Općenito o euru

Euro je službena valuta u 19 od 27 država članica EU-a. Uvođenje eura 2002. godine  rezultat je dugih priprema tijekom 40 godina. Europska središnja banka i Europska komisija nadležne su za održavanje vrijednosti i stabilnosti eura te za utvrđivanje kriterija za ulazak država članica u europodručje.

Euro je “rođen”1999. godine. Prvo se pojavio na platnim listama, računima i fakturama. Novčanice i kovanice eura našle su se prvi put na šalterima europskih banaka, u europskim blagajnama, novčanicima i džepovima 1. siječnja 2002. godine. Time je obilježen još jedan veliki korak prema europskoj ekonomskoj integraciji, putovanju koje je počelo osnivanjem Europske ekonomske zajednice 1957. godine.

Cilj eura i Ekonomske i monetarne unije (EMU) jest omogućiti našim gospodarstvima da budu djelotvornija i učinkovitija te da, u konačnici, Europljanima ponude više radnih mjesta i veće blagostanje.

Ta jedinstvena valuta opipljivi je dokaz europske integracije te ima posebnu povijest dizajna, uvođenja i politika. Iako je prelazak na euro izvršen prije gotovo 20 godina, u nekim je državama još uvijek moguće zamijeniti stare nacionalne novčanice i kovanice za jedinstvenu europsku valutu.

Euro pojedincima, poduzećima i gospodarstvima zemalja koje ga upotrebljavaju nudi brojne prednosti:

−       lakoću uspoređivanja cijena među zemljama, čime se potiče tržišno natjecanje među poduzećima u korist potrošača,

−       stabilnost cijena,

−       zahvaljujući euru poduzeća mogu lakše, jeftinije i sigurnije kupovati i prodavati u cijelom europodručju i trgovati s ostatkom svijeta,

−       poboljšanu gospodarsku stabilnost i rast,

−       bolje integrirana i stoga učinkovitija financijska tržišta,

−       veći utjecaj na svjetsko gospodarstvo,

−       opipljiv simbol europskog identiteta.

Mnoge od tih prednosti međusobno su povezane. Primjerice, gospodarska stabilnost pogoduje gospodarstvima država članica jer omogućuje vladama da planiraju za budućnost. Od gospodarske stabilnosti koristi imaju i poduzeća jer se njome smanjuje nesigurnost i potiče poduzeća na ulaganje. To pak donosi koristi građanima jer im otvara brojnije mogućnosti zaposlenja na boljim radnim mjestima.

Zahvaljujući euru nestali su troškovi fluktuacija deviznog tečaja unutar europodručja. Time su potrošači i poduzeća u europodručju pošteđeni skupih promjena cijena na valutnim tržištima, koje su u nekim zemljama narušavale povjerenje, odvraćale od ulaganja i uzrokovale gospodarsku nestabilnost. Prije uvođenja eura potreba za mijenjanjem valuta stvarala je dodatne troškove, a prekogranične transakcije bile su rizične i nedovoljno transparentne. Upotrebom jedinstvene valute poslovanje i ulaganje u europodručju postali su jednostavniji, jeftiniji i manje rizični.

Olakšavanjem usporedbe cijena euro potiče trgovinu i ulaganja među zemljama i pomaže pojedinačnim potrošačima i poduzećima da si osiguraju najbolje cijene.

Sve se države članice EU-a mogu pridružiti euru. One koje to žele, međutim, moraju ispuniti određeni broj kriterija za ulazak da bi pokazale da su njihova gospodarstva spremna imati euro kao svoju valutu. Tim se kriterijima za ulazak ili „konvergencijom” ispituje jesu li javne financije na održivom putu u odnosu na mjerila na razini proračunskog deficita i javnog duga. Tako se pokušava osigurati i da su zemlje dostigle visoku razinu makroekonomske stabilnosti i konkurencije u smislu niskih stopa inflacije i dugoročnih kamatni stopa te da imaju stabilni tečaj.

Prednosti uvođenja eura

Uvođenje eura kao zajedničke valute diljem Europe zacijelo je bila prekretnica u gospodarskom svijetu modernog vremena. Cilj uvođenja zajedničke valute bio je pokrenuti čvršću i temeljniju povezanost među brojnim europskim državama, te shodno s time i ojačati korištenje svih prednosti jedinstvenog tržišta koji je zasnovan na temelju slobodnog protoka kapitala, ljudi, robe i usluga. Uvođenje jedinstvene valute Euro, za Hrvatsku, može biti od sistemskog značaja, upravo zbog malog i otvorenog tipa gospodarstva koji karakterizira Hrvatsku.

