Unatoč tomu, one utječu na te postupke na više načina. Ponajprije zbog deblokade novčanih sredstava na računima u odnosu na koje su u tijeku ovršni postupci. Zastoj s provedbom ovrha na novčanim sredstvima i deblokada novčanih sredstava na računima ovršenika - fizičkih osoba izvršena je temeljem odredaba čl. 1. i 2. Zakona o dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 47/20. - dalje: ZOD ZPONS), a trajanje i visina blokade činjenice su bitne za podnošenje od strane Financijske agencije prijedloga za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača, kao i za donošenje odluke od strane suda o otvaranju tog postupka.

Ovakav neizravan utjecaj interventnih mjera na jednostavne postupke stečaja istog je trenutka otvorio određene dvojbe o pravilnom načinu postupanja Financijske agencije i sudova.

Postupanje subjekata koji sudjeluju u provedbi ovršnih i stečajnih postupaka u tijeku posebnih okolnosti propisano je u ZOD ZPONS-u i u Zakonu o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine", br. 53/20. - dalje: Zakon o interventnim mjerama). ZOD ZPONS u dodanom čl. 25.a propisuje da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti Financijska agencija (dalje: FINA) zastaje s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe (izuzev na određene vrste novčanih tražbina, s naslova zakonskog uzdržavanja djeteta itd.), s tim da u tom vremenu zaprima nove osnove za plaćanje i po njima postupa na način da ih samo evidentira u svoj očevidnik, ali u odnosu na ovršenike fizičke osobe ne šalje naloge bankama za izvršenje. Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teku propisani rokovi vezani za trajanje blokade računa odnosno postojanje neizvršenih osnova za plaćanje, osim roka za prijenos zaplijenjenih sredstava koji se računa od primitka osnove za plaćanje kod FINA-e.

Nakon prestanka posebnih okolnosti FINA će nastaviti s provedbom ovrhe uz nastavak tijeka rokova koji zbog zastoja nisu tekli. U dodanom čl.25.b propisano je i da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teče zatezna kamata i FINA neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za to razdoblje. U čl. 2. ZOD ZPONS određeno je da će posebne okolnosti trajati tri mjeseca uz mogućnost produženja odlukom Vlade Republike Hrvatske za još tri mjeseca.

U odnosu na ostale vrste ovršnih postupaka Zakonom o interventnim mjerama također je propisan zastoj u postupanju za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (čl. 3.) kao i zastoj tijeka kamata (čl. 7.).

U odnosu na stečajne postupke propisno je da stečajni razlozi nastali za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (osim u iznimnim slučajevima) nisu pretpostavka za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka. Na koje stečajne postupke se odnosi ova odredba nije precizirano, pa bi se na temelju samog teksta zakona moglo pretpostaviti da se ona odnosi na sve vrste stečajnih postupaka, i na stečajeve trovačkih društava prema Stečajnom zakonu ("Narodne novine", br. 71/15. i 104/17. - dalje: SZ) i na stečajeve potrošača prema Zakonu o stečaju potrošača ("Narodne novine", br. 100/15. i 67/18. - dalje: ZOSP).

Ipak, čitanjem obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona o interventnim mjerama stječe se drugačiji zaključak: Cilj tog zakona je pomoć trgovačkim društvima i drugim poslovnim subjektima koji rade sa smanjenim kapacitetom ili su uopće obustavili svoje poslovanje na duže vrijeme, kroz „privremeno interveniranje u stečajne razloge propisane Stečajnim zakonom“. Dakle, Zakon o interventnim mjerama nije obuhvatio i postupanje u predmetima stečaja potrošača jer stečajni razlozi u tim predmetima nisu propisani u SZ-u, već u ZOSP-u.

Kao što je već napomenuto, unatoč tomu što interventnim mjerama iz Zakona o interventnim mjerama i iz ZOD ZPONS-a nisu obuhvaćeni predmeti stečaja potrošača, one na njih utječu samim time što je došlo do zastoja u provedbi ovrha na novčanim sredstvima i deblokade računa potrošača, a trajanje i visina blokade čine zakonske pretpostavke za iniciranje jednostavnog postupka stečaja potrošača od strane FINA-e kao i za otvaranje tog postupka od strane suda.

Tako je u čl. 79.a st. 2. ZOSP-a propisano da se taj postupak može provesti u slučaju postojanja jedne ili više neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice evidentiranih u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA, u razdoblju koje neprekinuto traje duže od tri godine.

Budući da je za vrijeme trajanja posebnih okolnosti na snazi zastoj ovrha i deblokada računa, formalnopravno ne postoje pretpostavke ni za podnošenje prijedloga za pokretanja jednostavnog postupka stečaja potrošača, niti za otvaranje stečaja od strane suda jer trenutačno uopće ne postoji blokada. Vezano za postupanje suda u odnosu na već pokrenute postupke (u kojima je u trenutku podnošenja prijedloga od strane FINA-e postojala blokada u trajanju od najmanje 3 godine) mjerodavna je odredba čl. 79.e prema kojoj će sud, ako nisu ispunjeni uvjeti za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača iz čl. 79.a st.2. ovoga Zakona, rješenjem odbiti prijedlog za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača.

U ranije započetim predmetima jednostavnog postupka stečaja potrošača do sada je od strane sudova već donesen određeni broj takvih rješenja,  i to upravo stoga što u izvješćima koja su sudovi primili od FINA-e stoji podatak (koji je posljedica zastoja i deblokade) da je u odnosu na osnove za plaćanje evidentirane u očevidniku trajanje blokade 0 dana (napomena: pritom nema sumnje da se ne radi o npr. naplaćenim tražbinama i brisanju osnova iz očevidnika, jer su one i dalje evidentirane, ali više nama blokade).

Dvojbeno je je li ovakav formalistički pristup tumačenju i primjeni odredbe čl. 79.a st.2. ZOSP-a ispravan. Naime, zastoj u provedbi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika fizičkih osoba ima za cilj pomoći dužnicima, međutim, učinci zastoja ovrha i deblokade novčanih sredstava na jednostavne postupke stečaja potrošača potpuno su suprotni tom cilju.

Odbijanjem prijedloga u takvim situacijama dužnicima se uskraćuje (ustavno i konvencijsko) pravo na pristup (stečajnom) sudu i mogućnost da u stečaju otvorenom temeljem odredbe čl. 79.g ili čl.79.h ZOSP-a (bilo u slučaju da nemaju pokretne imovine vrjednije od 10.000,00 Kn, bilo u slučaju da ju imaju i da ona bude predmet unovčenja) budu oslobođeni od preostalih obveza.

Opravdano je pretpostaviti da to nije bila namjera zakonodavca prilikom propisivanja interventnih mjera.

Smatramo da bi u duhu propisa o interventnim mjerama ispravnije bilo odustati od gramatičkog  tumačenja odredbe čl. 79.a st. 2. ZOSP-a u opisanim situacijama, dakle, ne odbijati prijedloge za otvaranje jednostavnih postupaka stečaja potrošača, već također zastati s postupanjem dok traju posebne okolnosti.

Na taj bi način bili zaštićeni potrošači, a i zakonodavcu bi bila pružena mogućnost da u razumnom roku svoj propust sanira odgovarajućim izmjenama propisa o interventnim mjerama.

Matija Stokić, dipl. iur., sudac Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu