Sukladno Nacionalnom planu otprilike šest mjeseci prije nego što Hrvatska uvede euro Vijeće EU-a, na preporuku Europske komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom (nadalje: ESB), donijet će odluku o uvođenju eura i utvrditi neopozivi tečaj prema kojemu će euro zamijeniti hrvatsku kunu (nadalje: fiksni tečaj konverzije). Fiksni tečaj konverzije imat će ukupno pet decimala. Preračunavanje novčanih iskaza vrijednosti iz kuna u eure izvršavat će se primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije, dakle korištenjem svih pet decimala, i nakon toga zaokruživanjem dobivenog iznosa na dvije decimale u skladu s uobičajenim pravilima. Preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti prema tečaju koji se razlikuje od fiksnog tečaja konverzije neće biti dopušteno.

Dosad je praksa bila da Vijeće EU-a uredbom neopozivo utvrđuje fiksni tečaj zamjene valute eurom otprilike šest mjeseci prije nego što država članica uvede euro. Međutim, Vijeće EU-a tu odluku može donijeti i kasnije, primjerice dva ili tri mjeseca uoči dana

uvođenja eura. U takvim okolnostima, provođenje ostalih aktivnosti, poput izrade kovanog novca, predopskrbe banaka gotovim novcem i uvođenja obveze dvojnog iskazivanja cijena, započelo bi malo kasnije nego što je uobičajeno.

Preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti obavljat će se isključivo po fiksnom tečaju konverzije u obliku direktne kotacije EUR/HRK u njegovom punom brojčanom iznosu. Preračunavanje po inverznom tečaju konverzije (indirektna kotacija) neće biti dozvoljeno. Konverzija označuje proces koji uključuje fizičku zamjenu gotovog novca kuna za eure i preračunavanje novčanih iskaza vrijednosti (npr. cijena u trgovinama, iznosa kredita i depozita, vrijednosti udjela u mirovinskim i investicijskim fondovima, cijena vrijednosnih papira) iz kuna u eure.

Tijek zamjene ponajviše će se ogledati u sljedećem:

−       Predopskrbi banaka gotovim novcem i posredna predopskrba poduzeća:  

Četiri mjeseca prije dana uvođenja eura HNB će početi opskrbljivati poslovne banke (nadalje: banke) novčanicama eura, a kovanim novcem najranije tri mjeseca prije uvođenja eura. Predopskrba banaka gotovim novcem nužna je kako bi banke počevši od dana uvođenja eura mogle građanima i poduzećima pružati uslugu zamjene valute u potrebnom obujmu. Banke će dio poduzeća moći opskrbiti eurima i prije dana uvođenja eura u okviru postupka posredne predopskrbe. Predopskrba poduzeća gotovim novcem, posebice trgovaca, potrebna je kako bi ih se osposobilo da, u skladu sa zakonskim odredbama, od dana uvođenja eura svojim klijentima vraćaju isključivo eure. Mjesec dana prije službenog prelaska na euro građani će u bankama i u poslovnicama Fine i Hrvatske pošte d.d. moći nabaviti komplete kovanog novca eura i centa.

−       Konverzija gotovog novca:

Banke će obaviti najveći dio zamjene gotovog novca za građane i poduzeća. U prvih šest mjeseci od dana uvođenja eura banke, Fina i Hrvatska pošta d.d. kunski će gotov novac mijenjati u eure u svim poslovnicama bez naknade, a u sljedećih će šest mjeseci tu uslugu pružati samo banke, pri čemu će imati pravo zaračunavati naknadu. Nakon što istekne godina dana od dana uvođenja eura, banke će prestati pružati uslugu konverzije. Preostale novčanice i kovani novac kuna građani će moći mijenjati isključivo kod HNBa, koji će to činiti bez naknade, i to novčanice bez vremenskog ograničenja, a kovani novac do isteka tri godine od dana uvođenja eura.

