20.03.2020 14:27
Osobna i uzajamna zaštita temeljni je oblik organiziranja ljudi kako bi zaštitili sebe i pružili pomoć drugim osobama koje trebaju pomoć i zaštitu. Kako bi mogla na vrijeme predvidjeti te pravodobno i prikladno odgovoriti na sve moguće prijetnje, ljudska društva, u moderno vrijeme formirana u obliku suverenih država, ustrojavaju sustave civilne zaštite.

Sustav civilne zaštite, u većini država čini osnovu sustava zaštite i spašavanja, a obuhvaća niz mjera i aktivnosti kojima se uređuju prava i obveze sudionika, ustroj i djelovanje svih njegovih sastavnica, a kako bi se uspješno moglo predvidjeti, spriječiti, upravljati i suzbiti posljedice mogućih stanja katastrofe koja ugrožavaju sigurnost države i svih njenih stanovnika.

Člankom 1. Zakona o sustavu civilne zaštite ("Narodne novine" br. 82/15.) određeno je da je Civilna zaštita sustav organiziranja sudionika, operativnih snaga i građana za ostvarivanje zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama i otklanjanja posljedica terorizma i ratnih razaranja te da je to djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Člankom 5. istog zakona određeno je kako se sustav civilne zaštite ustrojava se na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i državnoj razini, a povezuje resurse i sposobnosti sudionika, operativnih snaga i građana u jedinstvenu cjelinu radi smanjenja rizika od katastrofa, pružanja brzog i optimalnog odgovora na prijetnje i opasnosti nastanka te ublažavanja posljedica velike nesreće i katastrofe.

Operativne snage sustava civilne zaštite su:

a) stožeri civilne zaštite

b) operativne snage vatrogastva

c) operativne snage Hrvatskog Crvenog križa

d) operativne snage Hrvatske gorske službe spašavanja

e) udruge

f) postrojbe i povjerenici civilne zaštite

g) koordinatori na lokaciji

h) pravne osobe u sustavu civilne zaštite.

Iako građani nisu formalno dio operativnih snaga sustava civilne zaštite, odredbom čl. 43. Zakona određeno je da je svaki građanin dužan brinuti se za svoju osobnu sigurnost i zaštitu te provoditi mjere osobne i uzajamne zaštite i sudjelovati u aktivnostima sustava civilne zaštite.

Obveznici civilne zaštite su hrvatski državljani, državljani Europskoga gospodarskog prostora i državljani trećih zemalja koji imaju odobren status stranca na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj te osobe bez državljanstva s reguliranim statusom u Republici Hrvatskoj, starosne dobi od 18 do 65 godina života, koji su uvedeni u evidenciju obveznika civilne zaštite jedinica lokalne samouprave.

U slučaju bilo kakve katastrofe ili druge ugroze prvo se aktiviraju lokalni kapacitet, a ako lokalne snage civilne zaštite nisu u mogućnosti nositi se s veličinom prijetnje, tada se aktiviraju regionalni odnosno prema potrebi i državni resursi.

U trenutku kada se proglasi velika nesreća i/ili katastrofa, a sposobnosti i resursi operativnih snaga sustava civilne zaštite nisu dovoljni, na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova, u skladu s posebnim propisima, aktiviraju se Oružane snage Republike Hrvatske i policija.

U slučajevima globalnih katastrofa i kriza, a kako bi se čovječanstvo moglo u cjelini zaštiti, potrebno je ustrojiti i razne međunacionalne i supranacionalne sustave i procedure kako bi zajedničkom koordinacijom akcija i resursa države mogle na njih primjereno odgovoriti.

Sinergija ljudi, vodstva i resursa u takvim slučajevima ima multiplikativni učinak i uvelike olakšava položaj svih zemalja koje moguća kriza ili katastrofa pogađa.

Na razini Europske unije, odlukom Vijeća 2001/792/EZ iz 2001. godine, uspostavljen je Mehanizam Zajednice sada Mehanizam Unije koji treba osigurati zaštitu stanovništva, okoliša i imovine od svih vrsta katastrofa uključujući ekološke katastrofe, zagađenje mora i hitne zdravstvene situacije, a do kojih dolazi unutar ili izvan Unije.

