Porezno – dužnički odnos u praksi Ustavnog suda
Uvođenjem osobne odgovornosti članova uprave i članova društva u Opći porezni zakon, Porezna uprava dobila je vrlo moćan instrument za naplatu dospjelih poreznih obveza društva. Prema mjerodavnim odredbama članka 26.a i 26.b Općeg poreznog zakona, osobe ovlaštene za zastupanje društva odnosno članovi društva osobno odgovaraju za neplaćene porezne obveze društva kao porezni jamci. Dakle, ako Porezna uprava u posebnom poreznom postupku utvrdi zloupotrebu prava iz porezno – dužničkog odnosa, ovlaštena je donijeti rješenje o naplati poreznog duga od osoba koje kao porezni jamci odgovaraju za obveze društva.
U novijoj sudskoj praksi pojavilo se pitanje može li Porezna uprava primjenjivati navedene odredbe Općeg poreznog zakona na porezne obveze koje su dospjele prije stupanja na snagu Novele Zakona iz srpnja 2012. godine. Naime, Ustavom Republike Hrvatske u članku 90. izričito je propisano da zakoni ne mogu imati povratno djelovanje odnosno da samo iz posebno opravdanih razloga pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-III/7360/2014 od 30. ožujka 2016. zauzeo stajalište o pitanju retroaktivnosti primjene tih odredbi Općeg poreznog zakona. Naime, u predmetnom poreznom postupku utvrđena je zloupotreba prava iz porezno – dužničkog odnosa koja je nastala djelovanjem odgovorne osobe u pravnoj osobi tijekom 2010. i 2011. godine. Podnositelj ustavne tužbe u bitnome ističe da se u poreznom postupku primjenjuju porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje te da Porezna uprava u konkretnom slučaju nije bila ovlaštena utvrđivati zloupotrebu prava iz porezno – dužničkog odnosa jer u trenutku poduzimanja radnji nisu bile na snazi odredbe Općeg poreznog zakona kojima se propisuje osobna odgovornost člana uprave za porezne obveze društva.
Ustavni sud je u svojoj odluci utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji retroaktivna primjena Općeg poreznog zakona pri čemu se pozvao na odredbu članka 10. Zakona o trgovačkim društvima. Tim člankom uvedena je osobna odgovornost članova društva za obveze društva tzv. proboj pravne osobnosti u slučaju da član društva zloupotrebljava pravo da kao član društva ne odgovara za njegove obveze. Prema stajalištu Ustavnog suda, odgovornost članova društva za obveze društva u slučaju zloupotrebe prava postojala je i prije navedenih izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona te nije propisana nova obveza poreznih obveznika i poreznih jamaca, jer je ona postojala i prije u navedenim odredbama Zakona o trgovačkim društvima.
Iako je Ustavni sud zauzeo stajalište da se odredbe Općeg poreznog zakona kojima se uređuje postupak zloupotrebe prava iz porezno – dužničkog odnosa mogu primjenjivati i na činjenice na kojima se temelji oporezivanje, a koje su nastale i prije stupanja na snagu tih izmjena i dopuna Zakona, mišljenja smo da je obrazloženje Ustavnog suda ipak manjkavo budući da iz njega nije razvidno razlikovanje odgovornosti članova društva i odgovornosti članova uprave društva. Naime, članovi uprave društva odgovaraju za štetu koju su počinili društvu i trećim osobama ako svoju dužnost vođenja poslova društva nisu obavljali s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika dok članovi društva kapitala odgovaraju ako zloupotrebljavaju okolnost da kao članovi trgovačkoga društva ne odgovaraju za obveze društva.
Daniel Deković, dipl. iur.
U središtu
Kada građanin otuđuje svoje nekretnine postoji mogućnost da postane obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja. Sukladno propisima o porezu na dohodak otuđenje nekretnina oporezuje se u dva slučaja: ako je nekretnina prodana ili na drugi način otuđena prije proteka dvije godine od dana njezine nabave i/ili ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana nabave nekretnine. U oba se slučaja ne oporezuje ukupni primitak, već samo ostvarena zarada odnosno razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koje se otuđuje i nabavne vrijednosti.