Povjerenici u postupku stečaja potrošača
Pravilnikom o polaganju stručnog ispita, obuci i usavršavanju povjerenika koji je objavljen u Narodnim novinama broj 12/16, a stupa na snagu 13. veljače 2016., propisani su uvjeti za polaganje stručnog ispita za povjerenika u postupku stečaja potrošača te sadržaj i način obuke povjerenika. Pravilnik razlikuje dvije vrste kandidata koji mogu pristupiti stručnom ispitu za povjerenika – osobe koje su upisane na listu A stečajnih upravitelja te ostale fizičke osobe. Jedna od posebnosti ovoga pravilnika, kao i samog Zakona o stečaju potrošača, jest činjenica da i stečajni upravitelji koji su upisani na listu A stečajnih upravitelja moraju polagati stručni ispit za povjerenika. S obzirom na sve financijske obveze koje su novim Stečajnim zakonom kao i njegovim podzakonskim propisima nametnute stečajnim upraviteljima s liste A (obvezatno osiguranje, obvezatno stručno usavršavanje, plaćanje iskaznica) bit će zanimljivo vidjeti koliko će se uopće stečajnih upravitelja s liste A prijaviti za polaganje ovog ispita.
Budući da osoba upisana na listu A stečajnih upravitelja ima ili bi barem trebala imati dovoljno znanja za vođenje kompleksnih stečajnih postupaka, s pravom se može postaviti pitanje je li uopće potrebno tim osobama nametati dodatne obveze u pogledu polaganja stručnih ispita i to u postupku koji je jednostavniji i manje zahtjevan od stečajnog postupka. U pogledu ostalih osoba koje mogu pristupiti polaganju ovoga ispita bitno je istaći da se stručnom ispitu ne može pristupiti prije nego što je odrađena stručna obuka u trajanju od godine dana. Konkretno, to znači da i osoba koja ima, primjerice, položen ispit za stečajnog upravitelja, a ne nalazi se na listi A stečajnih upravitelja, mora obaviti stručnu praksu jer u protivnom ne ispunjava uvjete za pristupanje stručnom ispitu. Bitno je napomenuti da troškove stručne obuke kao i troškove polaganja stručnog ispita snosi kandidat.
Pravilnikom o utvrđivanju lista povjerenika u postupku stečaja potrošača (NN 12/16) propisani su uvjeti za upis na listu povjerenika. Ti uvjeti gotovo su identični kao i u slučaju upisa stečajnih upravitelja na liste A i B koji su propisani Pravilnikom o utvrđivanju lista stečajnih upravitelja (NN 104/15). Međutim, povjerenik u postupku stečaja potrošača ne mora imati sklopljen ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti kao što ga mora imati stečajni upravitelji. Postupak brisanja s liste povjerenika također je gotovo identičan kao i za stečajne upravitelje.
Uredbom o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade povjerenicima u postupku stečaja potrošača (NN 13/16) utvrđeni su kriteriji za obračun i plaćanje nagrade za rad povjerenika. Maksimalna nagrada za rad povjerenika iznosi 150.000,00 kuna. S osnova unovčenja imovine povjerenik može ostvariti nagradu u maksimalnom iznosu od 120.000,00 kuna, dok daljnja razlika potječe od dodjeljivanja posebnih nagrada. Visine nagrada određene su u bruto iznosima. Odredbe ove Uredbe vrlo su slične odredbama Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima (NN 105/15), a jedina bitna razlika zapravo je u visini nagrade.
Sličnost s navedenom Uredbom je i u tome što Uredba o propisivanju nagrade povjerenicima sadrži i dio o određivanju posebne nagrade ako povjerenik ispita više od 50 prijavljenih tražbina. Apsurdno je što Zakon o stečaju potrošača, propisujući u članku 4. stavak 3. tko može biti dužnik u ovom postupku, određuje da fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost ne smije imati više od trideset vjerovnika. Dakle, ostaju nam fizičke osobe koje ne obavljaju registriranu djelatnost i koje bi eventualno mogle imati više od pedeset vjerovnika. No, rijetki su čak i stečajni postupci u kojima ima više od pedeset vjerovnika koji su prijavili svoje tražbine.
Daniel Deković, dipl. iur.
U središtu
Kada građanin otuđuje svoje nekretnine postoji mogućnost da postane obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja. Sukladno propisima o porezu na dohodak otuđenje nekretnina oporezuje se u dva slučaja: ako je nekretnina prodana ili na drugi način otuđena prije proteka dvije godine od dana njezine nabave i/ili ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana nabave nekretnine. U oba se slučaja ne oporezuje ukupni primitak, već samo ostvarena zarada odnosno razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koje se otuđuje i nabavne vrijednosti.