17.11.2016 08:00
Izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 78/12, na snazi od 21. srpnja 2012.), propisana je solidarna odgovornost osoba koje vode poslove društva kao i članova društva za porezne obveze društva. U praksi upravnih sudova i kasnijoj praksi Ustavnog suda postavilo se pitanje retroaktivnosti primjene tih odredbi Općeg poreznog zakona. Stoga ćemo u nastavku ukazati na relevantnu ustavno–sudsku odluku kojom se odlučivalo o tom pravnom pitanju.

Uvođenjem osobne odgovornosti članova uprave i članova društva u Opći porezni zakon, Porezna uprava dobila je vrlo moćan instrument za naplatu dospjelih poreznih obveza društva. Prema mjerodavnim odredbama članka 26.a i 26.b Općeg poreznog zakona, osobe ovlaštene za zastupanje društva odnosno članovi društva osobno odgovaraju za neplaćene porezne obveze društva kao porezni jamci. Dakle, ako Porezna uprava u posebnom poreznom postupku utvrdi zloupotrebu prava iz porezno – dužničkog odnosa, ovlaštena je donijeti rješenje o naplati poreznog duga od osoba koje kao porezni jamci odgovaraju za obveze društva.

U novijoj sudskoj praksi pojavilo se pitanje može li Porezna uprava primjenjivati navedene odredbe Općeg poreznog zakona na porezne obveze koje su dospjele prije stupanja na snagu Novele Zakona iz srpnja 2012. godine. Naime, Ustavom Republike Hrvatske u članku 90. izričito je propisano da zakoni ne mogu imati povratno djelovanje odnosno da samo iz posebno opravdanih razloga pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-III/7360/2014 od 30. ožujka 2016. zauzeo stajalište o pitanju retroaktivnosti primjene tih odredbi Općeg poreznog zakona. Naime, u predmetnom poreznom postupku utvrđena je zloupotreba prava iz porezno – dužničkog odnosa koja je nastala djelovanjem odgovorne osobe u pravnoj osobi tijekom 2010. i 2011. godine. Podnositelj ustavne tužbe u bitnome ističe da se u poreznom postupku primjenjuju porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje te da Porezna uprava u konkretnom slučaju nije bila ovlaštena utvrđivati zloupotrebu prava iz porezno – dužničkog odnosa jer u trenutku poduzimanja radnji nisu bile na snazi odredbe Općeg poreznog zakona kojima se propisuje osobna odgovornost člana uprave za porezne obveze društva.

Ustavni sud je u svojoj odluci utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji retroaktivna primjena Općeg poreznog zakona pri čemu se pozvao na odredbu članka 10. Zakona o trgovačkim društvima. Tim člankom uvedena je osobna odgovornost članova društva za obveze društva tzv. proboj pravne osobnosti u slučaju da član društva zloupotrebljava pravo da kao član društva ne odgovara za njegove obveze. Prema stajalištu Ustavnog suda, odgovornost članova društva za obveze društva u slučaju zloupotrebe prava postojala je i prije navedenih izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona te nije propisana nova obveza poreznih obveznika i poreznih jamaca, jer je ona postojala i prije u navedenim odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

Iako je Ustavni sud zauzeo stajalište da se odredbe Općeg poreznog zakona kojima se uređuje postupak zloupotrebe prava iz porezno – dužničkog odnosa mogu primjenjivati i na činjenice na kojima se temelji oporezivanje, a koje su nastale i prije stupanja na snagu tih izmjena i dopuna Zakona, mišljenja smo da je obrazloženje Ustavnog suda ipak manjkavo budući da iz njega nije razvidno razlikovanje odgovornosti članova društva i odgovornosti članova uprave društva. Naime, članovi uprave društva odgovaraju za štetu koju su počinili društvu i trećim osobama ako svoju dužnost vođenja poslova društva nisu obavljali s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika dok članovi društva kapitala odgovaraju ako zloupotrebljavaju okolnost da kao članovi trgovačkoga društva ne odgovaraju za obveze društva.

Daniel Deković, dipl. iur.

Privatni smještaj

Budući da se postojeća pravila PDV-a o prekograničnom prometu primjenjuju već tridesetak godina, kao takva suočavaju se sa znatnim problemima prilikom praktične primjene. S ciljem objašnjenja, pojednostavljenja i modernizacije sustava PDV-a Europska komisija 2020. godine donijela je Akcijski plan za pravedno i jednostavno oporezivanje koji ima široko postavljene ciljeve: modernizacija obveza izvješćivanja o PDV-u, izbjegavanje potrebe za višestrukim upisima u registar obveznika PDV-a i, konačno, suočavanje s izazovom rada digitalnih platformi. Realizacija svakog od navedenih ciljeva za sobom povlači i potrebu odgovarajućih zakonodavnih izmjena.

Turistička djelatnost predstavlja sve veći značaj u svjetskom gospodarstvu, a u mnogim zemljama upravo turizam čini značajan udio BDP-a te ujedno zapošljava veliki udio radne snage. Hotelijerstvo predstavlja privrednu i uslužnu djelatnost u turizmu, kojoj je osnovni zadatak pružanje usluga smještaja, pripremanje i prodaje hrane, pića te napitaka. Autor u članku donosi pregled specifičnosti hotelske industrije u RH s naglaskom na analizu i poslovanje hotelskih poduzeća.

Nautički turizam fenomen je koji je u protekla tridesetljeća zabilježio jednu odnajviših razvojnih stopa u hrvatskom gospodarstvu. Hrvatska tvrtka Adriatic Croatia International Club (ACI) za nautički turizam sa sjedištem u Opatiji upravlja lancem marina duž hrvatskog dijela jadranske obale i značajno doprinosi razvoju nautičkog turizma u RH. Autor u članku pojašnjava specifičnosti nautičkog turizma s naglaskom na poslovanje ACI za 2022. godinu.

U uvjetima ubrzanih promjena, nestabilnih ekonomskih okolnosti, sve organizacije kako profitne, tako i neprofitne se moraju pravovremeno prilagođavati tim okolnostima kako bi zadržali opstojnost, te nastavili daljnje poslovanje. Stoga je za lakše prevladavanje tih teškoća potrebno imati i dobro razrađene strateške planove. Ali i nevezano za taj aspekt, poslovnim organizacijama su općenito potrebni strateški planovi kako bi mogle što uspješnije ostvarivati svoje zacrtane poslovne ciljeve, a što će doprinijeti ne samo njihovom poslovnom razvoju, nego i zadovoljenju potreba korisnika/klijenata, te u konačnici i cijeloj društvenoj zajednici.

Plaća radnika predstavlja novčanu protuvrijednost za rad koji je radnik obavio za poslodavca. Pravo na plaću zajamčeno je Ustavom RH, a neisplata plaće predstavlja kazneno djelo. Plaća se sastoji od osnovne, odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Kako se određuje plaća? Što je naknada plaće i kada radnik ima pravo na istu? U kojim slučajevima radnik ima pravo na povećanje plaće? Autor u članku daje odgovore na navedena pitanja i donosi osvrt na ostale specifičnosti i novine u vezi plaće radnika sukladno novom Zakonu o radu.