−       Konverzija depozita i kredita:

Sva kunska sredstva na tekućim, žiroračunima i štednim računima u bankama pretvorit će se u eure na dan uvođenja eura prema fiksnom tečaju konverzije. Pretvaranje sredstava na računima u bankama iz kuna u eure logistički je mnogo jednostavnije od fizičke zamjene novčanica i kovanog novca, pa stoga u ovom slučaju neće biti potrebno primijeniti prijelazno razdoblje. Od dana uvođenja eura svi krediti nominirani u kunama i krediti s valutnom klauzulom u eurima smatrat će se kreditima u eurima, pri čemu će se iznosi iskazani u kunama u kunskim kreditima preračunavati u eure primjenom fiksnog tečaja konverzije. Kada je riječ o kreditima s fiksnom kamatnom stopom, uvođenjem eura kamatna stopa neće se mijenjati. Kod kredita koji su ugovoreni s  promjenjivom kamatnom stopom, na dan uvođenja eura postojeći parametri bit će prema potrebi modificirani, što će biti regulirano zakonom o euru. Pritom se financijski položaj dužnika neće smjeti pogoršati, a troškove povezane s eventualnom izmjenom ugovora o kreditu neće snositi klijenti banaka, već će ih snositi banke.

−        Razdoblje dvojnog optjecaja:

Prva dva tjedna počevši od dana uvođenja eura u optjecaju će istodobno biti gotov novac kuna i eura. To znači da će građanima tijekom tog prijelaznog razdoblja biti dopušteno plaćanje gotovim novcem u objema valutama. S druge strane, trgovine i ostala poduzeća građanima će vraćati isključivo eure, osim ako to zbog praktičnih razloga neće biti u mogućnosti činiti. Poduzeća će tako u transakcijama s potrošačima mijenjati kune u eure, što će građanima omogućiti dodatan kanal za zamjenu gotovog novca. Nakon isteka prva dva tjedna euro će ostati jedino zakonsko sredstvo plaćanja u Hrvatskoj.

−       Zaštita potrošača:

Uvođenje eura neka bi poduzeća mogla pokušati iskoristiti da povećaju cijene. Vlada RH stoga će veliku pozornost posvetiti mjerama za zaštitu potrošača. Ključnu ulogu u tome imat će dvojno iskazivanje cijena. Naime, u razdoblju od 30 dana nakon odluke Vijeća o uvođenju eura u Hrvatskoj do 12 mjeseci nakon dana uvođenja eura (razdoblje dvojnog iskazivanja cijena) poduzeća će biti dužna cijene iskazivati u objema valutama. Nadležna tijela detaljno će nadzirati poštivanje tog pravila i postupati prema danim im ovlastima. Važnu ulogu u nadziranju provedbe pravila o obveznom dvojnom iskazivanju cijena, kao i njihovu korektnom preračunavanju, imat će potrošači koji će o uočenim nepravilnostima moći izvijestiti nadležna tijela. Nakon ocjene prijave i potvrde osnovanosti javno će se objaviti ime trgovca ili pružatelja usluga koji je neopravdano povećao cijene odnosno neispravno ih preračunao u novu valutu (ime će se naći na tzv. "crnoj listi").

Osim na portalu www.euro.hr, ti će popisi biti javno dostupni i putem drugih kanala informiranja, primjerice putem plaćenih oglasa u dnevnim novinama i na internetskim portalima. Učinkovitost i informiranost Vlada RH i HNB provest će brojne aktivnosti kako bi proces zamjene hrvatske kune eurom bio učinkovit, a svi sudionici procesa, posebno građani, pravodobno i adekvatno informirani. S tim ciljem, dio pripremnih aktivnosti počet će se provoditi već nekoliko godina prije ciljanog datuma uvođenja eura. To se, primjerice, odnosi na odabir dizajna naličja kovanog novca, planiranje izrade inicijalnih količina kovanog novca eura i centa, planiranje nabave inicijalnih količina novčanica eura, izradu nacrta zakonodavnih izmjena te na provedbu informativne kampanje o uvođenju eura. Posebna pozornost u kampanji bit će posvećena informiranju građana o načinu preračunavanja plaća, mirovina, kunskih kredita i depozita te o mjerama kojima će ih država štititi od neopravdanog povećanja i neispravnog preračunavanja cijena.

