Izmjene Zakona o stečaju potrošača: povjerenici i jednostavni stečaj potrošača
Zakon o stečaju potrošača (Narodne novine br. 100/2015. i 67/2018., dalje u tekstu: Zakon) donesen je u rujnu 2015. godine a u hrvatskom se pravu primjenjuje od 1. siječnja 2016. godine. U dosadašnjoj primjeni ovoga Zakona uočile su se određene teškoće i problemi pa se predmetnim izmjenama i dopunama one nastoje otkloniti. Osnovni problem u primjeni Zakona je nedostatak povjerenika. Osnovna zamisao zakonodavca je bila da se za povjerenike imenuju stečajni upravitelji, no ta ideja nije naišla na velik odaziv stečajnih upravitelja. Stoga zakonodavac ovim izmjenama proširuje krug osoba koje mogu obavljati djelatnost povjerenika bez obveze polaganja stručnog ispita. Osim stečajnih upravitelja, sada to mogu biti i odvjetnici, ovlašteni revizori i porezni savjetnici. Osim oslobađanja od obveze polaganja stručnog ispita za povjerenika, one nisu obvezne niti obaviti stručnu praksu u trajanju od jedne godine. Ostale fizičke osobe koje bi željele obavljati djelatnost povjerenika u stečaju potrošača će i nadalje, osim ispunjavanja općih pretpostavaka propisanih čl. 33. Zakona, morati odraditi i sudsku praksu u trajanju od jedne godine prije pristupanja ispitu. Da bi se osigurao dovoljan broj povjerenika za područje pojedinog suda, zakonodavac je člankom 37.a propisao mogućnost da se za povjerenika imenuje stečajni upravitelj s tog područja ako za područje pojedinog općinskog suda nema barem upisanih pet povjerenika. Imenovanje stečajnog upravitelja će se vršiti automatskim odabirom, bez obzira je li stečajni upravitelj zatražio upis na listu povjerenika.
Najznačajnija izmjena Zakona odnosi se na provedbu jednostavnog stečaja potrošača, koji je uveden i opisan u glavi IX.a Zakona. Takvim postupkom bit će obuhvaćene sve fizičke osobe koje i inače ispunjavaju osnovne zakonske uvjete za provođenje stečaja potrošača, a čiji evidentirani a nenaplaćeni iznos obveza po glavnici ne prelazi 20.000,00 kn i koje su u neprekidnoj blokadi duže od tri godine. Da bi se započeo jednostavni stečajni postupak potrošača, Financijska agencija je dužna pozvati potrošača poštom preporučeno na davanje suglasnosti za provedbu ovoga postupka. Od potrošača se zahtjeva da uz suglasnost dostavi i popis svoje imovine. Ukoliko se potrošač u roku od 15 dana ne očituje o pozivu, smatrat će se da je dao suglasnost za vođenje postupka, a ako ne dostavi popis svoje imovine, smatrat će se da nema imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici. Dakle, ako potrošač ne želi da se provede jednostavni stečaj potrošača morat će u zakonskom roku od 15 dana od dana dostave poziva Financijske agencije izričito uskratiti suglasnost nad provedbom ovoga postupka. Ukoliko sud utvrdi da su ostvarene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog stečaja potrošača, donijet će rješenje o otvaranju postupka i dostaviti ga Financijskoj agenciji. Od dana dostave rješenja Financijska agencija će prestati izvršavati sve evidentirane a ne naplaćene osnove za plaćanje, dakle, izvršit će se deblokada računa potrošača, osim za potraživanja koje se odnose na mjere osiguranja iz kaznenog postupka i naplatu izrečenih novčanih kazni. Vjerovnici u ovom postupku su oni vjerovnici koji su imali evidentirana a nenaplaćena potraživanja pri Financijskoj agenciji. Jednostavni postupak stečaja potrošača trebao bi trajati godinu dana. U to vrijeme bi potrošač koji ima stalna novčana primanja trebao deponirati novčana sredstva na sudski depozit svaki mjesec u visini koju će odrediti sud uz odgovarajuću primjenu ovršnog prava o ograničenjima ovrhe na stalnim novčanim primanjima. Iz prikupljenih novčanih sredstava sud bi razmjerno namirio tražbine vjerovnika a potrošača oslobodio preostalih obveza.
Jasna je intencija zakonodavca da se kroz ovakav postupak smanji broj blokiranih fizičkih osoba. Osnova ideja Zakona je zapravo dobra, ograničavanje ovrhe na novčanim sredstvima na određeno vrijeme i razmjerno namirenje vjerovnika iz prikupljenih sredstava. Međutim, jednostavni postupak stečaja potrošača nepotrebno je zakompliciran. S obzirom na to da će se on tek početi provoditi, vrijeme će pokazati je li dugoročno održiv upravo zbog njegove velike kompleksnosti.
Daniel Deković, dipl. iur.
U središtu
Kada građanin otuđuje svoje nekretnine postoji mogućnost da postane obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja. Sukladno propisima o porezu na dohodak otuđenje nekretnina oporezuje se u dva slučaja: ako je nekretnina prodana ili na drugi način otuđena prije proteka dvije godine od dana njezine nabave i/ili ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana nabave nekretnine. U oba se slučaja ne oporezuje ukupni primitak, već samo ostvarena zarada odnosno razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koje se otuđuje i nabavne vrijednosti.