
U ovom tekstu objašnjavamo značenje korporativnog upravljanja. Prema smjernicama OECD-a, odgovarajuće korporativno upravljanje pomaže izgraditi povjerenje, transparentnost i pouzdanost za dugoročne investicije, financijsku stabilnost i poslovni integritet. Navedeno uključuje odnose između rukovoditelja, članova uprave, članova nadzornog odbora te članova društva, kao i jačanje mehanizama unutarnje i vanjske kontrole.
Pravni okvir
Područje korporativnog upravljanja propisano je u hrvatskim zakonima (Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o tržištu kapitala) te u odnosu na tržište kapitala propisuje minimalnu razinu transparentnog izvještavanja prema investicijskoj javnosti.
Kodeks korporativnog upravljanja Hrvatske regulatorne agencije za financijske usluge (HANFA) i Zagrebačke burze d.d. uspostavlja temelje za izgradnju sofisticiranih korporativnih odnosa unutar organizacije. Kodeks se primjenjuje na sve izdavatelje čije su dionice uvrštene na uređeno tržište Zagrebačke burze, osim dionica zatvorenog investicijskog fonda. Kodeks je podijeljen po poglavljima: Vodstvo, Dužnosti članova uprave i nadzornog odbora, Imenovanje članova uprave i nadzornog odbora, Nadzorni odbor, Uprava, Primici, Rizici, Transparentnost, Dioničari, Dionici i korporativna društvena odgovornost.
Navedeno je djelomično regulirano i Direktivom 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (Direktiva NFRD) i Uredbom (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (Uredba SFRD).
Etički okvir
Dobro korporativno upravljanje nadilazi postupanja u skladu sa zakonima i propisima te zahtijeva predanost svih dionika (uprave, nadzornog odbora, rukovoditelja, dioničara) u stvaranju preduvjeta za djelovanje izdavatelja u skladu s najvišim etičkim standardima, kao i standardima dobroga korporativnog upravljanja.
U tu svrhu piše se i javno objavljuje etički kodeks za promicanje etičkih načela, moralnih načela i vrijednosti, s ciljem ostvarivanja zajedničkog dobra i javnog interesa te se često imenuje povjerenik za etiku koji promiče etično ponašanje te provodi postupke ispitivanja pritužbi. U državnoj službi se može imenovati etičko povjerenstvo, kao neovisno radno tijelo koje daje mišljenja o sadržaju i načinu primjene etičkog kodeksa.
Etički kodeks se može temeljiti na pravilima za zaposlenike i poslovne suradnike, a može se temeljiti i na rizicima koji su prepoznati kao važni te vrijednostima po kojima određena organizacija posluje.
Primjerice, Etički kodeks državnih službenika propisuje da državni službenik ne smije:
Javni sektor
Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru uređuje sustav unutarnjih kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske te odgovornosti, odnose i nadležnosti u razvoju sustava unutarnjih kontrola. Zakon se u pravilu odnosi na korisnike državnog proračuna.
U Zakonu je korporativno upravljanje definirano kao sustav upravljanja, kontrola i nadzora uspostavljen u institucijama, osobito u trgovačkim društvima. Obuhvaća strukturu i postupke koji se provode u institucijama u svrhu rukovođenja, usmjeravanja i praćenja aktivnosti te informiranja radi ostvarenja poslovnih ciljeva.
Sustav unutarnjih kontrola je skup načela, metoda i postupaka unutarnjih kontrola koji je uspostavila odgovorna osoba institucije u svrhu uspješnog upravljanja i ostvarenja općih ciljeva, kao što su: obavljanje poslovanja na pravilan, etičan, ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način, usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima, zaštita sredstava od gubitaka, zlouporabe i štete, jačanje odgovornosti za ostvarenje poslovnih ciljeva te pouzdanost i sveobuhvatnost financijskih i drugih izvještaja.
Rukovoditelji ustrojstvenih jedinica odgovorni su za razvoj sustava unutarnjih kontrola u svom djelokrugu, što uključuje odgovornost za:
Ciljevi i rizici
Kako bi se uspostavilo odgovarajuće korporativno upravljanje najprije je potrebno odrediti misiju i viziju, temeljne vrijednosti na temelju kojih organizacije posluje. Navedeno se komunicira svim zaposlenicima te se objavljuje na službenim internetskim stranicama.
Kako bi se adekvatno upravljalo rizicima, potrebno je definirati poslovne ciljeve. Strateški ciljevi sadržani su u strateškim planskim dokumentima, a definirani su na način da su konkretni, mjerljivi i vremenski određeni, s utvrđenim pokazateljima rezultata i učinaka. Operativni ciljevi sadržani su u operativnim planovima (godišnji plan rada, plan nabave, plan zapošljavanja, plan investicija, plan tekućeg i investicijskog održavanja, plan provedbe projekata i slično) u kojima su utvrđeni resursi za njihovu realizaciju. Strateški, programski i operativni ciljevi međusobno moraju biti usklađeni.
Prilikom utvrđivanja rizika razmatraju se različiti oblici prijevara poput krivotvorenja dokumentacije, davanja netočnih informacija o financijskom položaju i uspješnosti ispunjavanja postavljenih ciljeva, fiktivnih ugovora i računa, davanje mita i slično.
Interna organizacija
Unutarnje organizacijsko ustrojstvo mora biti usklađeno s regulatornim okvirom i postavljeno na način da osigura jasnu podjelu ovlasti i odgovornosti za realizaciju funkcija i poslovnih ciljeva. Odlukom ili drugim internim aktima uređuju su ovlasti i odgovornosti rukovoditelja ustrojstvenih jedinica za realizaciju ciljeva i upravljanje financijskim sredstvima koja su im dodijeljena u nadležnost radi ostvarenja ciljeva.
