Zakon o dopunama Zakona o kreditnim institucijama stupio je na snagu 1. kolovoza 2019. i uređuje blisku suradnju između Europske središnje banke i Hrvatske narodne banke kao nacionalnog nadležnog tijela države članice sudionice čija valuta nije euro.

Zakon o kreditnim institucijama je, zajedno s pripadajućim podzakonskim aktima, u potpunosti usklađen s pravnom stečevinom Europske unije u području bankarstva koja je trenutno na snazi. Sklapanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, Republika Hrvatska obvezala se uvesti euro kao službenu novčanu jedinicu Republike Hrvatske, kada se za to ispune uvjeti. U vezi s time, Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska narodna banka izradile su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koju je Vlada Republike Hrvatske donijela Odlukom o donošenju Strategije za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 43/18).

Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona o dopunama Zakona o kreditnim institucijama definirala svrhu donošenja ovih dopuna. Naime, radi približavanja krajnjem cilju, uvođenju eura kao zakonskog sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj i ulaska u bankovnu uniju, potrebno je najprije omogućiti blisku suradnju Hrvatske narodne banke s Europskom središnjom bankom prema članku 7. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1024/2013.).

Člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 propisano je da se bliska suradnja između Europske središnje banke i nacionalnog nadležnog tijela države članice sudionice čija valuta nije euro uspostavlja odlukom Europske središnje banke kada su ispunjeni svi propisani uvjeti. Jedan od uvjeta je da su u državi članici sudionici čija valuta nije euro, prije podnošenja zahtjeva za uspostavu bliske suradnje, doneseni svi relevantni nacionalni propisi kojima će se osigurati provedba bliske suradnje između Europske središnje banke i nacionalnog nadležnog tijela države članice sudionice čije valuta nije euro.

U vezi s time, potrebno je bilo dopuniti važeći Zakon s ciljem da se osigura da Hrvatska narodna banka poštuje smjernice ili zahtjeve Europske središnje banke te da pruža sve informacije o kreditnim institucijama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje Europska središnja banka može zatražiti za provođenje sveobuhvatne procjene kreditnih institucija.

Prvi uvjet za uspostavu bliske suradnje jest omogućiti Europskoj središnjoj banci da provede sveobuhvatnu procjenu kreditnih institucija iz članka 7. stavka 2. točke b) Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013, a koja obuhvaća uvid u svu dokumentaciju i informacije o kreditnim institucijama. Takvu ovlast, prema Zakonu, Europska središnja banka ima samo prema kreditnim institucijama za koje je konsolidirano nadležno tijelo, a u svrhu uvida u cjelokupni bankarski sustav Republike Hrvatske neophodno je ovu ovlast Europske središnje banke proširiti na sve kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Zakonom se i detaljnije uređuje provođenje Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u)(SL L 141/1, 14.5.2014.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 468/2014.). Članak 3. Zakona tako sada obuhvaća i definicije kako su uređene Uredbom (EU) br. 468/2014 a koje se koriste radi provedbe bliske suradnje (nacionalno nadležno tijelo u bliskoj suradnji, nadzirani subjekt i značajni nadzirani subjekt, nadzirana grupa i značajna nadzirana grupa te manje značajni nadzirani subjekt i manje značajna nadzirana grupa).

Dodanim člankom 11.a osiguravaju se zahtjevi propisani Odlukom br. ESB/2014/5 koje mora ispuniti država članica koja podnosi zahtjev za uspostavu bliske suradnje. Sukladno Odluci br. ESB/2014/5, država članica koja podnosi zahtjev za uspostavu bliske suradnje obvezuje se donijeti odgovarajuće nacionalne propise kako bi osigurala da pravni akti koje donese Europska središnja banka sukladno Uredbi (EU) br. 1024/2013 budu obvezujući i provedivi u toj državi članici. Nadalje, sukladno istoj Odluci država članica koja podnosi zahtjev za uspostavu bliske suradnje obvezuje se da su njezino nacionalno nadležno tijelo i nacionalno makrobonitetno tijelo obvezni donijeti svaku mjeru u vezi s nadziranim subjektima koju zahtjeva Europska središnja banka u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1024/2013. Posebno se osigurava da će Hrvatska narodna banka kao nacionalno nadležno i nacionalno imenovano tijelo biti obvezna poštivati pojedine upute, smjernice, zahtjeve i mjere Europske središnje banke u vezi sa značajnim nadziranim subjektima i opće upute, smjernice, zahtjeve i mjere Europske središnje banke u vezi s manje značajnim nadziranim subjektima. Stavcima od 9. do 13. članka 11.a detaljnije je uređeno postupanje Hrvatske narodne banke i Vlade Republike Hrvatske u slučajevima kada se ne slažu sa odlukama koje predlažu Nadzorni odbor Europske središnje banke ili sa prigovorom Upravnog vijeća Europske središnje banke. U navedenim slučajevima Vlada Republike Hrvatske može podnijeti zahtjev Europskoj središnjoj banci za raskid bliske suradnje s trenutnim učinkom. Članak 11.a prestaje važiti danom raskida bliske suradnje sukladno članku 7. Uredbe (EU) br. 1024/2013 ili danom kada Republika Hrvatska prestane, prema članku 139. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, biti država članica s odstupanjem sukladno članku 140. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Dodanim člankom 11.b osigurava se zahtjev propisan Odlukom br. ESB/2014/5 kojim se od države članice koja podnosi zahtjev očekuje obveza da će o nadziranim subjektima sa sjedištem u toj državi članici Europskoj središnjoj banci ili osobi koju ona ovlasti biti dostupne sve informacije koje Europska središnja banka može zahtijevati radi provođenja sveobuhvatne procjene tih nadziranih subjekata. Ovim člankom osigurava se da informacije potrebne radi provođenja sveobuhvatne procjene kreditnih institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 7. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) br. 1024/2013, mogu biti dostavljene Europskoj središnjoj banci čim su dopune stupile na snagu. Članak 11.b prestaje važiti na dan primjene Odluke o bliskoj suradnji koja će se objaviti u Službenom listu Europske unije.

Lucija Prkačin, mag. iur.