Učinci uvođenja eura kao službene valute

Uvođenje eura kao službene valute zahtijevat će prilagodbu pravnog okvira Hrvatske u cilju osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano i učinkovito funkcioniranje gospodarstva. Iskustva država članica koje su uvodile euro upućuju na to da se u pravilu u razdoblju koje prethodi uvođenju eura donosi zakon koji uređuje opća pitanja povezana s uvođenjem eura te da se mijenjaju pojedini zakoni i drugi propisi koji se pozivaju na nacionalnu valutu. U skladu s tim, u razdoblju koje prethodi uvođenju eura Vlada RH predložit će Hrvatskom saboru donošenje zakona kojim se uređuje uvođenje eura u Hrvatskoj. Tim zakonom u hrvatsko zakonodavstvo prenijet će se glavne odrednice postupka koje je utvrdilo Vijeće EU-a, a kojima će se urediti datum uvođenja eura i utvrđeni fiksni tečaj konverzije između kune i eura, propisat će se pravilo o preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti, utvrdit će se trajanje prijelaznog razdoblja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti kuna i euro te će se propisati obveza dvojnog iskazivanja cijena i način praćenja njezine primjene. Zakon o euru sadržavat će i odredbu o neprekidnosti ugovora i drugih pravnih instrumenata.

Na dan svoga uvođenja euro će postati zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko gospodarstvo time će ostvariti brojne koristi. Primjerice, valutni rizik u eurima, kojemu je izložena većina dužnika, potpuno će nestati, međunarodna razmjena s članicama europodručja bit će olakšana jer neće biti potrebe za učestalim zamjenama kuna u eure i obratno, zaduživanje će postati povoljnije, a otpornost gospodarstva na vanjske šokove povećat će se. Sve navedeno pridonijet će poboljšanju poslovne i investicijske klime u Republici Hrvatskoj. Zamjena hrvatske kune eurom iznimno je složen proces u koji će biti uključen velik broj dionika, a zasnivat će se na načelima učinkovitosti i informiranosti svih sudionika procesa, a posebice građana. Konverzija gotovog novca, depozita, kredita, cijena i ostalih novčanih iskaza vrijednosti provodit će se bez naknade primjenom fiksnog tečaja konverzije.

U postupku konverzije, gotov novac, cijene i svi ostali iznosi iskazani u kunama preračunavat će se u eure primjenom fiksnog tečaja konverzije iskazanog u punom brojčanom iznosu, dakle uključujući svih njegovih pet decimala, i potom zaokruživanjem dobivenog iznosa na dvije decimale. U prvih šest mjeseci banke će zamjenu gotovog novca pružati bez naknade, a sljedećih šest mjeseci za tu će uslugu moći zaračunavati naknadu.

Gotov novac kuna moći će se u prvih šest mjeseci (od dana uvođenja eura) bez naknade zamijeniti u eure i u poslovnicama Financijske agencije (nadalje: Fina) i Hrvatske pošte d.d. HNB će bez vremenskog ograničenja mijenjati novčanice kuna u eure, a kovani novac do isteka tri godine od dana uvođenja eura. Nakon što istekne rok u kojemu zamjenu gotovog novca obavljaju banke, Fina i Hrvatska pošta d.d., građani će gotov novac moći mijenjati isključivo kod HNB-a. Središnja banka će uslugu zamjene gotovog novca obavljati bez naknade, i to novčanica bez vremenskog ograničenja, a kovanog novca do isteka tri godine od dana uvođenja eura. Unatoč vrlo dugim rokovima zamjene očekuje se da će zamjena kunskoga gotovog novca biti osobito intenzivna tijekom prva dva tjedna od dana uvođenja eura.

