09.04.2020 13:42
Mjere izravne kontrole cijena propisuju se iznimno radi sprječavanja negativnih učinaka promjena pojedinih cijena ili radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena, kada se ti ciljevi ne mogu postići drugim mjerama gospodarske politike, koju problematiku upravo uređuje Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena, a koji je posebno aktualan u ovo vrijeme epidemije koronavirusa.

Odredbama Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena („Narodne novine“ br. 73/97., 128/99. i 66/01. – dalje: Zakon) uređuju se uvjeti pod kojima nadležna državna tijela mogu poduzimati mjere kontrole u području cijena i način provedbe tih mjera, s tim da se odredbe ovoga Zakona ne odnose na proizvode i usluge za koje je kontrola cijena uređena posebnim zakonom (primjerice Zakonom o poljoprivredi).

Inače, takve mjere izravne kontrole cijena propisuju se iznimno i to radi sprječavanja negativnih učinaka promjena pojedinih cijena ili radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena, a u situacijama kada se ti ciljevi ne mogu postići drugim mjerama gospodarske politike.

Prema članku 5. Zakona mjere izravne kontrole su:

određivanje najviše razine cijena,

snižavanje cijena na određenu razinu,

- prijava cjenika, odnosno tarifa prije njihove primjene.

Vlada RH, sukladno članku 6. Zakona, propisuje mjere izravne kontrole cijena, a na prijedlog ministarstva nadležnog za cijene, s tima da je Vlada dužna poduzeti odgovarajuće mjere gospodarske politike radi otklanjanja razloga za izravnu kontrolu cijena, a sama mjera može trajati dok se ne otklone razlozi za njezino propisivanje.

Tako je Vlada RH, na temelju članka 6. Zakona, na sjednici održanoj 14. ožujka 2020. godine donijela Odluku o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode („Narodne novine“ br. 30/20. – dalje Odluka), koja je stupila na snagu 16. ožujka 2020.

Navedenom Odlukom se uređuju iznimne mjere kontrole cijena za određene proizvode radi sprječavanja negativnih učinaka promjene cijena ili radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena tih proizvoda, a slijedom Odluke ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 11. ožujka 2020. godine, čime se osigurava zaštita zdravlja i života ljudi na području Republike Hrvatske.

Proizvodi na koje se odnosi ova Odluka su: brašno, mlijeko i mlijeko u prahu, jaja, šećer, sol, riža, tjestenina, svježe meso, riba, voće i povrće, mesne konzerve, riblje konzerve, jestivo ulje, dječja hrana, dječje pelene, voda za piće, deterdžent za rublje, deterdžent za suđe, sapun, sredstva za dezinfekciju vode, prostora i ruku (uključujući koncentrirani alkohol), zaštitni kombinezoni i druga zaštitna i medicinska odjeća i obuća, zaštitne naočale i viziri, zaštitne rukavice, zaštitne navlake za cipele, zaštitne maske – kirurška, FFP2, FFP3, respiratori/transportni ventilatori, lijekovi i medicinski proizvodi, posteljno i ostalo rublje za zdravstveni sustav (točka II.).

U točki III. određeno je da se ova Odluka odnosi na subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost proizvodnje i trgovine na području Republike Hrvatske (stavak 1.). U smislu ove Odluke, sukladno članku 5. podstavcima 1. i 2. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, najvišom cijenom smatra se cijena na dan 30. siječnja 2020. godine, osim u slučajevima kada je do povećanja cijene proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda iz točke II. ove Odluke, neovisno o volji gospodarskog subjekta (stavak 2.). U slučaju da je na dan 30. siječnja 2020. godine maloprodajna cijena bila određena sukladno članku 18. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 41/14., 110/15. i 14/19.), najvišom cijenom smatra se maloprodajna cijena koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje (stavak 3.). Gospodarski subjekti iz stavka 1. ove točke obvezni su odrediti cijenu za proizvode iz točke II. ove Odluke, najviše do razine cijene određene sukladno stavcima 2. i 3. ove točke.

Vezano uz prethodno navedeno možemo istaći kako je odredbama članka 18. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se posebnim oblicima prodaje smatra prodaja proizvoda i usluga po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji, te da takva prodaja obuhvaća, među ostalim, akcijsku prodaju, rasprodaju, sezonsko sniženje, prodaju proizvoda s greškom i prodaju proizvoda kojima istječe rok uporabe.

Dakle, iz sadržaja ove Odluke razvidno je da se ista odnosi uglavnom na prehrambene proizvode i zaštitna sredstva odnosno na proizvode bitne za zdravstveni sustav, a što je primjereno ovoj izvanrednoj situaciji pojave epidemije zarazne bolesti, te da su gospodarski subjekti, uz točno određeni izuzetak (povećanje nabavne cijene neovisno o volji gospodarskog subjekta), obvezni odrediti cijenu za takve proizvode najviše do razine cijene koja je egzistirala na dan 30. siječnja 2020. za iste proizvode, odnosno do razine cijene u redovnoj prodaji (cijeni koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje) u slučaju da je u to vrijeme (30. siječnja 2020.) trajao poseban oblik prodaje (primjerice akcijska prodaja).

