Potreba za novim zakonskim izmjenama u tom segmentu proizlazi radi provedbe ciljeva iz Nacionalnog programa reformi za 2019. godinu, odnosno povećanja iznosa novčanih naknada za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta. Takvim mjerama populacijske politike između ostalog, utjecalo bi se na poticanje porasta nataliteta uz osiguranje minimalnog i podizanja postojećeg životnog standarda, potaknulo korištenje dopusta oba roditelja, te jače uključivanje očeva na sudjelovanje u ranom odgoju djece.

Naime, prema odredbama prethodno važećeg Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", br. 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14. i 59/17.) propisano je pravo na naknadu plaće zaposlenog ili samozaposlenog roditelja za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za prvih 6 mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj, odnosno 8 mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, koja se isplaćuje u punom iznosu osnovice za naknadu plaće (100% osnovice za naknadu plaće), ali ne može, za puno radno vrijeme iznositi više od 120% proračunske osnovice mjesečno (3.991,20 kuna).

Sukladno novim zakonskim izmjenama stvorile su se zakonske pretpostavke za povećanje maksimalnog iznosa naknade plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta za zaposlene i samozaposlene roditelje., odnosno povećava se maksimalan iznos naknade plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta sa 120% proračunske osnovice na 170% proračunske osnovice mjesečno, a koja će iznositi 5.654,20 kn za prvih šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj, ili prvih 8 mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja. Povećanje navedenog iznosa primjenjivat će i se za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za slučaj smrti djeteta zaposlenog ili samozaposlenog roditelja.

Mijenja se razdoblje trajanja prethodnog osiguranja zaposlenog ili samozaposlenog roditelja kao uvjeta za ostvarivanje prava na novčanu naknadu koja iznosi 70% proračunske osnovice, na način da se smanjuje trajanje prethodnog osiguranja kako bi bilo povoljnije za korisnike prava, odnosno s 12 mjeseci neprekidno, na 9 mjeseci, odnosno s 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine na 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine. 

Prema odredbama prethodno važećeg Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama korisnica roditeljske poštede od rada može prekinuti korištenje tog prava radi zaposlenja ili samozaposlenja, te prenijeti to pravo drugom roditelju, koji je u istom radnopravnom statusu s korisnicom, radi korištenja preostalog dijela neiskorištenog prava na roditeljsku poštedu od rada, uz korisnikovu suglasnost. No, uvjet prijenosa prava na oca djeteta je ograničavajući u slučajevima kada se majka korisnica roditeljske poštede zapošljava, a otac djeteta je zaposlen, odnosno ima različit radnopravni status od nje, što za posljedicu ima odbijanje zahtjeva za prijenosom prava. Stoga će se novim izmjenama omogućiti da korisnik prava na roditeljsku poštedu od rada može prekinuti korištenje tog prava radi zaposlenja ili samozaposlenja, te prenijeti to pravo drugom roditelju, sukladno njegovom radnopravnom statusu, da koristi preostali dio neiskorištenog prava na roditeljsku poštedu od rada, uz korisnikovu suglasnost.

Zaposleni roditelj koji u tijeku korištenju prava namjerava mijenjati način korištenja tog prava obvezan je najmanje 30 dana prije nastanka te promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenoga pripadajućeg prava, pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri. Novina je da će na tu pisanu obavijest poslodavac biti dužan izdati pisanu izjavu o zaprimljenoj obavijesti o iskazanoj namjeri zaposlenog roditelja, s mogućnošću neprihvaćanja te namjere za razdoblje od najviše 30 dana pod uvjetima utvrđenim propisima o radu.

Potrebno je naglasiti da će svi oni korisnici koji  na dan stupanja na snagu novih zakonskih izmjena budu zatečeni u korištenju prava na naknadu plaće utvrđenoj u visini od 120% proračunske osnovice, naknadu plaće će ostvarivati u visini 170% proračunske osnovice.

No, iako zakonodavac određenim ad hoc zakonskim mjerama nastoji poboljšati demografsku sliku Republike Hrvatske koja je sve lošija, i dalje ne postoji sustavna cjelovita demografska strategija, ili možda i postoji a nije ugledala svjetlo dana, koja bi konačno obuhvaćala mjere čija bi provedba bila neophodna za demografsku revitalizaciju. Svakako, te mjere je potrebno uskladiti i s ekonomskim mjerama, a što bi u konačnici omogućilo uvjete mladim obiteljima za dostojanstveni i kvalitetan život u Republici Hrvatskoj, a ne da svoju sreću moraju potražiti u drugim državama članicama Europske unije.

Bernard Iljazović