Konverzija u euro kunskih sredstava na računima u bankama provest će se trenutačno na dan uvođenja eura. Sva kunska sredstva na tekućim, žiroračunima i štednim računima kod domaćih banaka bit će pretvorena u eure bez naknade na sam dan uvođenja eura. Dakle, za razliku od gotovog novca, čija je konverzija vremenski dug i logistički vrlo zahtjevan posao, novac koji se drži na bankovnim računima pretvorit će se u eure brzo i jednostavno, bez potrebe za prijelaznim razdobljem. Upravo zato, u mjesecima uoči uvođenja eura građane će se pozivati da što više novčanica i kovanog novca kuna pohrane na račune kod banaka. S obzirom na to da će sva kunska sredstva na računima biti konvertirana u eure na dan uvođenja eura, počevši od tog dana bezgotovinski platni promet obavljat će se isključivo u eurima.

Od dana uvođenja eura svi kunski krediti i krediti s valutnom klauzulom u eurima smatrat će se kreditima u eurima. Uvođenje eura neće nužno iziskivati izmjene postojećih ugovora o kreditu, bez obzira na to je li riječ o kunskim kreditima ili kreditima s valutnom klauzulom u eurima, jer će pitanje njihove konverzije biti regulirano zakonom kojim se uređuje uvođenje eura u Republici Hrvatskoj (nadalje: zakon o euru). Konkretno, taj će zakon propisati da ugovori o kreditima ostaju na snazi, a iznosi iskazani u kunama u tim ugovorima smatrat će se iznosima u eurima, pri čemu će se iznosi preračunavati prema fiksnom tečaju konverzije bez ikakve naknade za dužnike. Ako je kamatna stopa na kredit fiksna, ta će se stopa nastaviti primjenjivati i nakon uvođenja eura. S druge strane, ako je kredit bio ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz određeni parametar, prema odredbama zakona o euru taj će parametar biti prema potrebi modificiran, što će regulirati zakon o euru. Pritom se financijski položaj dužnika neće smjeti pogoršati.

Banke će svoje klijente o nadolazećim promjenama morati obavijestiti nekoliko tjedana prije službenog prelaska na euro. Tijekom prva dva tjedna od dana uvođenja eura u optjecaju će se istodobno nalaziti kune i euri, a nakon isteka tog razdoblja euro će biti jedino zakonsko sredstvo plaćanja. U svrhu osiguranja nesmetanog prelaska na novu valutu, u kratkom prijelaznom razdoblju kuna i euro istodobno će imati status zakonskog sredstva plaćanja. Drugim riječima, građani će u prva dva tjedna počevši od dana uvođenja eura u trgovinama moći plaćati objema valutama. S druge strane, trgovci bi ostatak novca kupcima trebali vraćati isključivo u eurima. To znači da će trgovci zamijeniti u eure dio ukupnoga kunskoga gotovog novca u optjecaju. Propisat će se pravilo prema kojemu trgovac u ovom prijelaznom razdoblju u jednoj transakciji s kupcem neće morati primiti više od 50 komada kovanog novca kuna. Po isteku dva tjedna od dana uvođenja eura euro će biti jedino zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj.

Nadležna tijela poduzet će niz mjera u svrhu zaštite potrošača od neopravdanog povećanja i neispravnog preračunavanja cijena. Ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da među hrvatskim građanima postoji bojazan da će uvođenje eura dovesti do snažnog jednokratnog porasta cijena. Međutim, iskustva država koje su već uvele euro pokazuju da su takvi strahovi neutemeljeni, posebice ako nadležna tijela poduzmu adekvatne mjere u svrhu zaštite potrošača. Obveza dvojnog iskazivanja cijena ključna je mjera za sprječavanje neopravdanog povećanja i neispravnog preračunavanja cijena. Uvođenje nove valute može privremeno otežati usporedbu cijena, što bi neki trgovci mogli pokušati iskoristiti da povećaju svoju dobit na teret potrošača. S ciljem sprječavanja takve prakse, Vlada Republike Hrvatske donošenjem zakona o euru i izmjenama relevantnih propisa uvest će obvezu dvojnog iskazivanja cijena koja će biti na snazi u razdoblju od 30 dana od odluke Vijeća EU-a o uvođenju eura u Hrvatskoj do 12 mjeseci nakon dana uvođenja eura.