Zahvaljujući euru nestali su troškovi fluktuacija deviznog tečaja unutar europodručja. Time su potrošači i poduzeća u europodručju pošteđeni skupih promjena cijena na valutnim tržištima, koje su u nekim zemljama narušavale povjerenje, odvraćale od ulaganja i uzrokovale gospodarsku nestabilnost. Prije uvođenja eura potreba za mijenjanjem valuta stvarala je dodatne troškove, a prekogranične transakcije bile su rizične i nedovoljno transparentne. Upotrebom jedinstvene valute poslovanje i ulaganje u europodručju postali su jednostavniji, jeftiniji i manje rizični.

Olakšavanjem usporedbe cijena euro potiče trgovinu i ulaganja među zemljama i pomaže pojedinačnim potrošačima i poduzećima da si osiguraju najbolje cijene.

Razmjeri jedinstvene valute i europodručja ujedno otvaraju nove mogućnosti na svjetskoj gospodarskoj sceni. Jedinstvena valuta razlog je zbog kojeg je europodručje trećim zemljama privlačna regija za poslovanje, što doprinosi promicanju trgovine i ulaganja.

Razborito gospodarsko upravljanje učinilo je euro privlačnom rezervnom valutom za treće zemlje, a europodručju dalo veći utjecaj u svjetskom gospodarstvu. Euro je druga najpopularnija rezervna valuta na svijetu.

Zbog njegove stabilnosti poduzeća iz cijelog svijeta koja trguju s Europom prihvaćaju navođenje cijene u eurima. Time su europska poduzeća pošteđena troškova povezanih s promjenama tečaja i troškova konverzije eura u druge valute. Euro je valuta koja se odabire za gotovo 40% globalnih prekograničnih plaćanja i gotovo polovinu svjetskog izvoza EU-a.

Gospodarska stabilnost europodručja, koja je rezultat njegovih razmjera i razboritog upravljanja, čini ga otpornijim na vanjske gospodarske poremećaje, tj. nagle gospodarske promjene koje mogu nastati izvan europodručja i narušiti stabilnost nacionalnih gospodarstava, kao što su rast cijena nafte u cijelom svijetu ili previranja na svjetskim valutnim tržištima. Veličina i snaga europodručja omogućuju lakše apsorbiranje takvih vanjskih poremećaja, bez gubitka radnih mjesta i usporavanja rasta.

Euroizacija je proces zamjene domaće valute neke zemlje za euro. Time euro preuzima osnovne funkcije novca, postaje sredstvo plaćanja i/ili sredstvo očuvanja vrijednosti. Euroizacija je karakteristična za male zemlje, otvorene i osjetljive na tokove međunarodnog kapitala. Posljednjih godina privlači mnogo pozornosti, što se može pokazati sve većim brojem studija koje obrađuju taj problem te sve većim brojem zemalja koje se kreću u tom smjeru.

Postoje tri glavne koristi euroizacije. Prva je ukidanje valutnog rizika i s njime povezano eliminiranje valutne klauzule. Premda je ovu korist teško kvantificirati, to bi mogla biti i najveća korist za hrvatsko gospodarstvo i hrvatske građane jer se s njom izravno i bitno povećava otpornost hrvatskog gospodarstva na vanjske šokove. Visoki stupanj euroiziranosti hrvatskog gospodarstva, koji se između ostalog ogleda u činjenici da je tri četvrtine ukupnih zajmova i četiri petine štednih uloga denominirano u stranoj valuti ili indeksirano za nju, nameće politiku stabilnog tečaja kune prema euru kao temeljni instrument makroekonomske i financijske stabilnosti. Nakon uvođenja službene euroizacije zemlja pripada stabilnoj valutnoj zoni, što smanjuje transakcijske troškove i eliminira troškove konverzije valuta.

