Stečajni postupak nad kreditnom institucijom se trenutno provodi prema Stečajnom zakonu (NN 71/15., 104/17.). S obzirom na to da je stečajni postupak kreditne institucije puno kompleksniji i složeniji postupak od stečaja trgovačkog društva, javila se potreba za donošenjem posebnog zakona kojim bi se regulirao stečaj odnosno prisilna likvidacija kreditne institucije. Europsko zakonodavstvo također i sadrži direktive kojima se uređuje prisilna likvidacija kreditne institucije te je bilo nužno uskladiti nacionalno zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije.

Doneseni Zakon ne sadrži definiciju kreditne institucije već pojam kreditne institucije definira na način kako je to propisano člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012.  Prema predmetnoj Uredbi kreditna institucija je društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun.

Tijela u postupku prisilne likvidacije su sud, likvidator, nadzorno likvidacijsko tijelo i skupština vjerovnika. U postupku prisilne likvidacije isključivo je stvarno i mjesto nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Dakle, ovaj postupak prema zakonskom rješenju ne bi mogao provoditi niti jedan drugi Trgovački sud na području Republike Hrvatske. Prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije isključivo je ovlaštena podnijeti Hrvatska narodna banka ako su ispunjeni uvjeti propisani u članku 13. stavku 2. ovoga Zakona. Iznimno, prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije kreditne institucije koja se nalazi u redovnoj likvidaciji može podnijeti likvidator. Prijedlog za pokretanje postupka podnosi se nadležnom Trgovačkom sudu. Nadležno likvidacijsko tijelo je dužno u roku od dva radna dana od primitka prijedloga za prisilnu likvidaciju kreditne institucije podnijeti sudu prijedlog za imenovanjem jednog ili više likvidatora.

Prema zakonskoj definiciji, likvidator kreditne institucije može biti fizička ili pravna osoba. Sam Zakon u članku 14. propisuje da za likvidatora može biti imenovana isključivo osoba upisana na listi likvidatora. Listu likvidatora utvrđuje nadzorno likvidacijsko tijelo. Prema zakonskoj definiciji funkciju nadzornog likvidacijskog tijela u Republici Hrvatskoj obavlja Hrvatska agencija za osiguranje depozita. Ministar financija je ovlašten pravilnikom propisati uvjete i postupak za uvrštavanje na listu likvidatora. Predmetni pravilnik u trenutku pisanja ovoga članka još uvijek nije donesen. Sam zakon navodi da za likvidatora može biti imenovana fizička ili pravna osoba koja ima odgovarajuća stručna znanja, sposobnosti i više od pet godina radnog iskustva na rukovodećim pozicijama u području bankarskog sektora. S obzirom na to da je samim zakonom propisan minimum stručnih kvalifikacija koje mora imati likvidator, za očekivati je da će se na listu likvidatora moći upisati  samo one osobe koje imaju odgovarajuće radno iskustvo u području bankarskog sektora.

Jedna od posebnosti stečaja kreditne institucije je i činjenica se vjerovnici razvrstavaju u šest viših isplatnih redova kao je to propisano člankom 33. Zakona. Jedna od osnovnih dužnosti likvidatora je i izrada plana prisilne likvidacije. Na plan prisilne likvidacije Hrvatska agencija za osiguranje depozita, kao nadzorno tijelo, treba dati suglasnost te taj plan treba biti odobren od strane skupštine vjerovnika. Planom prisilne likvidacije treba se opisati način na koji će se u što je moguće kraćem roku unovčiti imovina kreditne institucije i namiriti vjerovnici. Nadzorno likvidacijsko tijelo u ovom postupku bi imalo funkciju sličnu odboru vjerovnika u stečajnom postupku. Dužnosti i ovlasti nadzornog tijela su taksativno navedene u članku 38. Zakona.

Likvidator je dužan postupak prisilne likvidacije okončati u roku od tri godine od dana otvaranja postupka. Iznimno, sud bi uz prethodnu suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela mogao produljiti ovaj rok samo pod uvjetom da bi produljenje roka moglo utjecati na veće namirenje vjerovnika.

Ovaj Zakon još nije primijenjen na likvidaciju kreditne institucije niti je donesen pravilnik o imenovanju likvidatora. Iz samog Zakona nije jasno na koji način bi pravna osoba mogla ispunjavati uvijete za likvidatora. S obzirom na to da Zakon još uvijek nije primijenjen u praksi niti su doneseni pravilnici za provedbu ovoga Zakona teško je ocijeniti hoće li će se ciljevi postavljani ovim Zakonom moći izvršiti u rokovima i na način kako je to propisano.

Daniel Deković, dipl. iur.