Obveza dvojnog iskazivanja cijena omogućit će lakše identificiranje trgovaca i pružatelja usluga koji su neopravdano povećali ili neispravno preračunali cijene u euro. Prijave s osnove neopravdanog povećanja ili neispravnog preračunavanja cijena bit će omogućene putem službene internetske stranice uvođenja eura (www.euro.hr) i putem drugih kanala, o čemu će opća javnost biti na vrijeme obaviještena.

Pitanja i mitovi o uvođenju eura

Umjesto zaključka napravit ćemo pregled nekoliko “mitova” ili bolje rečeno strahova oko uvođenja eura, a koje je guverner HNB-a Boris Vujčić nastojao obrazložiti i demitizirati te ćemo nadalje dati i odgovore na najvažnija pitanja koja se pojavljuju među nama. Malo je mitova moćnih kao što je novac - stvar bez inherentne vrijednosti koju smo zbog povjerenja spremni razmjenjivati za nešto što ima upotrebnu vrijednost.

U javnosti se trenutno pojavljuje sljedeće:

Hrvatska nije spremna za euro. ”Ovaj mit nije jednostavno dekonstruirati – jeriza njega ne stoji koherentna ekonomska argumentacija. Ali rečenica zvuči izvrsno onima koji ne mare previše za ekonomska objašnjenja pa je često koriste. Nespremnost se obično tumači kao preniska razina BDP-a po glavi stanovnika. Euro bi, prema tom mitu, otežao gospodarsko sustizanje razvijenijih članica, odnosno realnu konvergenciju. No realnu konvergenciju prati i nominalna konvergencija, odnosno postupno približavanje razine cijena, koje su u Hrvatskoj još uvijek trećinu niže od prosjeka europodručja. Hrvatska je proteklih desetljeća vrlo postupno konvergirala i prema prosječnoj razini BDP-a europodručja i prema prosječnoj razini cijena.

Ti bi se procesi trebali nastaviti i ubuduće, što znači da će stopa inflacije i dalje biti nešto viša od prosjeka europodručja. Kada bi Hrvatska slučajno ubrzala realnu konvergenciju, u europodručju ili izvan njega, to bi povećalo i razliku među stopama inflacije. Zadržavanje monetarne samostalnosti u takvom bi scenariju prisililo središnju banku da dopusti postupno jačanje nominalnog tečaja kako bi ublažila kontinuirano snažnije inflatorne pritiske.

Jedan vid nespremnosti veže se i uz strukturne niže kamatne stope koje bi mogle potaknuti pregrijavanje gospodarstva, inflaciju i kumuliranje makroekonomskih neravnoteža i bez realne konvergencije. A čini se da su održavanje viših kamatnih stopa i dopuštanje aprecijacije tečaja, koji bi u tom slučaju bili odgovarajuća reakcija monetarne politike u scenariju ostanka izvan europodručja, upravo suprotni onome što euroskeptici imaju na umu kad spominju navodnu nespremnost Hrvatske.”

Važno je zadržati vlastitu valutu kako bi monetarna politika mogla reagirati na asimetrične šokove koji pogađaju domaće gospodarstvo. ”Ovaj je mit utemeljen na ekonomskim teorijama i spoznajama jer monetarna politika u kratkom i srednjem roku obavlja vrlo korisnu stabilizacijsku funkciju. Mit dobiva na uvjerljivosti i kada se kao krunski argument u prilog očuvanju i jačanju monetarne suverenosti navede dugoročna tendencija smanjenja euroizacije financijskog sustava s udjelom kunskih sredstava koji se u bankama postupno primiče polovici ukupnih izvora. No sve provedene analize pokazuju da je hrvatski poslovni ciklus u velikoj mjeri usklađen s ciklusom europodručja.

