U jednom novijem sudskom predmetu Vrhovni sud RH bavio se pitanjem ocjene je li određeni propis prisilne (kogentne) naravi, što bi posljedično dovelo i do ništavosti ugovora, ako bi se utvrdilo da je on sklopljen protivno tom prisilnom propisu. Zaključci iz te odluke mogli bi biti vrlo korisni za buduću praksu.
Radi se o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-x 876/13-3 od 30. rujna 2014. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenjem Kotarskog suda III. Zagreb od 24. prosinca 1949. konfiscirane nekretnine roditelja tužiteljice T. J. i T. M. te tužiteljice, tada T. V., i to nekretnine upisane u z.k.ul. broj 16707 k.o. G. Z., …; - da je tužiteljica jedina nasljednica svojih roditelja; - da su G. Z., kao prodavatelj, i S. B., kao kupac, dana 1. travnja 1993. sklopili ugovor o kupoprodaji naprijed navedenog stana; - da je u pogledu istog stana S. B., kao primateljica doživotnog uzdržavanja sklopila s M. i V. S., kao davateljima uzdržavanja, dana 20. rujna 1994. ugovor o doživotnom uzdržavanju; - da su M. i V. S. isti stan dana 23. siječnja 1997. darovali R. S. koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stana; - da je V. S. umrla ..., a njezini nasljednici da su tuženik M. S. i tuženica I. S.; - da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravne poslove, Prvi područni odsjek … od 15. rujna 1999., odlučeno da se tužiteljici daju u vlasništvo posebni dijelovi zgrade u Z., ali ne i sporni stan; - da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-2731/95 od 7. lipnja 2002. utvrđen ništavim ugovor o kupoprodaji stana od 1. travnja 1993.; da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravne poslove, Prvi područni odsjek … od 3. rujna 2004., odlučeno da se tužiteljici daje u vlasništvo i sporni stan.
Prvostupanjski sud je stoga zaključio da su i ugovorom o doživotnom uzdržavanju i ugovorom o darovanju, a nakon što je utvrđen ništavim ugovor o kupoprodaji, otuđene tuđe nekretnine, zbog čega da su navedeni ugovori ništavi.
Drugostupanjski je sud, međutim, zaključio da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba i to protivno odredbama tog Zakona i time ništav, dok za ugovor o darovanju zaključuje da je ništav jer je protivan odredbi članka 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
Dakle, prvostupanjski i drugostupanjski sud zaključuju da su predmetni ugovori ništavi. O pitanju jesu li ti ugovori protivni prisilnom propisu, odnosno radi li se o prisilnom propisu u ovom slučaju, odluku je donio Vrhovni sud RH, koji kaže: prema odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Ništavost spornog ugovora o darovanju zbog protivnosti odredbi članka 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ovisi o odlučnoj činjenici - predstavlja li navedena odredba prisilni propis.
Prisilni (kogentni) propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići.
Prisilni propisi nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica nepoštivanja određenog propisa ništavost, odnosno da ugovor nema pravni učinak. Nekad se posredno rabe izrazi "mora" i "zabranjuje", odnosno prisilnost propisa izražava se izrazom "samo ako".
Iz formulacije zakonske odredbe članka 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koja glasi: „ Prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluka i akata iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona donesenih na temelju propisa o konfiskaciji.“,a koju je pravilno citirao drugostupanjski sud, ne proizlazi da je riječ o prisilnom propisu nepoštivanje kojeg bi dovodilo do ništavosti ugovora u smislu članka 103. stavak 1. ZOO-a, jer prisilnost nije određena neposredno određivanjem "gubitka pravnog učinka", odnosno posredno izrazima "mora", "zabranjuje", "samo ako" i sličnim izrazima koji bi upućivali na zaključak da zakonodavac hoće samo takvo postupanje adresata i nikakvo drugačije.
Stoga je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da je odredba članka 32. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine prisilni propis prema kojem je ugovor o darovanju od 23. siječnja 1997. protivan i time ništav, čime je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
Kada građanin otuđuje svoje nekretnine postoji mogućnost da postane obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine po osnovi otuđenja. Sukladno propisima o porezu na dohodak otuđenje nekretnina oporezuje se u dva slučaja: ako je nekretnina prodana ili na drugi način otuđena prije proteka dvije godine od dana njezine nabave i/ili ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana nabave nekretnine. U oba se slučaja ne oporezuje ukupni primitak, već samo ostvarena zarada odnosno razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koje se otuđuje i nabavne vrijednosti.
Izmijenjenim propisima o doprinosima od 1. siječnja 2025. redefinirana je mjera kojom se poslodavci oslobađaju od plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, a koja se odnosila samo na mlade osobe s kojom je ugovor o radu na neodređeno potpisan do 30 godine njegova života, na način da poslodavci mogu koristiti oslobođenje za svakog radnika koji prvi put sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, bez obzira na prethodni staž u mirovinskom osiguranju. Dakle, mjera se odnosi na osobu koja se prvi put zapošljava po osnovi ugovora o radu neodređeno vrijeme, a do dana sklapanja ugovora o radu nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obzira na starost. Dokaz o tome poslodavac može osigurati ispisom podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o statusu osiguranika iz kojega je vidljivo da je riječ o osobi koja do početka osiguranja po prijavi tog poslodavca, nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Prognoze uspjeha turističke sezone gotovo uvijek se daju oprezno, pogotovo u vremenima s puno gospodarskih oscilacija u kratkom periodu. Trenutačno, pod okruženjem općeg povećanja cijena roba i usluga, cjenovna konkurentnost je jedan od bitnijih elemenata koji mogu utjecati na uspjeh sezone. Usto, uspjeh turističke sezone može ovisiti i o dobroj pripremi i predradnjama, kao što je pronalaženje i zapošljavanje sezonskih radnika. O tome, ali i o drugim pojedinostima vezanima uz rad sezonskih radnika, donosimo više u nastavku.
U tijeku je modernizacija i digitalizacija procesa oporezivanja te poboljšanje učinkovitosti nadzora i administrativnih postupaka. U tom smislu očekuju se značajne promjene u postupcima rada poreznih obveznika i njihovih knjigovodstava. U ovom tekstu donosimo pregled izmjena na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV) te informacije vezano uz propisivanje obveze izdavanja eRačuna.
Porezni propis omogućava poslodavcima da nagrade svoje zaposlenike bez dodatnog poreznog opterećenja do 700,00 eura godišnje. U ovom kratkom članku donosimo ključne informacije o poreznom okviru i praktičnim smjernicama vezanim uz isplatu prigodnih nagrada, uključujući podatke vezane uz JOPPD obrazac i načine isplate.