U okviru Mehanizma Unije moguće je zatražiti civilnu zaštitu i drugu vrstu pomoći u hitnim situacijama u slučaju bilo koje od navedenih katastrofa kao nadopunu kapaciteta za odgovor u pogođenoj zemlji.

Kako bi Hrvatska lakše i brže odgovorila na sadašnju zdravstvenu krizu uzrokovanu širenjem virusa SARS-CoV-2, Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 18. ožujka 2020. donio Zakon o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite koji je stupio na snagu 19. ožujka 2020., a kojim se omogućava Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske donošenje odluka i uputa koje provode stožeri jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na ovaj način ujednačit će se postupanje svih stožera prilikom donošenja i provedbe odluka kojima se reguliraju svakodnevne aktivnosti građana i pravnih osoba u situaciji proglašene epidemije.

Dana 19. ožujka obilježava se svetkovina sv. Josipa kojega je Hrvatski sabor 1687. proglasio kao „posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske“. U jeku pandemije koronavirusa potrebno je naglasiti važnost i naših zemaljskih zaštitnika, ljudi iz zdravstvenog sustava, sustava civilne zaštite, vojnika, policajaca, volontera i drugih, a koji neumorno vode borbu protiv nevidljivog ali ipak opasnog i nepredvidljivog neprijatelja. Dužnost je svakog čovjeka da svojim odgovornim ponašanjem doprinese što skorijem prevladavanju zdravstvene krize koja nas je zatekla te na taj način pomogne sebi i društvu u cjelini.

Neven Brkić, dipl. iur.

Studentski poslovi - pravila za poslodavce, posrednike i studente U poslovnom odnosu s potrošačima, trgovci trebaju primjenjivati poštenu, a ne nepoštenu poslovnu praksu. Primjena nepoštene poslovne prakse, prije, tijekom i nakon sklapanja pravnog posla s potrošačima,  Zakonom o zaštiti potrošača je  izrijekom zabranjena.  Dok smo u I. dijelu članka pisali o  nepoštenoj poslovnoj praksi općenito, u ovom dijelu članka dajemo prikaz podjele nepoštenih poslovnih praksi te popis primjera takvih praksi.

Trgovci su obvezni prema potrošačima primjenjivati poštenu poslovnu praksu koja se temelji na profesionalnom odnosu prema potrošačima te načelima poštenja i savjesnosti u području djelovanja trgovca. Primjena nepoštene poslovne prakse prema potrošačima,  zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača, izrijekom  je zabranjena. U prvom dijelu članka pišemo općenito o tome  što se smatra poslovnom, a što nepoštenom poslovnom praksom te metodama zaštite potrošača od nepoštenih poslovnih praksi.

U Nar. nov., br. 18/23 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obiteljskom poljoprivrednom  gospodarstvu koji je stupio na snagu  23. veljače 2023.  U nastavku članka dajemo prikaz bitnih izmjena i dopuna predmetnog Zakona, a koje su od važnosti za nositelje i članove obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Poduzetnicima su tijekom poslovanja za realizaciju određenih projekata koji će im omogućiti daljnji razvoj potrebna financijska sredstva iz različitih financijskih izvora. Jedan od tih financijskih izvora su i europski fondovi, odnosno financijska sredstva koja su osigurana u sklopu istih. No, treba naglasiti da je za dobivanje tih financijskih sredstava potrebno zadovoljiti i određene uvjete koji često nisu nimalo jednostavni.

Vrlo čestu situaciju u svakodnevnom poslovanju trgovačkih društava čine službena putovanja radnika, a pritom osnovni dokument za obračun i knjiženje troškova nastalih na službenom putovanju predstavlja putni nalog. Budući da su putni nalozi vrlo često predmet poreznog nadzora, bitno je voditi računa o njegovim obveznim elementima. Autor u članku detaljnije obrađuje problematiku putnih naloga kao i prava na dnevnice za službena putovanja te daje osvrt na najčešće greške prilikom izdavanja putnih naloga.