Usklađenost poslovnog ciklusa postupno raste kroz vrijeme, što ne iznenađuje imamo li u vidu veliku i rastuću gospodarsku i financijsku integraciju Hrvatske s europodručjem. Naravno, povijesna kretanja nisu čvrsto jamstvo budućnosti – ne može se sa sigurnošću tvrditi da Hrvatsku nikada neće pogoditi asimetričan šok. Pitanje je, međutim, bi li i samostalna monetarna politika mogla adekvatno odgovoriti na takve poremećaje. S druge strane, članstvom u europodručju HNB dobiva mogućnost "tiskanja" eura kako bi osigurao likvidnost u kriznim situacijama. Trenutno HNB može stvarati eursku likvidnost samo u onoj mjeri koliko to dopušta angažman dijela međunarodnih pričuva, što ograničava monetarnu politiku.

Kunski izvori sredstava banaka doista se kontinuirano povećavaju. Međutim, taj je porast isključivo rezultat rasta kunskih sredstava na tekućim i žiro računima - euri oduvijek čine preko 80 posto štednih i oročenih depozita. Kunska sredstva na tekućim računima uvijek su raspoloživa građanima i mogu ih u bilo kojem trenutku konvenirati u eure, što može proizvesti pravi "špekulativni napad" na valutu. Nakon izbijanja pandemije HNB je u svega nekoliko mjeseci potrošio 2,7 milijardi eura međunarodnih pričuva kako bi ublažio deprecijacijske pritiske koji su se pojavili jer su poduzeća i građani u visoko kriznoj situaciji mijenjali kunsku imovinu u eure. I zato samo smanjenje euroizacije ne znači nužno da se povećavaju "stupnjevi slobode" za monetarnu politiku, osobito u krizama, kad je monetarna politika najvažnija. Konačno, ne treba zaboraviti da domaće financiranje pruža tek djelomičnu sliku. Ukupan dug svih domaćih sektora u stranoj valuti, što uključuje i inozemni dug, sredinom ove godine iznosio je čak 522 mlrd. kuna ili 141 posto BDP-a. Nažalost, euroizacija je u Hrvatskoj prošla "točku bez povratka". Nijedna zemlja od Drugog svjetskog rata naovamo u kojoj je "istočni grijeh" dugotrajne inflacije i hiperinflacije dosegnuo razmjere kao u Hrvatskoj početkom 1990-ih, nije uspjela domaćoj valuti potpuno vratiti sve funkcije novca.”

Cijene će jako porasti, što će narušiti životni standard građana.“Ovaj mit manje spominju trenirani ekonomisti jer su svjesni da porast cijena nije ozbiljan rizik. Ipak, među dijelom "euroskeptika" iznimno je popularan iz vrlo jednostavnog razloga – izaziva najviše straha kod građana. Dok su drugi mitovi apstraktnije naravi, rast cijena se tiče svakoga, a mnogi se građani doista i plaše poskupljenja. Taj je strah uvelike posljedica raširene percepcije poskupljenja u pojedinim državama nakon uvođenja eura. Međutim, službene statistike nigdje nisu potvrdile tu percepciju.

Napisani su brojni radovi o razilaženju percipirane i stvarne inflacije, ali taj fenomen i dalje ne možemo do kraja objasniti. Pouzdano znamo da uvođenje eura nigdje nije uzrokovalo veća poskupljenja. Iskustva su također pokazala da su poskupljenja, a ujedno i odstupanja percepcije od stvarnosti, tim manja što su mehanizmi nadzora nad konverzijom učinkovitiji. Dugo razdoblje dvojnog iskazivanja cijena i praćenje načina na koji će trgovci preračunavati cijene omogućit će trenutno utvrđivanje dvojbenih praksi. Naravno, u tržišnom smo gospodarstvu i svaki trgovac u bilo kojem trenutku može promijeniti cijene. To se, uostalom, i vidi u postupnom rastu cijena koji u agregatu uglavnom oscilira blizu vrijednosti koje ciljaju središnje banke. No nema nikakvih razloga da samo uvođenje eura utječe na ponašanje trgovaca, osim eventualno u vrlo ograničenoj mjeri kod zaokruživanja cijena manjeg broja dobara i usluga.”