Treća korist očituje se u povećanju transparentnosti cijena jer su uslijed iste valute cijene lakše usporedive na području monetarne unije. Teorijski gledano postoji još nekoliko potencijalnih koristi poput povećanja trgovinske razmjene, veće makroekonomske stabilnosti te sudjelovanja u raspodjeli monetarnog prihoda eurosustava, no upitno je bili to imalo znatnijeg utjecaja na hrvatsko gospodarstvo.

Uslijed euroizacije središnja banka otežano provodi svoju politiku u uvjetima kada u biti ne zna točan obujam novčanog optjecaja te postoji stalna potencijalna mogućnost bijega štednje u inozemstvo što produbljuje bankovne i valutne krize. Što se tiče službene euroizacije najvažniji troškovi su nestanak središnje banke kao „davatelja posljednjeg utočišta“ i gubitak nezavisne monetarne politike.

Najznačajnije prednosti euroizacije:

−       gledajući sa stajališta euroizirane zemlje, prednosti euroizacije očituju se u niskim stopama inflacije. Stopama sličnim ili istim kao kod zemalja EU, te samim time nižim kamatnim stopama dodatno smanjuju troškove kreditiranja,

−       pojačavanje domaćeg tržišta kapitala, te bolja integracija u međunarodne odnose zbog sniženog transakcijskog troška poslovanja, koje dalje rezultira olakšanom povezivanju domaćih poduzeća,

−       porast vanjske trgovine (zbog zemalja koje također koriste zajedničku valutu) i smanjenje valutnog rizika (i dalje postoji rizik zbog poslovanja s državama koje ne koriste zajedničku valutu).

Posljednjih se godina euro suočava s dobro nam poznatim izazovima. Zbog dužničke krize otkrivene su slabe točke koje treba pažljivo proučiti i riješiti. Kao posljedica toga ojačan je okvir za postojanje Ekonomske i monetarne unije (EMU). Iako je važno razmišljati o problemima gospodarskog upravljanja, ne bismo smjeli zaboraviti goleme prednosti koje je euro donio Europi, njezinim građanima i poduzećima.

Koje su pogodnosti za građane?

−       Veći izbor, bolje cijene; tržišno natjecanje između trgovina i dobavljača je veće. To znači da imamo koristi od nižih cijena i da se povećanja cijena drže pod kontrolom.

−       Prekogranična je kupovina lakša; na europodručju ne moramo izračunavati tečaj valute. Sada možemo jasno uspoređivati cijene i imamo veći izbor.

−       Stabilna valuta; stopa inflacije na europodručju svake godine od uvođenja eura iznosi oko 2 % . Iznimno je stabilna i niska u usporedbi sa stopom od 20 % (a ponekad i višom) koju su iskusile neke države članice EU-a 1970-ih i 1980-ih.

−       Jeftinije i lakše putovanje; kad putujemo u europodručju, život nam je lakši nego što je bio — ne moramo mijenjati novac i time ne plaćamo mjenjačke provizije.

Osim toga, euro se lako mijenja u mnogim zemljama izvan europodručja – procjenjuje se, u smislu vrijednosti, da je od 20 % do 25 % novčanica eura u optjecaju izvan europodručja.

Koje su pogodnosti za kompanije?

Pogodnosti se jednostavno ogledaju u nižim kamatnim stopama što znači više mogućnosti ulaganja:

−       Niskom inflacijom održavaju se niske kamatne stope,

−       Tvrtke mogu jeftinije pozajmljivati novac za ulaganja, na primjer, u nove strojeve ili istraživanje i razvoj,

−       Novi proizvodi, nove usluge i veća proizvodnost,

−       Gospodarski rast i više boljih poslova.

Gospodarstvo europodručja prije svega uživa pogodnosti razboritog upravljanja. Gospodarska i fiskalna pravila EU-a, uključujući Pakt o stabilnosti i rastu kao središnju sastavnicu ekonomske i monetarne unije, potiču gospodarsku stabilnost i rast. Euro je i ključni mehanizam za maksimalno iskorištavanje prednosti jedinstvenog tržišta, trgovinske politike i političke suradnje. Kao takav on je sastavni dio gospodarskih, socijalnih i političkih struktura današnje Europske unije.