Nadalje, ovom Odlukom dana je ovlast ministru gospodarstva, poduzetništva i obrta da u slučaju opasnosti od nestašice proizvoda iz točke II. ove Odluke, sukladno članku 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ograniči njihovu prodaju izvan područja Republike Hrvatske.

K tome, zadužen je Državni inspektorat da dostavlja redovita izvješća o provedenom nadzoru iznimne mjere kontrole cijena iz ove Odluke Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta, te je određeno da će temeljem zaprimljenih izvješća, a uzimajući u obzir aktualno stanje na tržištu, ova Odluka bit po potrebi revidirana.

Konačno, bitno je istaknuti kako je prekršajnim odredbama članka 14. Zakona propisano da će se novčanom kaznom kaznit za prekršaj pravna ili fizička osoba u iznosu peterostrukog do dvadesetorostrukog iznosa cijene zaračunate iznad propisanih cijena (članak 5.), dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisna novčana kazna u iznosu od 3.000 do 15.000 kuna.

Željko Kudrić, dipl.iur.

AutomobilPosljednjih godina Hrvatska bilježi rast broja električnih vozila na cestama. S jedne strane, sve je izraženija želja poduzetnika za modernizacijom voznog parka, smanjenjem troškova goriva i održavanja, te usklađivanjem sa standardima tehnologije i održivim poslovanjem. S druge strane, visoke cijene novih vozila predstavljaju izazov koji se može ublažiti korištenjem mehanizma odbitka poreza na dodanu vrijednost te te različitih oblika povoljnog financiranja ili sufinanciranja. Upravo zato, razumijevanje financijskog i poreznog položaja električnih vozila može biti ključno za poslovni subjekt koja razmatra modernizaciju voznog parka. Kroz ovaj pregled sažeto analiziramo koje pogodnosti poduzetnici mogu ostvariti s ciljem maksimalne financijske isplativosti električnih vozila u poslovanju.

Porez po odbitku u Hrvatskoj jest porez kojim se oporezuje dobit nerezidenta ostvarena u Republici Hrvatskoj, a plaća se pri samoj isplati određene vrste naknade inozemnom primatelju. Porez po odbitku propisan je Zakonom o porezu na dobit (u nastavku teksta: Zakon) i pratećim Pravilnikom o porezu na dobit (u nastavku teksta: Pravilnik). U tekstu donosimo sažet pregled osnovnih informacija o porezu po odbitku s ciljem lakšeg razumijevanja temeljnih pravila, dok se za detaljnije tumačenje i primjenu preporučuje proučiti relevantne porezne propise i službena tumačenja.

Kada građanin otuđuje svoje nekretnine postoji mogućnost da postane obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja. Sukladno propisima o porezu na dohodak otuđenje nekretnina oporezuje se u dva slučaja: ako je nekretnina prodana ili na drugi način otuđena prije proteka dvije godine od dana njezine nabave i/ili ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana nabave nekretnine. U oba se slučaja ne oporezuje ukupni primitak, već samo ostvarena zarada odnosno razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koje se otuđuje i nabavne vrijednosti.

Izmijenjenim propisima o doprinosima od 1. siječnja 2025. redefinirana je mjera kojom se poslodavci oslobađaju od plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, a koja se odnosila samo na mlade osobe s kojom je ugovor o radu na neodređeno potpisan do 30 godine njegova života, na način da poslodavci mogu koristiti oslobođenje za svakog radnika koji prvi put sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, bez obzira na prethodni staž u mirovinskom osiguranju. Dakle, mjera se odnosi na osobu koja se prvi put zapošljava po osnovi ugovora o radu neodređeno vrijeme, a do dana sklapanja ugovora o radu nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obzira na starost. Dokaz o tome poslodavac može osigurati ispisom podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o statusu osiguranika iz kojega je vidljivo da je riječ o osobi koja do početka osiguranja po prijavi tog poslodavca, nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Prognoze uspjeha turističke sezone gotovo uvijek se daju oprezno, pogotovo u vremenima s puno gospodarskih oscilacija u kratkom periodu. Trenutačno, pod okruženjem općeg povećanja cijena roba i usluga, cjenovna konkurentnost je jedan od bitnijih elemenata koji mogu utjecati na uspjeh sezone. Usto, uspjeh turističke sezone može ovisiti i o dobroj pripremi i predradnjama, kao što je pronalaženje i zapošljavanje sezonskih radnika. O tome, ali i o drugim pojedinostima vezanima uz rad sezonskih radnika, donosimo više u nastavku.