po razmjerima i trajanju različitih faza ciklusa, što bi također prouzročilo razlike u stopama inflacije.

Osim toga, države se razlikuju po općoj razini prihoda, što može neizravno utjecati na inflaciju zbog različitih obrazaca potrošnje. U nekim se državama, na primjer, više troši na hranu, koja onda ima više stope inflacije. Zbog toga je i stopa ukupne inflacije u tim državama viša, jer hrana ima veliki ponder u njihovim potrošačkim košaricama.

Postoje i “administrativni” razlozi zbog kojih se stope inflacije mogu razlikovati među državama. Dio cijena može određivati odnosno regulirati središnja ili lokalna država, na primjer cijene javnog prijevoza. Promjene tih administrativno reguliranih cijena ili poreza na dodanu vrijednost mogu privremeno utjecati na inflaciju. Na primjer, zbog smanjenja poreza na dodanu vrijednost smanjit će se cijene, te stoga i stopa inflacije.

Ukupna stopa inflacije u europodručju prosjek je stopa inflacije pojedinačnih država europodručja. Ako pogledamo četiri velika gospodarstva u europodručju, u rujnu 2021. stopa inflacije bila je 4,1 % u Njemačkoj, 2,7 % u Francuskoj, 2,9 % u Italiji i 4,0 % u Španjolskoj. Razlike među državama uobičajene su i kada je riječ o različitim kategorijama dobara i usluga.

Budući da se obrasci potrošnje razlikuju u različitim državama, ponderi dodijeljeni različitim skupinama dobara i usluga razlikuju se ovisno o državi. Na primjer, ponder kategorije hrana i bezalkoholna pića u inflaciji europodručja bio je 17,3 % u 2021. a ponder za kategoriju odjeća i obuća bio je 5,3 %.

Utjecaj inflacije na potrošačku košaricu i kupovnu moć - izračun HIPC

Svako kućanstvo ima različite potrošačke navike: dok jedni posjeduju automobil i jedu meso, drugi putuju isključivo javnim prijevozom i vegetarijanci su. Prosječne potrošačke navike svih kućanstava određuju ponder koji se dodjeljuje različitim proizvodima i uslugama u mjerenju inflacije.

U mjerenju inflacije uzimaju se u obzir sva dobra i usluge na koje kućanstva troše, uključujući:

− proizvode za svakodnevnu potrošnju (primjerice hrana, dnevne novine i benzin)

− trajna dobra (primjerice odjeća, osobna računala ili perilice rublja)

− usluge (primjerice usluge frizera, osiguranja ili najma stambenog prostora).

Sva dobra i usluge na koje kućanstva troše tijekom godine prikazani su u takozvanoj košarici. Svaki proizvod u toj košarici ima cijenu koja se s vremenom može promijeniti. Godišnja stopa inflacije cijena je ukupne košarice u određenom mjesecu uspoređena s njezinom cijenom isti mjesec prethodne godine. Eurostat svaki mjesec izračunava inflaciju potrošačkih cijena u europodručju. Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) u prosjeku obuhvaća oko 700 vrsta dobara i usluga. Pokazatelj je prosječne potrošnje kućanstava u europodručju za košaricu proizvoda.

Inflacija se obično mjeri primjenom indeksa potrošačkih cijena, koji služi za usporedbu trenutačnih cijena dobara i usluga s njihovim cijenama iz prethodnih razdoblja. U europodručju se kao indeks upotrebljava kao što je ranije rečeno harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC). Izračunava ga Eurostat, statistički ured Europske unije.

HIPC se izračunava na temelju potrošačke košarice, koja sadržava dobra i usluge na koje građani obično troše novac: dobra kao što su hrana, odjeća i automobili te usluge kao što su troškovi mobilnih telefona, voznih karata i najamnine za stanovanje. Svaka država europodručja prikuplja cijene dobara i usluga u kategorijama koje su obuhvaćene nacionalnom košaricom za izračun HIPC-a (do 295 kategorija). One zajedno pružaju dobar uvid u promjene cijena u gospodarstvu europodručja u cjelini.