Europodručje nije spremno za Hrvatsku.“Taj se mit odnosi na nedovršenu institucionalnu infrastrukturu europodručja i navodni manjak mehanizama kojima bi se spriječilo pretvaranje Hrvatske u "novu Grčku". Europodručje doista nije potpuna fiskalna unija nalik federalnoj zajednici (i to sigurno ne bi nikad ni postala ako se pita euroskeptike). Međutim, institucionalni kapacitet europodručja je u posljednjem desetljeću postao čaša koja se napunila do tri četvrtine. Vođenje fiskalnih statistika prebačeno je iz ministarstava financija u neovisne nacionalne zavode za statistiku. Stoga ni u Hrvatskoj više ne postoji mnogo potencijalnih neugodnih iznenađenja koja bi mogla utjecati na javni dug - on obuhvaća dugove vezane uz cestovnu i željezničku infrastrukturu, lučke kapetanije i zračne luke, razvojnu banku i javnu televiziju i još mnogo drugih financijskih obaveza široko shvaćenog javnog sektora.

Uvedeni su i mehanizmi za nadzor i ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, kao i bankovna unija koja je funkcionalna u dva i pol od predviđena tri stupa (još uvijek se radi na dovršetku zajedničkog sustava osiguranja depozita). Konačno, dogovor o EU-u sljedeće generacije također pridonosi jačanju institucionalnih i fiskalnih kapaciteta europodručja za sprječavanje kriza i upravljanje eventualnim budućim krizama.”

Uvođenje eura pretvorit će HNB u ispostavu Europske središnje banke.“Istina je upravo suprotna od ove zablude – HNB će nakon ulaska u europodručje početi u punom smislu koristiti vlasnička prava nad udjelom u Europskoj središnjoj banci. Stručnjaci HNB-a sudjelovat će u radu otprilike 160 radnih tijela koja trenutno oblikuju politike eurosustava u svim relevantnim područjima, uključujući i ravnopravno sudjelovanje guvernera u Upravnom odboru ESB-a koji donosi odluke o monetarnoj politici europodručja. To znači da će Hrvatska trenutni monetarni suverenitet, koji faktično može konzumirati u vrlo malim količinama, mijenjati za utjecaj na vođenje zajedničke monetarne politike.

Informacije i argumentacije za rasprave o monetarnoj politici europodručja pružat će HNB-ovi analitičari, a usuglašenu politiku u Hrvatskoj će provoditi HNB, bilo da je riječ o standardnim ili strukturnim repo operacijama, otkupu vrijednosnih papira ili nekom trećem instrumentu monetarne politike. Ogromna većina međunarodnih pričuva ostaje imovina HNB-a kojom će on i dalje samostalno upravljati u skladu sa zajedničkim smjernicama. Domaći supervizori već sada čine većinu zajedničkih supervizorskih timova u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma, dok nadzor manjih banaka i dalje ostaje uglavnom u ingerenciji HNB-a. HNB će i nadalje s velikom dozom autonomije provoditi makrobonitetnu politiku, a sudjelovat će i u oblikovanju sanacijskih politika i provedbi postupaka sanacije. Usto će HNB upravljati lokalnom komponentom platnog sustava europodručja "TARGET-II" te će pribavljati i distribuirati gotovinu eura.”

Što se tiče pitanja koja se pojavljuju u vezi uvođenja eura, izdvojit ćemo ona najčešća:

−       Hoće li postojati rok za zamjenu gotovine? Rok za zamjenu novčanica i kovanica kuna za eure neće biti jednak. Mogućnost zamjene novčanica kuna za eure građanima će trajno biti na raspolaganju na blagajni HNB-a, dok će se kovanice kuna i lipa moći mijenjati do isteka tri godine od dana uvođenja eura. Međutim, treba napomenuti da će HNB uslugu zamjene gotovog novca početi pružati tek nakon što to prestanu činiti banke, dakle nakon isteka 12 mjeseci od dana uvođenja eura.