Kao i većina ljudi, vjerojatno težite financijskoj sigurnosti, odnosno želite imati dobar posao kojim ćete uzdržavati sebe i svoju obitelj. ESB, kao središnja banka, održava cijene stabilnima i tako pridonosi gospodarskom rastu i otvaranju novih radnih mjesta. Održavanje stabilnosti cijena je njihova glavna zadaća. Tako stvaraju uvjete za blagostanje i gospodarski stabilnu budućnost te omogućuju planiranje. U svakodnevnom životu stabilnost cijena znači da je buduća vrijednost vašeg novca sigurna i da poduzeća mogu ulagati i napredovati.

Europljani su kulturno raznolika zajednica ljudi sa sličnim vrijednostima. Težnja je na očuvanju mira, demokraciji i slobodi. Osim toga, želimo ostvariti veći gospodarski uspjeh i snažniji međunarodni utjecaj. Uspostavljanjem najvećeg trgovinskog bloka na svijetu i stvaranjem jedinstvenog tržišta za Europu približili smo se tim ciljevima. Euro pridonosi europskoj integraciji tako što omogućuje stanovnicima europodručja da uživaju u prednostima jedinstvenog tržišta. Euronovčanice i eurokovanice opipljiv su simbol europskog jedinstva. Euro nam pruža osjećaj pripadnosti i svakog nas dana podsjeća na velik napredak koji smo ostvarili.

Eurima iz svojeg novčanika možete plaćati u 19 europskih država, a da ne morate odlaziti u mjenjačnicu ni plaćati naknadu za zamjenu. S eurom je jednostavnije i jeftinije putovati u te države, a pojednostavljeni su i drugi životni aspekti, kao što su obrazovanje, rad ili život u inozemstvu. Euro potrošačima u europodručju omogućuje usporedbu cijena i prekogranična plaćanja. Osim toga, pridonosi smanjenju zabrinutosti poduzeća kada je riječ o deviznim tečajevima.

Koraci i preduvjeti za uvođenje eura

Republika Hrvatska potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala je stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, što znači da se odredbe temeljnih ugovora EU-a primjenjuju i na Hrvatsku. Budući da je uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu. Iste se odredbe primjenjuju u svim državama članicama koje su EU-u pristupile nakon potpisivanja Ugovora o Europskoj uniji.

U listopadu 2017. Vlada RH i Hrvatska narodna banka (nadalje: HNB) predstavili su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (nadalje: Eurostrategija). Taj je dokument, među ostalim, predstavio detaljnu analizu koristi i troškova uvođenja eura, koja je pokazala da će u slučaju Republike Hrvatske (nadalje: Hrvatska) prednosti znatno premašiti nedostatke. U Eurostrategiji je također ustanovljeno da zahvaljujući uravnoteženom gospodarskom rastu i ostvarenoj fiskalnoj prilagodbi Hrvatska danas zadovoljava sve formalne kriterije za uvođenje eura osim kriterija koji se tiče dvogodišnjeg sudjelovanja u tečajnom mehanizmu (nadalje: ERM II). Vlada RH posvećena je razboritom vođenju ekonomske politike s ciljem jačanja otpornosti hrvatskoga gospodarstva, što će ga ujedno učiniti spremnijim za buduće sudjelovanje u monetarnoj uniji.

Tri osnovne funkcije novca su: sredstvo razmjene, jedinica mjere te očuvanje vrijednosti imovine. Problemi financijskog sektora s kojima se susreće većina zemalja svijeta ogledaju se, između ostalog, u nestabilnosti valute, što je od važnog značaja za gospodarstvo, kako unutar nacionalnih granica, tako i izvan njih. Nestabilnost valute uzrokuje pad njene vrijednosti, odnosno porast stope inflacije, a posljedice toga su nepovjerenje građana u sposobnosti monetarnih vlasti te postavljanje pitanja je li u takvim situacijama bolje napustiti domaću nestabilnu valutu te u optjecaj uvesti neku od stabilnih stranih valuta.

S druge pak strane, u novčanom optjecaju većine zemalja sa takvim problemom, već usporedno sa nacionalnom valutom cirkulira i neka stabilna strana valuta, u koju građani i ostali sudionici na tržištu imaju povjerenja. Ona se nalazi u određenom odnosu sa domaćom valutom i osim funkcije prometnog i platežnog sredstva, vrši ostale funkcije novca.

Upravo se taj proces, koji predstavlja preuzimanje monetarnih funkcija nacionalne valute od strane inozemne valute, naziva euroizacija tj. dolarizacija (odnosi se na cirkuliranje bilo koje strane valute u optjecaju, a ne isključivo američkog dolara i eura).