Potrebno je uspostaviti linije izvještavanja koje rukovoditeljima omogućavaju praćenje realizacije poslovnih ciljeva, dodijeljenih financijskih sredstava, rezultata i učinaka te nadziranje rada. Ključna je redovita komunikacija između najviše razine rukovodstva i ostalih rukovoditelja, s ciljem prenošenja informacija o poslovnim ciljevima te očekivanim rezultatima i učincima te komunikacija između rukovoditelja i zaposlenika na način da su zaposlenici upoznati s poslovnim ciljevima, rezultatima i učincima koji se očekuju te na koji će način njihovi projekti i aktivnosti doprinijeti realizaciji poslovnih ciljeva.
Svaki zaposlenik mora imati jasne poslove i odgovornosti utvrđene opisom radnog mjesta. Ocjena rada i učinkovitosti zaposlenika provodi se na temelju unaprijed utvrđenih kriterija, a planovi stručnog usavršavanja se provode uz unaprjeđenje vještina zaposlenika potrebnih za poboljšanje učinkovitosti. Interna edukacija je potrebna kako bi se osiguralo razumijevanje i postupanje u skladu sa zakonima, drugim propisima, internim aktima te procedurama koje se koriste radi smanjenja grešaka, nepravilnosti i ekonomičnog, učinkovitog i djelotvornog korištenja sredstava.
Ostali ključni zahtjevi
Uz sve navedeno, možemo izdvojiti još neke ključne zahtjeve sustava unutarnjih kontrola:
Primjeri korporativnog upravljanja
Primjere lošeg korporativnog upravljanja možemo često vidjeti u medijima. U javnosti je poznata Volkswagen AG afera oko manipulacije opreme u automobilima kojom se mjeri onečišćenje okoliša. Navedeno je rezultiralo padom dionica te narušavanjem odnosa povjerenja s potrošačima.
Primjer Enrona se koristi kao primjer sukoba interesa jer je CFO funkcija neovisno ugovarala privatne poslove. Ova afera je zajedno s aferom Worldcom rezultirala novim zakonom koji je propisao strože knjigovodstvene standarde u Americi.
HANFA je 2011. godine započela izrađivati godišnji izvještaj o korporativnom upravljanju te je prema posljednjem objavljenom izvještaju iz 2019. godine na 52% posto svih pitanja o usklađenosti s Kodeksom korporativnog upravljanja odgovoreno sa potvrdnim odgovorom o usklađenosti, a 38% s negativnim odgovorom.
Dok su primjeri lošeg korporativnog upravljanja poprimili dosta medijske pažnje, primjeri dobrog korporativnog upravljanja nisu toliko medijski eksponirani zbog nedostatka afera. Analiza prakse korporativnog upravljanja u Hrvatskoj primjenom SEECGAN indeksa obuhvatila je 32 tvrtke uvrštene na Zagrebačku burzu. Među pozitivnim primjerima korporativnog upravljanja ističu se Atlantic Grupa, AD Plastik, Ericsson Nikola Tesla, Hrvatski telekom i Končar Elektroindustrija.
Marija Bošković Batarelo mag. iur.
Od 2027. najavljuju se značajne promjene u sustavu poreza na dohodak. Predložene izmjene donose porezno rasterećenje većine mirovina, veće porezno opterećenje paušalnih obrta s višim primicima i privatnih iznajmljivača u turistički najrazvijenijim sredinama, ali i porezno uređenje ulaganja kroz hrvatski investicijski račun (HIR). U nastavku donosimo pregled najvažnijih promjena koje bi trebale stupiti na snagu 1. siječnja 2027.
Uz osvrt na osnovne informacije o potporama za samozapošljavanje isplaćene od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (u nastavku teksta: Zavod), u članku pišemo o njihovom poreznom položaju, kada ih ostvaruju fizičke osobe obrtnici - obveznici poreza na dohodak.
U prvom dijelu teksta objavljenom u INSOLVE-u dana 6. srpnja 2026., pisali smo o utvrđivanju i prijavljivanju dohotka iz inozemstva, a u ovom, drugom dijelu, pišemo o doprinosima prema međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju, te plaćanju poreza sukladno međunarodnim ugovorima.
Porezni obveznik, rezident Republike Hrvatske (dalje u tekstu: RH) obvezan je, sukladno čl. 6. Zakona o porezu na dohodak, a po načelu svjetskog dohotka, prijaviti ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala i drugog dohotka, koji je ostvario u tuzemstvu i u inozemstvu te na njega platiti porez na dohodak. U nastavku možete pročitati kako se prijavljuje drugi dohodak ostvaren u inozemstvu, gdje se plaćaju doprinosi za obvezna osiguranja, kako se navedeni dohodak oporezuje s obzirom na primjenu potpisanog Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (dalje u tekstu: UIDO) koji RH ima potpisan sa državom izvora dohotka te koja se metode izbjegavanja dvostrukog oporezivanja primjenjuje pri utvrđivanju porezne obveze. U prvom dijelu teksta pišemo o utvrđivanju i prijavljivanju dohotka iz inozemstva, a u drugom dijelu će biti riječi o doprinosima prema međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju, te plaćanju poreza sukladno međunarodnim ugovorima.
Locco, odnosno lokalna vožnja, predstavlja službenu vožnju koju radnik obavlja vlastitim automobilom za potrebe poslodavca, pri čemu se putovanje odvija na udaljenosti do 30 kilometara od sjedišta poslodavca. Za takve vožnje poslodavac radniku može isplatiti neoporezivu naknadu, o čemu detaljnije donosimo u nastavku.