−       Što podrazumijeva dvojno iskazivanje cijena? Dvojno iskazivanje cijena bit će ključna mjera za zaštitu potrošača u postupku uvođenja eura. Obveza dvojnog iskazivanja cijena bit će na snazi u razdoblju od otprilike pet mjeseci prije uvođenja eura do godinu dana nakon uvođenja eura. Dvojno iskazivanje cijena poduzeća će morati primijeniti na cjenicima i promotivnim materijalima koje objavljuju na internetskim stranicama i u medijima. Blagajne poduzeća također će biti prilagođene za dvojno iskazivanje cijena kako bi na računima cijene pojedinih proizvoda i ukupan iznos računa bili iskazani u objema valutama. Tijekom razdoblja dvojnog iskazivanja cijena na cjenicima se neće smjeti nalaziti suvišne informacije koje bi mogle zbuniti potrošača. Tako će se, primjerice, na etiketama u trgovinama osim cijene u kunama i eurima, smjeti nalaziti još samo fiksni tečaj konverzije (u punom brojčanom iznosu, dakle sa svih šest znamenki) kako bi kupci mogli provjeriti jesu li cijene ispravno preračunate.

−       Je li istina da euro pogoduje velikim državama, a šteti malima? Ne. Sve države članice EU-a koje su s Hrvatskom usporedive po veličini i ekonomskoj snazi već su uvele euro. To upućuje na zaključak da članstvo u europodručju nije rezervirano samo za velika razvijena gospodarstva. Male države poput Hrvatske odlučuju se na uvođenje eura zato što članstvom u velikoj monetarnoj uniji stječu vjerodostojnost i uživaju zaštitu koja posebice dolazi do izražaja u razdobljima financijskih kriza. Naime, nakon što postane članica europodručja, mala država postaje otpornija na krize jer više ne postoji rizik da se njezina valuta nađe na udaru špekulativnog napada, a osim toga država dobiva pristup dodatnim izvorima financiranja, uključujući monetarne operacije Europske središnje banke, koji su na raspolaganju samo državama članicama koje su uvele euro.

−       Kada ćemo uvesti euro? Proces uvođenja eura sastoji se od dvije glavne faze koje se moraju uspješno provesti kako bi država mogla uvesti euro kao službenu valutu. Prvu fazu obilježavaju pripreme za pristupanje tečajnom mehanizmu ERM II. Hrvatska je početkom srpnja 2019. poslala pismo namjere za ulazak u ERM II, koje su zemlje europodručja pozdravile. U tom se pismu Hrvatska obvezala do sredine 2020. provesti veći broj reformskih mjera. Provedbom reformskih mjera u planiranom roku Hrvatska je ispunila sve preduvjete za podnošenje službenog zahtjeva za ulazak u ERM II te je zajedničkim dogovorom država članica europodručja, Danske, Europske središnje banke i Europske komisije 10. srpnja 2020. pristupila mehanizmu ERM II. Ulaskom u ERM II počela je druga faza, koja će trajati najmanje dvije godine. U tom razdoblju Hrvatska treba ispuniti jasno definirane kriterije za uvođenje eura (tzv. kriterije iz Maastrichta ili kriterije nominalne konvergencije) kako bi potom uvela euro. Iz tog razloga, najraniji mogući datum uvođenja eura jest 1. siječnja 2023.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. Kordić, G., 2002.: Monetarna politika i bankarstvo u uvjetima dolarizacije i valutnog odbora, Zagreb.
2. Lovrinović, I., 2002.: Zašto tranzicijske zemlje napuštaju nacionalne valute i gube monetarni suverenitet? Profit (2002)11/12.
3. Fabris, N., 2004.: Economic policy in dollarized economies with a special review of Montenegro, Central bank of Montenegro, Podgorica str. 3-16.
4. Šego, L., 2016.: Značaj procesa euroizacije za gospodarstvo Hrvatske, Sveučilište u Splitu.
5. Europska komisija, Kratki vodič za euro, Gospodarski i financijski poslovi
6. https://euro.hnb.hr/-/euro-i-mitovi-o-euru
7. Vlada RH i HNB, 2020., Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom
8. https://euro.hnb.hr/#/pitanja-i-odgovori