Dvije najrasprostranjenije rezervne valute su američki dolar i euro. Ekonomisti predviđaju da bi euro, ovisno o makroekonomskoj politici SAD-a i proširenju EU, mogao postepeno u potpunosti zauzeti prednost u odnosu na dolar.

Postoji više vrsta euroizacije: neslužbena, poluslužbena i službena euroizacija te monetarna unija. Svaka od njih utječe na smanjenje nezavisnosti u provođenju monetarne politike zemlje. U ovom članku nećemo se baviti detaljnom razradom navedenih vrsti već isključivo službenom euroizacijom i monetarnom unijom, kao krajnjim ciljem kojeg se želi postići u RH, uvođenjem eura.

Monetarna unija predstavlja četvrtu varijantu euroizacije, a podrazumijeva korištenje zajedničke valute od strane više zemalja. Pravi primjer za to je Europska monetarna unija, unutar koje je službena valuta svih zemalja članica euro. Ekonomska i monetarna unija (EMU) krovni je pojam kojim se označava politika za ostvarivanje konvergencije gospodarstava svih zemalja članica Europske unije u tri faze.

Članice EMU-a su 19 država europodručja (od 1. siječnja 2014.) i 10 država članica EU-a koje još nisu uvele euro. Odluku o stvaranju ekonomske i monetarne unije donesena je na sastanku Europskog vijeća u nizozemskom gradu Maastrichtu u prosincu 1991. godine.

Kasnije je navedena odluka uključena u Ugovor o Europskoj uniji (Ugovor iz Maastrichta). Ekonomska i monetarna unija zapravo znači:

−       koordinaciju ekonomske politike među zemljama članicama,

−       koordinaciju fiskalne politike, osobito s obzirom na ograničavanje javnog duga i proračunskog manjka,

−       neovisnu monetarnu politiku koju vodi Europska središnja banka (ECB),

−       uvođenje zajedničke valute u europodručju.

Službena euroizacija podrazumijeva situaciju u kojoj je strana valuta jedino zakonsko sredstvo plaćanja i obavlja sve funkcije novca, dok domaća valuta ne postoji. Uvođenjem službene euroizacije zemlja se u potpunosti odriče nacionalne valute, centralne banke i neovisne monetarne politike. Većina zemalja koristi samo jednu stranu valutu, a moguće je korištenje i više valuta, mada je rijedak slučaj.

Centralna banka euroiziranih zemalja gubi mogućnost obavljanja funkcije emisije novca, pa su vlade primorane voditi politiku malih proračunskih deficita ili uravnoteženog proračuna jer ne postoji mogućnost pokrivanja deficita emisijom novca. Također, u takvoj situaciji, središnja banka ne može biti posljednje utočište nelikvidnim bankama uslijed povlačenja depozita. Što se tiče vanjske trgovine, euroizirane zemlje koje liberaliziraju financijski sustav više se integriraju u svjetsko financijsko tržište jer je euro povezan sa svim velikim svjetskim burzama, a zajednička valuta puno više utječe na povećanje vanjske trgovine nego eliminiranje volatilnosti deviznih tečajeva.

Kriteriji za uvođenje zajedničke valute jasno su propisani Ugovorom iz Maastrichta 1992. i odnose se na stabilnost cijena, javnih financija, tečaja i dugoročnih kamatnih stopa. Ti kriteriji postavljeni su zato da potaknu države članice na odgovorno ponašanje koje će pogodovati ekonomskoj stabilnosti i tako ih pripremiti za ulazak u monetarnu uniju. Kako je posljednja financijska kriza pokazala, stabilne i otporne države mnogo će uspješnije funkcionirati u uvjetima zajedničke valute nego države koje su opterećene vlastitim gospodarskim problemima.

Država članica EU-a mora dobiti pozitivnu ocjenu institucija EU-a – Europske središnje banke i Europske komisije – o ispunjavanju kriterija i spremnosti za nesmetano funkcioniranje u monetarnoj uniji. Jedan od kriterija – onaj o stabilnosti tečaja, koji podrazumijeva da nacionalna valuta države članice sudjeluje u tečajnom mehanizmu ERM II bez poremećaja i velikih oscilacija tečaja u odnosu na euro najmanje dvije godine – uvjetuje ukupnu dinamiku procesa uvođenja eura.

