Mnogo je slučajeva u kojima vjerovnici na temelju donesenih pravomoćnih presuda građanskih sudova blokiraju klupske žiro-račune čime se ugrožava regularnost natjecanja jer klubovi gube priliku za nastupanje na službenim sportskim natjecanjima u okviru nadležnog sportskog saveza.

S obzirom da se godinama broj insolventnih sportskih klubova stalno povećavao, moralo se pristupiti rješavanju tog problema pa tako postoji nekoliko načina izlaska iz financijske krize. Moguće je da prestanu postojati kao sportski klub - udruga, kroz otvaranje i provođenje stečajnog postupka, da pokušaju namiriti vjerovnike ili provedu postupak obveznog preoblikovanja u sportsko dioničko društvo regulirano Zakonom o sportu.

Stečaj ne mora nužno značiti i likvidaciju sportske udruge, tj. unovčenje sveukupne imovine dužnika i podjelu stečajne mase vjerovnicima prema pravilima stečajnog prava, nego može kroz stečajni plan stečajnog upravitelja doći do dogovora o nastavku obavljanja djelatnosti. Stečajni plan omogućava dogovor između stečajnog dužnika i vjerovnika o nastavku obavljanja djelatnosti, a često se za njega upotrebljava i izraz reorganizacija, rekonstruiranje ili preustroj.

Zakon o sportu iz 2006. godine uveo je nove mogućnosti u funkcioniranju sportskih klubova jer je uz dotadašnje sportske udruge kao pravni oblik uveden i specifični oblik sportskog dioničkog društva.

Kroz godine se uočilo da je većina profesionalnih klubova, pogotovo nogometnih, u teškoj financijskoj situaciji te im je većini prijetio stečaj. Klubovi su godinama funkcionirali s blokiranim žiro-računima, poslujući preko raznih trgovačkih društava koje su osnovali sami ili preko pojedinih dužnosnika u klubu. Takvim poslovanjem nanosili su štetu vjerovnicima, bivšim i sadašnjim igračima, Republici Hrvatskoj, a posebno i sami sebi.

S namjerom da postanu ekonomski stabilni poslovni subjekti, sportske udruge upuštaju se u obvezno ili dragovoljno preoblikovanje u sportsko dioničko društvo, a uz to žele ostvariti glavni cilj sudjelovanja na sportskim natjecanjima.

Uvjeti za obvezno preoblikovanje u sportsko dioničko društvo su: da se radi o profesionalnom nogometnom, košarkaškom ili rukometnom klubu i da je izdano rješenje o upisu u Registar sportskih klubova te da na temelju revizije (godišnje ili pri upisu) proizlazi da su ispunjeni uvjeti za pokretanje stečajnog postupka prema posebnim propisima, a on nije pokrenut.

Ako se tijekom revizije, bilo pri upisu u registar ili pri godišnjoj obaveznoj reviziji, kumulativno ispune oba navedena uvjeta za preoblikovanje, sportska udruga mora se preoblikovati u sportsko dioničko društvo. Zadaća revizora jest utvrditi jesu li ostvareni uvjeti za pokretanje stečaja, a ujedno samim time i uvjeti za obvezno preoblikovanje. Pri takvoj reviziji vrlo je važno utvrditi vrijednost imovine kluba, je li klub podmirivao svoja dospjela dugovanja te može li bez dodatnih ulaganja uopće podmiriti svoja nastala dugovanja.

Važno je naglasiti da je za uspješno preoblikovanje potrebna dobra suradnja svih zainteresiranih strana u tom postupku: ministarstva, Povjerenstva, sportske udruge, njezinih članova i tijela, nacionalnog saveza, potencijalnih dioničara i vjerovnika.

U procesu preoblikovanja uplata dionica određenog broja malih i velikih privatnih ulagača od iznimne je važnosti za uspješan nastavak procesa jer upravo oni predstavljaju izvor svježeg novca koji omogućava dobar početak preoblikovanom klubu. Ipak, postupak preoblikovanja i daljnji nastavak rada nastalog sportskog dioničkog društva nezamislivi su bez potpore lokalne samouprave. Njihova pomoć najviše se ostvaruje u obliku ugovora o prijenosu prava komercijalnog korištenja stadiona sa svim pripadnostima ili prijenosu prava igranja na stadionu.

Uspješnim vođenjem kluba te dobrom brigom o njegovim financijama, sportske udruge i sportska dionička društva mogu ostvariti dobit. Dobit se može ostvariti prodajom televizijskih prava, ulaznica za razna sportska događanja, prodajom igrača, putem sponzorskih ugovora, prodajom klupskih suvenira i na druge načine.

Zakon o sportu u članku 37. navodi da se na upotrebu neto dobiti sportskog dioničkog društva primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima, ako samim Zakonom o sportu nije drugačije navedeno te dalje naglašava ograničenje podjele dobiti dioničarima. Dobit se može podijeliti, ali tek nakon što se dio neto dobiti unese u tzv. posebne zakonske rezerve. Naime, u zakonske rezerve pored „općih“ iz Zakona o trgovačkim društvima, ulaze i posebne sportske rezerve koje se smiju koristiti samo za obavljanje i unapređenje sportskih djelatnosti sportske pripreme djece.

Nakon podmirivanja gubitaka iz prethodnih godina, u zakonske rezerve mora se unositi 5% neto dobiti sve dok visina zakonskih rezervi ne dosegne iznos od 5% temeljnog kapitala. Zakonodavac takvim rezervama želi pridonijeti financijskoj stabilnosti društva na način da se njima pokuša pokriti svaki gubitak iz tekuće ili prethodne godine.

U spomenute posebne sportske rezerve mora se unijeti iznos od najmanje polovice preostalog iznosa neto dobiti, što nije zanemariv iznos.

Može se zaključiti da preoblikovanje sportske udruge u sportsko dioničko društvo predstavlja drugu šansu samom klubu koja se može pokazati kao dobar novi početak.

Navedenim zakonskim odredbama o rezervama težilo se uspostavljanju ravnoteže između interesa dioničara za podjelom dobiti i interesa osiguranja trajnog obavljanja sportske djelatnosti sudjelovanja na sportskom natjecanju koja je svakako bitna iz aspekta sporta kao općekorisne društvene djelatnosti.

Andrea Pavić, mag. iur.