HIPC je “harmoniziran”. To znači da sve države europodručja imaju u košarici iste kategorije dobara i usluga te se služe istim metodama izračuna. Sastav HIPC-a osmišljen je tako da zajednička potrošačka košarica bude stalno reprezentativna u svim državama i istodobno pokazuje razlike u obrascima potrošnje u europodručju. Na primjer, potrošnja proizvoda kao što su maslinovo ulje i maslac razlikuje se od države do države: maslinovo ulje češće se kupuje u južnoj Europi, dok se maslac češće kupuje u sjevernom dijelu Europe. Te razlike uzimaju se u obzir tako što se svakom proizvodu u nacionalnoj potrošačkoj košarici dodjeljuje »ponder« koji pokazuje udio proizvoda u potrošnji kućanstava u toj državi.

Indeksi potrošačkih cijena uključuju najamnine za stanovanje jer je to znatan redoviti izdatak. Uključuju i izdatke za grijanje, električnu energiju, vodu, otpadne vode te čak i trošak usluge odvoza smeća. Ima još otvorenih pitanja povezanih s izdatcima za kuće i stanove u vlasništvu stanara, tzv. cijenama stambenih objekata u vlasništvu stanara, i s uključenjem tih troškova u izračun HIPC-a. U sklopu preispitivanja ESB-ove strategije monetarne politike Upravno vijeće ESB-a odlučilo je preporučiti plan djelovanja radi uključenja stambenih objekata u vlasništvu stanara u HIPC, kojemu bi se time povećala reprezentativnost i usporedivost među državama.

Cijene za HIPC prikupljaju se na različite načine: ručno u prodavaonicama, anketiranjem ili elektronički, preko velikih supermarketa i trgovina »uradi sam« (u obliku podataka prikupljenih očitavanjem bar kodova) ili izravno s mrežnih stranica.

Kada se cijene prikupljaju ručno u prodavaonicama, odabere se jedan proizvod (npr. pakiranje od 500 g mljevene kave s kofeinom marke “Sunshine”) i njegova cijena na polici u određenom supermarketu, pekarnici ili na drugom prodajnom mjestu bilježi se i prati iz mjeseca u mjesec. Ta metoda omogućuje prikupljanje cijena određenih proizvoda kao uzoraka (npr. prikuplja se cijena mljevene kave s kofeinom, a možda se ne prikupljaju cijene kave u zrnu ili kapsulama). Mnogo više podataka o kupnji može se prikupiti ako su u supermarketima, trgovinama “uradi sam” i/ili ljekarnama dostupni podatci prikupljeni očitavanjem bar kodova.

Potrošačke košarice i uzorci proizvoda nisu nepromjenjivi. Dobra i usluge ostaju u potrošačkoj košarici dok god je njihova kupnja znatna a najmanje jednu kalendarsku godinu. Gotovo svi ostaju u košarici dulje od toga. I kvaliteta proizvoda u košarici može se promijeniti: nov model hladnjaka može imati veću energetsku učinkovitost, a nov model računala brži procesor. Mjerenje inflacije pretpostavlja istovjetnost proizvoda tijekom vremena (košarica istih proizvoda) te se stoga poboljšanja kvalitete procjenjuju i potom uklanjaju iz indeksa cijena.

Uzorci proizvoda i njihovi ponderi u košarici posuvremenjuju se jednom godišnje kako bi se uzelo u obzir kretanje obrazaca potrošnje i obuhvatili novi proizvodi ili prodajna mjesta. To dugoročno znači da kretanja u sklopu HIPC-a nisu samo posljedica promjena cijena istih dobara i usluga nego također upućuju na promjene obrazaca potrošnje i kupnje.

Utjecaj inflacije na štednju i dugovanja (kredite) građana

Kad se govori o inflaciji, fokus je najčešće na plaćama i činjenici da one rastu sporijim intenzitetom od rasta razine cijena u gospodarstvu, što dovodi do pada kupovne moći pojedinca. U razdoblju visoke inflacije, nisu rijetke situacije u kojima radniku pada kupovna moć čak i kada mu nominalna plaća naraste, iz jednostavnog razloga što je rast plaće manji od rasta cijena roba i usluga. Mnogi tako upadnu u tzv. “novčanu iluziju” budući da vjeruju kako imaju veću kupovnu moć zbog nominalno većih primanja, dok je istina u potpunosti suprotna.

Plaće, nažalost, nisu jedina stvar koja je negativno pogođena inflacijom. Odvajanje novca na bankovnim računima “sa strane” najčešći je oblik štednje u Hrvatskoj, a budući da se radi o štednji u obliku novca, i ona je izravno pogođena visokom inflacijom.