Postoje dvije vrste kriterija za uvođenje eura: prvi su kriteriji nominalne konvergencije, a drugi realne konvergencije. Prvi uključuju visinu fiskalnog deficita, kretanje i visinu javnoga duga, kao i kretanje cijena te kamatnih stopa.

Kriteriji realne konvergencije su, pak, dinamika i brzina približavanja razine dohotka u Hrvatskoj prosječnoj razini dohotka u Europskoj uniji. Ta je razina dohotka, na otprilike onoj prosječnoj razini na kojoj su se nalazile i druge države članice kada su pokretale ovaj proces.

Hrvatska je visoko euroizirana zemlja i kao takva pogodan kandidat za sudjelovanje u eurozoni. Kao koristi od uvođenja eura procjenjuju se uklanjanje valutnog rizika u gospodarstvu. “Trošak” uvođenja eura je gubitak monetarne politike i samostalnosti monetarne politike. Naša je monetarna politika danas u značajnoj mjeri ograničena upravo zbog činjenice da je cjelokupni financijski sustav visoko euroiziran i HNB ustvari diskrecijski može upravljati negdje između 20 i 30 posto novčane mase.

Prednosti euroizacije sa stajališta euroizirane zemlje ogledaju se u:

−       niskoj stopi inflacije (približno zemljama Europske unije),

−       ograničenoj mogućnosti zlouporabe monetarne politike,

−       nižim kamatnim stopama koje su rezultat niske inflacije i smanjenog rizika,

−       smanjenju troškova kreditiranja i poticanje poduzetničkih pothvata,

−       ubrzanom razvoju domaćeg tržišta kapitala, sniženim transakcijskim troškovima u međunarodnim odnosima (posebno sa zemljama Europske monetarne unije),

−       olakšanoj integraciji domaćih poduzeća, porastu priljeva od stranih direktnih investicija zbog „zdravije“ tržišne ekonomije u kojoj su garantirani stabilni poslovni uvjeti,

−       porastu vanjske trgovine i smanjenom valutnom riziku (valutni rizik će i dalje postojati u trgovini sa zemljama kojima euro nije zakonsko sredstvo plaćanja, ali će radi prelaska na stabilniju valutu biti smanjena volatilnost deviznih tečajeva).

Premija rizika koja određuje kamatnu stopu neće automatski nestati i ona ovisi o učinkovitosti fiskalne politike, kvaliteti financijskog sistema i fleksibilnosti tržišta roba i tržišta rada. Euroizacija u kratkom ili srednjem roku neće utjecati na ekstremne promjene u fiskalnoj učinkovitosti, ali će učiniti greške lakše vidljivima putem kamatnih stopa. Premija za rizik je odraz strukturnih karakteristika gospodarstva. Što su tržišta rada i proizvoda više statična, to će biti teža realokacija resursa prema snazi ponude i potražnje izazvane euroizacijom.

Euroizirane zemlje koje liberaliziraju financijski sustav postaju više integrirane u svjetsko financijsko tržište jer je euro povezan sa svim velikim svjetskim burzama, a to može povećati efikasnost financijskog tržišta zemlje.

Trenutno, u Hrvatskoj se euro koristi neslužbeno u svakodnevnim transakcijama, ali u prometu i na bankovnim računima se ne mogu koristiti strana sredstva plaćanja. Riječ je o neslužbenoj euroizaciji u kojoj domaća valuta (konkretno kuna) više ima ulogu sredstva razmjene, dok strana valuta (euro) ima ulogu očuvanja vrijednosti realne imovine. Također, cijene npr. stanova ili automobila se iskazuju u eurima.

Nadalje, držanje depozita u stranoj valuti može se opravdati motivom očuvanja realne vrijednosti financijske imovine, što je odraz racionalnog ponašanja pojedinca. Dok se domaća valuta percipira kao nestabilna i nesigurna, štedi se u stabilnijoj valuti, konkretno eurima u slučaju Hrvatske. Međutim, kada se u zemlji sva plaćanja vrše u domaćoj valuti to nije uvijek najbolja odluka jer ukoliko se devizni tečaj počne kretati u neželjenom smjeru, tj. dođe do neočekivanog pada eura ostvarit će se gubitci jednog dijela ušteđevine, a cijene u zemlji neće pratiti taj tempo.

