Pravilnikom o polaganju stručnog ispita, obuci i usavršavanju povjerenika koji je objavljen u Narodnim novinama broj 12/16, a stupa na snagu 13. veljače 2016., propisani su uvjeti za polaganje stručnog ispita za povjerenika u postupku stečaja potrošača te sadržaj i način obuke povjerenika. Pravilnik razlikuje dvije vrste kandidata koji mogu pristupiti stručnom ispitu za povjerenika – osobe koje su upisane na listu A stečajnih upravitelja te ostale fizičke osobe. Jedna od posebnosti ovoga pravilnika, kao i samog Zakona o stečaju potrošača, jest činjenica da i stečajni upravitelji koji su upisani na listu A stečajnih upravitelja moraju polagati stručni ispit za povjerenika. S obzirom na sve financijske obveze koje su novim Stečajnim zakonom kao i njegovim podzakonskim propisima nametnute stečajnim upraviteljima s liste A (obvezatno osiguranje, obvezatno stručno usavršavanje, plaćanje iskaznica) bit će zanimljivo vidjeti koliko će se uopće stečajnih upravitelja s liste A prijaviti za polaganje ovog ispita.
Budući da osoba upisana na listu A stečajnih upravitelja ima ili bi barem trebala imati dovoljno znanja za vođenje kompleksnih stečajnih postupaka, s pravom se može postaviti pitanje je li uopće potrebno tim osobama nametati dodatne obveze u pogledu polaganja stručnih ispita i to u postupku koji je jednostavniji i manje zahtjevan od stečajnog postupka. U pogledu ostalih osoba koje mogu pristupiti polaganju ovoga ispita bitno je istaći da se stručnom ispitu ne može pristupiti prije nego što je odrađena stručna obuka u trajanju od godine dana. Konkretno, to znači da i osoba koja ima, primjerice, položen ispit za stečajnog upravitelja, a ne nalazi se na listi A stečajnih upravitelja, mora obaviti stručnu praksu jer u protivnom ne ispunjava uvjete za pristupanje stručnom ispitu. Bitno je napomenuti da troškove stručne obuke kao i troškove polaganja stručnog ispita snosi kandidat.
Pravilnikom o utvrđivanju lista povjerenika u postupku stečaja potrošača (NN 12/16) propisani su uvjeti za upis na listu povjerenika. Ti uvjeti gotovo su identični kao i u slučaju upisa stečajnih upravitelja na liste A i B koji su propisani Pravilnikom o utvrđivanju lista stečajnih upravitelja (NN 104/15). Međutim, povjerenik u postupku stečaja potrošača ne mora imati sklopljen ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti kao što ga mora imati stečajni upravitelji. Postupak brisanja s liste povjerenika također je gotovo identičan kao i za stečajne upravitelje.
Uredbom o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade povjerenicima u postupku stečaja potrošača (NN 13/16) utvrđeni su kriteriji za obračun i plaćanje nagrade za rad povjerenika. Maksimalna nagrada za rad povjerenika iznosi 150.000,00 kuna. S osnova unovčenja imovine povjerenik može ostvariti nagradu u maksimalnom iznosu od 120.000,00 kuna, dok daljnja razlika potječe od dodjeljivanja posebnih nagrada. Visine nagrada određene su u bruto iznosima. Odredbe ove Uredbe vrlo su slične odredbama Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima (NN 105/15), a jedina bitna razlika zapravo je u visini nagrade.
Sličnost s navedenom Uredbom je i u tome što Uredba o propisivanju nagrade povjerenicima sadrži i dio o određivanju posebne nagrade ako povjerenik ispita više od 50 prijavljenih tražbina. Apsurdno je što Zakon o stečaju potrošača, propisujući u članku 4. stavak 3. tko može biti dužnik u ovom postupku, određuje da fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost ne smije imati više od trideset vjerovnika. Dakle, ostaju nam fizičke osobe koje ne obavljaju registriranu djelatnost i koje bi eventualno mogle imati više od pedeset vjerovnika. No, rijetki su čak i stečajni postupci u kojima ima više od pedeset vjerovnika koji su prijavili svoje tražbine.
Daniel Deković, dipl. iur.
Porezni propisi poslodavcima omogućuju isplatu određenih nagrada, potpora i naknada radnicima bez obveze obračuna poreza na dohodak. Iako su propisani maksimalni neoporezivi iznosi, važno je naglasiti da isplata iznad tih pragova nije zabranjena – međutim, iznos koji prelazi dopušteni limit smatra se oporezivim primitkom. U nastavku donosimo pregled pravila koja se odnose na neoporezivu isplatu dara za dijete do 15 godina starosti.
Poslodavci imaju mogućnost svojim zaposlenicima isplatiti naknadu za troškove redovne skrbi djeteta bez poreznog opterećenja, pod uvjetom da su ispunjeni zakonski kriteriji i osigurana odgovarajuća dokumentacija. U nastavku se obrađuju ključni uvjeti te način evidentiranja i isplate takvih troškova.
Kada jedan poslovni subjekt prestaje s radom, a drugi poslovni subjekt preuzima poslove ukinutog poslovnog subjekta, tada isti (trgovačko društvo, obrtnik, agencija, zavod, fond, institut, zaklada i/ili druga pravna osoba s javnim ovlastima) temeljem propisa ili ugovora o spajanju i pripajanju preuzima zatečene i zaposlene radnike sa svim pravima i obvezama koja za te zaposlenike proizlazi iz postojećih ugovora o radu, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu i drugih izvora prava. Tko ima obvezu obračuna, obustave i uplate javnih davanja prema plaći za zaposlene i na koji način opisuje se u članku.
U članku autorica pojašnjava pojedinosti vezane uz djelatnost poljoprivrede u smislu propisa o porezu na dohodak te obvezi upisa fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost poljoprivrede u registar obveznika poreza na dohodak, kao i o načinu oporezivanja primitaka koje fizičke osobe ostvare po toj osnovi.
U sustavu poreza na dohodak razlikuje se pet oporezivih oblika dohotka, i to: dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala i drugi dohodak. Navedeni oblici dohotka dijele se na konačan dohodak i godišnji dohodak. Godišnjim dohotkom smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od: nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti te drugim primicima koji se ne smatraju konačnim. Konačnim dohotkom smatra se dohodak koji ima izvor u primicima od imovine i imovinskih prava, kapitala te drugim primicima koji se smatraju konačnim. Dohodak od samostalne djelatnosti se može pod propisanim uvjetima utvrđivati u paušalnom iznosu u kojem slučaju se isti smatra konačnim dohotkom. U nastavku se govori o konačnom drugom dohotku odnosno drugim primicima koji se smatraju konačnim.