Podaci iz svibnja 2021. godine pokazuju kako Hrvati na svojim bankovnim računima drže vrtoglavih 229 milijardi kuna, što je u prosjeku oko 56 tisuća kuna po stanovniku (uključujući djecu)! Ovaj podatak pokazuje da se štednja u banci u Hrvatskoj i dalje tradicionalno smatra najboljim oblikom štednje, ali činjenica je da to već dugo nije tako.

Bankovna štednja, bilo da je riječ o oročenoj štednji ili o običnim tekućim računima, već neko vrijeme nudi izrazito niske kamatne stope koje ne daju nikakav poticaj za isplativu štednju. Kada se na to doda visoka inflacija koja iz mjeseca u mjesec “jede” vrijednost ušteđenog novca na računu, dolazi do toga da je bankovna štednja ne samo neisplativa, već i dugoročno štetna za štediše.

Kombinacija niskih nominalnih kamatnih stopa i visoke inflacije znači da je realna kamatna stopa na štednju u debelom minusu, što dovodi do velikog gubitka vrijednosti za svaku osobu koja štedi na taj način. Koliko taj gubitak vrijednosti može biti velik pokazuju stope inflacije koje se već mjesecima bilježe u SAD-u. Inflacija je u najvećem gospodarstvu svijeta nekoliko mjeseci za redom iznad visokih 5%, a nema razloga za očekivati da iste brojke nećemo uskoro gledati i diljem Europe, uključujući Hrvatsku.

Inflacija od 5% znači da se efektivno s računa hrvatskih štediša izbriše više od 11 milijardi kuna vrijednosti ili 2.800 kuna po stanovniku, u prosjeku. Taj se gubitak ne očituje u nominalnom iznosu na računima, već u podizanju cijena u gospodarstvu pa ga nažalost mnogi nisu niti svjesni. Potrebno je držati novac na računu i toga je svatko svjestan te je neodgovorno tvrditi da ljudi uopće ne bi trebali štedjeti u novcu zbog negativnog učinka inflacije. Međutim, ne postoji opravdan razlog za držanje cijele ušteđevine u obliku novca.

Kako je onda uopće moguće isplativo štedjeti u doba inflacije? Budući da inflacija direktno pogađa vrijednost novca i novčanih instrumenata, potrebno je ići u drugom smjeru te se okrenuti imovini koja svoju vrijednost zadržava i u razdobljima visoke inflacije i ekonomskih nestabilnosti. Štediše se stoga sve češće okreću realnoj imovini radi dugoročne štednje.

Realna imovina obuhvaća širok spektar oblika imovine, a najpopularniji oblik su definitivno nekretnine koje se tradicionalno u Hrvatskoj smatraju dobrim dugoročnim ulaganjem. No cijene nekretnina već su doživjele veliki porast i mali dio štediša si može priuštiti kupnju dodatne nekretnine u svrhu štednje pa je potrebno tražiti rješenje u pristupačnijim i likvidnijim oblicima realne imovine, kao što je primjerice investicijsko zlato.

Rast kredita stanovništvu prije korona krize bio je vođen nenamjenskim gotovinskim kreditima, no oni su u krizi presahnuli zbog pada sklonosti potrošnji i povećanja sklonosti štednji u uvjetima neizvjesnosti. U krizi su primat preuzeli stambeni krediti, jednim dijelom zbog potreba financiranja obnove nakon potresa, a drugim dijelom zbog pojave nove generacije mlađih ljudi s uspostavljenim karijerama i sigurnim primanjima koji su počeli kupovati nekretnine.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

V. Recher, M. Matošec, P. Palić: Analiza odnosa nezaposlenosti i inflacije u uvjetima krize: primjer Hrvatske, Ekonomski pregled, 68 (1) 32-58 (2017)
M. Basarac: Odsjek za ekonomska istraživanja Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Metode izračuna i prediktivne mogućnosti temeljne inflacije: primjer Hrvatske, (2009)
https://www.poslovni.hr/kolumne/visoka-inflacija-pojest-ce-ogroman-dio-stednje-gradana-4303351 (datum pristupanja 24.10.2021.)
https://www.euro-area-statistics.org/digital-publication/statistics-insights-inflation/index.html?lang=hr
https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html
https://www.hub.hr/hr/hub-analize-73-inflacija-kamatne-stope-i-krediti-u-post-covid-razdoblju