Neslužbena euroizacija, kako je već navedeno, predstavlja istovremeno korištenje domaće i strane valute kroz više osnovnih funkcija novca. Uključuje monetarnu i nemonetarnu imovinu, inodepozite i hrvatske depozite denomirane u stranoj valuti. Sve bivše komunističke zemlje karakterizira slično ponašanje glede korištenja eura. Jedina razlika među državama je sadašnji stupanj ekonomskog razvoja, Euroizacija u Hrvatskoj duboko je ukorijenjena. Tome u prilog i ide sve veće usmjeravanje ka uvođenju eura. Uzroke kreditne euroizacije pronalazimo ponajviše u depozitnoj euroizaciji, ali i zbog političko-ekonomskih činitelja. Depozitna euroizacija jest metoda usklađivanja valutnih struktura vlastite obveze i imovina, zbog zakonskih obveza.

Pri ocjenjivanju zahtjeva pristupa tečajnom mehanizmu države članice, institucije EU-a evaluiraju ostvareni stupanj realne konvergencije. Tvorci modela europske ekonomske i monetarne unije smatrali su da će ispunjavanje kriterija nominalne konvergencije dovesti do izjednačavanja realnih dohodaka. Međutim, ostvarenje takve konvergencije nije se pokazalo održivim te su stvorene daljnje makroekonomske neravnoteže. Prije pojave financijske krize, gospodarske ekspanzija rubnih država članica temeljila se na inozemnom zaduživanju i snažnom rastu domaće proizvodnje.

Prije budućih zahtjeva za pristupanje tečajnom mehanizmu mora se voditi računa je li realna konvergencija (izjednačavanje dohodaka) zasnovana na zdravim temeljima, tj. na povećanju konkurentnosti i produktivnosti.

Ugovorom iz Maastrichta državni lideri EU utvrdili su kriterije nominalne konvergencije za ulazak u monetarnu uniju. Četiri su glavna kriterija, a to su: održivost javnih financija po pitanju proračunskog manjka i javnog duga, stabilnost tečaja, stabilnost cijena i konvergencija dugoročnih kamatnih stopa.

Po kriteriju stabilnosti cijena, stopa inflacije u državi članici ne smije prelaziti prosjek stopa inflacije triju članica EU koji evidentiraju najbolje ostvarenje stabilnosti cijena uvećan za 1,5 postotni poen. Glavni pozadinski razlog opredjeljenja središnjih banaka za uspješno održavanje stabilne i niske inflacije jest tvrdnja da niska i stabilna inflacija najbolje pogoduju jačanju gospodarske učinkovitosti, samim time i rastu životnog standarda. Održavanjem niske i stabilne inflacije:

1.) Povećava se produktivni potencijal ekonomije,

2.) Stimuliraju se investicije i rast, zbog minimiziranja premije inflacijskog         rizika, što daljnje vodi do dugoročnog smanjivanja kamatne stope,

3.) Onemogućava se velika redistribucija bogatstva i dohotka, te tako se tako      pomaže održavanje socijalne kohezije i stabilnosti.

Održanje stabilnosti cijena se tretira kao “miraz” nove države članica, upravo zbog očuvanja ekonomske stabilnosti u cijeloj monetarnoj uniji. Valja napomenuti da među države članice koji bilježe najnižu stope inflacije ne spadaju one države koje su ostvarile negativnu inflaciju.

Na kraju, uz sve ranije navedene prednosti uvođenja eura, potrebno je spomenuti i da prihvaćanjem eura Hrvatska dobiva pristup Europskom mehanizmu za stabilnost (ESM) koji služi za pružanje pomoći državama koje se nađu u financijskim problemima. Države koje su nađu u vrlo lošoj financijskoj situaciji te izgube pristup financijskim tržištima, odnosno ne mogu se zadužiti, mogu zatražiti kredit ESM-a. Osim toga, ESM može dati podršku i otkupom obveznica, direktno od države ili na samom tržištu. Isto tako, ESM može odobriti kredit za dokapitalizaciju ili direktno dokapitalizirati kreditnu instituciju (banku) koja se nađe u problemima, a kako bi se očuvala stabilnost financijskog sustava monetarne unije.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.